prvòstūpnīk | im. m. 〈G prvòstūpnīka, V pȑvostūpnīče; mn. N prvòstūpnīci, G prvòstūpnīkā〉 osoba koja je završila tri godine visokoškolskoga obrazovanja |
prvòsvībanjskī | prid. 〈G prvòsvībanjskōg(a); ž. prvòsvībanjskā, s. prvòsvībanjskō〉 koji se odnosi na 1. svibnja [prvosvibanjska proslava] |
pr̀votan | prid. 〈G pr̀votna; odr. pr̀votnī, G pr̀votnōg(a); ž. pr̀votna, s. pr̀votno〉 koji je bio u početku; sin. primaran |
prvòtisak | im. m. 〈G prvòtīska; mn. N prvòtīsci, G prvòtisākā〉 prva tiskana knjiga koje nacionalne kulture |
pȑžēnje | im. s. 〈G pȑžēnja〉 1. pripremanje namirnica na vrućemu ulju ili masti 2. pren. isijavanje velike topline 3. razg. izlaganje jakomu suncu |
pȑžilica | im. ž. 〈G pȑžilicē; mn. N pȑžilice, G pȑžilīcā〉 inform. uređaj za zapisivanje podataka na CD i DVD |
pȑžina | im. ž. 〈G pȑžinē; mn. N pȑžine, G pȑžīnā〉 pijesak s dna mora |
pržiònica | im. ž. 〈G pržiònicē; mn. N pržiònice, G pržiònīcā〉 mjesto na kojemu se što prži [~ kave] |
pȑžiti | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pȑžīm, 3. l. mn. pȑžē, imp. pȑži, aor. pȑžih, imperf. pȑžāh, prid. r. pȑžio, prid. t. pȑžen〉 1. pripremati namirnice na vrućemu ulju ili masti [~ krumpire; ~ slaninu] 2. pren. jako ugrijati, isijavati veliku toplinu [Sunce je pržilo.]; sin. pripeći • pȑžiti se 〈povr.〉 razg. izlagati se jakomu suncu [~ se na plaži] |
psȁlam | im. m. 〈G psȃlma; mn. N psȃlmi, G psȁlāmā〉 rel. starozavjetna religiozna pjesma |
psȅćī | prid. 〈G psȅćēg(a); ž. psȅćā, s. psȅćē〉 koji se odnosi na pse, koji pripada psima [pseća hrana] |
psȅto | im. s. 〈G psȅta; mn. N psȅta, G psȇtā〉 pogr. v. pas |
pseudònīm | im. m. 〈G pseudoníma; mn. N pseudoními, G pseudonímā〉 izmišljeno ime koje prikriva osobu koja se ne želi služiti svojim pravim imenom |
psȉć | im. m. 〈G psȉća; mn. N psȉći, G psȋćā〉 um. mali pas |
psȉha | im. ž. 〈G psȉhē, DL psȉhi; mn. N psȉhe, G psȋhā〉 ukupnost čijih unutrašnjih osobina |
psȉha² | im. ž. 〈G psȉhē, DL psȉhi; mn. N psȉhe, G psȋhā〉 toaletni stolić sa zrcalom |
psȉhičkī | prid. 〈G psȉhičkōg(a); ž. psȉhičkā, s. psȉhičkō〉 koji se odnosi na psihu |
psihìjātar | im. m. 〈G psihìjātra, V psihìjātre; mn. N psihìjātri, G psihìjātārā〉 liječnik koji se bavi liječenjem psihičkih bolesti |
psihìjātrica | im. ž. 〈G psihìjātricē; mn. N psihìjātrice, G psihìjātrīcā〉 liječnica koja se bavi liječenjem psihičkih bolesti |
psihìjātričin | prid. 〈G psihìjātričina; ž. psihìjātričina, s. psihìjātričino〉 koji pripada psihijatrici |
psihijàtrija | im. ž. 〈G psihijàtrijē〉 med. grana medicine koji se bavi proučavanjem i liječenjem psihičkih bolesti |
psihijàtrījskī | prid. 〈G psihijàtrījskōg(a); ž. psihijàtrījskā, s. psihijàtrījskō〉 koji se odnosi na psihijatre i psihijatriju |
psihìjātrov | prid. 〈G psihìjātrova; ž. psihìjātrova, s. psihìjātrovo〉 koji pripada psihijatru |
psihoàktīvan | prid. 〈G psihoàktīvna; odr. psihoàktīvnī, G psihoàktīvnōg(a); ž. psihoàktīvna, s. psihoàktīvno〉 koji djeluje na psihičku aktivnost [psihoaktivna droga] |
psihoanalìtičār | im. m. 〈G psihoanalìtičāra, V psihoanalìtičāru/psihoanalìtičāre; mn. N psihoanalìtičāri, G psihoanalìtičārā〉 stručnjak koji se bavi psihoanalizom |
psihoanalìtičārev | prid. 〈G psihoanalìtičāreva; ž. psihoanalìtičāreva, s. psihoanalìtičārevo〉 koji pripada psihoanalitičaru; sin. psihoanalitičarov |
psihoanalìtičārka | im. ž. 〈G psihoanalìtičārkē, DL psihoanalìtičārki; mn. N psihoanalìtičārke, G psihoanalìtičārkā/psihoanalìtičārkī〉 stručnjakinja koja se bavi psihoanalizom |
psihoanalìtičārov | prid. 〈G psihoanalìtičārova; ž. psihoanalìtičārova, s. psihoanalìtičārovo〉 usp. psihoanalitičarev |
psihoanalìtičkī | prid. 〈G psihoanalìtičkōg(a); ž. psihoanalìtičkā, s. psihoanalìtičkō〉 koji se odnosi na psihoanalitičare i psihoanalizu [psihoanalitičke teorije] |
psihoanalíza | im. ž. 〈G psihoanalízē〉 med. znanstveni postupak i metoda liječenja psihičkih poremećaja na temelju proučavanja psihičkih zbivanja i ponašanja pacijenta |
psihòlog | im. m. 〈G psihòloga, V psihòlože; mn. N psihòlozi, G psihòlōgā〉 1. osoba koja se bavi psihologijom kao strukom 2. pren. osoba koja dobro procjenjuje ljudsku narav i ponašanje |
psihològija | im. ž. 〈G psihològijē〉 1. znanost koja proučava psihičke procese, njihovo nastajanje i očitovanje 2. nastavni predmet u kojemu se uče temelji istoimene znanosti |
psihòloginja | im. ž. 〈G psihòloginjē; mn. N psihòloginje, G psihòlogīnjā〉 žena koja se bavi psihologijom kao strukom |
psihòloškī | prid. 〈G psihòloškōg(a); ž. psihòloškā, s. psihòloškō〉 koji se odnosi na psihologiju i psihologe |
psihoterapèut | im. m. 〈G psihoterapèuta; mn. N psihoterapèuti, G psihoterapèūtā〉 liječnik koji primjenjuje psihoterapiju |
psihoterapèutkinja | im. ž. 〈G psihoterapèutkinjē; mn. N psihoterapèutkinje, G psihoterapèutkīnjā〉 liječnica koja primjenjuje psihoterapiju |
psihoterapèutskī | prid. 〈G psihoterapèutskōg(a); ž. psihoterapèutskā, s. psihoterapèutskō〉 1. koji se odnosi na psihoterapeute 2. v. psihoterapijski |
psihoteràpija | im. ž. 〈G psihoteràpijē; mn. N psihoteràpije, G psihoteràpījā〉 med. metoda liječenja psihološkim postupcima |
psihoteràpījskī | prid. 〈G psihoteràpījskōg(a); ž. psihoteràpījskā, s. psihoteràpījskō〉 koji se odnosi na psihoterapiju; sin. (psihoterapeutski) |
psihóza | im. ž. 〈G psihózē; mn. N psihóze, G psihózā〉 med. teška psihička bolest prouzročena poremećajima u mozgu |
psȉna | im. ž. 〈G psȉnē; mn. N psȉne, G psȋnā〉 uv. veliki pas ◇ velika bijela ~ zool. morski pas dug od četiri do šest metara, najveći morski grabežljivac mesožder |
psȉna² | im. ž. 〈G psȉnē; mn. N psȉne, G psȋnā〉 ružan postupak kojemu je cilj uvrijediti koga ili mu nanijeti štetu [Učinio joj je niz psina.]; sin. nepodopština |
psòvānje | im. s. 〈G psòvānja〉 1. napadanje koga oštrim riječima 2. izgovaranje psovka, govorenje nepristojnih riječi |
psòvati | gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. psȕjēm, 3. l. mn. psȕjū, imp. psȗj, aor. psòvah, imperf. psȍvāh, prid. r. psòvao, prid. t. psȍvān〉 1. 〈prijel.〉 oštrim riječima napadati koga [~ neposlušne] 2. 〈neprijel.〉 izgovarati psovke, govoriti nepristojne riječi; sin. kleti |
psȏvka | im. ž. 〈G psȏvkē, DL psȏvki; mn. N psȏvke, G psȍvākā/psȏvkā/psȏvkī〉 nepristojne riječi koje se izgovaraju u ljutnji, mržnji ili kao sastavni dio nepristojnoga govora; sin. kletva |
pst | usk. zahtijeva tišinu [Pst, čut će nas tko!] |
pšènica | im. ž. 〈G pšènicē〉 bot. 1. žitarica s malim žutosmeđim duguljastim jestivim zrnatim plodovima 2. mali duguljasti zrnati plodovi istoimene žitarice čijim se mljevenjem dobiva brašno |
pšèničnī | prid. 〈G pšèničnōg(a); ž. pšèničnā, s. pšèničnō〉 koji se odnosi na pšenicu [pšenično brašno] |