zb. im. ž. 〈G mládeži, I mládeži〉 mladi ljudi; sin. mladost pren., mlađarija hip., pogr.; ( omladina); ant. starčad pogr., starež pogr., starost pren.

im. ž. 〈G mlàdicē; mn. N mlàdice, G mlȁdīcā〉 1. bot. a. mlada voćka ili biljka za sadnju b. v. izbojak 2. zool. slatkovodna riba zelenkastih ili smećkastih leđa s rijetkim nepravilnim tamnim mrljama na svjetlijim bočnim stranama

im. m. 〈G mladíća, V mlȁdīću; mn. N mladíći, G mladíćā〉 1. mlad muškarac; sin. mladac hip. 2. muškarac koji se još nije oženio [biti još ~]; sin. dečko razg. 3. mlad muškarac koji je u vezi s djevojkom [moj ~]; sin. dečko razg.; sin. momak; ant. cura razg., djevojka ◇ stari ~ stariji muškarac koji se nije oženio

im. s. 〈G mlȃdōg(a); mn. N mlȃdā, G mlȃdīh〉 mlada, nedorasla životinja; sin. mladunac, mladunče

prid. 〈G mladòlika; odr. mladòlikī, G mladòlikōg(a); ž. mladòlika, s. mladòliko〉 koji izgleda mlađi nego što stvarno jest

im. ž. 〈G mladòlikosti, I mladòlikošću/mladòlikosti〉 osobina onoga koji je mladolik

im. m. 〈G mladòmisnīka, V mladòmisnīče; mn. N mladòmisnīci, G mladòmisnīkā〉 svećenik koji služi mladu misu

im. ž. 〈G mlȁdosti, L mladòsti, I mlȁdošću/mlȁdosti〉 1. osobina onoga koji ima malo godina; ant. starost, vremešnost 2. razdoblje između djetinjstva i zreloga doba [u mladosti]; ant. starost 3. pren. a. osobina onoga koji je bez iskustva, koji nije stekao iskustvo; sin. neiskustvo; ant. iskustvo b. mladi ljudi; sin. mladež, mlađarija hip., pogr., starčad pogr., starež pogr., starost pren.

im. m. 〈G mladòženjē, V mlȁdoženjo; mn. N mladòženje, G mladòžēnjā〉 muškarac na dan svojega vjenčanja; sin. (mladenac)

im. m. 〈G mladúnca; mn. N mladúnci, G mlàdūnācā〉 mlada, nedorasla životinja; sin. mlado, mladunče

zb. im. ž. 〈G mlàdūnčādi〉 više mladih životinja

im. s. 〈G mladúnčeta〉 mlada, nedorasla životinja; sin. mlado, mladunac

im. m. 〈G mlȃđa〉 astr. Mjesec koji se vidi sa Zemlje kad se nalazi točno između Sunca i Zemlje; sin. mlađak, mladi Mjesec v. pod mjesec

im. ž. 〈G mlȃđi, L mláđi〉 zool. mladi primjerci riba i drugih morskih organizama kojima se poribljuju jezera ili druge vode

im. m. 〈G mlȁđāka〉 usp. mlađ

zb. im. ž. 〈G mlađàrijē〉 hip. mladi ljudi; sin. mladež, mladost pren.; ant. starčad pogr., starež pogr., starost pren.

prid. 〈G mláka; odr. mlȃkī, G mlȃkōg(a); ž. mláka, s. mlȃko〉 koji nije ni topao ni hladan; sin. mlačan

im. ž. 〈G mlȁkē, DL mlȁci; mn. N mlȁke, G mlȃkā〉 manja količina vode koja se zadržava u udubini na površini zemlje nakon kiše; sin. bara, lokva

im. m. 〈G mlákonjē; mn. m. ž. N mlákonje, G mlákōnjā〉 pogr. muškarac koji je u postupcima mlak, mlitav, trom [taj ~; ti mlakonje; te mlakonje]

im. m. 〈G mlȃta, L mlátu; mn. N mlȁtovi/mlȃti, G mlȁtōvā/mlátā〉 1. oruđe kojim se pri vršidbi ručno mlati žito, komad drveta na užetu 2. drveno ili kovinsko oruđe s drškom i velikom glavom u obliku valjka; sin. bat, malj

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. mlatàrām, 3. l. mn. mlatàrajū, imp. mlatàrāj, aor. mlatàrah, imperf. mlatàrāh, prid. r. mlatàrao〉 nasumce mahati čime [~ rukama; ~ torbom]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. mlȃtīm, 3. l. mn. mlȃtē, imp. mláti, aor. mlátih, imperf. mlȃćāh/mlátijāh, prid. r. mlátio, prid. t. mlȃćen〉 1. nanositi komu udarce; sin. biti, tući 2. udarajući odvajati zrna žitarice od stabljike, klasja i ljusaka [~ žito] • mlátiti se 〈povr.〉 uzajamno se udarati, izmjenjivati udarce [Dječaci se mlate.]; sin. tući se v. pod tući

im. m. 〈G mlȃza, L mlázu; mn. N mlȁzovi, G mlȁzōvā〉 jača i neprekinuta struja tekućine ili plina koja pod pritiskom otkud istječe ili brizga [~ krvi; ~ vode; teći mlazom]

prid. 〈G mlȃznōg(a); ž. mlȃznā, s. mlȃznō〉 1. koji se odnosi na mlaz 2. koji proizvodi potisnu silu s pomoću mlaza [~ pogon]

im. m. 〈G mlȃžnjāka; mn. N mlȃžnjāci, G mlȃžnjākā〉 zrakoplov koji se kreće na mlazni pogon

prid. 〈G mlȅtačkōg(a); ž. mlȅtačkā, s. mlȅtačkō〉 1. koji se odnosi na Mlečane i Mletke 2. 〈u im. funkciji〉 〈jd. m.〉 jez. dijalekt talijanskoga jezika koji se govorio u Veneciji i koji je utjecao na hrvatske čakavske govore

im. ž. 〈G mlijȇči, L mlijéči, I mlijȇčju/mlijȇči; mn. N mlijȇči, G mlijéčī, DLI mlijéčima〉 1. 〈jd.〉 zool. a. tekućina u riba koja sadržava muške spolne stanice b. sitna riba 2. bot. vazdazelena planinska biljka iz porodice glavočika ◇ matična ~ zool. proizvod žlijezda mladih pčela radilica kojim se hrane ličinke i matica

prid. 〈G mlijȇčnōg(a); ž. mlijȇčnā, s. mlijȇčnō〉 1. koji se odnosi na mlijeko ili u kojemu ima mlijeka [mliječna žlijezda; ~ proizvod] 2. pren. koji je bijel poput mlijeka [mliječna koža]

im. m. 〈G mlijȇčnjāka; mn. N mlijȇčnjāci, G mlijȇčnjākā〉 1. anat. zub koji raste otprilike od četvrtoga mjeseca do kraja treće godine djetetova života i koji ispadne u dobi od šeste do dvanaeste godine; sin. mliječni zub v. pod zub 2. bot. a. mladi kukuruz b. biljka iz porodice glavočika 3. kremen bijele boje

im. s. 〈G mlijéka〉 1. biol. hranjiva bijela tekućina koju luče mliječne žlijezde ženka sisavaca, za prehranu mladunčadi i dojenčadi [majčino ~] 2. prehrambeni proizvod koji se dobiva mužnjom domaćih goveda, koza i ovaca [kozje ~; kravlje ~] 3. bot. bijela tekućina nekih biljaka [kokosovo ~] ♦ mirisati 〈još〉 na 〈majčino〉 ~ biti premlad (nedorastao, nezreo); teče med i ~, usp. med; usisati s majčinim mlijekom što ovladati čime još u djetinjstvu

im. m. 〈G mlȉna, L mlìnu; mn. N mlȉnovi, G mlȉnōvā〉 1. stroj za mljevenje žitarica, mesa, ruda i sl. 2. zgrada u kojoj se melju žitarice 3. igra na ploči za dva igrača koji imaju devet bijelih ili devet crnih žetona ili kamenčića, a cilj je postaviti tri žetona u istu crtu

im. m. 〈G mlȋnca; mn. N mlȋnci, G mlȉnācā〉 tehn. mali kućanski uređaj za mljevenje kave, maka, oraha i sl.

im. m. 〈G mlȉnāra, V mlȉnāru/mlȉnāre; mn. N mlȉnāri, G mlȉnārā〉 osoba koja radi u mlinu

prid. 〈G mlȉnāreva; ž. mlȉnāreva, s. mlȉnārevo〉 koji pripada mlinaru; sin. mlinarov

im. ž. 〈G mlȉnaricē; mn. N mlȉnarice, G mlȉnarīcā〉 1. žena koja radi u mlinu 2. mlinareva žena

prid. 〈G mlȉnaričina; ž. mlȉnaričina, s. mlȉnaričino〉 koji pripada mlinarici

prid. 〈G mlȉnārova; ž. mlȉnārova, s. mlȉnārovo〉 usp. mlinarev

im. ž. 〈G mlȉnicē; mn. N mlȉnice, G mlȉnīcā〉 mlin za žitarice na vodeni pogon

prid. 〈G mlȉnskōg(a); ž. mlȉnskā, s. mlȉnskō〉 koji se odnosi na mlin [~ kamen]

prid. 〈G mlȉtava; odr. mlȉtavī, G mlȉtavōg(a); ž. mlȉtava, s. mlȉtavo; komp. mlitàvijī〉 1. koji nema potrebnu čvrstoću i snagu; sin. mlohav 2. pren. koji nema potrebnu odlučnost [mlitava reakcija]

im. m. 〈G mlȉtāvca, V mlȉtāvče; mn. N mlȉtāvci, G mlȉtavācā〉 1. osoba koja nema potrebnu čvrstoću i snagu 2. pren. osoba koja nema potrebnu odlučnost

prid. 〈G mlȉtāvčeva; ž. mlȉtāvčeva, s. mlȉtāvčevo〉 koji pripada mlitavcu

im. ž. 〈G mlȉtavicē; mn. N mlȉtavice, G mlȉtavīcā〉 1. žena koja nema potrebnu čvrstoću i snagu 2. pren. žena koja nema potrebnu odlučnost

prid. 〈G mlȉtavičina; ž. mlȉtavičina, s. mlȉtavičino〉 koji pripada mlitavici

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. mlȉtavīm, 3. l. mn. mlȉtavē, imp. mlȉtavi, aor. mlȉtavjeh, imperf. mlȉtavljāh, prid. r. mlȉtavio〉 postajati mlitavim; sin. mlohavjeti

im. ž. 〈G mlȉtavosti, I mlȉtavošću/mlȉtavosti〉 1. osobina onoga koji nema potrebnu čvrstoću i snagu; sin. mlohavost 2. pren. svojstvo onoga što nema potrebnu odlučnost

prid. 〈G mlȍhava; odr. mlȍhavī, G mlȍhavōg(a); ž. mlȍhava, s. mlȍhavo; komp. mlohàvijī〉 koji nema potrebnu čvrstoću i snagu; sin. mlitav

im. m. 〈G mlȍhāvca, V mlȍhāvče; mn. N mlȍhāvci, G mlȍhavācā〉 osoba koja nema potrebnu čvrstoću i snagu