p | im. s. 〈neskl.〉 dvadeset drugo slovo hrvatske abecede |
p | im. m. 〈neskl.〉 dvousneni zaporni šumni bezvučni suglasnik |
Pa | oznaka za paskal |
pȁ | vez. 1. a. povezuje riječi, označuje da se što zbilo na nakon čega drugoga [Očistila sam kuhinju ~ kupaonicu.] b. u ekspresivnome nabrajanju označuje poslijevremenost i naglašuje svaku riječ u nizu [Očistila sam kuhinju, ~ kupaonicu, ~ dnevnu sobu, ~ spavaću sobu i na kraju predsoblje.] c. povezuje dvije iste riječi naglašavajući njihovo značenje [On priča ~ priča, nikad kraja.]; sin. i, te 2. povezuje surečenice u nezavisnosloženoj sastavnoj rečenici čije radnje mogu biti: a. u odnosu prijevremenost – poslijevremenost [Bila sam u školi ~ otišla kući.]; sin. i, te b. u uzročno-posljedičnome odnosu [Pao je s bicikla, ~ završio u bolnici.]; sin. i, te |
pȁ | čest. izriče nijekanje, nedoumicu i sl. [Pa nisam takva budala!; Pa što onda?; Neću, ~ neću.; Pa ne znam ni sam.] |
pàbirak | im. m. 〈G pàbīrka; mn. N pàbīrci, G pàbirākā〉 plod koji zaostane na polju nakon žetve ili u vinogradu nakon berbe [skupljati pabirke]; sin. paljetak |
pàbīrčiti | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pàbīrčīm, 3. l. mn. pàbīrčē, imp. pàbīrči, aor. pàbīrčih, imperf. pàbīrčāh, prid. r. pàbīrčio, prid. t. pàbīrčen〉 1. kupiti pabirke, kupiti ono što ostane poslije žetve ili berbe [~ klasje] 2. pren. skupljati pomalo s različitih strana; sin. paljetkovati poet. |
pacìjent | im. m. 〈G pacìjenta; mn. N pacìjenti, G pacìjenātā〉 osoba koja se liječi |
pacìjentica | im. ž. 〈G pacìjenticē; mn. N pacìjentice, G pacìjentīcā〉 žena koja se liječi |
pacìjentičin | prid. 〈G pacìjentičina; ž. pacìjentičina, s. pacìjentičino〉 koji pripada pacijentici |
pȁčād | zb. im. ž. 〈G pȁčādi〉 mladunčad patke |
pȁče | im. s. 〈G pȁčeta〉 mlado patke |
pȁčić | im. m. 〈G pȁčića; mn. N pȁčići, G pȁčīćā〉 1. um. mali patak 2. mladunče patke |
pȁčjī | prid. 〈G pȁčjēg(a); ž. pȁčjā, s. pȁčjē〉 1. koji se odnosi na patke [~ kljun] 2. pren. koji je kao u patke [~ hod] |
pȁćenica | |
pȁćeničin | |
pȁćeničkī | |
pȁćenīk | |
pȃd | im. m. 〈G pȃda, L pádu; mn. N pȁdovi, G pȁdōvā〉 1. gibanje tijela prema Zemlji zbog sile teže ili njegove vlastite težine [slobodni ~; ~ kamena] 2. posljedica gubitka ravnoteže [~ na ledu; ~ s drveta] 3. smanjenje vrijednosti čega [~ broja stanovnika; ~ cijena; ~ vodostaja rijeka; ~ vrijednosti novca]; ant. porast, rast 4. prelazak čega u posjed osvajača [~ grada] 5. neuspjeh u polaganju ispita; ant. prolaz |
pȁdalina | im. ž. 〈G pȁdalinē; mn. N pȁdaline, G pȁdalīnā〉 v. oborina |
pȁdānje | im. s. 〈G pȁdānja〉 proces u kojemu tko ili što pada |
pȁdati | gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pȁdām, 3. l. mn. pȁdajū, imp. pȁdāj, aor. pȁdah, imperf. pȁdāh, prid. r. pȁdao, prid. t. pȁdān〉 1. 〈neprijel.〉 a. gubiti tjelesnu ravnotežu zbog nedostatka oslonca ili kakva uporišta, dospijevati u niži položaj zbog gubitka tjelesne ravnoteže [~ na leđa; ~ prema naprijed; ~ s drveta; ~ s kreveta na pod] b. spuštati se ili primicati se čemu slobodnim padom [Snijeg pada cijeli dan.; Trešnje padaju s drveta.] c. polako se spuštati s višega mjesta na niže [Padaju mu hlače.]; sin. (spadati) d. biti opušten i slobodno se prostirati duž čega [Kosa joj pada po ramenima.; Nabori na haljini lijepo padaju.] e. pren. pogibati u borbi [~ za slobodu] f. pren. doživljavati poraz ili gubiti bitku [Vlade su padale jedna za drugom.] g. pren. postajati manjim, manje brojnim, manje obilnim, nižim, rjeđim, ograničenijim, manje snažnim ili niže vrijednosti [Dug pada.; Plaće padaju.]; sin. smanjivati se v. pod smanjivati; ant. penjati se pren., povećavati se v. pod povećavati, rasti pren. h. razg. događati se kao završetak ili posljedica čega [Padale su odluke.; Padale su uvredljive riječi.] i. razg. biti podložnim komu ili čemu, biti slab na koga ili što [~ na čije oči; ~ na lijepe riječi] 2. 〈neprijel.〉 a. kao nepunoznačni glagol pojavljuje se uz imenice i može se zamijeniti punoznačnim glagolom najčešće izrazno povezanim s odgovarajućom imenicom ◇ ~ u nesvijest v. onesvješćivati se pod onesvješćivati; ~ u očaj v. očajavati b. ◇ ~ u komu gubiti svijest na duže vrijeme; ~ u ropstvo postajati robom, biti zarobljenim; ~ u zatočeništvo postajati zatočenim, gubiti slobodu 3. 〈prijel.〉 dobivati neprolazne ocjene, ne prelaziti u viši obrazovni stupanj [~ ispite; ~ razrede]; ant. prolaziti; vidski paranjak: pasti |
pȁdavica | im. ž. 〈G pȁdavicē〉 med. bolest prouzročena poremećajem moždane funkcije s napadajima gubitka ili suženja svijesti te nekontroliranim psihičkim i tjelesnim reakcijama; sin. (epilepsija) |
pȁdavičnī | prid. 〈G pȁdavičnōg(a); ž. pȁdavičnā, s. pȁdavičnō〉 koji se odnosi na padavicu; sin. (epileptični) |
pádež | im. m. 〈G pádeža, I pádežom; mn. N pádeži, G pádēžā〉 gram. gramatička kategorija riječi (uz broj i rod) kojom se izriču odnosi imenskih riječi s ostalim riječima u rečenici ♦ 〈to je〉 drugi ~ (druga pjesma, druga priča) 〈to je〉 nešto sasvim drugo, 〈to je〉 druga stvar |
pádežnī | prid. 〈G pádežnōg(a); ž. pádežnā, s. pádežnō〉 koji se odnosi na padeže |
pàdina | im. ž. 〈G pàdinē; mn. N pàdine, G pȁdīnā〉 zem. blago nagnuta strana uzvisine; sin. obronak |
pȁdobrān | im. m. 〈G pȁdobrāna; mn. N pȁdobrāni, G pȁdobrānā〉 naprava od svilenoga ili najlonskoga platna koje se u zraku otvara u obliku kupole i tako usporava pad s velike visine [skakati s padobranom] |
padobránac | im. m. 〈G padobránca, V pȁdobrānče; mn. N padobránci, G padòbrānācā〉 osoba koja skače s padobranom |
padobránčev | prid. 〈G padobránčeva; ž. padobránčeva, s. padobránčevo〉 koji pripada padobrancu |
padòbrānka | im. ž. 〈G padòbrānkē, DL padòbrānki; mn. N padòbrānke, G padòbrānkā/padòbrānkī〉 žena koja skače s padobranom |
pȁdobrānskī | prid. 〈G pȁdobrānskōg(a); ž. pȁdobrānskā, s. pȁdobrānskō〉 koji se odnosi na padobrane [padobransko platno] |
pàgoda | im. ž. 〈G pàgodē; mn. N pàgode, G pȁgōdā〉 budistički hram od kamena ili drva s bogatim ukrasima koji je nalik na toranj s više katova |
pȁhōvka | im. ž. 〈G pȁhōvkē, DL pȁhōvci; mn. N pȁhōvke, G pȁhōvkā/pȁhōvkī〉 v. ovsenica |
pàhulja | im. ž. 〈G pàhuljē; mn. N pàhulje, G pȁhūljā〉 1. mala nakupina kristala snijega [Pahulje lebde zrakom.] 2. meko, nježno perce na tijelu ptica |
pahùljica | im. ž. 〈G pahùljicē; mn. N pahùljice, G pahùljīcā〉 um. mala pahulja |
pàjac | im. m. 〈G pajàca, V pȁjače; mn. N pajàci, G pajácā〉 dječja igračka, lutka koja prikazuje smiješnu figuru klauna |
pȁk | im. m. 〈G pàka, N mn. pàkovi, G pȁkōvā〉 sp. tvrda gumena pločica kojom se igra hokej |
pàkao | im. m. 〈G pàkla〉 1. rel. u kršćanstvu mjesto ili stanje u kojemu borave duše grešnika 2. pren. nepodnošljive okolnosti ili mjesto na kojemu vladaju nepodnošljive okolnosti [~ na zemlji; živjeti u paklu]; ant. raj ♦ vruće kao u paklu nesnosno vruće, prevruće |
pàkēt | im. m. 〈G pakéta; mn. N pakéti, G pakétā〉 1. ambalaža četvrtasta oblika [napuniti ~] 2. pren. količina čega koja stane u istoimenu ambalažu [~ čokolade] |
pakètić | im. m. 〈G pakètića; mn. N pakètići, G pakètīćā〉 1. um. mali paket, ambalaža četvrtasta oblika 2. pren. količina čega koja stane u istoimenu ambalažu [~ šibica] |
pakírati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pàkīrām, 3. l. mn. pakírajū, imp. pàkīrāj, aor. pakírah, imperf. pàkīrāh, prid. r. pakírao, prid. t. pàkīrān〉 spremati ili slagati što u paket [~ odjeću; ~ poštu] • pakírati (se) 〈prijel.〉 spremati koga za odlazak [~ dijete za izlet; ~ se za more] |
pàklina | im. ž. 〈G pàklinē〉 v. katran |
pȁkōst | im. ž. 〈G pȁkosti, I pȁkošću/pȁkosti; mn. N pȁkosti, G pȁkostī〉 1. osobina onoga koji je pakostan ili svojstvo onoga što je pakosno; sin. zluradost 2. ružan postupak kojemu je cilj uvrijediti koga ili mu nanijeti štetu [Učinio joj je niz pakosti.] |
pȁkostan | prid. pȁkosna; odr. pȁkosnī, G pȁkosnōg(a); ž. pȁkosna, s. pȁkosno; komp. pakòsnijī〉 1. koji se raduje tuđoj nesreći, koji uživa u tuđoj nevolji [~ susjed] 2. koji odražava radost zbog tuđe nesreće, koji odražava užitak zbog tuđe nevolje [~ smijeh]; sin. zlurad |
pakpàpīr | im. m. 〈G pakpapíra, I pakpapírom; mn. N pakpapíri, G pakpapírā〉 čvršći papir u koji se omataju ili uvijaju pošiljke |
pȁkt | im. m. 〈G pȁkta; mn. N pȁktovi, G pȁktōvā〉 sporazum, dogovor ili nagodba kojom u savez stupaju države, stranke ili osobe |
pȁlac | im. m. 〈G pȃlca; mn. N pȃlci/pȃlčevi, G pȁlācā/pȃlčēvā〉 anat. prvi, najkraći, najsnažniji i najdeblji prst na ruci te prvi i najkrupniji prst na nozi ♦ držati palce 〈komu〉 željeti komu sreću (uspjeh) |