prid. 〈G pȁsīvna; odr. pȁsīvnī, G pȁsīvnōg(a); ž. pȁsīvna, s. pȁsīvno; komp. pasìvnijī〉 1. koji ne djeluje, koji ništa ne čini, ne radi ili ne stvara [politički ~]; sin. neaktivan, nedjelatan; ant. aktivan, djelatan 2. koji se temelji na nesuprotstavljanju [pasivni otpor] 3. pren. koji je siromašan, koji nema prirodnih bogatstava i u kojemu se teško živi [~ kraj]

prid. 〈G pȁsīvnōg(a); ž. pȁsīvnā, s. pȁsīvnō〉 gram. koji izriče da se na kome ili čemu vrši radnja [~ oblik]; sin. trpni; ant. aktivni, radni

im. ž. 〈G pasívnosti, I pasívnošću/pasívnosti〉 osobina onoga koji je pasivan ili svojstvo onoga što je pasivno; sin. neaktivnost; ant. aktivnost

im. m. 〈G pasjemeníka; mn. N pasjemeníci, G pasjemeníkā〉 anat. duguljasti organ u kojemu sazrijevaju spermiji, smješten je uz stražnji rub sjemenika

prid. 〈G pȁsjēg(a); ž. pȁsjā, s. pȁsjē〉 koji se odnosi na pse

im. m. 〈G paskála; mn. N paskáli, G paskálā〉 fiz. mjerna jedinica za tlak (Pa)

im. ž. 〈G pȁsminē; mn. N pȁsmine, G pȁsmīnā〉 zool. skupina životinja određenih nasljednih obilježja koja se razlikuje od drugih skupina; sin. (rasa)

im. ž. 〈G pȁstē; mn. N pȁste, G pȃstā/pȁstī〉 mekana, gusta masa od različitih sastojaka, obično se prodaje u tubi [~ za zube; ~ za cipele]

im. ž. 〈G pàstelē; mn. N pàstele, G pȁstēlā〉 suha boja u obliku meke olovke ili krede [slikati pastelama]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 3. l. jd. páse, 3. l. mn. pásū, aor. 3. l. jd. pȃse, imperf. 3. l. jd. pásāše, prid. r. pȃsao, prid. t. pȃsen〉 1. hraniti se na paši [Konj pase travu.] 2. v. napasati

gl. svrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pȁdnēm, 3. l. mn. pȁdnū, imp. pȁdni, aor. pȁdoh/pȁh, prid. r. pȁo, pril. p. pȃvši〉 1. 〈neprijel.〉 a. izgubiti tjelesnu ravnotežu zbog nedostatka oslonca, dospjeti na niži položaj zbog gubitka tjelesne ravnoteže [~ na leđa; ~ prema naprijed; ~ s kreveta na pod]; sin. izvrnuti se razg. v. pod izvrnuti b. spustiti se ili približiti se s visine slobodnim padom zbog djelovanja sile teže [Snijeg je pao.; Trešnje su pale s drveta.] c. polako se spustiti s višega mjesta na niže [Pale su mu hlače.]; sin. (spasti) d. biti opušten i slobodno se prostrijeti duž čega [Kosa joj je pala po ramenima.; Nabori na haljini lijepo su pali.] e. pren. poginuti u borbi [~ za slobodu] f. pren. biti smijenjen s vlasti, izgubiti vlast [Vlada je pala.] g. pren. postati manjim ili niže vrijednosti [Dug je pao.; Plaće su pale.]; sin. smanjiti se v. pod smanjiti; ant. narasti pren., popeti se pren., povećati se v. pod povećati h. razg. dogoditi se kao završetak ili posljedica čega [Pale su odluke.; Pale su uvredljive riječi.] i. razg. biti podložnim komu ili čemu, biti slab na koga ili što [~ na čije oči; ~ na lijepe riječi] 2. 〈neprijel.〉 a. kao nepunoznačni glagol pojavljuje se uz imenice i može se zamijeniti punoznačnim glagolom najčešće izrazno povezanim s odgovarajućom imenicom ◇ ~ u nesvijest v. onesvijestiti se pod onesvijestiti b. ◇ ~ u komu izgubiti svijest na duže vrijeme; ~ u ropstvo postati robom, biti zarobljenim; ~ u zatočeništvo postati zatočenim, izgubiti slobodu 3. 〈prijel.〉 dobiti neprolazne ocjene, ne prijeći u viši obrazovni stupanj [~ ispit; ~ razred]; sin. propasti; ant. proći; vidski paranjak: padati

im. m. 〈G pastíra, V pȁstīru; mn. N pastíri, G pastírā〉 1. osoba koja čuva stoku na paši, čuvar stoke; sin. (čobanin) 2. pren. kršćanski svećenik ◇ Dobri Pastir Isus Krist

im. ž. 〈G pastìricē; mn. N pastìrice, G pastìrīcā〉 1. žena koja čuva stoku na paši, čuvarica stoke; sin. (čobanica) 2. zool. ptica pjevica vitka tijela i dugačka repa

prid. 〈G pastìričina; ž. pastìričina, s. pastìričino〉 koji pripada pastirici; sin. (čobaničin)

prid. 〈G pàstīrskōg(a); ž. pàstīrskā, s. pàstīrskō〉 koji se odnosi na pastire

im. m. 〈G pȁstora, V pȁstore; mn. N pȁstori, G pȁstōrā〉 rel. protestantski župnik

im. ž. 〈G pastorálē; mn. N pastorále, G pastorálā〉 knjiž. 1. 〈jd.〉 dramska književna vrsta koja obuhvaća djela u kojima se na idiličan način prikazuju ljubavne i životne zgode pastira i pastirica; pastirska drama 2. književno djelo koje pripada istoimenoj vrsti; sin. bukolika

im. ž. 〈G pȁstoricē; mn. N pȁstorice, G pȁstorīcā〉 rel. žena koja je na čelu župe u protestantskim crkvama

prid. 〈G pȁstoričina; ž. pȁstoričina, s. pȁstoričino〉 koji pripada pastorici

im. ž. 〈G pȁstrvē; mn. N pȁstrve, G pȁstr̄vā〉 zool. riba koštunjača srebrnkaste boje i cijenjena mesa koja živi u slatkim vodama

im. ž. 〈G pȁšē; mn. N pȁše, G pȃšā〉 hranjenje travom, djetelinom itd. izravno s tla

im. m. 〈G pašàluka; mn. N pašàluci, G pašàlūkā〉 pov. najveća upravno-teritorijalna jedinica Osmanskoga Carstva

im. m. 〈G pašánca, V pȁšānče; mn. N pašánci, G pàšānācā〉 muž ženine sestre; sin. kunjad pokr., šogor razg.

prid. 〈G pašánčeva; ž. pašánčeva, s. pašánčevo〉 koji pripada pašancu

im. m. 〈G pȁšnjāka; mn. N pȁšnjāci, G pȁšnjākā〉 travnata površina, mjesto na kojemu pase stoka; sin. ispaša

im. m. 〈G pátka; mn. N pátci, G pȃtākā〉 mužjak patke

im. m. 〈G pataréna, V pȁtarēne; mn. N pataréni, G patarénā〉 rel. 1. pripadnik dualističke sljedbe proširene u Lombardiji u srednjemu vijeku 2. 〈mn.〉 dualistička sljedba proširena u Lombardiji u srednjemu vijeku

im. ž. 〈G patàrēnkē, DL patàrēnki; mn. N patàrēnke, G patàrēnkā/patàrēnkī〉 rel. pripadnica dualističke sljedbe proširene u Lombardiji u srednjemu vijeku

prid. 〈G patàrēnskōg(a); ž. patàrēnskā, s. patàrenskō〉 koji se odnosi na patarene

im. ž. 〈G patèlē; mn. N patèle, G patélā〉 anat. kost noge klinasta oblika koja prekriva i štiti zglob koljena; sin. iver anat.

prid. 〈G patètična; odr. patètičnī, G patètičnōg(a); ž. patètična, s. patètično; komp. patetìčnijī〉 koji je pun patetike

im. ž. 〈G patètikē, DL patètici〉 pretjerana i neprirodna osjećajnost

im. ž. 〈G pàtinē; mn. N pàtine, G pȁtīnā〉 1. tanak zelenkasti sloj oksida i karbonata koji se stvara na površini brončanih kovina i štiti ih od daljnje oksidacije 2. pren. naslaga ili boja koja je tijekom vremena izgubila sjaj, obilježje je starine

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pȁtīm, 3. l. mn. pȁtē, imp. pȁti, aor. pȁtih, imperf. pȁćāh, prid. r. pȁtio〉 duže podnositi tjelesnu ili psihičku bol [~ od glavobolje; ~ od nesanice; ~ zbog nesretne ljubavi]

im. ž. 〈G pȁtkē, DL pȁtki; mn. N pȁtke, G pȁtākā/pȃtkā/pȁtkī〉 zool. ptica močvarica izdužena tijela i široka plosnata kljuna koja se uzgaja i kao domaća životinja ♦ novinska (novinarska) ~ neistinita (izmišljena) novinska vijest

im. m. 〈G patlidžána; mn. N patlidžáni, G patlidžánā〉 bot. 1. jednogodišnja povrtna zeljasta biljka razvijena korijena, grmolike stabljike i velikih ljubičastih plodova 2. jestivi mesnati višesjemeni plod ovalna ili okrugla oblika, najčešće tamnoljubičaste boje i glatke površine; sin. balancana pokr., melancana pokr.

im. ž. 〈G pȁtnicē; mn. N pȁtnice, G pȁtnīcā〉 žena koja pati; sin. mučenica, paćenica

prid. 〈G pȁtničina; ž. pȁtničina, s. pȁtničino〉 koji pripada patnici; sin. mučeničin, paćeničin

prid. 〈G pȁtničkōg(a); ž. pȁtničkā, s. pȁtničkō〉 koji se odnosi na patnike; sin. mučenički, paćenički

im. m. 〈G pȁtnīka, V pȁtnīče; mn. N pȁtnīci, G pȁtnīkā〉 osoba koja pati; sin. mučenik, paćenik

im. ž. 〈G pàtnjē; mn. N pàtnje, G pátnjā/pàtnjī〉 stanje onoga koji pati [duševna ~; živjeti u patnji]

prid. 〈G pȁtogēna; odr. pȁtogēnī, G pȁtogēnōg(a); ž. pȁtogēna, s. pȁtogēno〉 koji prouzročuje bolest

im. m. 〈G patòloga, V patòlože; mn. N patòlozi, G patòlōgā〉 liječnik koji se bavi patologijom

im. ž. 〈G patològijē〉 med. 1. grana medicine koja se bavi proučavanjem bolesti, bolesnih procesa i pojava u organizmu čovjeka, životinja i biljaka 2. proces bolesti

im. ž. 〈G patòloginjē; mn. N patòloginje, G patòlogīnjā〉 liječnica koja se bavi patologijom

prid. 〈G patòloškōg(a); ž. patòloškā, s. patòloškō〉 koji se odnosi na patologiju i patologe

im. m. 〈G pàtrīcija; mn. N pàtrīciji, G pàtrīcījā〉 pov. 1. slobodan građanin sa svim političkim pravima u starome Rimu; ant. plebejac 2. pripadnik plemstva, plemić po rođenju

prid. 〈G pàtrīcījskōg(a); ž. pàtrīcījskā, s. pàtrīcījskō〉 1. koji se odnosi na slobodnoga građanina sa svim političkim pravima u starome Rimu; ant. plebejski 2. koji se odnosi na pripadnika plemstva, plemića po rođenju