prvòstūpnīk

im. m. G prvòstūpnīka, V pȑvostūpnīče; mn. N prvòstūpnīci, G prvòstūpnīkā osoba koja je završila tri godine visokoškolskoga obrazovanja

prvòsvībanjskī

prid. G prvòsvībanjskōg(a); ž. prvòsvībanjskā, s. prvòsvībanjskō koji se odnosi na 1. svibnja [prvosvibanjska proslava]

pr̀votan

prid. G pr̀votna; odr. pr̀votnī, G pr̀votnōg(a); ž. pr̀votna, s. pr̀votno koji je bio u početku; sin. primaran

prvòtisak

im. m. G prvòtīska; mn. N prvòtīsci, G prvòtisākā prva tiskana knjiga koje nacionalne kulture

pȑžēnje

im. s. G pȑžēnja 1. pripremanje namirnica na vrućemu ulju ili masti 2. pren. isijavanje velike topline 3. razg. izlaganje jakomu suncu

pȑžilica

im. ž. G pȑžilicē; mn. N pȑžilice, G pȑžilīcā inform. uređaj za zapisivanje podataka na CD i DVD

pȑžina

im. ž. G pȑžinē; mn. N pȑžine, G pȑžīnā pijesak s dna mora

pržiònica

im. ž. G pržiònicē; mn. N pržiònice, G pržiònīcā mjesto na kojemu se što prži [~ kave]

pȑžiti

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. pȑžīm, 3. l. mn. pȑžē, imp. pȑži, aor. pȑžih, imperf. pȑžāh, prid. r. pȑžio, prid. t. pȑžen 1. pripremati namirnice na vrućemu ulju ili masti [~ krumpire; ~ slaninu] 2. pren. jako ugrijati, isijavati veliku toplinu [Sunce je pržilo.]; sin. pripeći • pȑžiti se povr. razg. izlagati se jakomu suncu [~ se na plaži]

psȁlam

im. m. G psȃlma; mn. N psȃlmi, G psȁlāmā rel. starozavjetna religiozna pjesma

psȅćī

prid. G psȅćēg(a); ž. psȅćā, s. psȅćē koji se odnosi na pse, koji pripada psima [pseća hrana]

psȅto

im. s. G psȅta; mn. N psȅta, G psȇ pogr. v. pas

pseudònīm

im. m. G pseudoníma; mn. N pseudoními, G pseudonímā izmišljeno ime koje prikriva osobu koja se ne želi služiti svojim pravim imenom

psȉć

im. m. G psȉća; mn. N psȉći, G psȋćā um. mali pas

psȉha

im. ž. G psȉ, DL psȉhi; mn. N psȉhe, G psȋ ukupnost čijih unutrašnjih osobina

psȉha²

im. ž. G psȉ, DL psȉhi; mn. N psȉhe, G psȋ toaletni stolić sa zrcalom

psȉhičkī

prid. G psȉhičkōg(a); ž. psȉhičkā, s. psȉhičkō koji se odnosi na psihu

psihìjātar

im. m. G psihìjātra, V psihìjātre; mn. N psihìjātri, G psihìjātārā liječnik koji se bavi liječenjem psihičkih bolesti

psihìjātrica

im. ž. G psihìjātricē; mn. N psihìjātrice, G psihìjātrīcā liječnica koja se bavi liječenjem psihičkih bolesti

psihìjātričin

prid. G psihìjātričina; ž. psihìjātričina, s. psihìjātričino koji pripada psihijatrici

psihijàtrija

im. ž. G psihijàtrijē med. grana medicine koji se bavi proučavanjem i liječenjem psihičkih bolesti

psihijàtrījskī

prid. G psihijàtrījskōg(a); ž. psihijàtrījskā, s. psihijàtrījskō koji se odnosi na psihijatre i psihijatriju

psihìjātrov

prid. G psihìjātrova; ž. psihìjātrova, s. psihìjātrovo koji pripada psihijatru

psihoàktīvan

prid. G psihoàktīvna; odr. psihoàktīvnī, G psihoàktīvnōg(a); ž. psihoàktīvna, s. psihoàktīvno koji djeluje na psihičku aktivnost [psihoaktivna droga]

psihoanalìtičār

im. m. G psihoanalìtičāra, V psihoanalìtičāru/psihoanalìtičāre; mn. N psihoanalìtičāri, G psihoanalìtičārā stručnjak koji se bavi psihoanalizom

psihoanalìtičārev

prid. G psihoanalìtičāreva; ž. psihoanalìtičāreva, s. psihoanalìtičārevo koji pripada psihoanalitičaru; sin. psihoanalitičarov

psihoanalìtičārka

im. ž. G psihoanalìtičārkē, DL psihoanalìtičārki; mn. N psihoanalìtičārke, G psihoanalìtičārkā/psihoanalìtičārkī stručnjakinja koja se bavi psihoanalizom

psihoanalìtičārov

prid. G psihoanalìtičārova; ž. psihoanalìtičārova, s. psihoanalìtičārovo usp. psihoanalitičarev

psihoanalìtičkī

prid. G psihoanalìtičkōg(a); ž. psihoanalìtičkā, s. psihoanalìtičkō koji se odnosi na psihoanalitičare i psihoanalizu [psihoanalitičke teorije]

psihoanalíza

im. ž. G psihoanalízē med. znanstveni postupak i metoda liječenja psihičkih poremećaja na temelju proučavanja psihičkih zbivanja i ponašanja pacijenta

psihòlog

im. m. G psihòloga, V psihòlože; mn. N psihòlozi, G psihòlōgā 1. osoba koja se bavi psihologijom kao strukom 2. pren. osoba koja dobro procjenjuje ljudsku narav i ponašanje

psihològija

im. ž. G psihològijē 1. znanost koja proučava psihičke procese, njihovo nastajanje i očitovanje 2. nastavni predmet u kojemu se uče temelji istoimene znanosti

psihòloginja

im. ž. G psihòloginjē; mn. N psihòloginje, G psihòlogīnjā žena koja se bavi psihologijom kao strukom

psihòloškī

prid. G psihòloškōg(a); ž. psihòloškā, s. psihòloškō koji se odnosi na psihologiju i psihologe

psihoterapèut

im. m. G psihoterapèuta; mn. N psihoterapèuti, G psihoterapèūtā liječnik koji primjenjuje psihoterapiju

psihoterapèutkinja

im. ž. G psihoterapèutkinjē; mn. N psihoterapèutkinje, G psihoterapèutkīnjā liječnica koja primjenjuje psihoterapiju

psihoterapèutskī

prid. G psihoterapèutskōg(a); ž. psihoterapèutskā, s. psihoterapèutskō 1. koji se odnosi na psihoterapeute 2. v. psihoterapijski

psihoteràpija

im. ž. G psihoteràpijē; mn. N psihoteràpije, G psihoteràpījā med. metoda liječenja psihološkim postupcima

psihoteràpījskī

prid. G psihoteràpījskōg(a); ž. psihoteràpījskā, s. psihoteràpījskō koji se odnosi na psihoterapiju; sin. (psihoterapeutski)

psihóza

im. ž. G psihózē; mn. N psihóze, G psihózā med. teška psihička bolest prouzročena poremećajima u mozgu

psȉna

im. ž. G psȉ; mn. N psȉne, G psȋ uv. veliki pas  velika bijela ~ zool. morski pas dug od četiri do šest metara, najveći morski grabežljivac mesožder

psȉna²

im. ž. G psȉ; mn. N psȉne, G psȋ ružan postupak kojemu je cilj uvrijediti koga ili mu nanijeti štetu [Učinio joj je niz psina.]; sin. nepodopština

psòvānje

im. s. G psòvānja 1. napadanje koga oštrim riječima 2. izgovaranje psovka, govorenje nepristojnih riječi

psòvati

gl. nesvrš. prijel./neprijel. prez. 1. l. jd. psȕjēm, 3. l. mn. psȕ, imp. psȗj, aor. psòvah, imperf. psȍvāh, prid. r. psòvao, prid. t. psȍvān 1. prijel. oštrim riječima napadati koga [~ neposlušne] 2. neprijel. izgovarati psovke, govoriti nepristojne riječi; sin. kleti

psȏvka

im. ž. G psȏvkē, DL psȏvki; mn. N psȏvke, G psȍvākā/psȏvkā/psȏvkī nepristojne riječi koje se izgovaraju u ljutnji, mržnji ili kao sastavni dio nepristojnoga govora; sin. kletva

pst

usk. zahtijeva tišinu [Pst, čut će nas tko!]

pšènica

im. ž. G pšènicē bot. 1. žitarica s malim žutosmeđim duguljastim jestivim zrnatim plodovima 2. mali duguljasti zrnati plodovi istoimene žitarice čijim se mljevenjem dobiva brašno

pšèničnī

prid. G pšèničnōg(a); ž. pšèničnā, s. pšèničnō koji se odnosi na pšenicu [pšenično brašno]

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga