im. ž. 〈G samoùpravē; mn. N samoùprave, G samoùprāvā〉 pol. oblik organizacije uprave, pravo kojega područja, zajednice, organizacije ili manjine da samostalno upravlja svojim poslovima [općinska ~]

im. s. 〈G samoùpravljānja〉 hist., pol. sustav društvenih odnosa u posljednjemu razdoblju Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije u kojemu je upravljanje poslovima pripadalo podjednako svim članovima zajednice preko delegata

prid. 〈G samoùprāvnōg(a); ž. samoùprāvnā, s. samoùprāvnō〉 hist. koji se odnosi na samoupravu i samoupravljanje [~ socijalizam]

prid. 〈G samoùvjerena; odr. samoùvjerenī, G samoùvjerenōg(a); ž. samoùvjerena, s. samoùvjereno; komp. samouvjerènijī〉 1. koji je pun vjere u sebe, koji je pun samopouzdanja [samouvjeren čovjek] 2. koji odaje vjeru u sebe, koji odaje samopouzdanje [~ nastup]

im. ž. 〈G samoùvjerenosti, I samoùvjerenošću/samoùvjerenosti〉 osobina onoga koji je samouvjeren ili svojstvo onoga što je samouvjereno

im. s. 〈G samòvānja〉 život ili provođenje vremena u samoći

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. sàmujēm, 3. l. mn. sàmujū, imp. sàmūj, aor. samòvah, imperf. sàmovāh, prid. r. samòvao〉 živjeti sam ili provoditi vrijeme u samoći

prid. 〈G sȁmovōljna; odr. sȁmovōljnī, G sȁmovōljnōg(a); ž. sȁmovōljna, s. sȁmovōljno〉 koji postupa po svojoj volji protivno usvojenim ili predloženim običajima, postignutomu dogovoru; sin. (proizvoljan)

im. s. 〈G samozadovoljávānja〉 nadraživanje svojih spolnih organa; sin. (masturbacija)

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. samozadovòljāvām se, 3. l. mn. samozadovoljávajū se, imp. samozadovòljāvāj se, aor. samozadovoljávah se, imperf. samozadovòljāvāh se, prid. r. samozadovoljávao se〉 nadraživati svoje spolne organe; sin. (masturbirati)

prid. 〈G samozàtājna; odr. samozàtājnī, G samozàtājnōg(a); ž. samozàtājna, s. samozàtājno〉 1. koji ne ističe sebe ni svoje zasluge [~ umjetnik] 2. koji odražava čije neisticanje sebe ni svojih zasluga [~ rad]

im. ž. 〈G samozàtājnosti, I samozàtājnošću/samozàtājnosti〉 osobina onoga koji je samozatajan ili svojstvo onoga što je samozatajno

prid. 〈G samòznačna; odr. samòznačnī, G samòznačnōg(a); ž. samòznačna, s. samòznačno〉 gram. koji ima samostalno značenje, značenje koje ne ovisi o značenju drugih jedinica [samoznačna riječ]; sin. punoznačan; ant. nepunoznačan, suznačan

prid. 〈G samòzvānōg(a); ž. samòzvānā, s. samòzvānō〉 koji se sam proglasio onim što zapravo nije [~ umjetnik]

prid. 〈G samòživa; odr. samòživī, G samòživōg(a); ž. samòživa, s. samòživo〉 koji pretjerano misli na sebe, koji nema potrebe za druženjem [~ starac; samoživo stvorenje]

im. ž. 〈G sàmrtnicē; mn. N sàmrtnice, G sàmrtnīcā〉 žena koja umire

prid. 〈G sàmrtničina; ž. sàmrtničina, s. sàmrtničino〉 koji pripada samrtnici

prid. 〈G sàmrtničkōg(a); ž. sàmrtničkā, s. sàmrtničkō〉 koji se odnosi na samrtnike

im. m. 〈G sàmrtnīka, V sàmrtnīče; mn. N sàmrtnīci, G sàmrtnīkā〉 osoba koja umire

im. m. 〈G samurája, V sȁmurāju; mn. N samuráji, G samurájā〉 pov. pripadnik japanskoga vojničkog feudalnog plemstva

im. m. 〈G snȁ; mn. N snȍvi/snȉ, G snȏvā/sánā〉 1. niz manje ili više povezanih slika i događaja koje tko vidi dok spava [ružan ~]; sin. sanja poet. 2. prirodno stanje počinka sa zatvorenim očima i bez svijesti o vanjskim zbivanjima [dubok ~] 3. pren. ono na što se često misli, o čemu se mašta ili što se želi ostvariti, neostvarena želja [~ o sreći]; sin. sanja poet., pren. ◇ ljetni ~ zool. razdoblje smanjene tjelesne aktivnosti koje neke životinje ljeti provedu spavajući; sin. (estivacija); zimski ~ zool. razdoblje smanjene tjelesne aktivnosti koje neke životinje zimi provedu spavajući; sin. (hibernacija) ♦ kao u snu 1. nejasno, mutno 2. divno, ugodno; ni u snu [ne pomisliti, ne nadati se itd.] nikako, nimalo [ne pomisliti, ne nadati se itd.]; ne dolazi komu ~ na oči ne spava se komu, ne može zaspati tko; sjećati se kao kroz ~ nejasno (mutno) se sjećati; spavati snom pravednika mirno (bezbrižno) spavati; utonuti u ~ zaspati, usnuti

im. ž. 〈G sandálē; mn. N sandále, G sandálā〉 1. 〈mn.〉 lagana ljetna obuća, obično od kože, s čvrstim potplatom, otvorenim prstima i petom 2. jedan komad istoimene obuće

im. m. 〈G sàndučića; mn. N sàndučići, G sàndučīćā〉 um. mali sanduk [poštanski ~]

im. m. 〈G sànduka; mn. N sànduci, G sȁndūkā〉 četvrtasta drvena kutija [~ s blagom]

im. m. 〈G sàndžaka; mn. N sàndžaci, G sȁndžākā〉 pov. vojna i upravno-teritorijalna jedinica veličine pokrajine u Osmanskome Carstvu

im. pl. t. ž. 〈G sanitàrījā〉 1. uređaji za osobnu higijenu [Sanitarije su zastarjele.] 2. prostorije namijenjene održavanju osobne higijene

prid. 〈G sȁnitārnōg(a); ž. sȁnitārnā, s. sȁnitārnō〉 koji se odnosi na sanitarije [~ čvor]

im. m. 〈G sanitéta〉 vojn. zdravstvena vojna služba

prid. 〈G sanìtētskōg(a); ž. sanìtētskā, s. sanìtētskō〉 koji se odnosi na sanitet [sanitetsko vozilo]

im. m. 〈G sànskrta〉 jez. klasični jezik indijske književnosti i znanosti

im. ž. 〈G sȃntē; mn. N sȃnte, G sȃntā〉 prostrana ledena ploča koja pluta vodom

im. ž. 〈G sánjē; mn. N sánje, G sánjā〉 poet. 1. niz manje ili više povezanih slika i događaja koje tko vidi dok spava 2. pren. ono na što se često misli, o čemu se mašta ili što se želi ostvariti, neostvarena želja; sin. san

im. s. 〈G sànjānja〉 1. imanje sna ili snova tijekom spavanja 2. prepuštanje mašti u budnome stanju, zamišljanje onoga što bi se željelo ostvariti; sin. maštanje, sanjarenje, snatrenje; sin. snivanje poet.

im. m. 〈G sanjára, V sȁnjāru/sȁnjāre; mn. N sanjári, G sanjárā〉 osoba koja sanjari, mašta o čemu, koja se zanosi velikim idejama; sin. romantičar pren.

im. s. 〈G sanjárēnja; mn. N sanjárēnja, G sanjárēnjā〉 prepuštanje mašti u budnome stanju, zamišljanje onoga što bi se željelo ostvariti; sin. maštanje, sanjanje, snatrenje, snivanje poet.

prid. 〈G sanjáreva; ž. sanjáreva, s. sanjárevo〉 koji pripada sanjaru; sin. sanjarov

im. ž. 〈G sanjàricē; mn. N sanjàrice, G sanjàrīcā〉 1. knjiga u kojoj su, obično abecednim redom, zabilježeni i protumačeni mogući snovi 2. žena koja sanjari, mašta, koja se zanosi velikim idejama; sin. romantičarka pren., sanjarka

prid. 〈G sanjàričina; ž. sanjàričina, s. sanjàričino〉 koji pripada sanjarici, ženi koja sanjari, mašta, koja se zanosi velikim idejama; sin. sanjarkin

im. ž. 〈G sanjàrijē; mn. N sanjàrije, G sanjàrījā〉 ono što se zamišlja, o čemu se sanjari, o čemu se budan sanja

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. sànjārīm, 3. l. mn. sànjārē, imp. sanjári, aor. sanjárih, imperf. sànjārāh, prid. r. sanjário〉 prepuštati se mašti u budnome stanju, zamišljati ono što bi se željelo ostvariti [~ o putovanjima]; sin. maštati, sanjati, snatriti, snivati poet.

im. ž. 〈G sànjārkē, DL sànjārki; mn. N sànjārke, G sànjārkā/sànjārkī〉 usp. sanjarica

prid. 〈G sanjárova; ž. sanjárova, s. sanjárovo〉 usp. sanjarev

prid. 〈G sànjārskōg(a); ž. sànjārskā, s. sànjārskō〉 koji se odnosi na sanjare

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. sànjām, 3. l. mn. sànjajū, imp. sànjāj, aor. sànjah, imperf. sànjāh, prid. r. sànjao, prid. t. sȁnjān〉 1. 〈prijel.〉 imati san ili snove tijekom spavanja [~ lijepe snove]; sin. sniti, snivati poet. 2. 〈neprijel.〉 prepuštati se mašti u budnome stanju, zamišljati ono što bi se željelo ostvariti [~ o putovanjima]; sin. maštati, sanjariti, snatriti, snivati poet.

im. s. 〈G sȃnjkānja〉 spuštanje sanjkama niz padinu ili brijeg

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. sȃnjkām se, 3. l. mn. sȃnjkajū se, imp. sȃnjkāj se, aor. sȃnjkah se, imperf. sȃnjkāh se, prid. r. sȃnjkao se〉 spuštati se sanjkama niz padinu ili brijeg

im. pl. t. ž. 〈G sȃnjkā〉 naprava kojom se spušta niz snježnu padinu [vožnja sanjkama]

im. pl. t. ž. 〈G saònīcā〉 vozilo s daskama nalik na skije koje se pokreće s pomoću zaprege, vjetra ili na motorni pogon [upregnuti pse u ~]