im. s. 〈G sȁla〉 masna naslaga u tijelu čovjeka i nekih životinja [svinjsko ~]

im. m. 〈G salóna; mn. N salóni, G salónā〉 1. prostorija u stanu uređena za dnevni boravak, primanje gostiju i sl. 2. prostorija u hotelu, na brodu itd. u kojoj se sjedi, okuplja i sl. 3. dvorana ili prostorija za izlaganje i prodaju umjetnina i modnih proizvoda [izložbeni ~; umjetnički ~; ~ grafike] 4. prostorija u kojoj se pružaju obrtničke usluge [krojački ~; frizerski ~]

prid. 〈G sàlōnskōg(a); ž. sàlōnskā, s. sàlōnskō〉 koji se odnosi na salone [~ namještaj; ~ prostor]

im. ž. 〈G sȃlpē; mn. N sȃlpe, G sȃlpā/sȃlpī〉 zool. srebrnkasta ovalna morska riba cijenjena mesa sa zlatnim prugama uzduž tijela koja živi u jatima

gl. dvov. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. salùtīrām, 3. l. mn. salutírajū, imp. salùtīrāj, aor. salutírah, imperf. salùtīrāh, prid. r. salutírao〉 pozdraviti/pozdravljati na vojnički način

im. ž. 〈G salvètē; mn. N salvète, G salvétā〉 razg. v. ubrus

prid. 〈G sáma; odr. sámī, G sámōg(a); ž. sáma, s. sȃmo〉 1. koji je bez ostalih pripadnika svoje skupine, bez društva [biti ~ na svijetu; ~ i nesretan] 2. koji je jedina osoba u kakvu prostoru [~ u sobi; Sam sam kod kuće.] 3. koji je bez ičega drugoga, bez dodataka [sama juha; samo meso] 4. 〈u zam. funkciji〉 naglašuje da se što zbiva bez ikakva tuđeg utjecaja [Sami smo tako željeli.; Sam je kriv.] 5. 〈u pril. funkciji〉 u svoje ime, bez tuđega posredovanja [Učinit ću to ~.]; sin. osobno ♦ ~ od sebe bez pomoći drugih, na vlastitu inicijativu

im. ž. 〈G sàmilosti, I sàmilošću/sàmilosti〉 suosjećanje s čijom nevoljom

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. sàmeljēm, 3. l. mn. sàmeljū, imp. samèlji, aor. sàmljeh, prid. r. m. sàmlio, ž. sàmljela, s. sàmljelo, mn. sàmljeli, prid. t. samljèven〉 1. pretvoriti zrnje u brašno [~ kukuruz u mlinu] 2. meljući usitniti što u male komadiće, mrvice ili prah [~ meso; ~ orahe] 3. pren. potpuno uništiti kakva protivnika ili kakvu zapreku [~ suparnika]

pril. 1. izriče da se jedan član prema određenim svojstvima izuzima iz skupa istovrsnih članova [Samo on može doći.]; sin. isključivo, jedino, tek 2. naglašuje malu količinu čega [Imam ~ minutu vremena]; sin. tek 3. označuje da se što može posve slobodno učiniti [Samo ti govori.; Samo neka dođe.] 4. ima vezničku funkciju u nezavisnosloženoj isključnoj rečenici [Svi su otišli, ~ je on ostao.]; sin. jedino

im. ž. 〈G samòćē〉 stanje onoga koji je sam [povući se u samoću; Volim samoću.]

prid. 〈G samòglasničkōg(a); ž. samòglasničkā, s. samòglasničkō〉 koji se odnosi na samoglasnike; sin. ( otvornički, vokalni); ant. suglasnički, (konsonantski, zatvornički)

im. m. 〈G samòglasnīka; mn. N samòglasnīci, G samòglasnīkā〉 gram. 1. najistaknutiji glas u slogu, središte sloga, glas na kojemu se nalazi naglasak, slogotvorni glas; ant. suglasnik 2. glas oblikovan otvorenim, slobodnim prolazom zračne struje pri čemu glasnice titraju; sin. (otvornik, vokal); ant. suglasnik, (konsonant, zatvornik)

prid. 〈G sȁmohodnōg(a); ž. sȁmohodnā, s. sȁmohodnō〉 koji ima vlastiti pogon

im. ž. 〈G samoindùkcijē〉 fiz. svojstvo vodiča da promjena struje koja njime teče u njemu prouzročuje indukciju

im. m. 〈G sȁmokrijēsa; mn. N sȁmokrijēsi, G sȁmokrijēsā〉 zast. v. pištolj

prid. 〈G samoljèpljiva; odr. samoljèpljivī, G samoljèpljivōg(a); ž. samoljèpljiva, s. samoljèpljivo〉 koji na sebi ima ljepljivi sloj i može se na što zalijepiti [samoljepljiva vrpca; samoljepljiva naljepnica]

prid. 〈G samònikla; odr. samòniklī, G samòniklōg(a); ž. samònikla, s. samòniklo〉 koji je sam izniknuo, koji nije posađen ili posijan i koji je tipičan za određeni prostor ili stanište [samoniklo bilje]

im. ž. 〈G samoòbranē〉 obrana svojega života, prava ili države

im. s. 〈G samooprašívānja〉 bot. oplodnja biljke prenošenjem peluda s prašnika na tučak istoga cvijeta

im. s. 〈G samoposlužívānja; mn. N samoposlužívānja, G samoposlužívānjā〉 1. način posluživanja u prodavaonicama i gostionicama u kojima kupac sam traži i uzima robu koju plaća na blagajni 2. prodavaonica koja je organizirana na istoimeni način

im. s. 〈G samopoštovánja〉 osjećaj poštovanja prema samomu sebi

im. s. 〈G samopotvrđívānja〉 dokazivanje da se što može učiniti ili postići vlastitim sposobnostima i mogućnostima

prid. 〈G samopòuzdāna; odr. samopòuzdānī, G samopòuzdānōg(a); ž. samopòuzdāna, s. samopòuzdāno; komp. samopouzdànijī〉 1. koji ima vjere u sebe, svoje sposobnosti i mogućnosti [~ učenik] 2. koji odaje vjeru u sebe, u svoje sposobnosti i mogućnosti [~ hod; ~ nastup]

im. s. 〈G samopouzdánja〉 vjera u sebe, svoje sposobnosti i mogućnosti

im. m. 〈G samoprijégora, I samoprijégorom〉 sposobnost davanja ili žrtvovanja za drugoga

prid. 〈G samoprijégōrna; odr. samoprijégōrnī, G samoprijégōrnōg(a); ž. samoprijégōrna, s. samoprijégōrno〉 koji ima sposobnost davanja i žrtvovanja za drugoga

prid. 〈G samopròglāšenōg(a); ž. samopròglāšenā, s. samopròglāšenō〉 koji se sam proglasio čime [~ vođa]

im. ž. 〈G samopròvjerē; mn. N samopròvjere, G samopròvjērā〉 provjera vlastitoga rada, djelovanja itd.

prid. 〈G samorazùmljiva; odr. samorazùmljivī, G samorazùmljivōg(a); ž. samorazùmljiva, s. samorazùmljivo〉 koji je razumljiv sam po sebi, koji nije izravno izražen

prid. 〈G samòrodnō(g); ž. samòrodnā, s. samòrodnō〉 koji nastaje sam od sebe [~ bakar]

prid. 〈G sȁmostālna; odr. sȁmostālnī, G sȁmostālnōg(a); ž. sȁmostālna, s. sȁmostālno; komp. samostàlnijī〉 1. koji je sposoban i spreman sam donositi odluke i odgovarati za svoje postupke [samostalno dijete] 2. koji odražava čiju sposobnost i spremnost za donošenje odluka i odgovaranje za svoje postupke [samostalno zaključivanje]; ant. nesamostalan

im. ž. 〈G samostálnosti, I samostálnošću/samostálnosti〉 osobina onoga koji je samostalan ili svojstvo onoga što je samostalno; ant. nesamostalnost

im. m. 〈G sȁmostāna; mn. N sȁmostāni, G sȁmostānā〉 zgrada u kojoj žive redovnici ili redovnice prema utvrđenim pravilima [katolički ~]

prid. 〈G sȁmostānskōg(a); ž. sȁmostānskā, s. sȁmostānskō〉 koji se odnosi na samostan

prid. 〈G sȁmostōjna; odr. sȁmostōjnī, G sȁmostōjnōg(a); ž. sȁmostōjna, s. sȁmostōjno〉 koji je sposoban i spreman sam donositi odluke i odgovarati za svoje postupke (o narodu i državi); ant. nesamostojan

prid. 〈G samostòjēćēg(a); ž. samostòjēćā, s. samostòjēćē〉 koji sam stoji, koji se ni na što ne oslanja i ništa ga ne pridržava [~ objekt]; ant. nesamostojeći

im. ž. 〈G samostójnosti, I samostójnošću/samostójnosti〉 sposobnost i spremnost samostalnoga donošenja odluka i odgovaranja za svoje postupke (o narodu i državi); ant. nesamostojnost

prid. 〈G sȁmosvjēsna; odr. sȁmosvjēsnī, G sȁmosvjēsnōg(a); ž. sȁmosvjēsna, s. sȁmosvjēsno; komp. samosvjèsnijī〉 1. koji je uvjeren u vlastite vrijednosti [~ čovjek] 2. koji odražava čiju vjeru u vlastite vrijednosti [samosvjesno ponašanje]

prid. 〈G sȁmotna; odr. sȁmotnī, G sȁmotnōg(a); ž. sȁmotna, s. sȁmotno; komp. samòtnijī〉 koji je sam, koji je bez društva [~ čovjek]; sin. osamljen, ( usamljen)

im. ž. 〈G sȁmotnicē; mn. N sȁmotnice, G sȁmotnīcā〉 žena koja je sama, koja živi sama, odvojeno od drugih

prid. 〈G sȁmotničina; ž. sȁmotničina, s. sȁmotničino〉 koji pripada samotnici

prid. 〈G sȁmotničkōg(a); ž. sȁmotničkā, s. sȁmotničkō〉 koji se odnosi na samotnike

im. m. 〈G sȁmotnīka, V sȁmotnīče; mn. N sȁmotnīci, G sȁmotnīkā〉 osoba koja je sama, koja je bez društva

im. m. ž. 〈G samoùbojicē, V samoùbojice/samoùbojico; mn. N samoùbojice, G samoùbojīcā〉 1. osoba koja je počinila samoubojstvo [taj ~; ti samoubojice] 2. žena koja je počinila samoubojstvo [ta ~; te samoubojice]

prid. 〈G samoùbojičina; ž. samoùbojičina, s. samoùbojičino〉 koji pripada samoubojici

im. s. 〈G samoùbōjstva; mn. N samoùbōjstva, G samoùbōjstāvā/samoùbōjstvā〉 čin svjesnoga oduzimanja vlastitoga života

prid. 〈G samòuka; odr. samòukī, G samòukōg(a); ž. samòuka, s. samòuko〉 koji je sam što naučio