im. s. 〈neskl.〉 devetnaesto slovo hrvatske abecede

im. m. 〈neskl.〉 nosni zubni zvonačni suglasnik

oznaka za njutn

prij. 1. 〈A〉 a. označuje da tko ili što dospijeva na gornju stranu čega s čim je istodobno u dodiru [staviti ~ stol] b. označuje da se što zbiva u određeno vrijeme [cvjetati ~ proljeće; doći ~ Uskrs] c. označuje da se što obavlja na određen način [napraviti ~ brzinu] 2. 〈L〉 a. označuje da se što nalazi s gornje strane čega i u dodiru je s njim [knjiga ~ stolu] b. označuje da se što obavlja na određen način [živjeti ~ visokoj nozi]

usk. razg. nepristojno izriče davanje, pružanje [Na, samo uzmi!]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nabàcām, 3. l. mn. nabàcajū, imp. nabàcāj, aor. nabàcah, prid. r. nabàcao, prid. t. nȁbacān〉 bacajući što nasumce ili u velikoj količini napraviti gomilu ili zatrpati što [~ smeće; ~ snijeg uz stazu; ~ stvari bez reda; ~ zemlju u jamu]; vidski parnjak: nabacivati¹

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàbācīm, 3. l. mn. nàbācē, imp. nabáci, aor. nabácih, prid. r. nabácio, prid. t. nàbāčen〉 1. baciti što kamo ili preko čega [~ loptu preko mreže]; vidski parnjak: nabacivati² 2. razg. a. površno staviti na sebe kakav odjevni predmet ili šminku [~ ruž; ~ šal preko jakne] 3. pren. a. usput što izgovoriti ili napisati, izložiti u općim crtama [~ ideje; ~ napomene]; vidski parnjak: nabacivati² b. napraviti kakav prigodni izraz lica [~ osmijeh; ~ strog pogled]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nabàcujēm, 3. l. mn. nabàcujū, imp. nabàcūj, aor. nabacívah, imperf. nabàcīvāh, prid. r. nabacívao, prid. t. nabàcīvān〉 bacajući što nasumce ili u velikoj količini praviti gomilu ili zatrpavati što [~ smeće; ~ snijeg uz stazu; ~ stvari bez reda; ~ zemlju u jamu]; vidski parnjak: nabacati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nabàcujēm, 3. l. mn. nabàcujū, imp. nabàcūj, aor. nabacívah, imperf. nabàcīvāh, prid. r. nabacívao, prid. t. nabàcīvān〉 bacati što kamo ili preko čega [~ loptu preko mreže]; vidski parnjak: nabaciti • nabacívati se 〈povr.〉 1. bacajući što uzajamno se dodavati [~ se loptom] 2. žarg. pretjerano željeti dobiti čiju naklonost ili privući koga [~ se djevojci]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàbādām, 3. l. mn. nabádajū, imp. nàbādāj, aor. nabádah, imperf. nàbādāh, prid. r. nabádao, prid. t. nàbādān〉 1. bodući stavljati što na kakav šiljasti predmet [~ meso na vilicu] 2. zabadati štapiće slanine, bijeloga luka i sl. u meso prije kuhanja ili pečenja [~ meso bijelim lukom] 3. pren., razg. loše i nesigurno govoriti [~ engleski] • nabádati se 〈povr.〉 ozljeđivati se ubodima na kakav oštar ili šiljast predmet; vidski paranjak: nabosti

im. ž. 〈G nàbavē; mn. N nàbave, G nȁbāvā〉 kupovanje stvari potrebnih za život ili rad [~ hrane; ~ opreme; ići u nabavu]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàbavīm, 3. l. mn. nàbavē, imp. nàbavi, aor. nàbavih, prid. r. nàbavio, prid. t. nàbavljen〉 kupnjom, posudbom ili vlastitim trudom doći u posjed čega [~ drva za zimu; ~ knjige za školu]; sin. dobaviti, pribaviti, priskrbiti; vidski parnjak: nabavljati

im. m. 〈G nabavljáča, V nȁbavljāču; mn. N nabavljáči, G nabavljáčā〉 v. dobavljač

im. ž. 〈G nabavljàčicē; mn. N nabavljàčice, G nabavljàčīcā〉 v. dobavljačica

prid. 〈G nabavljàčičina; ž. nabavljàčičina, s. nabavljàčičino〉 v. dobavljačičin

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàbavljām, 3. l. mn. nàbavljajū, imp. nàbavljāj, aor. nàbavljah, imperf. nàbavljāh, prid. r. nàbavljao, prid. t. nàbavljān〉 kupnjom, posudbom ili vlastitim trudom dolaziti u posjed čega [~ drva za zimu; ~ knjige za školu]; sin. dobavljati, pribavljati, priskrbljivati; vidski parnjak: nabaviti

prid. 〈G nàbāvnōg(a); ž. nàbāvnā, s. nàbāvnō〉 koji se odnosi na nabavu [nabavna kola; nabavna cijena]

im. s. 〈G nabíjānja〉 1. punjenje čega tiskanjem ili guranjem; sin. naguravanje, natiskivanje 2. činjenje čega tvrdim ili tvrđim udaranjem ili tiskanjem; sin. zbijanje 3. čvrsto postavljanje čega na određeno mjesto ili u određeno mjesto udaranjem; sin. nasađivanje 4. razg. udaranje po čemu velikom silinom

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàbījām, 3. l. mn. nabíjajū, imp. nàbījāj, aor. nabíjah, imperf. nàbījāh, prid. r. nabíjao, prid. t. nàbījān〉 1. tiskajući ili gurajući puniti što [~ rublje u ladicu]; sin. naguravati, natiskivati 2. udaranjem ili tiskanjem činiti što tvrdim ili tvrđim [~ zemlju]; sin. zbijati 3. udaranjem čvrsto postavljati što na određeno mjesto ili u određeno mjesto [~ čekić na držak]; sin. nasađivati 4. razg. velikom silinom udarati po čemu [~ loptu]; vidski paranjak: nabiti

prid. 〈G nabijèna; odr. nabìjenī, G nabìjenōg(a); ž. nabijèna, s. nabijèno〉 1. koji ima naboj [električno nabijena čestica] 2. koji je udaranjem ili tiskanjem učinjen tvrdim [nabijena zemlja]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàbirēm, 3. l. mn. nàbirū, imp. nàbiri, aor. nàbirah, imperf. nàbirāh, prid. r. nàbirao, prid. t. nàbirān〉 praviti nabore na čemu [~ zastore]; vidski parnjak: nabrati² • nàbirati se 〈povr.〉 dobivati nabore [Tkanina se nabire.; Površina vode se nabire.]; sin. mreškati se

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nȁbijēm, 3. l. mn. nȁbijū, imp. nàbīj, aor. nàbih, prid. r. nàbio, prid. t. nabìjen〉 1. staviti što u što tako da se ispuni sav prostor [~ rublje u ladicu]; sin. nagurati, natiskati; vidski parnjak: nabijati 2. udaranjem ili tiskanjem učiniti što tvrdim ili tvrđim [~ zemlju]; sin. zbiti; vidski parnjak: nabijati 3. udaranjem čvrsto postaviti što na određeno mjesto ili u određeno mjesto [~ čekić na držak]; sin. nasaditi; vidski parnjak: nabijati 4. razg. velikom silinom udariti po čemu [~ loptu]; vidski parnjak: nabijati • nàbiti se 〈povr.〉 razg. v. nagurati se pod nagurati, natiskati se pod natiskati

im. m. 〈G náboja; mn. N náboji, G nábōjā〉 1. ozljeda ili potkožna rana koja je nastala tiskanjem [~ na peti] 2. vojn. punjenje metka 3. količina energije u nekome tijelu ◇ električni ~ fiz. svojstvo električno nabijenih čestica koje na druge nabijene čestice djeluju privlačnim ili odbojnim električnim silama te koje svojim međudjelovanjima i gibanjem prouzročuju električna i magnetska polja [pozitivni električni ~; negativni električni ~]

prid. 〈G nábōjnōg(a); ž. nábōjnā, s. nábōjnō〉 koji se odnosi na naboj

pril. tako da se što popravlja ili poboljšava [Bolest je krenula ~.]; ant. nagore¹

im. m. 〈G nábora, I náborom; mn. N nábori, G nábōrā〉 1. presavijeno mjesto na tkanini ili platnu, često ukras na odjeći [haljina s naborima] 2. neravnina na kojoj površini

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàbōrām, 3. l. mn. nabórajū, imp. nàbōrāj, aor. nabórah, prid. r. nabórao, prid. t. nàbōrān〉 napraviti bore na čemu [~ čelo] • nabórati se 〈povr.〉 dobiti bore, postati ispunjen borama [Lice se naboralo.]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nabòdem, 3. l. mn. nabòdū, imp. nabòdi, aor. nabòdoh, prid. r. m. nàbō, ž. nàbola, s. nàbolo, mn. nàboli, prid. t. nabòden〉 1. bodući staviti što na kakav šiljast predmet [~ komadić ribe na vilicu] 2. zabosti štapiće slanine, bijeloga luka i sl. u meso prije kuhanja ili pečenja [~ meso bijelim lukom] • nàbosti se 〈povr.〉 ozlijediti se ubodom na kakav oštar ili šiljast predmet [~ se na trn]; vidski paranjak: nabadati

prid. 〈G nábožna; odr. nábožnī, G nábožnōg(a); ž. nábožna, s. nábožno; komp. nabòžnijī〉 1. koji se drži nauka svoje vjere i vjerskih običaja [nabožna žena] 2. 〈odr.〉 koji odražava vjerske ideje i poruke [nabožni spjev; nabožno štivo]; sin. pobožan, ( religiozan)

im. ž. 〈G nábožnosti, I nábožnošću/nábožnosti〉 osobina onoga koji je nabožan ili svojstvo onoga što je nabožno; sin. pobožnost, ( religioznost)

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàbrājām, 3. l. mn. nabrájajū, imp. nàbrājāj, aor. nabrájah, imperf. nàbrājāh, prid. r. nabrájao, prid. t. nàbrājān〉 navoditi što određenim redom [~ primjere]; sin. redati; vidski parnjak: nabrojiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàberēm, 3. l. mn. nàberū, imp. nabèri, aor. nàbrah, prid. r. m. nȁbrao, ž. nȁbrāla, s. nȁbrālo, mn. nȁbrāli, prid. t. nȁbrān〉 berući skupiti što [~ jabuke]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàberēm, 3. l. mn. nàberū, imp. nabèri, aor. nàbrah, prid. r. m. nȁbrao, ž. nȁbrāla, s. nȁbrālo, mn. nȁbrāli, prid. t. nȁbrān〉 napraviti nabore na čemu [~ zavjesu]; vidski parnjak: nabirati

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. nàbrēknēm, 3. l. mn. nàbrēknū, imp. nabrékni, aor. nabréknuh, prid. r. nabréknuo〉 povećati obujam

gl. svrš. prijel. → nabrojiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàbrojīm, 3. l. mn. nàbrojē, imp. nabròji/nàbrōj, aor. nabròjih, prid. r. nabròjio, prid. t. nàbrojen〉 navesti što određenim redom [~ primjere]; vidski parnjak: nabrajati

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. nàbubrīm, 3. l. mn. nàbubrē, imp. nabùbri, aor. nabùbrih, prid. r. nabùbrio〉 bubrenjem povećati ili proširiti obujam [Riža je nabubrila.]

im. m. 〈G nábūjka; mn. N nábujci, G nábujākā〉 zapečeno jelo od tijesta

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. nabùjām, 3. l. mn. nabùjajū, imp. nabùjāj, aor. nabùjah, prid. r. nabùjao〉 1. povećati razinu vodostaja [Rijeka je nabujala.]; sin. narasti 2. naglo, obilno narasti ili se razviti u cvatu [Šuma je nabujala.] 3. pren. a. naglo izlaziti na vidjelo, naglo se pokazivati [Osjećaji su nabujali.] b. biti u porastu [Nasilje je nabujalo.]

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. nàcerīm se, 3. l. mn. nàcerē se, imp. nàceri se, aor. nàcerih se, prid. r. nàcerio se, prid. t. nàceren〉 podrugljivo se nasmijati komu pokazujući zube

im. ž. 〈G nȃcijē; mn. N nȃcije, G nȃcījā〉 pol. šira zajednica ljudi povezanih zajedničkom poviješću, tradicijom, vjerskom pripadnošću, jezikom i kulturom; sin. narod

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàcijēpām, 3. l. mn. nacijépajū, imp. nàcijēpāj, aor. nacijépah, prid. r. nacijépao, prid. t. nàcijēpān〉 cijepanjem usitniti [~ drva za zimu] • nacijépati se 〈povr.〉 zasititi se cijepanja

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàcīljām, 3. l. mn. nacíljajū, imp. nàcīljāj, aor. nacíljah, prid. r. nacíljao, prid. t. nàcīljān〉 uperiti što prema cilju, usmjeriti što prema meti [strelicom ~ središte]

im. m. 〈G nacionàlista, V nacionàlistu; mn. N nacionàlisti, G nacionàlīstā〉 pristaša nacionalizma

im. ž. 〈G nacionàlisticē; mn. N nacionàlistice, G nacionàlistīcā〉 žena pristaša nacionalizma

prid. 〈G nacionàlističina; ž. nacionàlističina, s. nacionàlističino〉 koji pripada nacionalistici

prid. 〈G nacionalìstičkōg(a); ž. nacionalìstičkā, s. nacionalìstičkō〉 koji se odnosi na nacionaliste i nacionalizam

im. ž. 〈G nacionalizácijē〉 pol. nasilno pretvaranje privatne imovine u državno ili društveno vlasništvo; sin. (podržavljivanje)