gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pȃrām, 3. l. mn. párajū, imp. pȃrāj, aor. párah, imperf. pȃrāh, prid. r. párao, prid. t. pȃrān〉 1. razdvajati po šavu ono što je bilo sašiveno [~ suknju] 2. kidajući razdvajati na dijelove [~ papir]

prid. 〈G pȁravōjnōg(a); ž. pȁravōjnā, s. pȁravōjnō〉 koji ne pripada državnoj vojsci [paravojne skupine]

im. m. 〈G parazíta; mn. N parazíti, G parazítā〉 v. nametnik

im. ž. 〈G parazitològijē〉 biol. grana biologije koja proučava parazite

prid. 〈G parazitòloškōg(a); ž. parazitòloškā, s. parazitòloškō〉 koji se odnosi na parazitologiju

prid. 〈G paràzītskōg(a); ž. paràzītskā, s. paràzītskō〉 v. nametnički

im. m. 〈G parenhíma; mn. N parenhími, G parenhímā〉 1. bot. temeljno tkivo u biljaka 2. anat. funkcijski posebno tkivo nekih organa u ljudi i viših životinja

prid. 〈G parènhīmskōg(a); ž. parènhīmskā, s. parènhīmskō〉 koji se odnosi na parenhim [~ organi]

im. s. 〈G párēnja; mn. N párēnja, G párēnjā〉 biol. spajanje mužjaka i ženke radi oplodnje

im. m. 〈G parféma; mn. N parfémi, G parfémā〉 v. miris

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pȃrīm, 3. l. mn. pȃrē, imp. pári, aor. párih, imperf. pȃrāh, prid. r. pário, prid. t. pȃren〉 1. sastavljati u par [~ rukavice; ~ čarape]; sin. sparivati 2. biol. spajati mužjaka i ženku radi oplodnje [~ pse] • páriti se 〈povr.〉 biol. međusobno se spajati radi oplodnje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pȁrīm, 3. l. mn. pȁrē, imp. pȁri, aor. pȁrih, imperf. pȁrāh, prid. r. pȁrio, prid. t. pȁren〉 izlagati koga ili što djelovanju pare radi čišćenja ili toplinske obradbe [~ lice; ~ rublje]

im. m. 〈G pȁrka, L pàrku; mn. N pȁrkovi, G pȁrkōvā〉 uređeno zemljište u gradu ili izvan grada s planski zasađenim ukrasnim biljem i drvećem [gradski ~] ◇ nacionalni ~ prirodno područje koje je pod zaštitom države zbog prirodne ljepote ili posebnoga biljnoga ili životinjskoga svijeta; ~ prirode prirodno ili dijelom kultivirano područje kopna i/ili mora iznimne važnosti, s naglašenim krajobraznim, odgojno-obrazovnim, kulturno-povijesnim i turističko-rekreacijskim vrijednostima; vozni ~ sva vozila kojima tko ili što raspolaže [vozni ~ tvrtke]

im. m. 〈G parkéta; mn. N parkéti, G parkétā〉 1. glatke daščice s rubnim žlijebom koje služe za pokrivanje podova [postaviti ~] 2. pod pokriven istoimenim daščicama [igrati na parketu; Na parket je istrčalo 11 igrača.] 3. donji dio gledališta u kazalištu i kinu [sjediti u parketu]

im. s. 〈G parkíralīšta; mn. N parkíralīšta, G parkíralīštā〉 uređeni prostor na kojemu se parkiraju automobili

im. s. 〈G parkírānja〉 ostavljanje vozila izvan pogona na određenome mjestu

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pàrkīrām, 3. l. mn. parkírajū, imp. pàrkīrāj, aor. parkírah, imperf. pàrkīrāh, prid. r. parkírao, prid. t. pàrkīrān〉 ostaviti/ostavljati vozilo izvan pogona na određenome mjestu [~ automobil ispred kuće; nepropisno se ~]

im. m. 〈G parlàmenta; mn. N parlàmenti, G parlàmenātā〉 pol. u suvremenim demokratskim državama najviše na izborima izabrano zakonodavno i savjetodavno tijelo; sin. sabor pol.

prid. 〈G pȁrlamentārnōg(a); ž. pȁrlamentārnā, s. pȁrlamentārnō〉 koji se odnosi na parlament [~ zastupnik]; sin. saborski

prid. 〈G pȃrnōg(a); ž. pȃrnā, s. pȃrnō〉 koji radi s pomoću pare [~ kotao; ~ stroj]

im. ž. 〈G párnicē; mn. N párnice, G párnīcā〉 prav. građanski sudski spor dviju ili više stranaka [voditi parnicu]

prid. 〈G párničnōg(a); ž. párničnā, s. párničnō〉 koji se odnosi na parnicu [~ postupak]

im. m. 〈G parnoprstáša; mn. N parnoprstáši, G parnoprstášā〉 zool. 1. 〈mn.〉 skupina papkara koji imaju papke s parnim brojem prsta, imaju dva ili četiri prsta 2. pripadnik istoimene skupine; sin. dvopapkar; ant. neparnoprstaš

im. m. 〈G pȃrnjāka; mn. N pȃrnjāci, G pȃrnjākā〉 ono što je s čim u paru [vidski ~]

im. m. 〈G pȁrobrōda; mn. N pȁrobrōdi, G pȁrobrōdā〉 pom. brod s pogonom na paru

prid. 〈G pȁrobrodskōg(a); ž. pȁrobrodskā, s. pȁrobrodskō〉 koji se odnosi na parobrod

im. ž. 〈G paròdijē; mn. N paròdije, G paròdījā〉 umj. 1. preoblikovanje kojega poznatog umjetničkog djela radi postizanja šaljivoga ili satiričnoga učinka 2. djelo nastalo istoimenim preoblikovanjem

prid. 〈G paròdījskōg(a); ž. paròdījskā, s. paròdījskō〉 koji se odnosi na parodiju

im. m. 〈G pȁromlina; mn. N pȁromlinovi, G pȁromlinōvā〉 mlin na parni pogon

im. m. 〈G paroníma; mn. N paroními, G paronímā〉 jez. riječ koja se piše, izgovara i zvuči slično kao druga riječ, ali ima različito značenje

im. m. 〈G pȁroška; mn. N pȁrošci, G pȁrožākā〉 zool. izdanak na rogovlju jelena i srndaća

im. ž. 〈G pàrtijē; mn. N pàrtije, G pȁrtījā〉 1. v. stranka 2. jednom odigrana društvena igra [~ šaha; ~ karata] 3. politička stranka koja podržava komunizam

prid. 〈G pàrtījskōg(a); ž. pàrtījskā, s. pàrtījskō〉 1. v. stranački 2. koji pripada političkoj stranci koja podržava komunizam [~ dužnosnik]

im. ž. 〈G partitúrē; mn. N partitúre, G partitúrā〉 glazb. skupni zapis svih dionica neke skladbe

im. m. 〈G partizána, V pȁrtizānu; mn. N partizáni, G partizánā〉 1. osoba koja u uvjetima okupacije vodi borbu u neprijateljskome zaleđu 2. pov. pripadnik antifašističkih odreda za vrijeme Drugoga svjetskog rata

im. ž. 〈G partìzānkē, DL partìzānki; mn. N partìzānke, G partìzānkā/partìzānkī〉 1. žena koja u uvjetima okupacije vodi borbu u neprijateljskome zaleđu 2. pov. pripadnica antifašističkih odreda za vrijeme Drugoga svjetskog rata

prid. 〈G partìzānskōg(a); ž. partìzānskā, s. partìzānskō〉 koji se odnosi na partizane

im. m. 〈G pàrtnera, V pàrtneru; mn. N pàrtneri, G pȁrtnērā〉 1. osoba koja s kim sudjeluje u zajedničkome poslu 2. suigrač u igri 3. osoba koja je s kim u ljubavnome odnosu

im. ž. 〈G pàrtnericē; mn. N pàrtnerice, G pàrtnerīcā〉 1. žena koja s kim sudjeluje u zajedničkome poslu 2. suigračica u igri 3. žena koja je s kim u ljubavnome odnosu

prid. 〈G pàrtneričina; ž. pàrtneričina, s. pàrtneričino〉 koji pripada partnerici

prid. 〈G pàrtnerskōg(a); ž. pàrtnerskā, s. pàrtnerskō〉 koji se odnosi na partnere

im. m. 〈G psȁ; mn. N psȉ, G pásā, DLI psȉma〉 zool. 1. domaća životinja koja služi kao čuvar i kućni ljubimac; sin. pseto pogr. 2. a. 〈mn.〉 skupina sisavaca vitka tijela, male glave, izbočene njuške, trupa udubljena u slabinama, čine je lisice, čagljevi, kojoti, vukovi i domaći psi b. pripadnik istoimene skupine ◇ morski ~ zool. 1. 〈mn.〉 skupina morskih kralježnjaka mesoždera iz skupine hrskavičnjača s pet do sedam škržnih pukotina na površini tijela 2. pripadnik istoimene skupine ~ modrulj zool. morski pas bijela trbuha i plavih ili plavosivih leđa koji živi u tropskim i suptropskim morima ♦ crknuti kao ~ umrijeti u bijedi i samoći; ima koga kao kusih (kusatih) pasa ima koga u velikome broju; istući koga kao psa jako istući koga; kao ~ na lancu [osjećati se, živjeti itd.] sputano, bez slobode [osjećati se, živjeti itd.]; lagati kao ~ mnogo lagati; ljubomoran kao ~ veoma ljubomoran; 〈ni〉 ~ s maslom ne bi pojeo loše je, ružno je, odvratno je; postupati s kim kao sa psom loše postupati s kim; slagati se (voljeti se i sl.) kao ~ i mačka nikako se ne slagati, stalno se svađati; ubiti koga kao psa bezobzirno (hladnokrvno) ubiti koga; umoran kao ~ veoma umoran; vjeran kao ~ veoma vjeran; žao je komu kao psu strašno (neopisivo) je žao komu

im. m. 〈G pȃsa, L pásu; mn. N pȁsovi, G pȁsōvā〉 1. najuži dio tijela koji se nalazi između prsa i bedara [tanak ~; gol do pasa]; sin. pojas, struk 2. v. pojas, remen

im. m. 〈G pasáta; mn. N pasáti, G pasátā〉 met. stalni vjetar koji puše iz suptropskoga pojasa visokoga tlaka prema ekvatorskome pojasu niskoga tlaka

im. ž. 〈G Pȁshē〉 rel. 1. glavni židovski blagdan koji se slavi sedam dana u razdoblju između 15. ožujka i 30. travnja 2. u kršćanstvu Isusova posljednja večera, smrt i uskrsnuće 3. v. Uskrs

prid. 〈G pȁshālnōg(a); ž. pȁshālnā, s. pȁshālnō〉 1. koji se odnosi na Pashu [pashalni kruh] 2. v. uskrsni

im. ž. 〈G pàsijē; mn. N pàsije, G pȁsījā〉 1. 〈jd.〉 rel. Isusova smrt i muka 2. književni, kazališni ili glazbeni prikaz Isusove muke

im. m. 〈G pȁsīva〉 gram. glagolsko stanje kojim se izriče radnja koju trpi subjekt, trpno glagolsko stanje; ant. aktiv