im. m. 〈G plȁdnja; mn. N plȁdnjevi/plȁdnji, G plȁdnjēvā/plȁdānjā〉 plitko stolno posuđe okrugla ili ovalna oblika s povišenim rubom, služi za posluživanje ♦ dati (donijeti i sl.) na pladnju (tanjuru) komu što, usp. tanjur; dobiti na pladnju (tanjuru) što, usp. tanjur

im. m. → strop

prid. 〈G plàha; odr. plȁhī, G plȁhōg(a); ž. plàha, s. plȁho; komp. plàhijī〉 1. koji lako osjeti strah, koji se lako uplaši [~ borac]; sin. bojažljiv, ( plahovit), plašljiv; ant. hrabar, neustrašiv, odvažan, smion, smjel 2. koji odražava da se tko čega plaši [~ pogled]; sin. bojažljiv, ( plahovit), plašljiv 3. koji je blag i dobroćudan [~ čovjek]; ant. žestok

im. ž. 〈G pláhosti, I pláhošću/pláhosti〉 1. osobina onoga koji lako osjeti strah, koji se lako uplaši; sin. bojažljivost, plašljivost; ant. hrabrost, neustrašivost, odvažnost, smionost 2. svojstvo onoga što odražava da se tko čega plaši; sin. bojažljivost, plašljivost 3. osobina onoga koji je blag i dobroćudan

prid. 〈G plahòvita; odr. plahòvitī, G plahòvitōg(a); ž. plahòvita, s. plahòvito; komp. plahovìtijī〉 v. plah

im. ž. 〈G plȁhtē; mn. N plȁhte, G plȃhtā/plȁhtī〉 dio posteljine, komad platna kojim se pokriva krevet ili spavač

im. s. 〈G plȁkānja〉 1. pokazivanje psihičkoga stanja ili bola ispuštanjem suza 2. izlučivanje suza kao posljedica fiziološke reakcije na kakav vanjski podražaj; sin. suzenje 3. razg. pretjerano tuženje

im. m. 〈G plakáta; mn. N plakáti, G plakátā〉 veliki tiskani oglas ili likovno oblikovana objava izložena na javnome mjestu [filmski ~]; sin. (poster)

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. plȁčēm, 3. l. mn. plȁčū, imp. plȁči, aor. plȁkah, imperf. plȁkāh, prid. r. plȁkao〉 1. pokazivati psihičko stanje ili bol ispuštajući suze [~ od radosti; ~ za majkom]; sin. (ispuštati suze) v. pod ispuštati 2. izlučivati suze kao posljedica fiziološke reakcije na kakav vanjski podražaj [~ zbog alergije]; sin. suziti 3. pren. pretjerano se tužiti [Stalno plače da nema dosta novca.]

prid. 〈G plàkātnōg(a); ž. plàkātnā, s. plàkātnō〉 koji se odnosi na plakate

im. m. 〈G plȁmena; mn. N plȁmenovi/plȁmeni, G plȁmenōvā/plȁmēnā〉 1. toplinska i svjetlosna energija koja se oslobađa pri gorenju vatre [~ svijeće] 2. pren. jak zanos [ljubavni ~; borbeni ~]

im. m. 〈G plamènčića; mn. N plamènčići, G plamènčīćā〉 um. mali plamen; sin. plamičak hip.

prid. 〈G plȁmenōg(a); ž. plȁmenā, s. plȁmenō〉 koji se odnosi na plamen [~ jezici]

im. m. 〈G plameníka; mn. N plameníci, G plameníkā〉 tehn. 1. uređaj koji propušta gorivo i na kojemu se pali vatra 2. laboratorijski pribor, prijenosna plinska grijalica

im. ž. 〈G plamènjačē〉 1. bot. parazitna gljivica koja izaziva bolest vinove loze i nekih drugih viših biljaka 2. bolest vinove loze i nekih drugih viših biljaka izazvana istoimenom gljivicom; sin. peronospora

im. m. 〈G plamíčka; mn. N plamíčci, G plàmīčākā〉 hip., um. mali plamen; sin. plamenčić

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. plàmtīm, 3. l. mn. plàmtē, imp. plàmti, aor. plàmtjeh, imperf. plàmtijāh/plàmćāh, prid. r. m. plàmtio, ž. plàmtjela, s. plàmtjelo, mn. plàmtjeli〉 1. 〈3. l.〉 a. biti zahvaćen plamenom [Drvo plamti.]; sin. buktjeti, gorjeti b. širiti se brzo i snažno (o vatri) [U selu plamti požar.]; sin. buktjeti 2. pren. a. postojati u velikoj mjeri [Rat plamti.] b. osjećati zanos ili uzbuđenje [~ od ljubavi; ~ od srdžbe]; vidski paranjak: planuti

im. m. 〈G plȃna, L plánu; mn. N plȁnovi, G plȁnōvā〉 1. unaprijed smišljen način da se što postigne, unaprijed utvrđen red i tijek ostvarivanja čega [~ gospodarskoga razvoja; ~ izgradnje škola; nastavni ~ i program; ~ predavanja] 2. crtež koji predočuje određenu zamisao prema kojoj se što ostvaruje [~ gradnje; ~ prostorija u školi]; sin. nacrt 3. crtež koji predočuje raspored objekata, ulica i sl. na nekoj površini [~ grada] ♦ biti u drugome planu biti nevažnim (zanemarenim, nezapaženim), biti u pozadini; biti u prvome planu biti najvažnijim (zapaženim, istaknutim); doći (izbiti i sl.) u prvi ~ postati najvažnijim (zapaženim, istaknutim), osobito se istaknuti

im. m. 〈G planéta; mn. N planéti, G planétā〉 astr. nebesko tijelo koje se kreće oko Sunca ili koje druge zvijezde

im. m. 〈G planètārija; mn. N planètāriji, G planètārījā〉 1. naprava koja prikazuje kretanje planeta oko Sunca 2. prostorija s kupolom na koju se projicira izgled zvjezdanoga svoda

im. m. 〈G planetoída; mn. N planetoídi, G planetoídā〉 astr. mali planet koji se po eliptičnoj stazi kreće oko Sunca; sin. (asteroid)

im. ž. 〈G plànikē, DL plàniki; mn. N plànike, G plȁnīkā〉 bot. sredozemno vazdazeleno drvo ili grm s plodom u obliku tamnocrvenih jagodičastih boba

im. ž. 〈G planìnē; mn. N planìne, G planínā〉 zem. prostrana i razgranata prirodna uzvisina viša od 1000 metara nadmorske visine

im. m. 〈G planinára, V plȁnināru/plȁnināre; mn. N planinári, G planinárā〉 osoba koja se bavi planinarenjem

im. s. 〈G planinárēnja〉 uspinjanje na planine radi sporta ili razonode

prid. 〈G planináreva; ž. planináreva, s. planinárevo〉 koji pripada planinaru; sin. planinarov

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. planìnārīm, 3. l. mn. planìnārē, imp. planinári, aor. planinárih, imperf. planìnārāh, prid. r. planinário〉 uspinjati se na planine radi razonode, baviti se planinarenjem

im. ž. 〈G planìnārkē, DL planìnārki; mn. N planìnārke, G planìnārkā/planìnārkī〉 žena koja se bavi planinarenjem

prid. 〈G planinárova; ž. planinárova, s. planinárovo〉 usp. planinarev

prid. 〈G planìnārskōg(a); ž. planìnārskā, s. planìnārskō〉 koji se odnosi na planinare i planinarstvo

im. s. 〈G planinárstva〉 uspinjanje na planine radi sporta ili razonode

prid. 〈G plànīnskōg(a); ž. plànīnskā, s. plànīnskō〉 koji se odnosi na planinu [~ vrh]

im. s. 〈G planírānja〉 osmišljavanje kakva plana, zamisli ili ideje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. plànīrām, 3. l. mn. planírajū, imp. plànīrāj, aor. planírah, imperf. plànīrāh, prid. r. planírao, prid. t. plànīrān〉 osmisliti/osmišljavati kakav plan, kakvu zamisao ili ideju [~ izlet; ~ nastavni program; ~ vjenčanje]

im. m. 〈G planktóna; mn. N planktóni, G planktónā〉 zool. organizam koji pluta na vodi zbog toga što se ne može sam pokretati; ant. nekton

prid. 〈G plànktōnskōg(a); ž. plànktōnskā, s. plànktōnskō〉 koji se odnosi na plankton; ant. nektonski

prid. 〈G plȃnskōg(a); ž. plȃnskā, s. plȃnskō〉 koji se odnosi na plan

im. ž. 〈G plantážē; mn. N plantáže, G plantážā〉 polj. veliko poljoprivredno dobro na kojemu se određena biljka uzgaja za tržište [~ jabuka; ~ pamuka]

im. m. 〈G plantažéra, V plȁntažēru; mn. N plantažéri, G plantažérā〉 vlasnik plantaže

im. ž. 〈G plantàžērkē, DL plantàžērki; mn. N plantàžērke, G plantàžērkā/plantàžērkī〉 vlasnica plantaže

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. plȁnēm, 3. l. mn. plȁnū, imp. plàni, aor. plànuh, prid. r. plànuo〉 1. 〈3. l.〉 biti zahvaćen plamenom [Drvo je planulo.]; sin. buknuti 2. proširiti se brzo i snažno [U selu je planuo požar.]; sin. buknuti 3. pren. a. pojaviti se u velikoj mjeri [Rat je planuo.] b. osjetiti zanos ili uzbuđenje [~ od ljubavi; ~ od srdžbe]; vidski paranjak: plamtjeti

im. m. 〈G plásta; mn. N plástovi, G plástōvā〉 v. stog

im. m. 〈G plastelína〉 kem. meka masa od gline, voska ili masti koja služi za oblikovanje

im. m. 〈G plasteníka; mn. N plasteníci, G plasteníkā〉 polj. površina natkrivena plastičnom folijom za uzgoj ranoga povrća i cvijeća

prid. 〈G plàstična; odr. plàstičnī, G plàstičnōg(a); ž. plàstična, s. plàstično〉 koji je uvjerljiv, zoran, živ i jasan [~ opis]

prid. 〈G plàstičnōg(a); ž. plàstičnā, s. plàstičnō〉 koji je od plastike [plastična kutija]

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. plastifìcīrām, 3. l. mn. plastificírajū, imp. plastifìcīrāj, aor. plastificírah, imperf. plastifìcīrāh, prid. r. plastifícirao, prid. t. plastifìcirān〉 obaviti/obavljati plastifikaciju, prevući/prevlačiti što plastičnom masom [~ drvo]

im. ž. 〈G plastifikácijē〉 proces oblaganja plastičnom masom radi postizanja nepropusnosti, otpornosti na vlagu i sl.