gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. otrèžnjujēm, 3. l. mn. otrèžnjujū, imp. otrèžnjūj, aor. otrežnjívah, imperf. otrèžnjīvāh, prid. r. otrežnjívao, prid. t. otrèžnjīvān〉 usp. otrežnjavati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òtrgnēm, 3. l. mn. òtrgnū, imp. òtrgni, aor. òtrgnuh, prid. r. òtrgnuo, prid. t. òtrgnūt〉 1. trgajući odvojiti dio čega [~ granu]; sin. otkinuti 2. trganjem oteti, uzeti [~ ženi torbicu] 3. silom odvojiti koga od koga ili čega, rastaviti koga od koga [~ dijete od roditelja] • òtrgnuti se 〈povr.〉 1. a. naglo se i snažno odvojiti od čega [~ se s lanca] b. psihički se odvojiti od čega [~ se lošim mislima; ~ se zaboravu] 2. teško se odvojiti otkamo ili od koga [~ se iz zagrljaja; ~ se od djece]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òtrijēznīm, 3. l. mn. òtrijēznē, imp. otrijézni, aor. otrijéznih, prid. r. otrijéznio, prid. t. òtrijēžnjen〉 dovesti koga u trijezno stanje, učiniti trijeznim • otrijézniti se 〈povr.〉 postati trijeznim; Vidski parnjaci: otrežnjavati, otrežnjivati

im. m. 〈G òtrova; mn. N òtrovi, G ȍtrōvā〉 kem. tvar koja oštećuje živi organizam ili izaziva njegovu bolest ili smrt ◇ bojni ~ tvar koja se upotrebljava u ratu za uništavanje ili onesposobljavanje ljudi ili za zagađenje zemljišta

prid. 〈G òtrōvna; odr. òtrōvnī, G òtrōvnōg(a); ž. òtrōvna, s. òtrōvno; komp. otròvnijī〉 koji sadržava otrov [~ plod; otrovna gljiva; otrovno bilje]; ant. neotrovan

im. s. 〈G otrovánja〉 med. bolesno stanje koje nestaje zbog štetnoga djelovanja tvari ili kemikalija [~ gljivama; ~ kisikom; ~ plinom; ~ želudca]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òtrujēm, 3. l. mn. òtrujū, imp. òtrūj, aor. otròvah, prid. r. otròvao, prid. t. ȍtrovān〉 izložiti koga djelovanju otrova [~ miša] • otròvati se 〈povr.〉 unijeti otrov u organizam [~ se plinom]

im. ž. 〈G òtrōvnicē; mn. N òtrōvnice, G òtrōvnīcā〉 1. zool. zmija čiji je ugriz otrovan 2. bot. otrovna gljiva

prid. 〈G òtrōvničina; ž. òtrōvničina, s. òtrōvničino〉 koji pripada otrovnici, zmiji čiji je ugriz otrovan

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òtr̄pīm, 3. l. mn. òtr̄pē, imp. otŕpi, aor. otŕpjeh, prid. r. m. otŕpio, ž. otŕpjela, s. otŕpjelo, mn. otŕpjeli, prid. t. òtr̄pljen〉 izdržati, podnijeti što neugodno [~ bol; ~ uvrede]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ȍtrēm/òtarēm, 3. l. mn. ȍtrū/òtarū, imp. òtri/otàri, aor. òtrh/òtrah, aor. 3. l. jd. ȍtr/ȍtra, prid. r. m. ȍtrō/ȍtrao, ž. ȍtrla/ȍtrāla, s. ȍtrlo/ȍtrālo, mn. ȍtrli/ȍtrāli, prid. t. ȍtr̄t/otr̀ven, pril. s. ȍtrūći/òtarūći, pril. p. ȍtr̄vši/ȍtrāvši〉 tarući obrisati, osušiti ili očistiti [~ cipele; ~ suzu s lica]; vidski parnjak: otirati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. otúčem, 3. l. mn. otúkū, imp. otúci, aor. otúkoh, prid. r. òtūkao, prid. t. otùčen, pril. p. òtūkāvši〉 udarajući čime odlomiti dio čega [~ mlatom žbuku]

im. ž. 〈G òtūđenosti, I òtūđenošću/òtūđenosti〉 osobina onoga koji nije blizak ni s kim ili ni s čim [~ od prijatelja; ~ od prirode]

im. s. 〈G otuđénja〉 1. prisvajanje čega tuđega 2. stanje u kojemu je tko odvojen ili dalek od koga drugoga 3. psih. stanje u kojemu tko nije blizak s kim ili čim drugim svjesnim nadzorom

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òtūđīm, 3. l. mn. òtūđē, imp. otúđi, aor. otúđih, prid. r. otúđio, prid. t. òtūđen〉 1. učiniti koga ili što tuđim, odvojiti koga ili što od koga ili čega [~ koga od obitelji] 2. pren. kriomice ili silom prisvojiti što tuđe [~ novac]; sin. ukrasti, uzeti • otúđiti se 〈povr.〉 a. prestati biti blizak s kim [~ se od prijatelja]; sin. udaljiti se pren. v. pod udaljiti b. prestati osjećati vezu s čim [~ se od prirode]; sin. udaljiti se pren. v. pod udaljiti; vidski paranjak: otuđivati

im. s. 〈G otuđívānja〉 1. činjenje koga ili čega tuđim, odvajanje koga ili čega od koga ili čega 2. pren. prisvajanje čega tuđega kriomice ili silom; sin. uzimanje 3. postupno smanjivanje bliskosti; sin. udaljavanje pren., udaljivanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. otùđujēm, 3. l. mn. otùđujū, imp. otùđūj, aor. otuđívah, imperf. otùđīvāh, prid. r. otuđívao, prid. t. otùđīvān〉 1. činiti koga ili što tuđim, odvajati koga ili što od koga ili čega [~ koga od obitelji] 2. pren. kriomice ili silom prisvajati što tuđe [~ novac]; sin. krasti, uzimati • otuđívati se 〈povr.〉 a. prestajati biti blizak s kim ili s čim [~ se od prijatelja; ~ se od prirode]; sin. udaljavati se pren. v. pod udaljavati, udaljivati se pren. v. pod udaljivati b. prestajati osjećati vezu s čim [~ se od prirode]; sin. udaljavati se pren. v. pod udaljavati, udaljivati se pren.; vidski paranjak: otuđiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òtūpīm, 3. l. mn. òtūpē, imp. otúpi, aor. otúpih, prid. r. otúpio, prid. t. òtūpljen〉 1. učiniti što tupim [~ nož] 2. pren. smanjiti čiju oštrinu, žestinu ili djelotvornost čega ili koga [~ napad]; vidski paranjak: otupljivati

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. otúpīm, 3. l. mn. otúpē, imp. otúpi, aor. otúpjeh, prid. r. m. otúpio, ž. otúpjela, s. otúpjelo, mn. otúpjeli〉 1. postati tupim [Nož je otupio.] 2. pren. izgubiti osjećaj za što zbog duge navike, nesvjesno prihvatiti kakvo stanje [~ na bol]; vidski paranjak: otupljivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. otùpljujēm, 3. l. mn. otùpljujū, imp. otùpljūj, aor. otupljívah, imperf. otùpljīvāh, prid. r. otupljívao, prid. t. otùpljīvān〉 1. činiti što tupim [~ nož] 2. pren. smanjivati čiju oštrinu, žestinu ili djelotvornost čega ili koga [~ ljudima instinkt za borbu; ~ napad]; vidski paranjak: otupiti

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. otùpljujēm, 3. l. mn. otùpljujū, imp. otùpljūj, aor. otupljívah, imperf. otùpljīvāh, prid. r. otupljívao〉 1. postajati tupim [Nož otupljuje.] 2. gubiti osjećaj za što zbog duge navike, nesvjesno prihvaćati kakvo stanje [~ na bol]; vidski paranjak: otupjeti

im. m. 〈G otvaráča; mn. N otvaráči, G otvaráčā〉 naprava kojom se što otvara [~ za boce]; sin. (otpirač)

im. s. 〈G otvárānja〉 1. pomicanje dijela ili dijelova čega tako da više nije zatvoreno, rastvaranje ili rasklapanje dijela koji čini što zatvorenim; ant. zatvaranje 2. rasklapanje, odčepljivanje ili razmatanje čega tako da više ne bude zatvoreno 3. pomicanje dijelova vlastitoga tijela tako da ne budu u dodiru; sin. sklapanje; ant. zatvaranje 4. započinjanje s kakvom službenom, javnom ili radnom djelatnošću ili kakvom novom djelatnošću unutar određenoga prostora; ant. zatvaranje 5. započinjanje s dnevnom djelatnošću; ant. zatvaranje 6. pren. a. stvaranje uvjeta da se što dogodi ili pokrene b. postajanje pristupačnim, prestajanje skrivanja svojih misli, počinjanje druženja s ljudima; ant. sklapanje, zatvaranje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òtvārām, 3. l. mn. otvárajū, imp. òtvārāj, aor. otvárah, imperf. òtvārāh, prid. r. otvárao, prid. t. òtvārān〉 1. pomicati dio ili dijelove čega tako da bude slobodan prolaz izvana unutra i iznutra van [~ kutiju; ~ prozor; ~ vrata]; ant. zatvarati 2. činiti što rasklopljenim, odčepljenim ili razmotanim tako da više ne bude zatvorenim [~ knjigu; ~ pismo; ~ pjenušac] 3. pomicati dijelove vlastitoga tijela tako da ne budu u dodiru [~ oči]; ant. sklapati, zatvarati 4. započinjati s kakvom službenom, javnom ili radnom djelatnošću ili kakvom novom djelatnošću unutar kakva prostora [~ izložbu; ~ javnu raspravu; ~ školu]; ant. zatvarati 5. započinjati s dnevnom djelatnošću [~ pekarnicu u šest ujutro]; ant. zatvarati 6. pren. stvarati uvjete da se što dogodi ili pokrene [~ nove mogućnosti] • otvárati se 〈povr.〉 1. postajati otvorenim [Prozor se otvara.] 2. pren. postajati pristupačnim, prestajati skrivati svoje misli, počinjati se družiti s ljudima [Otvarao se samo pred prijateljem.]; ant. zatvarati se pren. v. pod zatvarati; vidski paranjak: otvoriti

im. m. 〈G òtvora, I òtvorom; mn. N òtvori, G ȍtvōrā〉 1. šupljina koja služi za prolaz, dovod ili odvod čega [~ u zidu; ~ u stijeni] 2. prirodna šupljina na ljudskome ili životinjskome tijelu [nosni ~]

prid. 〈G òtvorena; odr. òtvorenī, G òtvorenōg(a); ž. òtvorena, s. òtvoreno; komp. otvorènijī〉 1. 〈pozitiv〉 koji nije ograđen, kroz koji se može proći [~ prostor]; ant. zatvoren 2. pren. koji je okrenut vanjskomu svijetu, okrenut drugima [otvoreno dijete]; sin. (ekstrovertiran); ant. (introvertiran), zatvoren 3. koji se ne krije [otvoreno predbacivanje]

pril. 〈komp. otvorènijē〉 tako da se ništa ne krije [~ priznati]

im. ž. 〈G òtvorenosti, I òtvorenošću/òtvorenosti〉 1. svojstvo onoga što nije ograđeno, kroza što se može proći; ant. zatvorenost 2. psih. osobina onoga koji je okrenut vanjskomu svijetu, okrenut drugima; sin. (ekstrovertiranost); ant. (introvertiranost), zatvorenost 3. svojstvo onoga što se ne krije

im. s. 〈G otvorénja; mn. N otvorénja, G otvorénjā〉 1. svečani čin kojim se obilježava otvaranje čega 2. početak rada čega [~ proljetnoga sajma]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òtvorīm, 3. l. mn. òtvorē, imp. otvòri, aor. otvòrih, prid. r. otvòrio, prid. t. òtvoren〉 1. pomaknuti dio ili dijelove čega tako da bude slobodan prolaz izvana unutra i iznutra van [~ automobil; ~ kutiju; ~ prozor; ~ vrata]; ant. zatvoriti 2. učiniti što rasklopljenim, odčepljenim ili razmotanim tako da više ne bude zatvorenim [~ knjigu; ~ pismo; ~ pjenušac] 3. pomaknuti dijelove vlastitoga tijela tako da ne budu u dodiru [~ oči]; ant. sklopiti, zatvoriti 4. a. označiti početak i započeti s kakvom novom službenom, javnom ili radnom djelatnošću ili kakvom novom djelatnošću unutar određenoga prostora [~ izložbu; ~ radno mjesto; ~ školu] b. započeti s dnevnom djelatnošću [~ pekarnicu u šest ujutro]; ant. zatvoriti 5. pren. stvoriti uvjete da se što dogodi ili pokrene [~ nove mogućnosti] • otvòriti se 〈povr.〉 1. postati otvorenim [Prozor se otvorio.] 2. pren. postati pristupačnim, prestati skrivati svoje misli, početi se družiti s ljudima [Otvorio se pred prijateljem.]; ant. zatvoriti se pren. v. pod zatvoriti; vidski paranjak: otvarati

prid. 〈G òtvōrnīčkōg(a); ž. òtvōrnīčkā, s. òtvōrnīčkō〉 v. samoglasnički

im. m. 〈G òtvōrnīka; mn. N òtvōrnīci, G òtvōrnīkā〉 v. samoglasnik

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. òtvrdnēm, 3. l. mn. òtvrdnē, imp. òtvrdni, aor. òtvrdnuh, prid. r. òtvrdnuo〉 1. postati tvrdim [Beton je otvrdnuo.] 2. pren. postati neosjetljivim [Srce mu je postupno otvrdnulo.]; vidski paranjak: otvrdnjivati

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. otvr̀dnjujēm, 3. l. mn. otvr̀dnjujē, imp. otvr̀dnjūj, aor. otvrdnjívah, imperf. otvr̀dnjīvāh, prid. r. otvrdnjívao, prid. t. otvr̀dnjīvān〉 1. postajati tvrdim [Beton otvrdnjuje.] 2. pren. postajati neosjetljivim [Srce mu je postupno otvrdnjivalo.]; vidski paranjak: otvrdnuti

pok. zam. 〈G òvē, DL òvōj, A òvū, I òvōm; mn. N òvē, G òvīh〉 1. ženska osoba, životinja ili predmet označen imenicom ženskoga roda u izravnoj blizini govoritelja [Posudi mi ovu knjigu.] 2. koja izravno slijedi (u govoru ili pismu) [Muči me ~ misao: jesam li sve naučio.]

pok. zam. 〈G òvōg(a), D òvōm(u/e), A òvāj/òvōg(a), L òvōm(e/u), I òvīm; mn. N òvī, G òvīh〉 1. muška osoba, životinja ili predmet označen imenicom muškoga roda u izravnoj blizini govoritelja [Posudi mi ~ udžbenik.] 2. koji izravno slijedi (u govoru ili pismu) [Problem je ~: ne slažemo se.]

pok. zam. 〈G ovàkva, DL ovàkvu, A ovàkav/ovàkva; ž. ovàkva, s. ovàkvo〉 koji je poput osobe, životinje ili predmeta koji je u blizini govoritelja

pril. na ovaj način, na način koji se odnosi na što blizu ili blisko govoritelju, koji se odnosi na ono što govoritelj pokazuje ili na okolnosti koje ga okružuju [Radit ćemo ~.; Ovako se dalje ne može.]; ant. onako

prid. 〈G ȍvālna; odr. ȍvālnī, G ȍvālnōg(a); ž. ȍvālna, s. ȍvālno〉 koji ima oblik jaja [~ stol]; sin. jajolik

pril. na ovo mjesto, na mjesto na kojemu se nalazi govoritelj; ant. onamo

im. m. 〈G óvna, V ȏvne; mn. N óvnovi, G óvnōvā〉 1. mužjak ovce; sin. brav 2. pov. drveni trupac obložen kovinom koji je služio za probijanje gradskih vrata i bedema 3. 〈jd.〉 (Òvan) astr. zviježđe zodijaka između Riba i Bika 4. a. 〈jd.〉 astrol. horoskopski znak onih koji su rođeni od 21. ožujka do 20. travnja b. pren. osoba rođena u istoimenome znaku

im. s. 〈G ovapnjénja〉 prožimanje vapnom, postajanje krutim od viška kalcija; sin. (kalcifikacija)

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. òvāpnī, 3. l. mn. òvāpnē, aor. 3. l. jd. ȍvāpnje, prid. r. m. ovápnio, ž. ovápnjela, s. ovápnjelo, mn. ovápnjeli〉 prožeti se vapnom, postati krutim od viška kalcija; sin. (kalcificirati); vidski parnjak: ovapnjivati

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. ovàpnjujē, 3. l. mn. ovàpnjujū, aor. 3. l. jd. ovapnjíva, imperf. 3. l. jd. ovàpnjīvāše, prid. r. ovapnjívao, prid. t. ovàpnjīvān〉 prožimati se vapnom, postajati krutim od viška kalcija; sin. (kalcificirati); vidski parnjak: ovapnjeti

im. m. 〈G òvārija; mn. N òvāriji, G òvārījā〉 v. jajnik

im. ž. 〈G óvcē, D ȏvci, A ȏvcu; mn. N ȏvce, G ovácā, DLI óvcama〉 zool. 1. 〈mn.〉 rod papkara iz porodice šupljorožaca kojemu pripadaju domaće ovce i mufloni 2. pripadnik istoimenoga roda ◇ domaća ~ ovca koja se uzgaja radi vune, mlijeka i mesa; merino ~ ovca duge i meke dlake koja potječe iz Španjolske ♦ crna ~ osoba koja se svojim ponašanjem (stavovima, izgledom) izdvaja (razlikuje) od okoline, iznimka (u lošemu smislu); htjeti (željeti i sl.) i ovce i novce htjeti (željeti i sl.) sve, biti pohlepan; izgubljena (zalutala) ~ osoba koja je krenula krivim životnim putom; krotak kao ~ ponizan, pokoran, poslušan; nismo mi zajedno ovce (koze) pasli (čuvali) nismo jednaki, ne možemo se uspoređivati; nisu sve ovce (koze) na broju komu ponaša se neuobičajeno (čudno), nije sasvim pri sebi, nešto nije u redu s kim

im. m. 〈G ovčára, V ȍvčāru/ȍvčāre; mn. N ovčári, G ovčárā〉 osoba koja čuva ovce, čuvar ovaca ◇ njemački ~ zool. pasmina pasa uzgajana i odgajana za praćenje i čuvanje ovaca; sin. vučjak razg.

prid. 〈G ovčáreva; ž. ovčáreva, s. ovčárevo〉 koji pripada ovčaru; sin. ovčarov