pincèta | im. ž. 〈G pincètē; mn. N pincète, G pincétā〉 mala kovinska hvataljka [izvaditi trn pincetom; ~ za obrve] |
pìngvīn | im. m. 〈G pingvína; mn. N pingvíni, G pingvínā〉 zool. 1. 〈mn.〉 porodica morskih ptica južne polutke crnoga perja s leđne i bijeloga s trbušne strane koje ne mogu letjeti, prilagođene su plivanju i preživljavanju u izrazito hladnim uvjetima 2. pripadnik istoimene porodice [kraljevski ~] |
pȋnija | im. ž. 〈G pȋnijē; mn. N pȋnije, G pȋnījā〉 bot. sredozemno drvo iz porodice borova s jestivim sjemenkama |
piònīr | im. m. 〈G pioníra, V pȉonīru; mn. N pioníri, G pionírā〉 1. osoba koja je prva kamo stigla 2. osoba koja je pokrenula kakvu novu djelatnost 3. najmlađi član u kakvoj organizaciji (sportskoj, političkoj i dr.) 4. hist. pripadnik masovne dječje organizacije u komunističkoj Jugoslaviji |
piònīrka | im. ž. 〈G piònīrkē, DL piònīrki; mn. N piònīrke, G piònīrkā/piònīrkī〉 1. žena koja je prva kamo stigla 2. žena koja je pokrenula kakvu novu djelatnost 3. najmlađa članica u kakvoj organizaciji (sportskoj, političkoj i dr.) 4. hist. pripadnica masovne dječje organizacije u komunističkoj Jugoslaviji |
piònīrskī | prid. 〈G piònīrskōg(a); ž. piònīrskā, s. piònīrskō〉 koji se odnosi na pionire |
pípa | im. ž. 〈G pípē; mn. N pípe, G pípā〉 v. slavina |
pípac | im. m. 〈G pípca; mn. N pípci, G pȋpācā〉 v. ventil |
pípak | im. m. → ticalo ♦ pustiti pipke tajno pokušati doći do podataka |
pȉpati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pȉpām, 3. l. mn. pȉpajū, imp. pȉpāj, aor. pȉpah, imperf. pȉpāh, prid. r. pȉpao, prid. t. pȉpān〉 lagano dodirivati prstima [~ tkaninu; ~ zid u mraku]; sin. opipavati |
pȉ-pȉ | usk. služi za dozivanje pilića [Pi-pi, dođite ovamo!]; ant. iš |
pȉpkati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pȉpkām, 3. l. mn. pȉpkajū, imp. pȉpkāj, aor. pȉpkah, imperf. pȉpkāh, prid. r. pȉpkao, prid. t. pȉpkān〉 lagano i isprekidano pipati |
pȉpničār | im. m. 〈G pȉpničāra, V pȉpničāru/pȉpničāre; mn. N pȉpničāri, G pȉpničārā〉 osoba koja za šankom toči pića |
pȉpničārev | prid. 〈G pȉpničāreva; ž. pȉpničāreva, s. pȉpničārevo〉 koji pripadu pipničaru; sin. pipničarov |
pȉpničārka | im. ž. 〈G pȉpničārkē, DL pȉpničārki; mn. N pȉpničārke, G pȉpničārkā/pȉpničārkī〉 žena koja za šankom toči pića |
pȉpničārov | prid. 〈G pȉpničārova; ž. pȉpničārova, s. pȉpničārovo〉 usp. pipničarev |
pȋr | im. m. 〈G pȋra, L píru, I pȋrom; mn. N pȉrovi, G pȉrōvā〉 svadbena svečanost, gozba ◇ srebrni ~ proslava dvadeset pete godišnjice braka; zlatni ~ proslava pedesete godišnjice braka |
piramída | im. ž. 〈G piramídē; mn. N piramíde, G piramídā〉 1. mat. geometrijsko tijelo omeđeno osnovicom, koja je mnogokut, i pobočkama, koje su trokuti 2. grad., pov. velika kamena grobnica egipatskih faraona oblika istoimenoga geometrijskog tijela kojemu je osnovica četverokut |
pȉramīdnī | prid. 〈G pȉramīdnōg(a); ž. pȉramīdnā, s. pȉramīdnō〉 koji se odnosi na piramide |
pirànja | im. ž. 〈G pirànjē; mn. N pirànje, G piránjā〉 zool. grabežljiva riba snažne čeljusti koja živi u jatima u rijekama Afrike i Južne Amerike |
pìrat | im. m. 〈G pìrata, V pȉratu; mn. N pìrati, G pȉrātā〉 1. v. gusar 2. inform. osoba koja neovlašteno umnožava računalne programe, kompaktne diskove i sl. |
pìratkinja | im. ž. 〈G pìratkinjē; mn. N pìratkinje, G pìratkīnjā〉 inform. žena koja neovlašteno umnožava računalne programe, kompaktne diskove i sl. |
pìrē | im. m. 〈G pirèa〉 jelo u kojemu je koja namirnica pretvorena u kašu ili je usitnjena [~ od kestena; ~ od krumpira] |
pìrika | im. ž. 〈G pìrikē, DL pìriki; mn. N pìrike, G pȉrīkā〉 bot. višegodišnja trava vlažnih oranica |
píriti | gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. pírī, 3. l. mn. pírē, aor. 3. l. jd. pȋrī, imperf. 3. l. jd. pírāše, prid. r. pírio〉 lagano puhati [Vjetrić piri.] |
pìrjati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pìrjām, 3. l. mn. pìrjajū, imp. pìrjāj, aor. pìrjah, imperf. pìrjāh, prid. r. pìrjao, prid. t. pȉrjān〉 pripremati hranu u pari na laganoj vatri [~ povrće] |
pìroga | im. ž. 〈G pìrogē, DL pìrogi; mn. N pìroge, G pȉrōgā〉 indijanski čamac načinjen u jednome komadu od izdubljenoga debla |
pirolíza | im. ž. 〈G pirolízē〉 kem. razgradnja tvari pod utjecajem topline |
piròmān | im. m. 〈G piromána, V pȉromāne; mn. N pirománi, G pirománā〉 osoba koja ima bolesnu sklonost podmetanju požara |
piròmānka | im. ž. 〈G piròmānkē, DL piròmānki; mn. N piròmānke, G piròmānkā/piròmānkī〉 žena koja ima bolesnu sklonost podmetanju požara |
piròmānskī | prid. 〈G piròmānskōg(a); ž. piròmānskā, s. piròmānskō〉 koji se odnosi na piromane |
piruèta | im. ž. 〈G piruètē; mn. N piruète, G piruétā〉 kružni okret tijela sa skokom [baletna ~; klizačka ~] |
písac | im. m. 〈G písca, V pȋšče; mn. N písci, G pȋsācā〉 1. osoba koja piše književna djela [~ za djecu]; sin. književnik, spisatelj 2. osoba koja je napisala koji tekst |
pìsāč | im. m. 〈G pisáča; mn. N pisáči, G pisáčā〉 inform., tehn. vanjski uređaj koji služi za tiskanje tekstova i slika koje mu šalje računalo [iglični ~]; sin. printer razg. |
pìsāćī | prid. 〈G pìsāćēg(a); ž. pìsāćā, s. pìsāćē〉 koji služi za pisanje [~ pribor] |
pȉsak | im. m. 〈G pȋska; mn. N pȉskovi/pȋsci, G pȉskōvā/pȉsākā〉 1. 〈mn. N pȉskovi〉 visok oštar zvuk [~ lokomotive; ~ zviždaljke] 2. 〈mn. N pȋsci〉 glazb. dio puhaćega glazbala u obliku cjevčice ili pločice koji svirač prislanja na usne |
pìsāljka | im. ž. 〈G pìsāljkē, DL pìsāljci; mn. N pìsāljke, G pìsāljkā/pìsāljkī〉 jednostavno sredstvo kojim se piše |
pisámce | im. s. 〈G pisámca; mn. N pisámca, G pìsāmācā/pìsāmcā〉 um. malo pismo |
pȋsānī | prid. 〈G pȋsānōg(a); ž. pȋsānā, s. pȋsānō〉 koji je zapisan [pisano pravilo]; ant. nepisani |
pìsanica | im. ž. 〈G pìsanicē; mn. N pìsanice, G pìsanīcā〉 šareno uskrsno jaje |
pìsānka | im. ž. 〈G pìsānkē, DL pìsānci; mn. N pìsānke, G pìsānkā/pìsānkī〉 bilježnica za vježbanje pravilnoga pisanja |
písānje | im. s. 〈G písānja〉 1. proces u kojemu se što piše 2. vladanje pismom kojega jezika |
pìsār | im. m. 〈G pisára, V pȉsāru/pȉsāre; mn. N pisári, G pisárā〉 službenik koji se bavi običnim administrativnim poslovima |
pisárev | prid. 〈G pisáreva; ž. pisáreva, s. pisárevo〉 koji pripada pisaru; sin. pisarov |
pisàrica | im. ž. 〈G pisàricē; mn. N pisàrice, G pisàrīcā〉 službenica koja se bavi običnim administrativnim poslovima |
pisàričin | prid. 〈G pisàričina; ž. pisàričina, s. pisàričino〉 koji pripada pisarici |
pisárov | prid. 〈G pisárova; ž. pisárova, s. pisárovo〉 usp. pisarev |
písati | gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pȋšēm, 3. l. mn. pȋšū, imp. píši, aor. písah, imperf. pȋsāh, prid. r. písao, prid. t. pȋsān〉 1. 〈prijel. a. iznositi kakav sadržaj ili misli u pisanome obliku, oblikovati kakav tekst [~ domaću zadaću; ~ pismo; ~ roman; ~ službeni dopis] b. znati iznositi kakav sadržaj ili misli u na kojemu jeziku [Dobro govori i piše njemački.] 2. 〈neprijel.〉 a. bilježiti što slovima, brojkama ili znakovima na kakvu podlogu [~ olovkom; ~ po papiru] b. vladati pismom kojega jezika [On već zna čitati i pisati.] c. obraćati se komu pismom [~ majci] d. 〈3. l. jd.〉 biti zabilježeno u kakvu tekstu [Piše na oglasnoj ploči.; Piše u novinama.] |