| mjȅriti | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. mjȅrīm, 3. l. mn. mjȅrē, imp. mjȅri, aor. mjȅrih, imperf. mjȅrāh, prid. r. mjȅrio, prid. t. mjȅren〉 1. utvrđivati koju fizičku veličinu (težinu, visinu, površinu itd.) s pomoću mjerila ili mjernih instrumenata [~ visinu; ~ težinu; ~ jačinu] 2. pren. donositi sud, mišljenja, zaključke o kome ili o čemu [~ sve po svojoj mjeri; ~ svaku učenikovu riječ] • mjȅriti (se) 〈prijel.〉 određivati čiju visinu [~ dijete] • mjȅriti se 〈povr.〉 pren. utvrđivati sličnosti i razlike s kim ili s čim [~ se s boljim učenicima.]; sin. ogledati se, uspoređivati se v. pod uspoređivati |
| mjèrljiv | prid. 〈G mjèrljiva; odr. mjèrljivī, G mjèrljivōg(a); ž. mjèrljiva, s. mjèrljivo〉 koji se može mjeriti |
| mjèrljivōst | im. ž. 〈G mjèrljivosti, I mjèrljivošću/mjèrljivosti〉 svojstvo onoga što je mjerljivo |
| mjȇrnī | prid. 〈G mjȇrnōg(a); ž. mjȇrnā, s. mjȇrnō〉 koji se odnosi na mjerenje, koji služi za mjerenje [mjerna jedinica; ~ sustav] |
| mjȇrnica | im. ž. 〈G mjȇrnicē; mn. N mjȇrnice, G mjȇrnīcā〉 žena koja mjeri zemljište i crta zemljovide |
| mjȇrničin | prid. 〈G mjȇrničina; ž. mjȇrničina, s. mjȇrničino〉 koji pripada mjernici |
| mjȇrničkī | prid. 〈G mjȇrničkōg(a); ž. mjȇrničkā, s. mjȇrničkō〉 koji se odnosi na mjernike i mjerništvo |
| mjȇrnik | im. m. 〈G mjȇrnika, V mjȇrnīče; mn. N mjȇrnīci, G mjȇrnīkā〉 osoba koja mjeri zemljište i crta zemljovide |
| mjȇrnīštvo | im. s. 〈G mjȇrnīštva〉 djelatnost mjerenja zemlje i crtanja zemljovida |
| mjȅrodāvan | |
| mjȅsēc | im. m. 〈G mjȅsēca, L mjesécu, I mjȅsēcom; mn. N mjȅsēci, G mjesécī, DLI mjesécima〉 1. dvanaesti dio kalendarske godine koji traje od 28 dana do 31 dan [Dođi za mjesec dana.] 2. astr. a. satelit kojega planeta b. (Mjȅsēc) prirodni satelit koji kruži oko Zemlje, Zemlji najbliže nebesko tijelo ◇ mladi ~ Mjesec koji se vidi sa Zemlje kad se nalazi točno između Sunca i Zemlje; sin. mlađ, mlađak; puni ~ Mjesec potpuno vidljiv sa Zemlje; sin. uštap ♦ medeni ~ početak bračnoga života; dobar početak čega |
| mjȅsečār | im. m. 〈G mjȅsečāra, V mjȅsečāru/mjȅsečāre; mn. N mjȅsečāri, G mjȅsečārā〉 osoba koja hoda u snu |
| mjesečárēnje | im. s. 〈G mjesečárēnja〉 1. hodanje u snu 2. med. poremećaj svijesti tijekom spavanja pri kojemu svijest spava, a osoba se ponaša kao da je budna |
| mjȅsečārev | prid. 〈G mjȅsečāreva; ž. mjȅsečāreva, s. mjȅsečārevo〉 koji pripada mjesečaru; sin. mjesečarov |
| mjesečáriti | gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. mjesèčārīm, 3. l. mn. mjesèčārē, imp. mjesečári, aor. mjesečárih, imperf. mjesèčārāh, prid. r. mjesečário〉 hodati u snu |
| mjȅsečārka | im. ž. 〈G mjȅsečārkē, DL mjȅsečārki; mn. N mjȅsečārke, G mjȅsečārkā/mjȅsečārkī〉 1. žena koja hoda u snu 2. bot. biljka koja donosi plod svakoga mjeseca [jagoda ~] |
| mjȅsečārov | prid. 〈G mjȅsečārova; ž. mjȅsečārova, s. mjȅsečārovo〉 usp. mjesečarev |
| Mjȅsečev | prid. 〈G Mjȅsečeva; ž. Mjȅsečeva, s. Mjȅsečevo〉 koji se odnosi na Mjesec [Mjesečeve mijene] |
| mjȅsečina | im. ž. 〈G mjȅsečinē〉 svjetlost koju noću širi Mjesec |
| mjȅsečnī | prid. 〈G mjȅsečnōg(a); ž. mjȅsečnā, s. mjȅsečnō〉 koji se odnosi na mjesec [~ prihod; ~ obračun]; sin. jednomjesečni |
| mjȅsēčnica | im. ž. 〈G mjȅsēčnicē; mn. N mjȅsēčnice, G mjȅsēčnīcā〉 med. ciklična promjena u spolnim organima žene popraćena krvarenjem iz sluznice maternice; sin. (menstruacija) |
| mjȅsečnīk | im. m. 〈G mjȅsečnīka; mn. N mjȅsečnīci, G mjȅsečnīkā〉 novine koje izlaze jednom mjesečno |
| mjȅsečno | pril. 1. svakoga mjeseca [Časopis izlazi ~.] 2. na mjesec [Jednom ~ odvoze glomazni otpad.] |
| mjȅsnī | prid. 〈G mjȅsnōg(a); ž. mjȅsnā, s. mjȅsnō〉 koji se odnosi na mjesto ili naselje [mjesna zajednica; ~ odbor; mjesno središte]; sin. (lokalni) |
| mjȅstimicē | pril. na pokojemu mjestu [Snijeg je ~ okopnio.]; sin. gdjegod, mjestimično, negdje, ponegdje, tu i tamo v. pod tu |
| mjȅstimičan | prid. 〈G mjȅstimična; odr. mjȅstimičnī, G mjȅstimičnōg(a); ž. mjȅstimična, s. mjȅstimično〉 koji se pojavljuje samo na nekim mjestima |
| mjȅstimično | pril., usp. mjestimice |
| mjȅsto | im. m. 〈G mjȅsta; mn. N mjȅsta, G mjéstā〉 1. prostor na kojemu se tko ili što nalazi, na koje se što može smjestiti, gdje se što događa [Ima li još mjesta u ormaru?] 2. prostor na kojemu se što događa [~ radnje; ~ zločina] 3. kraj, selo ili grad [~ stalnoga boravka; rodno ~] 4. položaj u redoslijedu [najbolje ~ u razredu; osvojiti prvo ~] ◇ radno ~ mjesto u ustroju kakve tvrtke, ustanove, udruge i sl. na kojemu osoba obavlja djelatnost redovito i za plaću [radno ~ učitelja]; sin. namještenje, posao, zaposlenje ♦ ~ pod suncem prikladan društveni položaj, odgovarajuće mjesto; na mjestu je što umjesno (istinito, opravdano i sl.) je što; na 〈svojemu〉 mjestu 1. častan, pošten, čestit 2. umjestan, opravdan, točan; ostati na mjestu mrtav iznenada umrijeti (poginuti); pomaknuti se s mjesta napredovati, razviti se u pozitivnome pravcu; tapkati na mjestu ne razvijati se, ne napredovati |
| mjȅsto | |
| mješánac | im. m. 〈G mješánca, V mjȅšānče; mn. N mješánci, G mjèšānācā〉 1. razg. pas bez rodovnika 2. potomak dviju različitih vrsta, rasa ili pasmina; sin. (melez) |
| mjèšānka | im. ž. 〈G mjèšānkē, DL mjèšānki; mn. N mjèšānke, G mjèšānkā/mjèšānkī〉 1. razg. kuja bez rodovnika 2. ženska osoba ili ženka koja je potomak dviju različitih vrsta, rasa ili pasmina |
| mjèšavina | im. ž. 〈G mjèšavinē; mn. N mjèšavine, G mjèšavīnā〉 ono što je nastalo miješanjem tvari [~ za kolače; kemijska ~]; sin. smjesa |
| mjèšina | im. ž. 〈G mjèšinē; mn. N mjèšine, G mjȅšīnā〉 vreća od životinjske kože u kojoj se drže voda, vino, sir i sl. |
| mjèšinārka | im. ž. 〈G mjèšinārkē, DL mjèšinārki; mn. N mjèšinārke, G mjèšinārkā/mjèšinārkī〉 bot. 1. 〈mn.〉 skupina gljiva koje stvaraju spore u mješinicama 2. pripadnica istoimene skupine |
| mjèšinica | im. ž. 〈G mjèšinicē; mn. N mjèšinice, G mjèšinīcā〉 bot. dio gljive u kojemu se stvaraju spore |
| mješòvit | prid. 〈G mješòvita; odr. mješòvitī, G mješòvitōg(a); ž. mješòvita, s. mješòvito〉 koji se sastoji od raznovrsnih članova [mješovito društvo] |
| mjȅštanin | im. m. 〈G mjȅštanina; mn. N mjȅštani, G mjȅštānā〉 osoba koja živi u kojemu mjestu, stanovnik mjesta |
| mjȅštānka | im. ž. 〈G mjȅštānkē, DL mjȅštānki; mn. N mjȅštānke, G mjȅštānkā/mjȅštānkī〉 žena koja živi u kojemu mjestu, stanovnica mjesta |
| mjùzikl | im. m. 〈G mjùzikla; mn. N mjùzikli, G mjȕzīklā〉 glazb. 1. glazbena i scenska vrsta koja ujedinjuje glumu, ples i glazbu 2. glazbeno i scensko djelo koje pripada istoimenoj vrsti |
| ml | oznaka za mililitar |
| mláčan | prid. 〈G mláčna; odr. mlȃčnī, G mlȃčnōg(a); ž. mláčna, s. mláčno; komp. mlàčnijī〉 koji nije ni topao ni hladan; sin. mlak |
| mlȃd | prid. 〈G mláda; odr. mlȃdī, G mlȃdōg(a); ž. mláda, s. mlȃdo; komp. mlȁđī〉 1. koji ima malo godina [mlada žena; mladi pas]; ant. star, vremešan 2. koji nije sasvim sazrio [mlado vino]; sin. nezreo; ant. star, zreo 3. koji nije sasvim izrastao [mlado drvo]; ant. star 4. pren. koji je bez iskustva, koji nije stekao iskustvo [mlada vozačica]; sin. neiskusan, zelen pren.; ant. iskusan 5. 〈mn.〉 〈u im. funkciji〉 〈mn. m.〉 mladi ljudi [časopis za mlade]; ant. stari v. pod star ♦ 〈i〉 staro i mlado, usp. star |
| mlȃdā | |
| mládac | |
| mlȁdčev | prid. 〈G mlȁdčeva; ž. mlȁdčeva, s. mlȁdčevo〉 koji pripada mladcu |
| mlàdenac | im. m. 〈G mlàdēnca, V mlàdēnče; mn. N mlàdēnci, G mlàdenācā〉 1. v. mladoženja 2. 〈mn.〉 muškarac i žena koji se žene |
| mlàdenaštvo | im. s. 〈G mlàdenaštva〉 doba mladosti [godine mladenaštva] |
| mlàdēnka | im. ž. 〈G mlàdēnkē, DL mlàdēnki; mn. N mlàdēnke, G mlàdēnkā/mlàdēnkī〉 usp. mlada |