pincèta

im. ž. G pincètē; mn. N pincète, G pincétā mala kovinska hvataljka [izvaditi trn pincetom; ~ za obrve]

pìngvīn

im. m. G pingvína; mn. N pingvíni, G pingvínā zool. 1. mn. porodica morskih ptica južne polutke crnoga perja s leđne i bijeloga s trbušne strane koje ne mogu letjeti, prilagođene su plivanju i preživljavanju u izrazito hladnim uvjetima 2. pripadnik istoimene porodice [kraljevski ~]

pȋnija

im. ž. G pȋnijē; mn. N pȋnije, G pȋnījā bot. sredozemno drvo iz porodice borova s jestivim sjemenkama

piònīr

im. m. G pioníra, V pȉonīru; mn. N pioníri, G pionírā 1. osoba koja je prva kamo stigla 2. osoba koja je pokrenula kakvu novu djelatnost 3. najmlađi član u kakvoj organizaciji (sportskoj, političkoj i dr.) 4. hist. pripadnik masovne dječje organizacije u komunističkoj Jugoslaviji

piònīrka

im. ž. G piònīrkē, DL piònīrki; mn. N piònīrke, G piònīrkā/piònīrkī 1. žena koja je prva kamo stigla 2. žena koja je pokrenula kakvu novu djelatnost 3. najmlađa članica u kakvoj organizaciji (sportskoj, političkoj i dr.) 4. hist. pripadnica masovne dječje organizacije u komunističkoj Jugoslaviji

piònīrskī

prid. G piònīrskōg(a); ž. piònīrskā, s. piònīrskō koji se odnosi na pionire

pípa

im. ž. G pípē; mn. N pípe, G pípā v. slavina

pípac

im. m. G pípca; mn. N pípci, G pȋpācā v. ventil

pípak

im. m. ticalo ♦ pustiti pipke tajno pokušati doći do podataka

pȉpati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. pȉpām, 3. l. mn. pȉpajū, imp. pȉpāj, aor. pȉpah, imperf. pȉpāh, prid. r. pȉpao, prid. t. pȉpān lagano dodirivati prstima [~ tkaninu; ~ zid u mraku]; sin. opipavati

pȉ-pȉ

usk. služi za dozivanje pilića [Pi-pi, dođite ovamo!]; ant.

pȉpkati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. pȉpkām, 3. l. mn. pȉpkajū, imp. pȉpkāj, aor. pȉpkah, imperf. pȉpkāh, prid. r. pȉpkao, prid. t. pȉpkān lagano i isprekidano pipati

pȉpničār

im. m. G pȉpničāra, V pȉpničāru/pȉpničāre; mn. N pȉpničāri, G pȉpničārā osoba koja za šankom toči pića

pȉpničārev

prid. G pȉpničāreva; ž. pȉpničāreva, s. pȉpničārevo koji pripadu pipničaru; sin. pipničarov

pȉpničārka

im. ž. G pȉpničārkē, DL pȉpničārki; mn. N pȉpničārke, G pȉpničārkā/pȉpničārkī žena koja za šankom toči pića

pȉpničārov

prid. G pȉpničārova; ž. pȉpničārova, s. pȉpničārovo usp. pipničarev

pȋr

im. m. G pȋra, L píru, I pȋrom; mn. N pȉrovi, G pȉrōvā svadbena svečanost, gozba  srebrni ~ proslava dvadeset pete godišnjice braka; zlatni ~ proslava pedesete godišnjice braka

piramída

im. ž. G piramídē; mn. N piramíde, G piramídā 1. mat. geometrijsko tijelo omeđeno osnovicom, koja je mnogokut, i pobočkama, koje su trokuti 2. grad., pov. velika kamena grobnica egipatskih faraona oblika istoimenoga geometrijskog tijela kojemu je osnovica četverokut

pȉramīdnī

prid. G pȉramīdnōg(a); ž. pȉramīdnā, s. pȉramīdnō koji se odnosi na piramide

pirànja

im. ž. G pirànjē; mn. N pirànje, G piránjā zool. grabežljiva riba snažne čeljusti koja živi u jatima u rijekama Afrike i Južne Amerike

pìrat

im. m. G pìrata, V pȉratu; mn. N pìrati, G pȉrātā 1. v. gusar 2. inform. osoba koja neovlašteno umnožava računalne programe, kompaktne diskove i sl.

pìratkinja

im. ž. G pìratkinjē; mn. N pìratkinje, G pìratkīnjā inform. žena koja neovlašteno umnožava računalne programe, kompaktne diskove i sl.

pìrē

im. m. G pirèa jelo u kojemu je koja namirnica pretvorena u kašu ili je usitnjena [~ od kestena; ~ od krumpira]

pìrika

im. ž. G pìrikē, DL pìriki; mn. N pìrike, G pȉrīkā bot. višegodišnja trava vlažnih oranica

píriti

gl. nesvrš. neprijel. prez. 3. l. jd. pírī, 3. l. mn. pírē, aor. 3. l. jd. pȋ, imperf. 3. l. jd. pírāše, prid. r. pírio lagano puhati [Vjetrić piri.]

pìrjati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. pìrjām, 3. l. mn. pìrjajū, imp. pìrjāj, aor. pìrjah, imperf. pìrjāh, prid. r. pìrjao, prid. t. pȉrjān pripremati hranu u pari na laganoj vatri [~ povrće]

pìroga

im. ž. G pìrogē, DL pìrogi; mn. N pìroge, G pȉrōgā indijanski čamac načinjen u jednome komadu od izdubljenoga debla

pirolíza

im. ž. G pirolízē kem. razgradnja tvari pod utjecajem topline

piròmān

im. m. G piromána, V pȉromāne; mn. N pirománi, G pirománā osoba koja ima bolesnu sklonost podmetanju požara

piròmānka

im. ž. G piròmānkē, DL piròmānki; mn. N piròmānke, G piròmānkā/piròmānkī žena koja ima bolesnu sklonost podmetanju požara

piròmānskī

prid. G piròmānskōg(a); ž. piròmānskā, s. piròmānskō koji se odnosi na piromane

piruèta

im. ž. G piruètē; mn. N piruète, G piruétā kružni okret tijela sa skokom [baletna ~; klizačka ~]

písac

im. m. G písca, V pȋšče; mn. N písci, G pȋsācā 1. osoba koja piše književna djela [~ za djecu]; sin. književnik, spisatelj 2. osoba koja je napisala koji tekst

pìsāč

im. m. G pisáča; mn. N pisáči, G pisáčā inform., tehn. vanjski uređaj koji služi za tiskanje tekstova i slika koje mu šalje računalo [iglični ~]; sin. printer razg.

pìsāćī

prid. G pìsāćēg(a); ž. pìsāćā, s. pìsāćē koji služi za pisanje [~ pribor]

pȉsak

im. m. G pȋska; mn. N pȉskovi/pȋsci, G pȉskōvā/pȉsākā 1. mn. N pȉskovi visok oštar zvuk [~ lokomotive; ~ zviždaljke] 2. mn. N pȋsci glazb. dio puhaćega glazbala u obliku cjevčice ili pločice koji svirač prislanja na usne

pìsāljka

im. ž. G pìsāljkē, DL pìsāljci; mn. N pìsāljke, G pìsāljkā/pìsāljkī jednostavno sredstvo kojim se piše

pisámce

im. s. G pisámca; mn. N pisámca, G pìsāmācā/pìsāmcā um. malo pismo

pȋsānī

prid. G pȋsānōg(a); ž. pȋsānā, s. pȋsānō koji je zapisan [pisano pravilo]; ant. nepisani

pìsanica

im. ž. G pìsanicē; mn. N pìsanice, G pìsanīcā šareno uskrsno jaje

pìsānka

im. ž. G pìsānkē, DL pìsānci; mn. N pìsānke, G pìsānkā/pìsānkī bilježnica za vježbanje pravilnoga pisanja

písānje

im. s. G písānja 1. proces u kojemu se što piše 2. vladanje pismom kojega jezika

pìsār

im. m. G pisára, V pȉsāru/pȉsāre; mn. N pisári, G pisárā službenik koji se bavi običnim administrativnim poslovima

pisárev

prid. G pisáreva; ž. pisáreva, s. pisárevo koji pripada pisaru; sin. pisarov

pisàrica

im. ž. G pisàricē; mn. N pisàrice, G pisàrīcā službenica koja se bavi običnim administrativnim poslovima

pisàričin

prid. G pisàričina; ž. pisàričina, s. pisàričino koji pripada pisarici

pisárov

prid. G pisárova; ž. pisárova, s. pisárovo usp. pisarev

písati

gl. nesvrš. prijel./neprijel. prez. 1. l. jd. pȋšēm, 3. l. mn. pȋšū, imp. píši, aor. písah, imperf. pȋsāh, prid. r. písao, prid. t. pȋsān 1. prijel. a. iznositi kakav sadržaj ili misli u pisanome obliku, oblikovati kakav tekst [~ domaću zadaću; ~ pismo; ~ roman; ~ službeni dopis] b. znati iznositi kakav sadržaj ili misli u na kojemu jeziku [Dobro govori i piše njemački.] 2. neprijel. a. bilježiti što slovima, brojkama ili znakovima na kakvu podlogu [~ olovkom; ~ po papiru] b. vladati pismom kojega jezika [On već zna čitati i pisati.] c. obraćati se komu pismom [~ majci] d. 3. l. jd. biti zabilježeno u kakvu tekstu [Piše na oglasnoj ploči.; Piše u novinama.]

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga