im. ž. 〈G mògilē; mn. N mògile, G mȍgīlā〉 uzdignuti zemljani grob

im. m. 〈G mogránja; mn. N mogránji, G mogránjā〉 v. šipak

prid. 〈G mȍgūća; odr. mȍgūćī, G mȍgūćēg(a); ž. mȍgūćā, s. mȍgūćē〉 koji može biti ili se može ostvariti [mogući ishod]; sin. (potencijalni); ant. nemoguć

pril. v. možda

im. ž. 〈G mogúćnosti, I mogúćnošću/mogúćnosti; mn. N mogúćnosti, G mogúćnostī〉 ono što je moguće, što se može dogoditi ili ostvariti [imati dvije mogućnosti]

posv. zam. 〈G mòjēg(a)/mȏg(a), D mòjēm(u)/mȏm(u/e), A mȏj/mòjēg(a)/mȏg(a), L mòjēm(u)/mȏm(e/u), I mòjīm; ž. mòja, s. mòje〉 koji pripada govoritelju [To je ~ otac.]; sin. mi v. pod ja

prid. 〈G mòkra; odr. mòkrī, G mòkrōg(a); ž. mòkra, s. mȍkro; komp. mòkrijī〉 koji je natopljen vodom ili kojom drugom tekućinom [mokro lišće; mokro rublje]; ant. suh

im. ž. 〈G mokàsīnkē, DL mokàsīnki; mn. N mokàsīnke, G mokàsīnkā/mokàsīnkī〉 1. 〈mn.〉 lagana obuća sjevernoameričkih Indijanaca 2. 〈mn.〉 lagana obuća bez vezica koja podsjeća na istoimenu obuću sjevernoameričkih Indijanaca 3. jedan komad istoimene obuće

im. ž. 〈G mòkraćē〉 med. tekuća izlučina bubrega kojom se iz organizma izbacuju otpadne i štetne tvari; sin. (urin)

prid. 〈G mòkraćnōg(a); ž. mòkraćnā, s. mòkraćnō〉 koji se odnosi na mokraću [~ mjehur]

im. m. 〈G mokraćòvoda; mn. N mokraćòvodi, G mokraćòvōdā〉 anat. cijev koja odvodi mokraću iz bubrega u mokraćni mjehur

im. s. 〈G mòkrēnja; mn. N mòkrēnja, G mòkrēnjā〉 ispuštanje mokraće, obavljanje male nužde

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. mòkrīm, 3. l. mn. mòkrē, imp. mòkri, aor. mòkrih, imperf. mòkrāh, prid. r. mòkrio〉 ispuštati mokraću, obavljati malu nuždu

im. m. 〈G móla; mn. N mólovi, G mólōvā〉 v. molska ljestvica pod ljestvica

im. m. 〈G móla; mn. N móli/mólovi, G mólā/mólōvā〉 grad., pom. građevina u sklopu lučke obale koja služi za privezivanje broda

im. ž. 〈G mòlbē; mn. N mòlbe, G mólbā/mòlbī〉 1. na pristojan način izražena želja ili zahtjev upućen komu [uslišati čiju molbu] 2. pismeni zahtjev upućen kojoj službi ili službenomu tijelu [~ za upis u školu; odbiti molbu]; sin. zamolba

prid. 〈G mòldāvskōg(a); ž. mòldāvskā, s. mòldāvskō〉 1. koji se odnosi na Moldavce i Moldaviju 2. 〈u im. funkciji〉 〈jd. m.〉 jez. službeni jezik u Moldaviji i narodni jezik Moldavaca

im. ž. 〈G molèkulē; mn. N molèkule, G molèkūlā〉 fiz., kem. najmanja čestica koje tvari koja može samostalno postojati zadržavajući svojstva te tvari, sastoji se od dvaju ili više atoma

prid. 〈G mȍlekulārnōg(a); ž. mȍlekulārnā, s. mȍlekulārnō〉 v. molekulski

prid. 〈G molèkulskōg(a); ž. molèkulskā, s. molèkulskō〉 koji se odnosi na molekule; sin. (molekularni)

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. mȍlīm, 3. l. mn. mȍlē, imp. mòli, aor. mòlih, imperf. mȍljāh, prid. r. mòlio, prid. t. mȍljen〉 obraćati se komu s molbom [~ novčanu pomoć od škole] • mòliti (se) 〈povr.〉 izgovarati molitvu, obraćati se komu molitvom [~ Boga; ~ se Bogu]

im. ž. 〈G mòlitvē; mn. N mòlitve, G mòlitāvā/mȍlītvā/mòlitvī〉 rel. riječi ili tekst koji vjernici izgovaraju naglas ili u sebi obraćajući se Bogu ili svetcima

im. m. 〈G molitveníka; mn. N molitveníci, G molitveníkā〉 knjižica koja sadržava molitve

prid. 〈G mȏlskōg(a); ž. mȏlskā, s. mȏlskō〉 glazb. koji se odnosi na ljestvicu sjetnoga karaktera; ant. durski

im. m. 〈G móljca; mn. N móljci, G mȏljācā〉 zool. mali leptir uskih krila, obično srebrnaste boje i s glavom obraslom dlačicama čije gusjenice oštećuju krzno i tkaninu [krzneni ~; patuljasti ~] ◇ knjiški ~ osoba koja mnogo čita i voli knjige

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. moljàkām, 3. l. mn. moljàkajū, imp. moljàkāj, aor. moljàkah, imperf. moljàkāh, prid. r. moljàkao, prid. t. mȍljakān〉 dosađivati komu upornim i čestim molbama

prid. 〈G mòmačkōg(a); ž. mòmačkā, s. mòmačkō〉 koji se odnosi na momke [momačka večer]; ant. djevojački

im. m. 〈G mómka, V mȏmče; mn. N mȏmci, G momákā〉 1. mlad muškarac; sin. mladac hip. 2. muškarac koji se još nije oženio; sin. dečko razg. 3. mlad muškarac koji je u vezi s djevojkom [moj ~]; sin. dečko razg.; sin. mladić; ant. cura razg., djevojka ♦ ~ od oka naočit (pristao, lijep) mladi muškarac

zb. im. ž. 〈G mȍmčādi; mn. N mȍmčādi, G mȍmčādī〉 1. skupina ljudi odabranih za kakav zajednički pothvat, igru ili posao [sportska ~; kapetan momčadi]; sin. (ekipa) 2. brodska posada

prid. 〈G mȍmčādskōg(a); ž. mȍmčādskā, s. mȍmčādskō〉 koji se odnosi na momčad, skupinu ljudi odabranih za kakav zajednički pothvat, igru ili posao [momčadsko prvenstvo]; sin. (ekipni)

im. m. 〈G mòmčića; mn. N mòmčići, G mȍmčīćā〉 um. mali momak

im. m. 〈G mòmenta; mn. N mòmenti, G mòmenātā〉 v. čas, časak, tren, trenutak ◇ ~ sile fiz. djelovanje sile na krak u trenutku kad kakvo tijelo rotira oko svoje osi; ~ tromosti/inercije/ustrajnosti fiz. mjera tromosti tijela s obzirom na vrtnju, za tijelo koje se vrti oko čvrste osi umnožak kvadrata udaljenosti tijela od osi vrtnje i mase toga tijela, mjeri se jedinicom kilogram puta metar na kvadrat

im. m. 〈G mònaha, V mònaše; mn. N mònasi, G mȍnāhā〉 rel. redovnik koji je izabrao osamljen, povučen i misaon način života

im. m. 〈G mònarha, V mònarše; mn. N mònarsi, G mȍnārhā〉 vladar koji vlada monarhijom

im. ž. 〈G monàrhijē; mn. N monàrhije, G monàrhījā〉 pol. državni ustroj u kojemu državom vlada jedan čovjek [izborna ~; nasljedna ~; parlamentarna ~]

prid. 〈G monàrhījskōg(a); ž. monàrhījskā, s. monàrhījskō〉 koji se odnosi na monarhiju

im. m. 〈G monàrhista, V monàrhistu; mn. N monàrhisti, G monàrhīstā〉 osoba koja podržava monarhiju kao oblik vladavine

im. ž. 〈G monàrhisticē; mn. N monàrhistice, G monàrhistīcā〉 žena koja podržava monarhiju kao oblik vladavine

prid. 〈G monàrhističina; ž. monàrhističina, s. monàrhističino〉 koji pripada monarhistici

prid. 〈G monarhìstičkōg(a); ž. monarhìstičkā, s. monarhìstičkō〉 koji se odnosi na monarhiste i monarhizam

im. m. 〈G monarhìzma〉 podržavanje monarhije kao oblika vladavine

prid. 〈G mònaškōg(a); ž. mònaškā, s. mònaškō〉 koji se odnosi na monahe

im. ž. 〈G monérē; mn. N monére, G monérā〉 biol. 1. 〈mn.〉 carstvo prokariotskih organizama bez jezgre i organela koji se hrane heterotrofno, a razmnožavaju nespolno 2. pripadnica istoimenoga carstva

im. ž. 〈G monètē; mn. N monète, G monétā〉 1. kovani novac 2. papirnati i kovani novac koji izdaje država i koji služi kao zakonsko sredstvo plaćanja [domaća ~; strana ~]; sin. valuta

prid. 〈G mȍnetārnōg(a); ž. mȍnetārnā, s. mȍnetārnō〉 koji se odnosi na monetu [monetarna politika]

im. m. 〈G mongolída, V mȍngolīde; mn. N mongolídi, G mongolídā〉 pripadnik žute rase niska rasta, tamne, krute i ravne kose

im. m. 〈G mongolìzma〉 med. psihička i tjelesna zaostalost do koje dolazi zbog pogreške u broju kromosoma

im. m. 〈G mongoloída, V mȍngoloīde; mn. N mongoloídi, G mongoloídā〉 med. osoba koja boluje od mongolizma