prid. 〈G nȁdničāreva; ž. nȁdničāreva, s. nȁdničārevo〉 koji pripada nadničaru; sin. nadničarov

im. ž. 〈G nȁdničārkē, DL nȁdničārki; mn. N nȁdničārke, G nȁdničārkā/nȁdničārkī〉 žena koja radi za nadnicu

prid. 〈G nȁdničārova; ž. nȁdničārova, s. nȁdničārovo〉 usp. nadničarev

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nadnèsem, 3. l. mn. nadnèsū, imp. nadnèsi, aor. nȁdnijēh/nadnèsoh, prid. r. m. nȁdnio, ž. nȁdnijēla, s. nȁdnijēlo, mn. nȁdnijēli, prid. t. nadnèsen〉 podignuti ili staviti što nad koga ili što [~ ruku nad čelo] • nàdnijēti (se) 〈prijel.〉 naginjući se postaviti što iznad koga ili čega [~ glavu nad dijete; ~ se nad dijete]; sin. nadviti (se); vidski paranjak: nadnositi

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàdnosīm, 3. l. mn. nàdnosē, imp. nadnòsi, aor. nadnòsih, imperf. nàdnošāh/nadnòsijāh, prid. r. nadnòsio, prid. t. nàdnošen〉 podizati ili stavljati što nad koga ili što [~ ruku nad čelo] • nadnòsiti (se) 〈prijel.〉 naginjući se postavljati što iznad koga ili čega [~ glavu nad dijete; ~ se nad dijete]; sin. nadvijati (se); vidski paranjak: nadnijeti

prid. 〈G nȁdobūdna; odr. nȁdobūdnī, G nȁdobūdnōg(a); ž. nȁdobūdna, s. nȁdobūdno〉 koji je naivan i pun ambicije [~ student]

im. ž. 〈G nȁdobudnosti, I nȁdobudnošću/nȁdobudnosti〉 osobina onoga koji je nadobudan

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. nàdōđēm, 3. l. mn. nàdōđū, imp. nadóđi, aor. nadóđoh, prid. r. nàdošao〉 1. 〈3. l.〉 izići ili se pojaviti naglo i u velikoj količini [Voda nadolazi do kuća.] 2. u određenome trenutku otkriti ili spoznati što [~ do ideja za knjigu; ~ do problema; ~ do rješenja]; vidski paranjak: nadolaziti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nadògrādīm, 3. l. mn. nadògrādē, imp. nadográdi, aor. nadográdih, prid. r. nadográdio, prid. t. nadògrāđen〉 1. v. dograditi 2. pren. dopuniti čime novim ono što već postoji [~ računalni program] 3. dodati već dograđenomu; vidski paranjak: nadograđivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nadogràđujēm, 3. l. mn. nadogràđujū, imp. nadogràđūj, aor. nadograđívah, imperf. nadogràđīvāh, prid. r. nadograđívao, prid. t. nadogràđīvān〉 1. v. dograđivati 2. pren. dopunjivati čime novim ono što već postoji [~ računalni program] 3. dodavati već dograđenomu; vidski paranjak: nadograditi

prij. 〈GD〉 označuje da se tko ili što nalazi u izravnoj blizini koga ili čega, kao da se može dohvatiti rukom [držati ~ djeci]

im. ž. 〈G nȁdoknadē; mn. N nȁdoknade, G nȁdoknādā〉 1. usp. naknada 2. zamjena za što neodržano ili neispunjeno [~ nastave]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nadòknadīm, 3. l. mn. nadòknadē, imp. nadòknadi, aor. nadòknadih, prid. r. nadòknadio, prid. t. nadòknađen〉 1. dati komu naknadu za što [~ putne troškove; ~ štetu od suše]; sin. naknaditi zast. 2. učiniti što naknadno, napraviti nakon predviđenoga vremena [~ nastavu; ~ zaostatke u poslu]; vidski paranjak: nadoknađivati

prid. 〈G nadoknàdiva; odr. nadoknàdivī, G nadoknàdivōg(a); ž. nadoknàdiva, s. nadoknàdivo〉 koji se može nadoknaditi [~ gubitak; ~ zaostatak]; ant. nenadoknadiv

im. ž. 〈G nadoknàdivosti, I nadoknàdivošću/nadoknàdivosti〉 svojstvo onoga što je nadoknadivo; ant. nenadoknadivost

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nadoknàđujēm, 3. l. mn. nadoknàđujū, imp. nadoknàđūj, aor. nadoknađívah, imperf. nadoknàđīvāh, prid. r. nadoknađívao, prid. t. nadoknàđīvān〉 1. davati komu naknadu za što [~ putne troškove; ~ štetu od suše] 2. činiti što naknadno, napraviti nakon predviđenoga vremena [~ nastavu; ~ zaostatke u poslu]; vidski paranjak: nadoknaditi

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. nadòlazīm, 3. l. mn. nadòlazē, imp. nadòlazi, aor. nadòlazih, imperf. nadòlažāh, prid. r. nadòlazio〉 1. 〈3. l.〉 izlaziti ili se pojavljivati naglo i u velikoj količini [Voda nadolazi do kuća.] 2. u određenome trenutku otkrivati ili spoznavati što [~ do ideja za knjigu; ~ do problema; ~ do rješenja]; vidski paranjak: nadoći

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nadòlijēvām, 3. l. mn. nadolijévajū, imp. nadòlijēvāj, aor. nadolijévah, imperf. nadòlijēvāh, prid. r. nadolijévao, prid. t. nadòlijēvān〉 1. v. dolijevati 2. lijevati u ono čemu se već što dolilo; vidski paranjak: nadoliti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nȁdolijēm, 3. l. mn. nȁdolijū, imp. nadòlīj, aor. nadòlih, prid. r. m. nȁdolio, ž. nȁdolīla, s. nȁdolīlo, mn. nȁdolīli, prid. t. nadolìven〉 1. v. doliti 2. naliti u ono čemu se već što dolilo; vidski paranjak: nadolijevati

pril. prema dolje, prema donjemu mjestu [kotrljati se ~]; ant. nagore²

prij. 〈GD〉 označuje da se tko ili što nalazi u izravnoj blizini koga ili čega [biti ~ grada; biti ~ rješenju]

im. m. 〈G nadòmjestka; mn. N nadòmjestci, G nadòmjestākā〉 proizvod kojim se što nadomješta; sin. (surogat)

prid. 〈G nadòmjesna; odr. nadòmjesnī, G nadòmjesnōg(a); ž. nadòmjesna, s. nadòmjesno〉 koji nadomješta što [nadomjesna terapija]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nadòmjestīm, 3. l. mn. nadòmjestē, imp. nadòmjesti, aor. nadòmjestih, prid. r. nadòmjestio, prid. t. nadòmješten〉 zamijeniti koga ili što kime ili čime drugim; vidski parnjak: nadomještati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nadòmjēštām, 3. l. mn. nadomjéštajū, imp. nadòmjēštāj, aor. nadomjéštah, imperf. nadòmjēštāh, prid. r. nadomjéštao, prid. t. nadòmjēštān〉 zamjenjivati koga ili što kime ili čime drugim; vidski parnjak: nadomjestiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nadòpīšēm, 3. l. mn. nadòpīšū, imp. nadopíši, aor. nadopísah, prid. r. nadopísao, prid. t. nadòpīsān〉 1. v. dopisati 2. dodati već dopisanomu; vidski paranjak: nadopisivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nadopìsujēm, 3. l. mn. nadopìsujū, imp. nadopìsūj, aor. nadopisívah, imperf. nadopìsīvāh, prid. r. nadopisívao, prid. t. nadopìsīvān〉 1. v. dopisivati 2. dodavati već dopisanomu; vidski paranjak: nadopisati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nadoplàćujēm, 3. l. mn. nadoplàćujū, imp. nadoplàćūj, aor. nadoplaćívah, imperf. nadoplàćīvāh, prid. r. nadoplaćívao, prid. t. nadoplàćīvān〉 1. v. doplaćivati 2. dodavati već doplaćenomu; vidski paranjak: nadoplatiti

im. ž. 〈G nȁdoplatē; mn. N nȁdoplate, G nȁdoplātā〉 v. doplata

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nadòplātīm, 3. l. mn. nadòplātē, imp. nadopláti, aor. nadoplátih, prid. r. nadoplátio, prid. t. nadòplāćen〉 1. v. doplatiti 2. dodati već doplaćenomu; vidski paranjak: nadoplaćivati

im. ž. 〈G nȁdopunē; mn. N nȁdopune, G nȁdopūnā〉 v. dopuna

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nadòpunīm, 3. l. mn. nadòpunē, imp. nadòpuni, aor. nadòpunih, prid. r. nadòpunio, prid. t. nadòpunjen〉 1. v. dopuniti 2. dodati već dopunjenomu; Vidski parnjaci: nadopunjati, nadopunjavati, nadopunjivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nadòpūnjām, 3. l. mn. nadopúnjajū, imp. nadòpūnjāj, aor. nadopúnjah, imperf. nadòpūnjāh, prid. r. nadopúnjao, prid. t. nadòpūnjān〉 1. v. dopunjati 2. dodavati već dopunjenomu; sin. nadopunjavati, nadopunjivati; vidski paranjak: nadopuniti

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nadopùnjāvām, 3. l. mn. nadopunjávajū, imp. nadopùnjāvāj, aor. nadopunjávah, imperf. nadopùnjāvāh, prid. r. nadopunjávao, prid. t. nadopùnjāvān〉 usp. nadopunjati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nadopùnjujēm, 3. l. mn. nadopùnjujū, imp. nadopùnjūj, aor. nadopunjívah, imperf. nadopùnjīvāh, prid. r. nadopunjívao, prid. t. nadopùnjīvān〉 usp. nadopunjati

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. nadòvēžēm se, 3. l. mn. nadòvēžū se, imp. nadovéži se, aor. nadovézah se, prid. r. nadovézao se, prid. t. nadòvēzān〉 dodati, izreći što ili izgovoriti nastavljajući se na prethodno izrečeno [Nadovezao se na učiteljeve riječi.]; vidski parnjak: nadovezivati se

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. nadovèzujēm se, 3. l. mn. nadovèzujū se, imp. nadovèzūj se, aor. nadovezívah se, imperf. nadovèzīvāh se, prid. r. nadovezívao se, prid. t. nadovèzīvān〉 dodavati, reći što ili govoriti nastavljajući se na prethodno izrečeno [Nadovezivao se na učiteljeve riječi.]; vidski parnjak: nadovezati se

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nadòzīdām, 3. l. mn. nadozídajū, imp. nadòzīdāj, aor. nadozídah, prid. r. nadozídao, prid. t. nadòzīdān〉 1. v. dozidati 2. zidanjem dograditi već dozidano; vidski paranjak: nadozidavati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nadozìdāvām, 3. l. mn. nadozidávajū, imp. nadozìdāvāj, aor. nadozidávah, imperf. nadozìdāvāh, prid. r. nadozidávao, prid. t. nadozìdāvān〉 1. v. dozidavati 2. zidanjem dograđivati već dozidano; vidski paranjak: nadozidati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 3. l. jd. nàdrāstām, 3. l. mn. nadrástajū, imp. nàdrāstāj, aor. nadrástah, imperf. nàdrāstāše, prid. r. nàdrāstao〉 pokazivati veću zrelost ili imati snažniju svijest od uobičajene [~ nesuglasja radi općega dobra]; vidski parnjak: nadrasti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nadrástem, 3. l. mn. nadrástū, imp. nadrásti, aor. nadrástoh, prid. r. nàdrāstao〉 pokazati veću zrelost ili imati snažniju svijest od uobičajene [~ nesuglasja radi općega dobra]; vidski parnjak: nadrastati

im. m. 〈G nȁdražāja; mn. N nȁdražāji, G nȁdražājā〉 osjećaj izazvan djelovanjem na organe osjeta [~ kože]; sin. (iritacija)

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàdrāžīm, 3. l. mn. nàdrāžē, imp. nadráži, aor. nadrážih, prid. r. nadrážio, prid. t. nàdrāžen〉 prouzročiti jači rad osjetila [~ kožu]; sin. (iritirati); vidski parnjak: nadraživati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nadràžujēm, 3. l. mn. nadràžujū, imp. nadràžūj, aor. nadražívah, imperf. nadràžīvāh, prid. r. nadražívao, prid. t. nadràžīvān〉 prouzročivati jači rad osjetila [~ kožu]; sin. (iritirati); vidski parnjak: nadražiti

im. m. 〈G nadreàlista, V nadreàlistu; mn. N nadreàlisti, G nadreàlīstā〉 sljedbenik nadrealizma

im. ž. 〈G nadreàlisticē; mn. N nadreàlistice, G nadreàlistīcā〉 sljedbenica nadrealizma

prid. 〈G nadrealìstičina; ž. nadrealìstičina, s. nadrealìstičino〉 koji pripada nadrealistici

prid. 〈G nadrealìstičkōg(a); ž. nadrealìstičkā, s. nadrealìstičkō〉 koji se odnosi na nadrealiste i nadrealizam [nadrealistička drama]