im. m. 〈G reportéra, V rȅportēru; mn. N reportéri, G reportérā〉 osoba koja šalje novinska izvješća s terena

im. ž. 〈G repòrtērkē, DL repòrtērki; mn. N repòrtērke, G repòrtērkā/repòrtērkī〉 žena koja šalje novinska izvješća s terena

im. ž. 〈G reprèsijē〉 pol. kaznena mjera, sredstvo prisile kojim država suzbija neke društvene pojave, ponašanja i sl.

im. ž. 〈G reprezentácijē; mn. N reprezentácije, G reprezentácījā〉 1. sp. skupina odabranih sportaša koji sudjeluju na natjecanjima [školska ~; državna ~]; sin. selekcija 2. troškovi ili sredstva namijenjeni za održavanje ugleda kakve ustanove ili tvrtke

prid. 〈G reprezentácījskōg(a); ž. reprezentácījskā, s. reprezentácījskō〉 koji se odnosi na reprezentaciju; sin. (reprezentativni)

im. m. 〈G reprezentatívca, V rȅprezentatīvče; mn. N reprezentatívci, G reprezentàtīvācā〉 osoba koja nastupa u reprezentaciji

prid. 〈G rȅprezentatīvna; odr. rȅprezentatīvnī, G rȅprezentatīvnōg(a); ž. rȅprezentatīvna, s. rȅprezentatīvno; komp. reprezentatìvnijī〉 koji ima bitne značajke svojega tipa, koji može biti primjer ili uzor; sin. tipičan; ant. netipičan

prid. 〈G reprezentatívčeva; ž. reprezentatívčeva, s. reprezentatívčevo〉 koji pripada reprezentativcu

im. ž. 〈G reprezentàtīvkē, DL reprezentàtīvki; mn. N reprezentàtīvke, G reprezentàtīvkā/reprezentàtīvkī〉 žena koja nastupa u reprezentaciji

prid. 〈G rȅprezentatīvnōg(a); ž. rȅprezentatīvnā, s. rȅprezentatīvnō〉 v. reprezentacijski

im. m. → pretisak

im. ž. 〈G reprízē; mn. N repríze, G reprízā〉 1. ponovljeni događaj 2. ponovna izvedba ili emitiranje nakon premijere [~ kazališne predstave; ~ filma na televiziji]

prid. 〈G rèprīznōg(a); ž. rèprīznā, s. rèprīznō〉 koji se odnosi na reprizu [~ program]

im. ž. 〈G reprodùkcijē; mn. N reprodùkcije, G reprodùkcījā〉 1. 〈jd.〉 biol. stvaranje potomstva radi produženja vrste 2. 〈jd.〉 gosp. obnavljanje i umnažanje dobara 3. kopija izvornika [~ slike; ~ stvarnosti]

prid. 〈G reprodùkcījskōg(a); ž. reprodùkcījskā, s. reprodùkcījskō〉 koji se odnosi na reprodukciju

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. reprogràmīrām, 3. l. mn. reprogramírajū, imp. reprogràmīrāj, aor. reprogramírah, imperf. reprogràmīrāh, prid. r. reprogramírao, prid. t. reprogràmīrān〉 ponovno programirati, učiniti/činiti da se što obavlja ili odvija drukčije nego što je bilo programirano, preinačiti/preinačivati kakav program

im. m. 〈G reptíla; mn. N reptíli, G reptílā〉 zool. v. gmaz

prid. 〈G repùbličkōg(a); ž. repùbličkā, s. repùbličkō〉 koji se odnosi na republiku

im. ž. 〈G repùblikē, DL repùblici; mn. N repùblike, G repùblīkā〉 1. pol. sustav državne vlasti u kojemu je vlast naroda uspostavljena na demokratskim načelima [demokratska ~; savezna ~] 2. država kojom vlada jedan ili više izabranih predsjednika na određeno vrijeme

im. m. 〈G republikánca, V republìkānče; mn. N republikánci, G republìkānācā〉 1. pristaša republike kao oblika vladavine 2. pristaša koje od republikanskih stranaka

prid. 〈G republikánčeva; ž. republikánčeva, s. republikánčevo〉 koji pripada republikancu

im. ž. 〈G republìkānkē, DL republìkānki; mn. N republìkānke, G republìkānkā/republìkānkī〉 1. žena koja je pristaša republike kao oblika vladavine 2. žena koja je pristaša koje od republikanskih stranaka

prid. 〈G republìkānskōg(a); ž. republìkānskā, s. republìkānskō〉 koji se odnosi na republikance

im. ž. 〈G rérē, I rérōm; mn. N rére, G rérā〉 folk., glazb. narodna momačka pjesma slična gangi koja se pjeva na području između Cetine i Krke [sinjska ~]

im. ž. 〈G résē; mn. N rése, G résā〉 1. ukrasni skup niti na tkanini ili pletivu [kapa s resama; ~ na zavjesi; rese na tepihu] 2. bot. viseći cvat nekih biljaka [johina ~]

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. resètīrām, 3. l. mn. resetírajū, imp. resètīrāj, aor. resetírah, imperf. resètīrāh, prid. r. resetírao, prid. t. resètīrān〉 1. v. prepostaviti 2. v. prepostavljati

im. ž. 〈G rèsicē; mn. N rèsice, G rȅsīcā〉 1. um. mala resa 2. anat. donji, zaobljeni dio ljudskoga uha ili uške [ušna ~]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. rȇsīm, 3. l. mn. rȇsē, imp. rési, aor. résih, imperf. résijāh/rȇšāh, prid. r. résio, prid. t. rȇšen〉 1. v. kititi (se) 2. 〈3. l.〉 biti čijom pozitivnom osobinom [Rese ga odanost i iskrenost.]

im. ž. 〈G resòpērkē, DL resòpērki; mn. N resòpērke, G resòpērkā/resòpērkī〉 zool. 1. 〈mn.〉 skupina izumrlih koštunjača vretenasta tijela kojima je riblji mjehur pretvoren u pluća i koje imaju prsne i trbušne peraje nalik na noge od kojih su se razvili kopneni četveronožni kralježnjaci 2. pripadnik istoimene skupine

im. ž. 〈G respirácijē〉 v. disanje

im. m. 〈G respìrātora, I respìrātorom; mn. N respìratori, G respìrātōrā〉 med., tehn. uređaj kojim se potiče ili olakšava disanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. rȅstām, 3. l. mn. rȅstajū, imp. rȅstāj, aor. rȅstah, imperf. rȅstāh, prid. r. rȅstao, prid. t. rȅstān〉 kratko pržiti na masti ili ulju (o skuhanome povrću) [~ krumpir]

im. ž. 〈G restaurácijē; mn. N restaurácije, G restaurácījā〉 uređeni prostor u kojemu se poslužuju različita jela po narudžbi [riblja ~; vrtna ~]; sin. restoran

im. ž. 〈G restaurácijē〉 1. lik. popravak ili obnavljanje starih građevina, obrtničkih predmeta i umjetničkih djela [~ slika] 2. pol. ponovno uspostavljanje kakva društvenog poretka [~ carstva]

im. m. 〈G restaùrātora, V restaùrātore; mn. N restaùrātori, G restaùrātōrā〉 stručnjak koji se bavi obnavljanjem starih građevina, obrtničkih predmeta i umjetničkih djela

im. ž. 〈G restaùrātoricē; mn. N restaùrātorice, G restaùrātorīcā〉 stručnjakinja koja se bavi obnavljanjem starih građevina, obrtničkih predmeta i umjetničkih djela

prid. 〈G restaùrātoričina; ž. restaùrātoričina, s. restaùrātoričino〉 koji pripada restauratorici

prid. 〈G restaùrātorskōg(a); ž. restaùrātorskā, s. restaùrātorskō〉 koji se odnosi na restauratore i restauraciju, popravak ili obnavljanje starih građevina, obrtničkih predmeta i umjetničkih djela [~ ured; ~ zavod]

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. restaùrīrām, 3. l. mn. restaurírajū, imp. restaùrīrāj, aor. restaurírah, imperf. restaùrīrāh, prid. r. restaurírao, prid. t. restaùrīrān〉 1. obnoviti/obnavljati stare građevine, obrtničke predmete i umjetnička djela [~ palaču] 2. pol. ponovno uspostaviti/uspostavljati kakav društveni poredak [~ carstvo]

im. m. 〈G restorána; mn. N restoráni, G restoránā〉 usp. restauracija¹

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. rešètām, 3. l. mn. rešètajū, imp. rešètāj, aor. rešètah, imperf. rešètāh, prid. r. rešètao, prid. t. rȅšetān〉 1. propuštati kakvo zrnje kroz rešeto [~ pšenicu] 2. pren., razg. a. pomno ispitivati koga [~ studente na ispitu] b. izlagati koga uzastopnoj pucnjavi vatrenim oružjem

im. ž. 〈G rèšētkē, DL rèšētki/rèšētci; mn. N rèšētke, G rèšētākā/rȅšētkā/rèšētkī〉 pregrada napravljena od međusobno okomito postavljenih prečaka ili kovinskih šipaka [željezna ~; prozorska ~] ♦ iza rešetaka [biti, dospjeti itd.] u zatvoru (tamnici) [biti, dospjeti itd.]

prid. 〈G rèšētkasta; odr. rèšētkastī, G rèšētkastōg(a); ž. rèšētkasta, s. rèšētkasto〉 koji ima oblik rešetke [~ okvir]

im. s. 〈G rešèta; mn. N rešèta, G rešétā〉 okrugla posuda rešetkasta dna, služi za čišćenje zrnja žitarica ♦ proći 〈kroz〉 sito i ~, usp. sito

im. m. → kuhalo

im. ž. 〈G retardácijē; mn. N retardácije, G retardácījā〉 1. med. zaostajanje u tjelesnome ili mentalnome razvoju 2. knjiž. v. usporavanje

im. m. 〈G rȅtora, V rȅtore; mn. N rȅtori, G rȅtōrā〉 1. pov. učitelj govorništva u antičkoj Grčkoj 2. dobar govornik; sin. orator

prid. 〈G retòričkōg(a); ž. retòričkā, s. retòričkō〉 koji se odnosi na retoriku