nacionalìzam | im. m. 〈G nacionalìzma〉 1. ideologija i politika isticanja vrednota vlastita naroda [francuski ~] 2. pretjerano isticanje nacionalnoga osjećaja |
nacionalizírati | gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nacionalìzīrām, 3. l. mn. nacionalizírajū, imp. nacionalìzīrāj, aor. nacionalizírah, imperf. nacionalìzīrāh, prid. r. nacionalizírao, prid. t. nacionalìzīrān〉 provesti/provoditi nacionalizaciju |
nȁcionālnī | prid. 〈G nȁcionālnōg(a); ž. nȁcionālnā, s. nȁcionālnō〉 koji se odnosi na naciju |
nacionálnōst | im. ž. 〈G nacionálnosti, I nacionálnošću/nacionálnosti〉 pripadnost određenoj naciji |
nacionalsocijalìstičkī | prid. 〈G nacionalsocijalìstičkōg(a); ž. nacionalsocijalìstičkā, s. nacionalsocijalìstičkō〉 koji se odnosi na nacionalsocijalizam; sin. nacistički |
nacionalsocijalìzam | im. m. 〈G nacionalsocijalìzma〉 pov. ideologija Nacionalsocijalističke njemačke radničke stranke srodna ideologiji fašizma; sin. nacizam |
nàcist | im. m. 〈G nàcista, V nàcistu; mn. N nàcisti, G nȁcīstā〉 sljedbenik nacizma |
nàcistica | im. ž. 〈G nàcisticē; mn. N nàcistice, G nàcistīcā〉 sljedbenica nacizma |
nàcističin | prid. 〈G nàcističina; ž. nàcističina, s. nàcističino〉 koji pripada nacistici |
nacìstičkī | prid. 〈G nacìstičkōg(a); ž. nacìstičkā, s. nacìstičkō〉 koji se odnosi na naciste i nacizam; sin. nacionalsocijalistički |
nacìzam | im. m. 〈G nacìzma〉 pov. ideologija Nacionalsocijalističke njemačke radničke stranke, srodna ideologiji fašizma; sin. nacionalsocijalizam |
nácrt | im. m. 〈G nácrta; mn. N nácrti, G nácr̄tā〉 1. predmet ili objekt u vodoravnoj projekciji [~ mosta; ~ stana; ~ zgrade] 2. crtež koji predočuje zamisao prema kojoj se što ostvaruje [~ gradnje; ~ prostorija u školi]; sin. plan |
nàcrtati | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàcrtām, 3. l. mn. nàcrtajū, imp. nàcrtāj, aor. nàcrtah, prid. r. nàcrtao, prid. t. nȁcrtān〉 prikazati što crtajući, načiniti crtež [~ snjegovića]; sin. narisati |
nácrtnī | prid. 〈G nácrtnōg(a); ž. nácrtnā, s. nácrtnō〉 koji se odnosi na nacrt [nacrtna geometrija] |
nàčas | pril. na kratko vrijeme [Svratio je ~.]; sin. nakratko |
náčēlan | prid. 〈G náčēlna; odr. náčēlnī, G náčēlnōg(a); ž. náčēlna, s. náčēlno〉 1. koji je u skladu s načelima 2. koji uključuje samo osnovna načela [načelni dogovor] |
náčēlnica | im. ž. 〈G náčēlnicē; mn. N náčēlnice, G náčēlnīcā〉 žena koja je na čelu uprave grada ili sela, upravne jedinice i dr. |
náčēlničin | prid. 〈G náčēlničina; ž. náčēlničina, s. náčēlničino〉 koji pripada načelnici |
náčēlnīk | im. m. 〈G náčēlnīka, V náčēlnīče; mn. N náčēlnīci, G náčēlnīkā〉 osoba koja je na čelu uprave grada ili sela, upravne jedinice i dr. |
náčēlno | pril. u skladu s osnovnim idejama, u glavnim crtama [To je ~ tako.]; sin. u načelu v. pod načelo |
náčēlnōst | im. ž. 〈G náčēlnosti, I náčēlnošću/náčēlnosti〉 svojstvo onoga što je načelno |
načélo | im. s. 〈G načéla; mn. N načéla, G načélā〉 1. osnovna ideja ili čvrsto stajalište od kojega se ne odstupa jer čini temelj čega [držati se načela; ne odstupati od svojih načela]; sin. (princip) 2. zakonitost ili utvrđene činjenice u znanosti koje objašnjavaju postanak i način djelovanja različitih pojava ◇ u načelu u skladu s osnovnim idejama, u glavnim crtama [To je ~ tako.]; sin. načelno |
nàčēti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nȁčnēm, 3. l. mn. nȁčnū, imp. nàčni, aor. nàčēh, prid. r. m. nȁčeo, ž. nȁčēla, s. nȁčēlo, mn. nȁčēli, prid. t. nȁčēt〉 1. odvojiti od kakve cjeline jedan dio, početi trošiti ili upotrebljavati što [~ kruh; ~ ušteđevinu; ~ jabuku] 2. započeti razgovor o čemu [~ temu]; vidski paranjak: načinjati |
náčin | im. m. 〈G náčina; mn. N náčini, G náčīnā〉 1. skup postupaka svojstvenih pojedincu ili skupini [~ ponašanja; ~ života] 2. pren. postupak kojim se što postiže [Upotrijebit ćemo sve načine da dođemo do cilja.]; sin. sredstvo ◇ na sličan ~ v. slično; ni na koji ~ v. nikako; na taj ~ v. tako ◇ glagolski ~ gram. glagolski oblik koji označuje odnos govornika prema radnji |
načìniti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàčinīm, 3. l. mn. nàčinē, imp. načìni, aor. načìnih, prid. r. načìnio, prid. t. nàčinjen〉 1. radeći oblikovati što rukom, alatom ili strojem [~ namještaj; ~ spomenik] 2. prouzročiti što svojim djelovanjem [~ čudo; ~ glupost; ~ zbrku]; sin. oštetiti, pogriješiti, zaprljati 3. učiniti što svojim tijelom [~ grimasu; ~ kolut natrag; ~ nekoliko koraka] 4. prouzročiti da tko ili što postane što drugo [~ od koga poštenoga čovjeka]; sin. napraviti |
náčinskī | prid. 〈G náčinskōg(a); ž. náčinskā, s. náčinskō〉 koji se odnosi na način [načinske rečenice] |
nàčinjati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàčinjēm, 3. l. mn. nàčinjū, imp. nàčinji, aor. nàčinjah, imperf. nàčinjāh, prid. r. nàčinjao, prid. t. nàčinjān〉 1. odvajati dio od kakve cjeline, počinjati trošiti ili upotrebljavati što [~ kruh; ~ ušteđevinu; ~ jabuku] 2. započinjati razgovor o čemu [~ temu]; vidski paranjak: načeti |
nȁčitān | prid. 〈G nȁčitāna; odr. nȁčitānī, G nȁčitānōg(a); ž. nȁčitāna, s. nȁčitāno; komp. načitànijī〉 koji je pročitao mnogo knjiga i koji mnogo zna [~ čovjek] |
načìtati se | gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. načìtām se, 3. l. mn. načìtajū se, imp. načìtāj se, aor. načìtah se, prid. r. načìtao se, prid. t. nȁčitān〉 pročitati mnogo [Načitao sam se loših romana.] |
nàčuditi se | gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. nàčudīm se, 3. l. mn. nàčudē se, imp. nàčudi se, aor. nàčudih se, prid. r. nàčudio se〉 dovoljno se čuditi [Ne mogu se načuditi.] |
načùpati | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. načùpām, 3. l. mn. načùpajū, imp. načùpāj, aor. načùpah, prid. r. načùpao, prid. t. nȁčupān〉 čupajući nabrati [~ travu] |
nàčuti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàčujēm, 3. l. mn. nàčujū, imp. nàčūj, aor. nàčuh, prid. r. nàčuo, pril. p. nàčūvši, prid. t. nȁčūt〉 čuti glasine [Načula sam da Marko ima novu djevojku.] |
nȃći | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nȃđēm, 3. l. mn. nȃđū, imp. náđi, aor. náđoh, prid. r. nàšao, prid. t. nȃđen〉 1. tražeći otkriti što izgubljeno ili zaboravljeno [~ ključeve]; sin. pronaći; ant. izgubiti, zametnuti² 2. tražeći otkriti što novo ili nepoznato [~ mjesto na zemljovidu; ~ podatak u knjizi]; sin. pronaći 3. tražeći doći u posjed čega željenoga ili potrebnoga [~ posao; ~ stan]; sin. pronaći 4. spoznati ono što se ne vidi ili ne zna [~ način; ~ rješenje]; sin. domisliti se v. pod domisliti, dosjetiti se, ( iznaći), pronaći, sjetiti se • nȃći se 〈povr.〉 1. slučajno ili nepredviđeno dospjeti u kakvo stanje [~ se u nevolji] 2. vidjeti se s kim prema dogovoru [~ se ispred škole; ~ se s prijateljicom; ~ se sa starim znancima]; sin. sastati se 3. postići zadovoljstvo u čemu [~ se u novome poslu]; vidski paranjak: nalaziti |
naćúliti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàćūlīm, 3. l. mn. nàćūlē, imp. naćúli, aor. naćúlih, prid. r. naćúlio, prid. t. nàćūljen〉 napregnuti da se što bolje čuje (o ušima) |
nada | ()prij. 1. 〈A〉 označuje da tko ili što dospijeva s gornje strane čega [nagnuti se nad stol] 2. 〈I〉 označuje da se tko ili što nalazi ili kreće s gornje strane ili na gornjoj strani čega [bore nad očima; nebo nada mnom; stajati nad provalijom]; sin. iznad; ant. ispod; sin. (ponad), poviše poet.; ant. pod |
náda | im. ž. 〈G nádē; mn. N náde, G nádā〉 1. očekivanje, želja i vjera da će se što dogoditi 2. pren. ono od čega se što očekuje [On je moja jedina ~.] 3. rel. jedna od kršćanskih kreposti, uz vjeru i ljubav; sin. ufanje |
nadahnúće | im. s. 〈G nadahnúća; mn. N nadahnúća, G nadahnúćā〉 poticaj za kakav stvaralački čin; sin. (inspiracija) |
nadàhnuti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàdahnēm, 3. l. mn. nàdahnū, imp. nadàhni, aor. nadàhnuh, prid. r. nadàhnuo, prid. t. nàdahnūt〉 činiti da se tko ispuni nadahnućem, potaknuti koga na kakvo stvaralačko djelovanje • nadàhnuti se 〈povr.〉 postati ispunjen nadahnućem, potaknuti se na kakvo stvaralačko djelovanje; sin. (inspirirati); vidski paranjak: nadahnjivati |
nadahnjívati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nadàhnjujēm, 3. l. mn. nadàhnjujū, imp. nadàhnjūj, aor. nadahnjívah, imperf. nadàhnjīvāh, prid. r. nadahnjívao, prid. t. nadàhnjīvān〉 činiti da se tko ispunja nadahnućem, poticati koga na kakvo stvaralačko djelovanje • nadahnjívati se postajati ispunjen nadahnućem, poticati se na kakvo stvaralačko djelovanje; sin. (inspirirati); vidski paranjak: nadahnuti |
nadalèko | pril. na veoma velikome području [On je ~ poznat.] |
nàdaljē | pril. 1. u nastavku, nakon čega, poslije čega, i dalje [I ~ je bilo hladno.] 2. u daljnjemu izlaganju, uz već rečeno [Nadalje, zahvaljujem svim suradnicima na pomoći.] |
nàdāren | prid. 〈G nàdārena; odr. nàdārenī, G nàdārenōg(a); ž. nàdārena, s. nàdāreno; komp. nadarènijī〉 v. darovit |
nàdārenōst | im. ž. 〈G nàdārenosti, I nàdārenošću/nàdārenosti〉 v. darovitost |
nadàsve | pril. iznad svega, više od svega [On je ~ dobar.] |
nádati se | gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. nȃdām se, 3. l. mn. nádajū se, imp. nȃdāj se, aor. nádah se, imperf. nȃdāh se, prid. r. nádao se〉 imati nadu, očekivati da će se ostvariti što željeno [~ dobru; Nadam se odličnomu uspjehu.] |
nȁdbiskup | im. m. 〈G nȁdbiskupa; mn. N nȁdbiskupi, G nȁdbiskūpā〉 rel. 1. 〈jd.〉 naslov kršćanskoga crkvenog poglavara koji upravlja nadbiskupijom 2. osoba s istoimenim naslovom |
nadbiskùpija | im. ž. 〈G nadbiskùpijē; mn. N nadbiskùpije, G nadbiskùpījā〉 rel. biskupija po časti izdignuta iznad ostalih biskupija zbog starosti ili posebnoga položaja |
nadbiskùpījskī | prid. 〈G nadbiskùpījskōg(a); ž. nadbiskùpījskā, s. nadbiskùpījskō〉 koji se odnosi na nadbiskupiju [~ susret] |