prid. 〈G mr̀ka; odr. mr̀kī, G mr̀kōg(a); ž. mr̀ka, s. mr̀ko; komp. mr̀kijī〉 1. v. tamnosmeđ 2. pren. koji je smrknut ili ljut [~ pogled]

prid. 〈G mȑklōg(a); ž. mȑklā, s. mȑklō〉 koji je bez svjetlosti [mrkla noć; ~ mrak]

pril. 〈komp. mr̀kijē〉 smrknuto ili ljuto [~ pogledati]

im. ž. 〈G mȑkvē; mn. N mȑkve, G mȑkāvā/mȓkvā/mȑkvī〉 bot. 1. dvogodišnja povrtna zeljasta biljka iz porodice štitarka narančastoga korijena koja u drugoj godini razvija razgrananu cvjetnu stabljiku 2. jestivi vretenasti narančasti korijen istoimene biljke

im. ž. 〈G mȑkvicē; mn. N mȑkvice, G mȑkvīcā〉 um. mala mrkva

im. ž. 〈G mȑljē; mn. N mȑlje, G mȓljā〉 1. zaprljano mjesto [~ od voća; ~ na kaputu] 2. točka ili mjesto koje se bojom razlikuje od površine na kojoj se nalazi [životinja s crnim mrljama]; sin. pjega ♦ ~ na savjesti nečastan postupak

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. mr̀mljām, 3. l. mn. mr̀mljajū, imp. mr̀mljāj, aor. mr̀mljah, imperf. mr̀mljāh, prid. r. mr̀mljao, prid. t. mȑmljān〉 govoriti tiho, nerazumljivo

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. mȑsīm, 3. l. mn. mȑsē, imp. mr̀si, aor. mr̀sih, imperf. mr̀sijāh/mȑšāh, prid. r. mr̀sio, prid. t. mȑšen〉 činiti da kakva skupina niti ili vlasi bude u neredu [~ konce; ~ kosu]; sin. ispreplitati, zapetljavati, zaplitati; ant. otpetljavati, raspetljavati

usk. razg. v. marš

prid. 〈G mȑšava; odr. mȑšavī, G mȑšavōg(a); ž. mȑšava, s. mȑšavo; komp. mršàvijī〉 1. koji je lakši od normalne, prosječne težine; ant. debeo, pretio 2. pren. čija je količina mala, kojega ima malo [~ obrok]; sin. oskudan, siromašan; ant. bogat, izdašan, obilan

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. mȑšavīm, 3. l. mn. mȑšavē, imp. mȑšavi, aor. mȑšavjeh, imperf. mȑšavljāh, prid. r. m. mȑšavio, ž. mȑšavjela, s. mȑšavjelo, mn. mȑšavjeli〉 postajati mršavim ili gubiti na tjelesnoj težini; ant. debljati se v. pod debljati

im. s. 〈G mȑšavljēnja〉 postajanje mršavim ili gubljenje na tjelesnoj težini; ant. debljanje

im. ž. 〈G mȑšavosti, I mȑšavošću/mȑšavosti〉 1. osobina onoga koji je lakši od normalne prosječne težine; ant. debljina, pretilost 2. pren. svojstvo onoga čija je količina mala, čega ima malo

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. mr̀štīm, 3. l. mn. mr̀štē, imp. mr̀šti, aor. mr̀štih, imperf. mr̀šćāh, prid. r. mr̀štio, prid. t. mȑšten〉 praviti bore (o čelu ili licu) • mr̀štiti se 〈povr.〉 1. mijenjati izraz lica nabiranjem čela ili obrva [~ se zbog sunca] 2. pren. izrazom lica pokazivati neraspoloženje [Mrštio se zbog njezinih riječi.]; sin. mrgoditi se

prid. 〈G mŕtva; odr. mȓtvī, G mȓtvōg(a); ž. mŕtva, s. mŕtvo〉 1. koji ne živi, koji je umro, koji više nema životne funkcije; sin. pokojni; ant. živ 2. koji je uginuo [mrtva ptica]; ant. živ 3. pren. koji više ne postoji, koji se više ne razvija, kojim se nitko ne služi (o jeziku); ant. živ pren. ♦ dignuti koga od (iz) mrtvih oporaviti koga, vratiti snagu komu; dignuti se od (iz) mrtvih oporaviti se; ~ hladan ravnodušan, hladnokrvan; ~ pijan potpuno pijan; ~ umoran krajnje umoran (iscrpljen); ni ~ nikako, ni u kojemu slučaju; ni živ ni ~, usp. živ; samo preko mene mrtvoga (mrtva) nikako, protiv toga sam

im. m. 〈G mrtvàca; mn. N mrtvàci, G mrtvácā〉 osoba koja više nije živa ♦ blijed kao ~ veoma blijed, bolesno blijed; živi ~ osoba bolesna (iscrpljena) izgleda

prid. 〈G mrtvàčeva; ž. mrtvàčeva, s. mrtvàčevo〉 koji pripada mrtvacu

prid. 〈G mr̀tvačkōg(a); ž. mr̀tvačkā, s. mr̀tvačkō〉 koji se odnosi na mrtvace [~ sanduk]

im. ž. 〈G mr̀tvāčnicē; mn. N mr̀tvāčnice, G mr̀tvāčnīcā〉 zgrada ili prostorija u koju se smještaju mrtvaci prije pokopa

im. ž. 〈G mr̀tvicē〉 geol. prijelazni sloj tla u kojemu se talože isprane mineralne tvari, ali nema humusa

im. s. 〈G mr̀tvila〉 stanje u kojemu nema zanimljivih sadržaja i događaja; ant. živost

im. ž. 〈G mrtvòzōrnicē; mn. N mrtvòzōrnice, G mrtvòzōrnīcā〉 liječnica koja službeno utvrđuje uzrok smrti

prid. 〈G mrtvòzōrničina; ž. mrtvòzōrničina, s. mrtvòzōrničino〉 koji pripada mrtvozornici

im. m. 〈G mrtvòzornīka, V mrtvòzōrnīče; mn. N mrtvòzōrnīci, G mrtvòzōrnīkā〉 liječnik koji službeno utvrđuje uzrok smrti

im. ž. 〈G mȑvē; mn. N mȑve, G mȓvā〉 1. najsitniji komadić tvari koja se mrvi [~ kruha; ~ zemlje] 2. pren. sitan dio, veoma mala količina čega ♦ ni mrve (mrvice) nimalo, ni u najmanjoj količini

im. ž. 〈G mȑvicē; mn. N mȑvice, G mȑvīcā〉 um. mala mrva ♦ ni mrvice (mrve), usp. mrva

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. mȑvīm, 3. l. mn. mȑvē, imp. mȑvi, aor. mȑvih, imperf. mȑvljāh, prid. r. mȑvio, prid. t. mȑvljen〉 razbijati, lomiti što u sitne dijelove • mȑviti se 〈povr.〉 pretvarati se u sitne dijelove; sin. drobiti

prid. 〈G mr̀ska; odr. mȑskī, G mȑskōg(a); ž. mr̀ska, s. mȑsko; komp. mr̀skijī/mȑžī〉 prema kojemu se ne osjeća naklonost [~ susjed]; ant. drag, mio

prid. 〈G mr̀zla; odr. mȑzlī, G mȑzlōg(a); ž. mr̀zla, s. mȑzlo; komp. mr̀zlijī〉 pokr. v. studen

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. mŕzīm, 3. l. mn. mŕzē, imp. mŕzi, aor. mŕzih, imperf. mŕzijāh/mŕžāh, prid. r. mŕzio, prid. t. mȓžen〉 osjećati mržnju prema komu ili čemu [~ neprijatelje; ~ kišu] • mŕziti se 〈povr.〉 međusobno osjećati mržnju [Oni se mrze.]; ant. ljubiti, voljeti

im. ž. 〈G mrzòvoljē; mn. N mrzòvolje, G mrzòvōljā〉 loše raspoloženje, loša volja; sin. zlovolja

prid. 〈G mȑzovōljna; odr. mȑzovōljnī, G mȑzovōljnōg(a); ž. mȑzovōljna, s. mȑzovōljno; komp. mrzovòljnijī〉 1. koji je loše volje [~ starac] 2. koji odražava lošu volju [~ pogled]; sin. zlovoljan

im. ž. 〈G mrzovóljnosti, I mrzovóljnošću/mrzovóljnosti〉 osobina onoga koji je mrzovoljan ili svojstvo onoga što je mrzovoljno; sin. zlovoljnost

im. ž. 〈G mŕžnjē; mn. N mŕžnje, G mŕžnjā〉 osjećaj krajnje odbojnosti i neprijateljstva prema komu ili čemu, snažna želja da se komu dogodi zlo ili nagon da se čini zlo [osjećati mržnju; širiti mržnju]; ant. ljubav

os. zam. 〈D〉 v. pod on, ono

usk. oponaša glasanje krave

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. mȕcām, 3. l. jd. mȕcajū, imp. mȕcāj, aor. mȕcah, imperf. mȕcāh, prid. r. mȕcao〉 govoriti isprekidano ili ponavljajući slogove

im. m. 〈G mȕcāvca, V mȕcāvče; mn. N mȕcāvci, G mȕcavācā〉 osoba koja muca

prid. 〈G mȕcāvčeva; ž. mȕcāvčeva, s. mȕcāvčevo〉 koji pripada mucavcu

im. ž. 〈G mȕcavicē; mn. N mȕcavice, G mȕcavīcā〉 žena koja muca

prid. 〈G mȕcavičina; ž. mȕcavičina, s. mȕcavičino〉 koji pripada mucavici

prid. 〈G mùčna; odr. mȕčnī, G mȕčnōg(a); ž. mùčna, s. mȕčno; komp. mùčnijī〉 1. koji zadaje muku, koji se teško podnosi [~ rad; mučna vremena] 2. pren. koji stvara osjećaj neugode i nezadovoljstva [~ predosjećaj; ~ razgovor]

im. ž. 〈G mȕčenicē; mn. N mȕčenice, G mȕčenīcā〉 1. žena koju muče iz političkih, vjerskih ili kojih drugih razloga [hrvatska ~; kršćanska ~] 2. pren. žena koja se muči; sin. paćenica, patnica

prid. 〈G mȕčeničina; ž. mȕčeničina, s. mȕčeničino〉 koji pripada mučenici; sin. paćeničin, patničin

prid. 〈G mȕčeničkōg(a); ž. mȕčeničkā, s. mȕčeničkō〉 koji se odnosi na mučenike; sin. paćenički, patnički

im. m. 〈G mȕčenīka, V mȕčenīče; mn. N mȕčenīci, G mȕčenīkā〉 1. osoba koju muče iz političkih, vjerskih ili kojih drugih razloga [hrvatski ~; kršćanski ~] 2. pren. osoba koja se muči; sin. paćenik, patnik

im. s. 〈G mȕčēnja; mn. N mȕčēnja, G mȕčēnjā〉 1. prisiljavanje koga na što, nanošenje bola komu ili činjenje zla komu 2. podnošenje muka, psihička ili tjelesna opterećenost čime 3. pren. nepotrebno i pretjerano opterećivanje koga kakvim ponašanjem ili zahtjevima

im. m. 〈G mùčitelja; mn. N mùčitelji, G mùčitēljā〉 osoba koja koga muči, koja se ponaša samovoljno i okrutno