rèzērvnī

prid. G rèzērvnōg(a); ž. rèzērvnā, s. rèzērvnō v. pričuvni

rezervòār

im. m. G rezervoára, I rezervoárom/rezervoárem; mn. N rezervoári, G rezervoárā v. spremnik

rèzidba

im. ž. G rèzidbē polj. obrezivanje voćaka ili vinograda

rezidèncija

im. ž. G rezidèncijē; mn. N rezidèncije, G rezidèncījā dom državnoga poglavara ili dostojanstvenika [predsjednička ~]

rezolúcija

im. ž. G rezolúcijē 1. pol. zaljučak, odluka, mišljenje kojega političkog tijela ili skupa iznesen u pismenome obliku 2. v. razlučivost

rezonàncija

im. ž. G rezonàncijē fiz. usklađeno titranje dvaju sustava sličnih frekvencija, koje može dovesti do krajnje snažnoga titranja pa i do loma pobuđenoga sustava

rezùckati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. rezùckām, 3. l. mn. rezùckajū, imp. rezùckāj, aor. rezùckah, imperf. rezùckāh, prid. r. rezùckao, prid. t. rȅzuckān pomalo rezati, rezati na sitno [~ mrkvu; ~ papir na vrpce]

rezultànta

im. ž. G rezultàntē; mn. G rezultántā/rezultàntī 1. završni, konačni rezultat ili ishod kakva djelovanja, zbivanja ili procesa 2. fiz. sila koja je jednaka vektorskomu zbroju svih sila koje djeluju na tijelo

rezùltāt

im. m. G rezultáta; mn. N rezultáti, G rezultátā 1. ono što nastaje kao posljedica čega, učinak kakva djelovanja [~ utakmice] 2. mat. broj koji daje odgovor na određeni matematički zadatak; sin. rješenje

rȅžanj

im. m. G rȇžnja; mn. N rȇžnji/rȅžnjevi, G rȅžānjā/rȅžnjēvā 1. odrezani komad čega [rezati što na režnjeve; tanki režnjevi] 2. anat. dio kakva organa djelomično odvojen od cjeline [~ jetre; ~ mozga; ~ pluća] 3. dio biljke odvojen od cjeline [~ češnjaka]

réžati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. réžīm, 3. l. mn. réžē, imp. réži, aor. réžah, imperf. réžāh, prid. r. réžao 1. glasati se prijeteći, ispuštati opor i otegnut glas (o psima) 2. pren. bijesno se obraćati komu, srdito odgovarati na čije upite [~ na prijateljicu]

rȇžija

im. ž. G rȇžijē; mn. N rȇžije, G rȇžījā umjetničko oblikovanje kazališne predstave, filmskoga ili televizijskoga djela pod vodstvom redatelja [filmska ~; ~ kazališne predstave; ~ televizijske emisije]

rȇžije

im. pl. t. ž. G rȇžījā 1. troškovi neproizvodnoga pogona 2. opći troškovi proizvodnje i poslovanja uračunani u cijenu proizvoda

rȇžījskī

prid. G rȇžījskōg(a); ž. rȇžījskā, s. rȇžījskō koji se odnosi na režije [~ troškovi]

rèžīm

im. m. G režíma; mn. N režími, G režímā 1. oblik vlasti, politički poredak [srušiti ~] 2. oblik upravljanja kojom ustanovom i pravila postupanja u kojemu poslu [~ rada] 3. zem. prosječno godišnje kretanje promatrane vrijednosti [riječni ~; valni ~; vodni ~]

rèžīmskī

prid. G rèžīmskōg(a); ž. rèžīmskā, s. rèžīmskō koji se odnosi na režim, koji pripada režimu, koji je odan režimu

režírati

gl. dvov. prijel. prez. 1. l. jd. rèžīrām, 3. l. mn. režírajū, imp. rèžīrāj, aor. režírah, imperf. rèžīrāh, prid. r. režírao, prid. t. rèžīrān umjetnički oblikovati kazališnu predstavu, filmsko ili televizijsko djelo

režìsēr

im. m. G režiséra, V rȅžisēru; mn. N režiséri, G režisérā v. redatelj

režìsērka

im. ž. G režìsērkē, DL režìsērki; mn. N režìsērke, G režìsērkā/režìsērkī v. redateljica

režìsērskī

prid. G režìsērskōg(a); ž. režìsērskā, s. režìsērskō v. redateljski

rȇžnjāk

im. m. G rȇžnjāka; mn. N rȇžnjāci, G rȇžnjākā zool. 1. mn. skupina morskih žarnjaka zvonolika tijela koji sadržavaju bojila i slobodno plivaju u vodi 2. pripadnik istoimene skupine

rȉba

im. ž. G rȉ; mn. N rȉbe, G rȋ 1. zool. a. mn. razred kralježnjaka koji žive u vodi, dišu škrgama, imaju tijelo prekriveno ljuskama i kreću se perajama b. pripadnik istoimenoga razreda [morska ~; riječna ~; slatkovodna ~] 2. mn. (Rȉbe) astr. zviježđe zodijaka između Vodenjaka i Ovna 3. a. mn. astrol. horoskopski znak onih koji su rođeni od 19. veljače do 20. ožujka b. pren. osoba rođena u istoimenome znaku  bijela ~ morska riba bijeloga mesa; plava ~ riba selica tamnijega mesa i plavoga hrpta ♦ krupna ~ čovjek na položaju (funkciji), utjecajan (važan) čovjek; osjećati se kao ~ na suhome nelagodno (loše) se osjećati, biti u teškoj situaciji; osjećati se kao ~ u vodi izvrsno (slobodno) se osjećati, dobro se snalaziti u nekoj problematičnoj situaciji; sitna ~ čovjek bez položaja (funkcije), nevažan čovjek; šutjeti kao ~ ništa ne govoriti; znati čuvati tajnu; zdrav kao ~ sasvim (potpuno) zdrav

rȉbār

im. m. G rȉbāra, V rȉbāru/rȉbāre; mn. N rȉbāri, G rȉbārā osoba koja lovi i prodaje ribu, koja živi od ribolova

rȉbārev

prid. G rȉbāreva; ž. rȉbāreva, s. rȉbārevo koji pripada ribaru; sin. ribarov

rȉbarica

im. ž. G rȉbaricē; mn. N rȉbarice, G rȉbarīcā 1. žena koja lovi i prodaje ribu, koja živi od ribolova 2. ribarski brod

rȉbaričin

prid. G rȉbaričina; ž. rȉbaričina, s. rȉbaričino koji pripada ribarici

ribárnica

im. ž. G ribárnicē; mn. N ribárnice, G ribárnīcā mjesto na kojemu se prodaje riba

rȉbārov

prid. G rȉbārova; ž. rȉbārova, s. rȉbārovo usp. ribarev

rȉbārskī

prid. G rȉbārskōg(a); ž. rȉbārskā, s. rȉbārskō koji se odnosi na ribare i ribarstvo

ribárstvo

im. s. G ribárstva gosp. grana gospodarstva koja se bavi lovom, uzgojem, prodajom i preradbom ribe [morsko ~; slatkovodno ~]

ríbati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. rȋbām, 3. l. mn. ríbajū, imp. rȋbāj, aor. ríbah, imperf. rȋbāh, prid. r. ríbao, prid. t. rȋbān 1. čistiti, prati što četkom [~ podove u kući] 2. usitnjavati što s pomoću ribeža [~ mrkvu; ~ zelje]

ribètina

im. ž. G ribètinē; mn. N ribètine, G ribètīnā uv. velika riba

ríbež

im. m. G ríbeža, I ríbežom; mn. N ríbeži, G ríbēžā pomagalo s pomoću kojega se voće, povrće i tijesto usitnjava povlačenjem po nazubljenoj površini; sin. trenica

rȉbica

im. ž. G rȉbicē; mn. N rȉbice, G rȉbīcā um. mala riba  čovječja ~ zool. vodozemac repaš koji živi u podzemnim vodama i kojemu je zbog nedostatka svjetlosti koža blijeda, a oči zakržljale; zlatna ~ ribica koja u bajkama ispunja želje

rȉbič

im. m. G rȉbiča; mn. N rȉbiči, G rȉbīčā čovjek koji lovi ribu udicom na štapu

rȉbīz

im. m. G rȉbīza; mn. N rȉbīzi, G rȉbīzā bot. 1. listopadna grmolika biljka jestivih kiselkastih plodova 2. jestive kiselkaste crvene ili crne bobe koje su plodovi istoimene biljke i koje rastu u grozdovima

rȉbīzov

prid. G rȉbīzova; ž. rȉbīzova, s. rȉbīzovo 1. koji pripada ribizu [~ grm] 2. koji se odnosi na ribiz, koji se dobiva od ribiza [~ sok]

rȉbljī

prid. G rȉbljēg(a); ž. rȉbljā, s. rȉbljē koji se odnosi na ribe [riblje ulje]

ribnjačárstvo

im. s. G ribnjačárstva gosp. gospodarska grana koja se bavi uzgojem riba u ribnjacima

rȉbnjāk

im. m. G rȉbnjāka; mn. N rȉbnjāci, G rȉbnjākā gosp. bazen za uzgoj ribe

ribogòjilīšte

im. s. G ribogòjilīšta; mn. N ribogòjilīšta, G ribogòjilīštā gosp. mjesto na kojemu se uzgaja i razmnaža riba u protočnoj čistoj i hladnoj vodi gorskih predjela

rȉbolōv

im. m. G rȉbolōva lov riba i drugih životinja koje žive u vodi [morski ~; podvodni ~; sportski ~]

ribolóvac

im. m. G ribolóvca, V rȉbolōvče; mn. N ribolóvci, G ribòlōvācā čovjek koji se bavi ribolovom

ribolóvčev

prid. G ribolóvčeva; ž. ribolóvčeva, s. ribolóvčevo koji pripada ribolovcu

rȉbolōvnī

prid. G rȉbolōvnōg(a); ž. rȉbolōvnā, s. rȉbolōvnō koji se odnosi na ribolov

ribonuklèīnskī

prid. G ribonuklèīnskōg(a); ž. ribonuklèīnskā, s. ribonuklèīnskō koji se odnosi na kiselinu, tvar koja omogućuje da se nasljedna uputa ostvari sintezom proteina, nukleinska kiselina čije se molekule sastoje od jednoga lanca

ribòsōm

im. m. G ribosóma; mn. N ribosómi, G ribosómā biol. tjelešce u stanici na kojemu dolazi do sinteze bjelančevina

rìcinus

im. m. G rìcinusa bot. višegodišnja biljka čiji plod sadržava sjemenke od kojih se dobiva ulje

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga