mjȅriti

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. mjȅrīm, 3. l. mn. mjȅ, imp. mjȅri, aor. mjȅrih, imperf. mjȅrāh, prid. r. mjȅrio, prid. t. mjȅren 1. utvrđivati koju fizičku veličinu (težinu, visinu, površinu itd.) s pomoću mjerila ili mjernih instrumenata [~ visinu; ~ težinu; ~ jačinu] 2. pren. donositi sud, mišljenja, zaključke o kome ili o čemu [~ sve po svojoj mjeri; ~ svaku učenikovu riječ] • mjȅriti (se) prijel. određivati čiju visinu [~ dijete] • mjȅriti se povr. pren. utvrđivati sličnosti i razlike s kim ili s čim [~ se s boljim učenicima.]; sin. ogledati se, uspoređivati se v. pod uspoređivati

mjèrljiv

prid. G mjèrljiva; odr. mjèrljivī, G mjèrljivōg(a); ž. mjèrljiva, s. mjèrljivo koji se može mjeriti

mjèrljivōst

im. ž. G mjèrljivosti, I mjèrljivošću/mjèrljivosti svojstvo onoga što je mjerljivo

mjȇrnī

prid. G mjȇrnōg(a); ž. mjȇrnā, s. mjȇrnō koji se odnosi na mjerenje, koji služi za mjerenje [mjerna jedinica; ~ sustav]

mjȇrnica

im. ž. G mjȇrnicē; mn. N mjȇrnice, G mjȇrnīcā žena koja mjeri zemljište i crta zemljovide

mjȇrničin

prid. G mjȇrničina; ž. mjȇrničina, s. mjȇrničino koji pripada mjernici

mjȇrničkī

prid. G mjȇrničkōg(a); ž. mjȇrničkā, s. mjȇrničkō koji se odnosi na mjernike i mjerništvo

mjȇrnik

im. m. G mjȇrnika, V mjȇrnīče; mn. N mjȇrnīci, G mjȇrnīkā osoba koja mjeri zemljište i crta zemljovide

mjȇrnīštvo

im. s. G mjȇrnīštva djelatnost mjerenja zemlje i crtanja zemljovida

mjȅrodāvan

prid. G mjȅrodāvna; odr. mjȅrodāvnī, G mjȅrodāvnōg(a); ž. mjȅrodāvna, s. mjȅrodāvno koji ima ovlasti ili pravo što učiniti; sin. ovlašten v. pod ovlastiti

mjȅsēc

im. m. G mjȅsēca, L mjesécu, I mjȅsēcom; mn. N mjȅsēci, G mjesécī, DLI mjesécima 1. dvanaesti dio kalendarske godine koji traje od 28 dana do 31 dan [Dođi za mjesec dana.] 2. astr. a. satelit kojega planeta b. (Mjȅsēc) prirodni satelit koji kruži oko Zemlje, Zemlji najbliže nebesko tijelo  mladi ~ Mjesec koji se vidi sa Zemlje kad se nalazi točno između Sunca i Zemlje; sin. mlađ, mlađak; puni ~ Mjesec potpuno vidljiv sa Zemlje; sin. uštap ♦ medeni ~ početak bračnoga života; dobar početak čega

mjȅsečār

im. m. G mjȅsečāra, V mjȅsečāru/mjȅsečāre; mn. N mjȅsečāri, G mjȅsečārā osoba koja hoda u snu

mjesečárēnje

im. s. G mjesečárēnja 1. hodanje u snu 2. med. poremećaj svijesti tijekom spavanja pri kojemu svijest spava, a osoba se ponaša kao da je budna

mjȅsečārev

prid. G mjȅsečāreva; ž. mjȅsečāreva, s. mjȅsečārevo koji pripada mjesečaru; sin. mjesečarov

mjesečáriti

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. mjesèčārīm, 3. l. mn. mjesèčārē, imp. mjesečári, aor. mjesečárih, imperf. mjesèčārāh, prid. r. mjesečário hodati u snu

mjȅsečārka

im. ž. G mjȅsečārkē, DL mjȅsečārki; mn. N mjȅsečārke, G mjȅsečārkā/mjȅsečārkī 1. žena koja hoda u snu 2. bot. biljka koja donosi plod svakoga mjeseca [jagoda ~]

mjȅsečārov

prid. G mjȅsečārova; ž. mjȅsečārova, s. mjȅsečārovo usp. mjesečarev

Mjȅsečev

prid. G Mjȅsečeva; ž. Mjȅsečeva, s. Mjȅsečevo koji se odnosi na Mjesec [Mjesečeve mijene]

mjȅsečina

im. ž. G mjȅsečinē svjetlost koju noću širi Mjesec

mjȅsečnī

prid. G mjȅsečnōg(a); ž. mjȅsečnā, s. mjȅsečnō koji se odnosi na mjesec [~ prihod; ~ obračun]; sin. jednomjesečni

mjȅsēčnica

im. ž. G mjȅsēčnicē; mn. N mjȅsēčnice, G mjȅsēčnīcā med. ciklična promjena u spolnim organima žene popraćena krvarenjem iz sluznice maternice; sin. (menstruacija)

mjȅsečnīk

im. m. G mjȅsečnīka; mn. N mjȅsečnīci, G mjȅsečnīkā novine koje izlaze jednom mjesečno

mjȅsečno

pril. 1. svakoga mjeseca [Časopis izlazi ~.] 2. na mjesec [Jednom ~ odvoze glomazni otpad.]

mjȅsnī

prid. G mjȅsnōg(a); ž. mjȅsnā, s. mjȅsnō koji se odnosi na mjesto ili naselje [mjesna zajednica; ~ odbor; mjesno središte]; sin. (lokalni)

mjȅstimicē

pril. na pokojemu mjestu [Snijeg je ~ okopnio.]; sin. gdjegod, mjestimično, negdje, ponegdje, tu i tamo v. pod tu

mjȅstimičan

prid. G mjȅstimična; odr. mjȅstimičnī, G mjȅstimičnōg(a); ž. mjȅstimična, s. mjȅstimično koji se pojavljuje samo na nekim mjestima

mjȅstimično

pril., usp. mjestimice

mjȅsto

im. m. G mjȅsta; mn. N mjȅsta, G mjéstā 1. prostor na kojemu se tko ili što nalazi, na koje se što može smjestiti, gdje se što događa [Ima li još mjesta u ormaru?] 2. prostor na kojemu se što događa [~ radnje; ~ zločina] 3. kraj, selo ili grad [~ stalnoga boravka; rodno ~] 4. položaj u redoslijedu [najbolje ~ u razredu; osvojiti prvo ~]  radno ~ mjesto u ustroju kakve tvrtke, ustanove, udruge i sl. na kojemu osoba obavlja djelatnost redovito i za plaću [radno ~ učitelja]; sin. namještenje, posao, zaposlenje ♦ ~ pod suncem prikladan društveni položaj, odgovarajuće mjesto; na mjestu je što umjesno (istinito, opravdano i sl.) je što; na svojemu mjestu 1. častan, pošten, čestit 2. umjestan, opravdan, točan; ostati na mjestu mrtav iznenada umrijeti (poginuti); pomaknuti se s mjesta napredovati, razviti se u pozitivnome pravcu; tapkati na mjestu ne razvijati se, ne napredovati

mjȅsto

prij. G označuje da se tko ili što zamjenjuje kime ili čime [Došao je ~ njega.; jesti voće ~ kolača]; sin. namjesto, umjesto

mješánac

im. m. G mješánca, V mjȅšānče; mn. N mješánci, G mjèšānācā 1. razg. pas bez rodovnika 2. potomak dviju različitih vrsta, rasa ili pasmina; sin. (melez)

mjèšānka

im. ž. G mjèšānkē, DL mjèšānki; mn. N mjèšānke, G mjèšānkā/mjèšānkī 1. razg. kuja bez rodovnika 2. ženska osoba ili ženka koja je potomak dviju različitih vrsta, rasa ili pasmina

mjèšavina

im. ž. G mjèšavinē; mn. N mjèšavine, G mjèšavīnā ono što je nastalo miješanjem tvari [~ za kolače; kemijska ~]; sin. smjesa

mjèšina

im. ž. G mjèšinē; mn. N mjèšine, G mjȅšīnā vreća od životinjske kože u kojoj se drže voda, vino, sir i sl.

mjèšinārka

im. ž. G mjèšinārkē, DL mjèšinārki; mn. N mjèšinārke, G mjèšinārkā/mjèšinārkī bot. 1. mn. skupina gljiva koje stvaraju spore u mješinicama 2. pripadnica istoimene skupine

mjèšinica

im. ž. G mjèšinicē; mn. N mjèšinice, G mjèšinīcā bot. dio gljive u kojemu se stvaraju spore

mješòvit

prid. G mješòvita; odr. mješòvitī, G mješòvitōg(a); ž. mješòvita, s. mješòvito koji se sastoji od raznovrsnih članova [mješovito društvo]

mjȅštanin

im. m. G mjȅštanina; mn. N mjȅštani, G mjȅštānā osoba koja živi u kojemu mjestu, stanovnik mjesta

mjȅštānka

im. ž. G mjȅštānkē, DL mjȅštānki; mn. N mjȅštānke, G mjȅštānkā/mjȅštānkī žena koja živi u kojemu mjestu, stanovnica mjesta

mjùzikl

im. m. G mjùzikla; mn. N mjùzikli, G mjȕzīklā glazb. 1. glazbena i scenska vrsta koja ujedinjuje glumu, ples i glazbu 2. glazbeno i scensko djelo koje pripada istoimenoj vrsti

ml

oznaka za mililitar

mláčan

prid. G mláčna; odr. mlȃč, G mlȃčnōg(a); ž. mláčna, s. mláčno; komp. mlàčnijī koji nije ni topao ni hladan; sin. mlak

mlȃd

prid. G mláda; odr. mlȃ, G mlȃdōg(a); ž. mláda, s. mlȃdo; komp. mlȁđī 1. koji ima malo godina [mlada žena; mladi pas]; ant. star, vremešan 2. koji nije sasvim sazrio [mlado vino]; sin. nezreo; ant. star, zreo 3. koji nije sasvim izrastao [mlado drvo]; ant. star 4. pren. koji je bez iskustva, koji nije stekao iskustvo [mlada vozačica]; sin. neiskusan, zelen pren.; ant. iskusan 5. mn. u im. funkciji mn. m. mladi ljudi [časopis za mlade]; ant. stari v. pod star ♦ i staro i mlado, usp. star

mlȃdā

im. ž. G mlȃ; mn. N mlȃ, G mlȃdāma žena na dan svojega vjenčanja; sin. mladenka, nevjesta

mládac

im. m. G mládca, V mlȃdče; mn. N mládci, G mlȃdācā hip. mlad muškarac; sin. mladić, momak

mlȁdčev

prid. G mlȁdčeva; ž. mlȁdčeva, s. mlȁdčevo koji pripada mladcu

mlàdenac

im. m. G mlàdēnca, V mlàdēnče; mn. N mlàdēnci, G mlàdenācā 1. v. mladoženja 2. mn. muškarac i žena koji se žene

mlàdenaštvo

im. s. G mlàdenaštva doba mladosti [godine mladenaštva]

mlàdēnka

im. ž. G mlàdēnkē, DL mlàdēnki; mn. N mlàdēnke, G mlàdēnkā/mlàdēnkī usp. mlada

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga