im. m. ž. 〈G ništàrijē, N mn. ništàrije, G ništàrījā〉 1. loša osoba [ta ~; taj ~; ti ništarije; te ništarije]; sin. bijednik pren. 2. 〈ž.〉 loša žena [ta ~; te ništarije]; sin. bijednica pren.

im. s. 〈G ništàvila〉 1. stanje u kojemu nema ničega 2. pren. stanje bez smisla i cilja

im. ž. 〈G nȉšticē; mn. N nȉštice, G nȉštīcā〉 1. mat. a. broj koji označuje da u danome skupu nema članova b. brojka 0, znak za istoimeni broj 2. fiz. početna točka za mjerenje temperature izražene s pomoću stupnjeva neke temperaturne ljestvice; sin. (nula) ♦ krenuti (početi) od ništice (nule), usp. nula

im. ž. 〈G nȋti, L níti; mn. N nȋti, G nítī, DLI nítima〉 1. jako tanka žica ili što drugo nalik koncu [svilena ~; ~ paučine; ~ konca] 2. pren. ono čime se što spaja ili povezuje, neprekinuti slijed ili osnovna misao čega [~ radnje] ◇ prašnička ~ bot. dio prašnika koji nosi dvije prašnice; sin. držak ♦ izgubiti ~ zbuniti se, izgubiti se; provlači se kao crvena ~ to je glavna misao, to je osnovna ideja

prid. 〈G nȉtasta; odr. nȉtastī, G nȉtastōg(a); ž. nȉtasta, s. nȉtasto〉 koji je u obliku niti, koji se sastoji od niti [nitasta tvorevina]

vez. 1. u ekspresivnome nabrajanju naglašuje svaku riječ u nizu (uz zanijekani glagol) [Nije kupio ~ knjigu, ~ bilježnicu, ~ olovku.]; sin. ni; ant. i, te 2. povezuje surečenice u nezavisnosloženoj sastavnoj rečenici [Nije došao ~ se javio.] ◇ niti ... niti udvojeni veznik, povezuje surečenice u nezavisnosloženoj sastavnoj rečenici [Niti su me pozvali, ~ želim doći.]

čest. naglašuje neostvarenost radnje, ističe da nije ispunjeno najmanje očekivanje [Nije me ~ pozdravio.]; sin. ni

neodr. zam. 〈G nȉkog(a), D nȉkom(u/e), A nȉkog(a), L nȉkom(e/u), I nȉkīm(e)〉 označuje isključivanje svake osobe; ant. itko, netko, svatko ♦ 〈i〉 nikomu ništa nije važno (bitno), to treba zanemariti; ~ i ništa nevažna osoba

im. m. 〈G nìtkova; mn. N nìtkovi, G nȉtkōvā〉 nečasna osoba

im. m. 〈G nitráta; mn. N nitráti, G nitrátā〉 kem. sol dušične kiseline

prid. 〈G nìtrātnōg(a); ž. nìtrātnā, s. nìtrātnō〉 koji se odnosi na nitrat

im. m. 〈G nivòa; mn. N nivòi, G nivóā〉 v. razina

im. m. 〈G nȋza, L nízu; mn. N nȉzovi, G nȉzōvā〉 1. više osoba, predmeta ili pojava koji se nalaze jedan pokraj drugoga ili slijede jedan za drugim [~ stabala; ~ udaraca] 2. predmeti poredani na nit, konac, žicu i sl. [~ koralja]

()prij. 〈A〉 označuje da se tko ili što kreće s više točke prema nižoj [silaziti niza stube; spuštati se niz brdo]; ant. uz

prid. 〈G nìska; odr. nìskī, G nìskōg(a); ž. nìska, s. nȉsko; komp. nȉžī〉 1. koji je malen rastom [~ čovjek]; ant. visok 2. koji ima malu visinu, koji ima mali razmak između donje i gornje točke [niska planina; nisko stablo]; ant. visok 3. koji je manji od prosječnoga [niska plaća; niska temperatura]; ant. visok 4. koji ima mali broj titraja u sekundi [~ glas]; ant. visok 5. pren. koji je posljedica loših namjera, želje da se koga povrijedi [~ udarac]

im. s. 〈G nízānja〉 1. stavljanje ili redanje čega u niz 2. ostvarivanje jednoga za drugim 3. pojavljivanje jednoga za drugim u nizu

pril. 1. bez razloga, bez potrebe, bez koristi [potrošiti novac ~]; sin. uludo, uzalud 2. ni pod koju cijenu [Neću ~ na to pristati.]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nȋžēm, 3. l. mn. nȋžū, imp. níži, aor. nízah, imperf. nȋzāh, prid. r. nízao, prid. t. nȋzān〉 1. stavljati ili redati što u niz [~ bisere; ~ dukate] 2. ostvarivati jedno za drugim [~ pobjede; ~ uspjehe] • nízati se 〈povr.〉 pojavljivati se jedno za drugim [Pred očima mi se nižu slike iz djetinjstva.]

im. ž. 〈G nȉzbrdicē; mn. N nȉzbrdice, G nȉzbrdīcā〉 teren koji se spušta, koji je položen od više prema nižoj nadmorskoj visini [voziti nizbrdicom]; sin. strmina; ant. uzbrdica

im. ž. 〈G nizìnē; mn. N nizìne, G nizínā〉 zem. prostrana ravna ili blago valovita površina Zemlje do 200 m nadmorske visine

prid. 〈G nìzīnskōg(a); ž. nìzīnskā, s. nìzīnskō〉 koji se odnosi na nizinu

prid. 〈G nȉzozēmskōg(a); ž. nȉzozēmskā, s. nȉzozēmskō〉 1. koji se odnosi na Nizozemce i Nizozemsku 2. 〈u im. funkciji〉 〈jd. m.〉 jez. službeni jezik u Nizozemskoj i Surinamu te narodni jezik Nizozemaca i Surinamaca

pril. u smjeru tijeka vode tekućice [Sava ~ od Siska]; ant. uzvodno

oznaka za njutnmetar

oznaka za nanometar

vez. u nezavisnosloženoj suprotnoj rečenici kojom se izriče izrazita suprotnost povezuje: a. surečenice od kojih druga izriče iznevjereno očekivanje ili neostvarenu posljedicu [Dobro je trčao, ~ nije uspio pobijediti.]; sin. ali b. surečenice čije radnje nisu povezane odnosom iznevjerenoga očekivanja ili neostvarene posljedice [Djevojčice su došle na vrijeme, ~ dječaci su malo zakasnili.]; sin. ali, dočim zast., dok

čest. 1. izriče požurivanje [No, idemo!; No, kreni!] 2. izriče lagano negodovanje [No, lijepo si me iznenadio.; No, što se sad može.] 3. 〈nȍ, nȍ〉 izriče prijekor [No, ~, ne diraj to!]

im. m. 〈G nòbelōvca, V nòbelōvče; mn. N nòbelōvci, G nòbelōvācā〉 dobitnik Nobelove nagrade

prid. 〈G nòbelōvčeva; ž. nòbelōvčeva, s. nòbelōvčevo〉 koji pripada nobelovcu

im. ž. 〈G nòbelōvkē, DL nòbelōvki; mn. N nòbelōvke, G nòbelōvkā/nòbelōvkī〉 dobitnica Nobelove nagrade

im. ž. 〈G nȍći, L nòći, I nȍću/nȍći; mn. N nȍći, G nòćī, DLI nòćima〉 razdoblje od zalaska do izlaska Sunca; ant. dan ◇ Laku ~! pozdrav prije odlaska na noćni počinak ♦ dan i ~, usp. dan; glup kao ~ izrazito glup; preko noći [postići što i sl.] u veoma kratkome razdoblju, brzo [postići što i sl.]

pril. protekle ili ove noći

prid. 〈G nòćašnjēg(a); ž. nòćašnjā, s. nòćašnjē〉 koji se odnosi na prijašnju ili sadašnju noć

im. ž. 〈G nòćcē; mn. N nòćce, G nóćcā〉 hip., um. noć od milja; ant. danak

im. s. 〈G nòćēnja; mn. N nòćēnja, G nòćēnjā〉 1. provođenje noći na kojemu mjestu; sin. (konak) 2. noć koja se provodi u prenoćištu [dva noćenja; broj noćenja]

im. s. 〈G nòćīšta〉 mjesto spavanja

gl. dvov. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. nòćīm, 3. l. mn. nòćē, imp. nòći, aor. nòćih, imperf. nòćāh, prid. r. nòćio〉 provesti/provoditi noć na kojemu mjestu [~ u hotelu]

prid. 〈G nòćnōg(a); ž. nòćnā, s. nòćnō〉 koji se odnosi na noć; ant. danji, dnevni

pril. po noći, tijekom noći; sin. obnoć; ant. danju, obdan

im. ž. 〈G nògē, D nȍzi, A nȍgu, L nòzi; mn. N nȍge, G nógā/nȍgū, DLI nògama〉 1. anat. donji ud koji služi za kretanje i stajanje 2. pren. donji dio čega koji služi kao potporanj [drvena ~; ~ ormara; ~ stola] ◇ čeljusne noge zool. drugi par udova na glavopršnjaku u paučnjaka koji imaju oblik nogu, na njihovu završetku može biti par štipaljka, osjetilo za dodir, pomoćni organi za parenje; sin. čeljusne nožice v. pod nožica ♦ biti na nogama 1. stajati i biti aktivan duže vrijeme 2. biti zdrav (dobroga zdravlja) 3. biti spreman na neku akciju; biti na ratnoj nozi 〈s kim〉 ne biti u dobrim odnosima s kim; biti na ravnoj nozi 〈s kim〉 biti ravnopravan s kim; biti (stajati) jednom nogom u grobu biti na umoru, biti veoma star i bolestan; bježati (trčati i sl.) koliko koga noge nose veoma brzo trčati; boriti se (braniti se itd.) rukama i nogama, usp. ruka; dati nogu komu 1. napustiti djevojku ili mladića 2. dati otkaz komu; dići (podignuti i sl.) na noge koga 1. dignuti na ustanak koga 2. izliječiti koga 3. pripremiti koga za samostalan život i rad 4. oduševiti koga, zadiviti koga; uznemiriti koga, izazvati paniku; dobilo je noge što ukradeno (otuđeno) je što; dobiti nogu 1. biti napušten od djevojke ili mladića 2. dobiti otkaz; dočekati se na noge snaći se, uspješno se izvući iz neugodne situacije; gori komu pod nogama (petama), usp. peta; ići kuda koga oči vode 〈i noge nose〉, usp. oko¹; jedva se držati na nogama biti veoma umoran, biti veoma slab; 〈jedva〉 vući noge teško hodati, biti veoma umoran od hodanja; noge su se odsjekle komu veoma se uplašio, ukočio se od straha; oboriti s nogu koga oduševiti koga, ugodno iznenaditi koga; od malih nogu od ranoga djetinjstva; pasti komu pred noge ponizno moliti koga; pasti s nogu premoriti se; podmetnuti komu nogu 1. namjerno prouzročiti da se tko spotakne 2. postaviti komu prepreke kako ne bi uspio u čemu; potući (poraziti) koga do nogu potpuno poraziti koga, pobijediti koga; protegnuti noge prošetati nakon duga sjedenja; ruke 〈i noge〉 su vezane komu, usp. ruka; s noge na nogu [ići, vući se i sl.] polako, bez žurbe [ići, vući se i sl.]; s nogu [popiti, pojesti što itd.] na brzinu [popiti, pojesti što itd.]; stati na 〈svoje〉 vlastite noge osamostaliti se, postati financijski neovisnim; uhvatiti koga na krivoj nozi neugodno iznenaditi koga, zateći koga u nezgodnome trenutku; ustati na lijevu nogu biti loše raspoložen od jutra; živjeti na visokoj nozi živjeti veoma raskošno (bogato, rasipno), rasipati novac

im. ž. 〈G nògavicē; mn. N nògavice, G nògavīcā〉 dio hlača ili gaća koji se navlači na nogu

im. m. 〈G nȍgomēta〉 sp. natjecateljska sportska igra dviju momčadi u kojoj se lopta udara nogom i glavom, a cilj je postići više pogodaka u protivničku mrežu; sin. balun pokr. ◇ američki ~ natjecateljska sportska igra dviju momčadi nastala u 19. stoljeću u Sjedinjenim Američkim Državama prilagodbom ragbijaških pravila; mali ~ natjecateljska sportska igra dviju momčadi slična nogometu koja se igra na igralištu manjih dimenzija te s manjim brojem igrača; stolni ~ društvena igra za dva ili četiri igrača u kojoj se s pomoću figurica nogometaša oponaša pravi nogomet

im. m. 〈G nogometáša, V nȍgometāšu; mn. N nogometáši, G nogometášā〉 osoba koja se bavi nogometom

im. ž. 〈G nogometàšicē; mn. N nogometàšice, G nogometàšīcā〉 žena koja se bavi nogometom

prid. 〈G nogometàšičina; ž. nogometàšičina, s. nogometàšičino〉 koji pripada nogometašici

prid. 〈G nȍgometnōg(a); ž. nȍgometnā, s. nȍgometnō〉 koji se odnosi na nogomet [~ klub]

im. m. 〈G nȍgostūpa; mn. N nȍgostūpi, G nȍgostūpā〉 dio ulice namijenjen pješacima [hodati nogostupom]; sin. pločnik; ant. kolnik

im. m. 〈G nȍja; mn. N nȍjevi, G nȍjēvā〉 zool. najveća živuća ptica iz skupine nojevka duga gola vrata s malom glavom i kratkim krilima prekrivenim mekim perjem koja živi u Africi [afrički ~]