règistar | |
règistarskī | prid. 〈G règistarskōg(a); ž. règistarskā, s. règistarskō〉 koji se odnosi na registar [~ broj] |
registrácija | im. ž. 〈G registrácijē; mn. N registrácije, G registrácījā〉 upis podataka, npr. imena, naziva, broja i sl., u registar [~ automobila] |
regìstrātor | im. m. 〈G regìstrātora, I regìstrātorom; mn. N regìstrātori, G regìstrātōrā〉 korice za pohranu spisa |
registratúra | im. ž. 〈G registratúrē; mn. N registratúre, G registratúrā〉 zast. mjesto na kojemu su pohranjeni registri |
registrírati | gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. regìstrīrām, 3. l. mn. registrírajū, imp. regìstrīrāj, aor. registrírah, imperf. regìstrīrāh, prid. r. registrírao, prid. t. regìstrīrān〉 obaviti/obavljati registraciju [~ automobil] |
regrèsija | im. ž. 〈G regrèsijē〉 geol. smanjivanje morskih površina i povlačenje s kopna; ant. transgresija |
regulácija | im. ž. 〈G regulácijē〉 1. dovođenje u red, podvrgavanje pravilima ili propisima [~ prometa; ~ rada škole]; sin. uređivanje 2. tehn. skup mjera i postupaka kojima se održava željena vrijednost promatrane veličine; sin. (reguliranje) |
regùlātor | im. m. 〈G regùlātora, I regùlātorom; mn. N regùlātori, G regùlātōrā〉 tehn. uređaj koji automatski regulira djelovanje kojega sustava [~ prometa; ~ topline] |
regulírānje | im. s. 〈G regulírānja〉 v. regulacija |
regulírati | gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. regùlīrām, 3. l. mn. regulírajū, imp. regùlīrāj, aor. regulírah, imperf. regùlīrāh, prid. r. regulírao, prid. t. regùlīrān〉 provesti/provoditi regulaciju |
rehabilitácija | im. ž. 〈G rehabilitácijē〉 1. obnova, ponovno priznavanje ugleda i časti nepravedno osuđenoj osobi 2. med. a. priprema bolesnih, ozlijeđenih ili invalidnih osoba za normalan život b. vraćanje snage ili zdravlja nakon bolesti; sin. oporavak; sin. (rehabilitiranje) |
rehabilitírānje | im. s. 〈G rehabilitírānja〉 v. rehabilitacija |
rehabilitírati | gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. rehabilìtīrām, 3. l. mn. rehabilitírajū, imp. rehabilìtīrāj, aor. rehabilitírah, imperf. rehabilìtīrāh, prid. r. rehabilitírao, prid. t. rehabilìtīrān〉 provesti/provoditi rehabilitaciju |
reinkarnácija | im. ž. 〈G reinkarnácijē〉 v. preutjelovljenje |
reinkarnírati se | gl. dvov. povr. 〈prez. 1. l. jd. reinkàrnīrām se, 3. l. mn. reinkarnírajū se, imp. reinkàrnīrāj se, aor. reinkarnírah se, imperf. reinkàrnīrāh se, prid. r. reinkarnírao se, prid. t. reinkàrnīrān〉 1. v. preutjeloviti se 2. v. preutjelovljivati se |
reintegrácija | im. ž. 〈G reintegrácijē〉 ponovna integracija, ponovno povezivanje više razdvojenih područja [mirna ~] |
rèkcija | im. ž. 〈G rèkcijē〉 gram. v. upravljanje |
rèket | im. m. 〈G rèketa; mn. N rèketi, G rȅkētā〉 sp. dio sportske opreme kojim igrač u nekim sportovima, npr. tenisu, udara i odbacuje loptu |
rekláma | im. ž. 〈G reklámē; mn. N rekláme, G reklámā〉 medijska obavijest o kojemu proizvodu, usluzi ili događaju kojoj je svrha poticanje na kupnju [novinska ~; radijska ~; televizijska ~] |
reklamácija | im. ž. 〈G reklamácijē; mn. N reklamácije, G reklamácījā〉 zahtjev za naknadu štete zbog kojega nedostatka proizvoda ili usluge |
reklamírati¹ | gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. reklàmīrām, 3. l. mn. reklamírajū, imp. reklàmīrāj, aor. reklamírah, imperf. reklàmīrāh, prid. r. reklamírao, prid. t. reklàmīrān〉 obavijestiti/obavješćivati javnost u novinama, preko radija ili televizije o kojemu proizvodu, usluzi ili događaju sa svrhom poticanja na kupnju [~ dječju hranu; ~ odvjetnički ured; ~ koncert Zagrebačke filharmonije] • reklamírati se 〈povr.〉 pren. javno istaknuti/isticati vlastite vrline, sposobnosti, postignuća ili uspjehe [~ se pred šefom] |
reklamírati | gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. reklàmīrām, 3. l. mn. reklamírajū, imp. reklàmīrāj, aor. reklamírah, imperf. reklàmīrāh, prid. r. reklamírao, prid. t. reklàmīrān〉 uputiti/upućivati prigovor na kakvoću kakva proizvoda ili usluge, izraziti/izražavati nezadovoljstvo i negodovanje zbog koje nepoželjne značajke kakva proizvoda ili usluge [~ nove cipele; ~ vodoinstalaterske radove] |
rèklāmnī | prid. 〈G rèklāmnōg(a); ž. rèklāmnā, s. rèklāmnō〉 koji se odnosi na reklamu [~ oglas; ~ slogan; ~ spot] |
rekonstruírānje | im. s. 〈G rekonstruírānja〉 v. rekonstrukcija |
rekonstruírati | gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. rekonstrùīrām, 3. l. mn. rekonstruírajū, imp. rekonstrùīrāj, aor. rekonstruírah, imperf. rekonstrùīrāh, prid. r. rekonstruírao, prid. t. rekonstrùīrān〉 1. ponovnom gradnjom obnoviti/obnavljati ili preurediti/preuređivati što 2. prema iskopinama, svjedočenjima ili sjećanju utvrditi/utvrđivati ili prikazati/prikazivati nekadašnji izgled, stanje ili slijed događaja u vezi s čim što je postojalo ili se dogodilo u prošlosti 3. prisjetiti se čega iz prošlosti u točnome vremenskom slijedu |
rekonstrùkcija | im. ž. 〈G rekonstrùkcijē〉 1. ponovna gradnja ili obnova oštećenih dijelova čega [~ kuće] 2. preuređenje kakva ustroja ili ustanove na novim osnovama [~ vlade] 3. prisjećanje čega iz prošlosti u točnome vremenskom slijedu [~ događaja]; sin. (rekonstruiranje) |
rekonvalèscent | im. m. 〈G rekonvalèscenta; mn. N rekonvalèscenti, G rekonvalèscenātā〉 osoba koja se oporavlja od kakve ozljede ili bolesti |
rekonvalèscentica | im. ž. 〈G rekonvalèscenticē; mn. N rekonvalèscentice, G rekonvalèscentīcā〉 žena koja se oporavlja od kakve ozljede ili bolesti |
rekonvalèscentičin | prid. 〈G rekonvalèscentičina; ž. rekonvalèscentičina, s. rekonvalèscentičino〉 koji pripada rekonvalescentici |
rèkord | im. m. 〈G rèkorda; mn. N rèkordi, G rèkōrdā〉 najbolji izmjereni rezultat u kakvu natjecanju ili poslu [oboriti ~] |
rekòrdēr | im. m. 〈G rekordéra, V rȅkordēru; mn. N rekordéri, G rekordérā〉 osoba koja je postigla kakav rekord [~ u skoku uvis] |
rekòrdērka | im. ž. 〈G rekòrdērkē, DL rekòrdērki; mn. N rekòrdērke, G rekòrdērkā/rekòrdērkī〉 žena koja je postigla kakav rekord [~ u skoku uvis] |
rèkordnī | prid. 〈G rèkordnōg(a); ž. rèkordnā, s. rèkordnō〉 1. koji se odnosi na rekord, koji je rekord 2. pren. koji je iznimno velik [rekordni posjet] |
rekreácija | im. ž. 〈G rekreácijē〉 aktivnosti koje se čine radi postizanja i održanja tjelesne i mentalne svježine, otpornosti i ravnoteže |
rekreácījskī | prid. 〈G rekreácījskōg(a); ž. rekreácījskā, s. rekreácījskō〉 koji se odnosi na rekreaciju [~ centar] |
rekreírati se | gl. dvov. povr. 〈prez. 1. l. jd. rekrèīrām se, 3. l. mn. rekreírajū se, imp. rekrèīrāj se, aor. rekreírah se, imperf. rekrèīrāh se, prid. r. rekreírao se〉 provesti/provoditi vrijeme u rekreaciji [~ u šumi; ~ na jezeru] |
rȅktor | im. m. 〈G rȅktora, V rȅktore; mn. N rȅktori, G rȅktōrā〉 čelnik sveučilišta, predstojnik sveučilišta |
rektòrāt | im. m. 〈G rektoráta; mn. N rektoráti, G rektorátā〉 1. služba zadužena za vođenje sveučilišta 2. ured ili zgrada u kojoj radi istoimena služba |
rȅktorica | im. ž. 〈G rȅktoricē; mn. N rȅktorice, G rȅktorīcā〉 čelnica sveučilišta, predstojnica sveučilišta |
rȅktoričin | prid. 〈G rȅktoričina; ž. rȅktoričina, s. rȅktoričino〉 koji pripada rektorici |
rȅktum | im. m. 〈G rȅktuma; mn. N rȅktumi, G rȅktūmā〉 med. završni dio debeloga crijeva |
rekuperácija | im. ž. → oporavak |
rekuperírati se | gl. dvov. povr. 1. → oporaviti se 2. → oporavljati se |
rȅkvijem | im. m. 〈G rȅkvijema; mn. N rȅkvijemi, G rȅkvijēmā〉 glazb. glazbeno djelo s tekstom zadušnice ili kakvim tužnim svjetovnim tekstom |
rekvìzīt | im. m. 〈G rekvizíta; mn. N rekvizíti, G rekvizítā〉 v. pomagalo |
relácija | im. ž. 〈G relácijē; mn. N relácije, G relácījā〉 1. v. odnos 2. dio puta između dvaju odredišta [~ Zagreb – Karlovac] |
relácījskī | prid. 〈G relácījskōg(a); ž. relácījskā, s. relácījskō〉 v. odnosni |