prid. 〈G mòngōlskōg(a); ž. mòngōlskā, s. mòngōlskō〉 1. koji se odnosi na Mongole i Mongoliju 2. 〈u im. funkciji〉 〈jd. m.〉 jez. službeni jezik u Mongoliji i narodni jezik Mongola

im. m. 〈G mònitora, I mònitorom; mn. N mònitori, G mònitōrā〉 inform. uređaj koji služi za prikaz slike na računalu

im. m. 〈G mònitorīnga〉 1. v. motrenje, nadziranje, praćenje 2. v. promatranje

im. ž. 〈G monoàndrijē〉 pojava u kojoj je jedna žena u braku s jednim muškarcem; sin. jednomuštvo; ant. jednoženstvo, mnogomuštvo, monogamija, poliandrija

im. ž. 〈G mȍnodramē; mn. N mȍnodrame, G mȍnodrāmā〉 kaz., knjiž. 1. 〈jd.〉 dramska književna vrsta s jednim likom 2. književno djelo koje pripada istoimenoj vrsti

im. ž. 〈G monogàmijē〉 pojava da je jedan muškarac oženjen jednom ženom; sin. jednoženstvo; ant. jednomuštvo, mnogoženstvo, monoandrija, poligamija

im. ž. 〈G monogràfijē; mn. N monogràfije, G monogràfījā〉 potpuna i podrobna studija o jednoj temi

im. m. 〈G mȍnograma; mn. N mȍnogrami, G mȍnogrāmā〉 stilizirana prva slova imena i prezimena

prid. 〈G mȍnoklīnskōg(a); ž. mȍnoklīnskā, s. mȍnoklīnskō〉 koji ima jedan nagib

im. m. 〈G mȍnoksīda; mn. N mȍnoksīdi, G mȍnoksīdā〉 kem. spoj jednoga atoma kovine ili nekovine s jednim atomom kisika ◇ ugljikov ~ zapaljiv bezbojan i otrovan plin bez mirisa koji se dobiva nepotpunim izgaranjem ugljika ili industrijski nepotpunim izgaranjem prirodnoga plina (CO)

im. ž. 〈G monokultúrē; mn. N monokultúre, G monokultúrā〉 polj. uzgoj jedne biljne vrste na istim površinama tijekom više godina

prid. 〈G monokùltūrnōg(a); ž. monokùltūrnā, s. monokùltūrnō〉 koji se odnosi na monokulturu

im. m. 〈G monòloga; mn. N monòlozi, G monòlōgā〉 1. razgovor sa samim sobom [unutrašnji ~] 2. kaz., knjiž. govor jednoga lika upućen čitateljima ili publici; ant. dijalog

prid. 〈G monòloškōg(a); ž. monòloškā, s. monòloškō〉 koji se odnosi na monolog; ant. dijaloški

im. m. 〈G monoméra, I monomérom; mn. N monoméri, G monomérā〉 kem. osnovna sastavna jedinica polimera

im. ž. 〈G mononukleózē〉 med. virusna zarazna bolest koja se širi kapljičnim putem i dodirom, a obilježena je općom slabošću, vrućicom, grloboljom te povećanjem limfnih čvorova, jetre i slezene

im. m. 〈G monosaharída; mn. N monosaharídi, G monosaharídā〉 kem. najjednostavniji šećer koji se ne može razložiti na manje molekule koje imaju svojstva šećera

prid. 〈G monosèmična; odr. monosèmičnī, G monosèmičnōg(a); ž. monosèmična, s. monosèmično〉 koji ima samo jedno značenje (o riječi); sin. jednoznačan; ant. polisemičan, višeznačan

im. ž. 〈G monosèmijē〉 jez. pojava da jedna riječ ima samo jedno značenje; sin. jednoznačnost; ant. polisemija, višeznačnost

im. m. 〈G mȍnostiha; mn. N mȍnostisi, G mȍnostīhā〉 v. jednostih

im. ž. 〈G monostrófē; mn. N monostrófe, G monostrófā〉 knjiž. pjesma od jedne strofe

im. m. 〈G monotèista, V monotèistu; mn. N monotèisti, G monotèīstā〉 osoba koja vjeruje u jednoga boga; sin. jednobožac; ant. mnogobožac, politeist

im. ž. 〈G monotèisticē; mn. N monotèistice, G monotèistīcā〉 žena koja vjeruje u jednoga boga; ant. politeistica

prid. 〈G monotèističina; ž. monotèističina, s. monotèističino〉 koji pripada monoteistici; ant. politeističin

prid. 〈G monoteìstičkōg(a); ž. monoteìstičkā, s. monoteìstičkō〉 koji se odnosi na monoteiste i monoteizam; sin. jednobožački; ant. mnogobožački, politeistički

im. m. 〈G monoteìzma〉 rel. vjera u samo jednoga boga; sin. jednoboštvo; ant. mnogoboštvo, politeizam

prid. 〈G mȍnotōna; odr. mȍnotōnī, G mȍnotōnōg(a); ž. mȍnotōna, s. mȍnotōno; komp. monotònijī〉 v. jednoličan

im. ž. 〈G monotònijē〉 v. jednoličnost

im. m. 〈G monsúna; mn. N monsúni, G monsúnā〉 met. vjetar koji zahvaća velike predjele, a nastaje zbog nejednakoga zagrijavanja kopna i mora, ljeti puše s mora na kopno, vlažan je i donosi obilne oborine, a zimi puše s kopna na more, suh je i hladan

prid. 〈G mònsūnskōg(a); ž. mònsūnskā, s. mònsūnskō〉 koji se odnosi na monsune

im. ž. 〈G montážē; mn. N montáže, G montážā〉 1. sklapanje, sastavljanje, ugradba dijelova u cjelinu [~ ormara; ~ stroja] 2. sastavljanje ili sklapanje dijelova filmske vrpce u cjelinu [~ filma]

im. m. 〈G montažéra, V mȍntažēre; mn. N montažéri, G montažérā〉 stručnjak koji montira film, emisiju i sl. [filmski ~]

im. ž. 〈G montàžērkē, DL montàžērki; mn. N montàžērke, G montàžērkā/montàžērkī〉 stručnjakinja koja montira film, emisiju i sl. [filmska ~]

prid. 〈G mòntāžnōg(a); ž. mòntāžnā, s. mòntāžnō〉 1. koji se odnosi na montažu [montažna tehnika] 2. koji se sklapa ili sastavlja od dijelova [montažna kućica]

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. mòntīrām, 3. l. mn. montírajū, imp. mòntīrāj, aor. montírah, imperf. mòntīrāh, prid. r. montírao, prid. t. mòntīrān〉 1. postaviti i spojiti dijelove tako da čine cjelinu [~ ormar]; sin. sastaviti, sastavljati, sklapati, sklopiti, slagati, složiti; ant. rasklapati, rasklopiti, rastaviti, rastavljati 2. sastaviti/sastavljati dijelove filmske vrpce u cjelinu [~ film]

prid. 〈G mȍnumentālna; odr. mȍnumentālnī, G mȍnumentālnōg(a); ž. mȍnumentālna, s. mȍnumentālno; komp. monumentàlnijī〉 v. veličanstven

im. ž. 〈G monumentálnosti, I monumentálnošću/monumentálnosti〉 v. veličanstvenost

im. ž. 〈G mòrē, D mȍri, A mȍru; mn. N mȍre, G mórā, DLI mòrama〉 1. teška briga ili muka 2. mit. biće koje noću liježe na čovjeka u snu, guši ga i siše mu krv

im. m. 〈G morála〉 ono što je koja zajednica prihvatila kao ispravno ili dobro u ljudskome ponašanju i običajima; ant. nemoral

prid. 〈G mòrālna; odr. mòrālnī, G mòrālnōg(a); ž. mòrālna, s. mòrālno; komp. moràlnijī〉 1. koji slijedi načela koja je zajednica prihvatila kao ispravna i dobra [~ čovjek] 2. koji je prožet moralom, koji se temelji na moralu [~ postupak]; ant. nemoralan

im. m. 〈G moralìzātora, V moralìzātore; mn. N moralìzātori, G moralìzātōrā〉 osoba koja nameće svoja moralna načela

im. ž. 〈G moralìzātoricē; mn. N moralìzātorice, G moralìzātorīcā〉 žena koja nameće svoja moralna načela

prid. 〈G moralìzātoričina; ž. moralìzātoričina, s. moralìzātoričino〉 koji pripada moralizatorici

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. mȏrām, 3. l. mn. mórajū, aor. mórah, imperf. mȏrāh, prid. r. mórao〉 1. biti obvezan, dužan ili prisiljen činiti što [Moram učiti.; Moram ići u školu.] 2. 〈3. l.〉 biti potrebno [Zadaća mora biti napisana još danas.]; sin. trebati, valjati

im. s. 〈G mȏra; mn. N mȏra, G mȏrā〉 1. zem. najveći obujam slane vode na Zemlji, jedinstvena cjelina koja povezuje kontinente ili njihove velike dijelove [Crveno ~; Jadransko ~; svjetsko ~; teritorijalno ~] 2. pren. velika količina čega [~ problema; ~ stvari]; sin. brdo pren., gomila pren., hrpa pren., kup¹ pren., masa pren., mnoštvo pren., obilje, šuma pren. ♦ slan kao ~ pretjerano slan

im. ž. 〈G morénē; mn. N moréne, G morénā〉 geol. razdrobljeno kameno gradivo koje ledenjaci talože u nižim predjelima

prid. 〈G mòrēnskōg(a); ž. mòrēnskā, s. mòrēnskō〉 koji se odnosi na morene

im. m. 〈G moreplóvca, V mȍreplōvče; mn. N moreplóvci, G morèplōvācā〉 v. pomorac