prid. 〈G pȉskava; odr. pȉskavī, G pȉskavōg(a); ž. pȉskava, s. pȉskavo; komp. piskàvijī〉 koji je veoma visok, tanak [~ glas; ~ zvuk]; sin. piskutav

im. m. 〈G pȉskāvca; mn. N pȉskāvci, G pȉskavācā〉 gram. piskavi suglasnik (c, z, s); sin. (sibilant)

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. piskùtām/pìskućēm, 3. l. mn. piskùtajū/pìskućū, imp. piskùtāj/piskùći, aor. piskùtah, imperf. pìskutāh, prid. r. piskùtao〉 isprekidano ispuštati piskove; sin. piskati

prid. 〈G piskùtava; odr. piskùtavōg(a); ž. piskùtava, s. piskùtavo; odr. piskutàvijī〉 koji je veoma visok, tanak [~ glas; ~ zvuk]; sin. piskav

prid. 〈G pȉsmena; odr. pȉsmenī, G pȉsmenōg(a); ž. pȉsmena, s. pȉsmeno; komp. pismènijī〉 1. koji zna čitati i pisati [~ čovjek] 2. pren. a. koji pravilno piše, koji zna gramatiku i pravopis [~ novinar] b. koji je napisan u skladu s gramatikom i pravopisom [~ tekst]; ant. nepismen

prid. 〈G pȉsmenōg(a); ž. pȉsmenā, s. pȉsmenō〉 koji se odnosi na pismo, koji je izražen pismom [pismena zadaća; ~ rad; pismeno izvješće]; ant. usmeni

pril. 〈komp. pismènijē〉 1. u skladu s pravopisom i gramatikom [~ sastaviti dopis]; ant. nepismeno 2. pismom ili dopisom [~ izvijestiti]

im. ž. 〈G pȉsmenosti, I pȉsmenošću/pȉsmenosti〉 osobina onoga koji je pismen ili svojstvo onoga što je pismeno; ant. nepismenost

im. s. 〈G písma; mn. N písma, G pȋsāmā〉 1. sustav dogovorenih grafičkih znakova koji bilježe glasove, slogove ili riječi [arapsko ~; glagoljično ~; hrvatsko ~; latinično ~] 2. sustav vidljivih znakova koji služi za prenošenje poruka [klinasto ~; slikovno ~; slogovno ~] 3. pisani tekst koji se stavlja u omotnicu s adresom onoga kojemu je upućen [~ prijatelju]; sin. list zast. ◇ otvoreno ~ pisani tekst upućen određenoj osobi ili osobama dostupan javnosti; Sveto ~ rel. knjiga koju kršćani smatraju svetom i glavni je izvor njihove vjere; sin. Biblija ♦ Sveto ~ nešto najvažnije, nešto u što se ne sumnja

im. ž. 〈G pismòhranē; mn. N pismòhrane, G pismòhrānā〉 v. arhiva

im. m. 〈G pismònošē; mn. N pismònoše, G pismònōšā〉 zast. v. poštar

im. m. 〈G pismòznānca, V pismòznānče; mn. N pismòznānci, G pismòznanācā〉 rel. osoba koja prepisuje, proučava ili tumači Sveto pismo u židovstvu

prid. 〈G pismoznánčeva; ž. pismoznánčeva, s. pismoznánčevo〉 koji pripada pismoznancu, osobi koja prepisuje, proučava i tumači Sveto pismo u židovstvu

im. ž. 〈G pȉstē; mn. N pȉste, G pȋstā/pȉstī〉 posebno uređena staza za slijetanje i polijetanje zrakoplova

prid. 〈G píščeva; ž. píščeva, s. píščevo〉 koji pripada piscu

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. píštīm, 3. l. mn. píštē, imp. píšti, aor. píštih, imperf. píštāh, prid. r. píštao〉 proizvoditi pisak [Lokomotiva pišti.]

im. m. 〈G pištólja; mn. N pištólji, G pištóljā〉 vojn. vatreno oružje kratke cijevi za pucanje iz ruke bez oslonca; sin. samokrijes zast.

im. ž. 〈G pȉtē; mn. N pȉte, G pȋtā〉 jelo od tankih listova tijesta između kojih se stavlja nadjev [~ od sira; ~ od jabuka]

prid. 〈G pìtka; odr. pìtkī, G pìtkōg(a); ž. pìtka, s. pȉtko; komp. pìtkijī〉 1. 〈pozitiv〉 koji se može piti, koji je dobar za piće [pitka voda] 2. koji ima ugodan okus, koji se lako pije [pitko vino]

im. ž. 〈G pítalicē; mn. N pítalice, G pítalīcā〉 zagonetka u kojoj se postavlja pitanje i traži odgovor

im. s. 〈G pítānja; mn. N pítānja, G pítānjā〉 1. riječi ili rečenica kojima se pita i na koje se očekuje odgovor [odgovarati na ~; postaviti ~]; sin. upit; ant. odgovor 2. ono o čemu se govori, razgovara, ono čemu se traži rješenje [~ čistoće okoliša]; sin. problem ♦ doći u ~ biti ugrožen, biti izložen opasnosti; dovesti što u ~ pobuditi sumnju u što, izložiti što opasnosti, ugroziti što; ~ života i smrti važno (odlučujuće, životno, sudbonosno) pitanje; praviti ~ oko čega stvarati probleme oko čega, stavljati prigovore na što

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pȋtām, 3. l. mn. pítajū, imp. pȋtāj, aor. pítah, imperf. pȋtāh, prid. r. pítao, prid. t. pȋtān〉 1. 〈prijel.〉 a. obraćati se komu tražeći odgovor [~ koga koliko je sati]; sin. (postavljati pitanje) v. pod postavljati; ant. odgovarati b. provjeravati čije znanje i sposobnost postavljanjem pitanja [~ biologiju; ~ matematiku]; sin. ispitivati; ant. odgovarati 2. 〈neprijel.〉 tražiti obavijesti o kome ili čemu [~ za svoje prijatelje] • pítati se 〈povr.〉 usmjeravati misli na što kako bi se donio sud ili mišljenje o čemu [~ se o smislu postojanja]; sin. razmišljati

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pȉjēm, 3. l. mn. pȉjū, imp. pȋj, aor. pȉh, imperf. pȉjāh, prid. r. m. pȉo, ž. píla, s. pȋlo, mn. pȋli, prid. t. pìjen, pril. s. pȉjūći, pril. p. pȋvši〉 1. 〈prijel.〉 a. unositi tekućinu u usta i gutati [~ čaj; ~ limunadu]; sin. (konzumirati), (uzeti tekućinu) v. pod uzeti, (uzimati tekućinu) v. pod uzimati b. uzimati kakav lijek [~ antibiotik; ~ sirup protiv kašlja] 2. 〈neprijel.〉 prekomjerno konzumirati alkoholna pića [On mnogo pije.; Prestao je ~.]

im. ž. 〈G pȉtkosti, I pȉtkošću/pȉtkosti〉 svojstvo onoga što je pitko

prid. 〈G pitòma; odr. pìtomī, G pìtomōg(a); ž. pitòma, s. pitòmo; komp. pitòmijī〉 1. koji živi uz ljude i koristi ljudima [pitoma životinja]; sin. domaći, pripitomljen v. pod pripitomiti; ant. divlji 2. biol. kojemu je čovjek svjesnim odabirom odredio obilježja vrste [pitoma ruža]; sin. plemenit; ant. divlji 3. pren. koji je svojim prirodnim značajkama ugodan za prebivanje [~ kraj]

im. m. 〈G pitómca, V pȉtōmče; mn. N pitómci, G pìtōmācā〉 dijete ili mladić koji se odgaja i školuje u zavodu u kojemu stalno boravi [~ vojne akademije]

prid. 〈G pitómčeva; ž. pitómčeva, s. pitómčevo〉 koji pripada pitomcu

im. ž. 〈G pitòmicē; mn. N pitòmice, G pitòmīcā〉 djevojčica ili djevojka koja se odgaja i školuje u zavodu u kojemu stalno boravi

prid. 〈G pitòmičina; ž. pitòmičina, s. pitòmičino〉 koji pripada pitomici

im. ž. 〈G pìtomosti, I pìtomošću/pìtomosti〉 osobina onoga koji je pitom ili svojstvo onoga što je pitomo

im. m. 〈G pitóna; mn. N pitóni, G pitónā〉 zool. snažna zmija koja plijen usmrćuje davljenjem, razmnaža se polaganjem jaja, a živi u Africi, Aziji i Australiji [azijski ~; mrežasti ~]

im. ž. 〈G pívnicē; mn. N pívnice, G pívnīcā〉 ugostiteljski prostor u kojemu se poslužuje jelo i pivo

im. s. 〈G pȋva; mn. N pȋva, G pȋvā〉 alkoholno piće koje se dobiva od ječma, hmelja, kvasca i vode [svijetlo ~; tamno ~]

im. ž. 〈G pivòvarē; mn. N pivòvare, G pivòvārā〉 pogon za preradbu piva

prid. 〈G pȋvskōg(a); ž. pȋvskā, s. pȋvskō〉 koji se odnosi na pivo [pivska krigla; ~ trbuh]

im. ž. 〈G pizze; mn. N pizze, G pizza〉 jelo od tanka valjana okrugla tijesta s nadjevom od sira, šunke, gljiva, rajčice i dr. [peć za pizzu]

im. ž. 〈G pjȅgē, DL pjȅgi; mn. N pjȅge, G pjȇgā〉 1. obojena točka na koži [pjege na licu] 2. točka ili mjesto koje se bojom razlikuje od površine na kojoj se nalazi [životinja s crnim pjegama]; sin. mrlja ◇ očna ~ dio stanice nekih praživotinja koji prima svjetlosne podražaje; slijepa ~ mjesto na mrežnici gdje očni živac izlazi iz oka i koje je potpuno neosjetljivo na svjetlost; žuta ~ središnji dio mrežnice na koji se fokusira slika predmeta koji se gleda

prid. 〈G pjȅgava; odr. pjȅgavī, G pjȅgavōg(a); ž. pjȅgava, s. pjȅgavo; komp. pjegàvijī〉 koji ima pjege, koji je osut pjegama [pjegava koža; ~ nos]

im. ž. 〈G pjȅnē; mn. N pjȅne, G pjȇnā〉 1. nakupina mjehurića na površini tekućine [morska ~; ~ od sapunice; kupati se u pjeni] 2. gusta pljuvačka koja se čovjeku ili životinji skuplja na ustima zbog bolesti, umora ili napora [Izbila mu je ~ na usta.] 3. smjesa tvari koje pod pritiskom izlaze iz posude [~ za brijanje; ~ za gašenje vatre]

prid. 〈G pjȅnasta; odr. pjȅnastī, G pjȅnastōg(a); ž. pjȅnasta, s. pjȅnasto〉 koji je poput pjene

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. pjȅnīm se, 3. l. mn. pjȅnī se, imp. pjȅni se, aor. pjȅnih se, imperf. pjȅnjāh se, prid. r. pjȅnio se〉 1. stvarati pjenu [More se pjeni.] 2. pren., razg. pokazivati ljutnju ili bijes [Zašto se stalno pjeniš?]

im. m. 〈G pjenúšca; mn. N pjenúšci, G pjènūšācā〉 pjenušavo vino nalik na šampanjac

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 3. l. jd. pjenùšā se, 3. l. mn. pjenùšajū se, aor. 3. l. jd. pjȅnušā se, imperf. 3. l. jd. pjenùšāše se, prid. r. pjenùšao se〉 postajati pjenušavim [Vino se pjenuša.]

prid. 〈G pjenùšava; odr. pjenùšavī, G pjenùšavōg(a); ž. pjenùšava, s. pjenùšavo〉 koji se pjenuša

im. m. 〈G pjeskára, V pjȅskāru/pjȅskāre; mn. N pjeskári, G pjeskárā〉 osoba koja se bavi pjeskarstvom

prid. 〈G pjeskáreva; ž. pjeskáreva, s. pjeskárevo〉 koji pripada pjeskaru; sin. pjeskarov

im. ž. 〈G pjeskàricē; mn. N pjeskàrice, G pjeskàrīcā〉 žena koja se bavi pjeskarstvom

prid. 〈G pjeskàričina; ž. pjeskàričina, s. pjeskàričino〉 koji pripada pjeskarici