saopćénje | im. s. → priopćenje |
saòpćiti | gl. svrš. prijel. → priopćiti |
sȁpa | im. ž. 〈G sȁpē〉 zrak koji se udahne i izdahne pri disanju; sin. dah |
saponificírati | gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. saponifìcīrām, 3. l. mn. saponificírajū, imp. saponifìcīrāj, aor. saponificírah, imperf. saponifìcīrāh, prid. r. saponificírao, prid. t. saponifìcīrān〉 kem. provesti/provoditi saponifikaciju |
saponifikácija | im. ž. 〈G saponifikácijē; mn. N saponifikácije, G saponifikácījā〉 kem. 1. razgradnja estera hidrolizom na alkohol i organsku kiselinu pod utjecajem kiselina, lužina i enzima 2. razgradnja biljnih i životinjskih masti s pomoću lužina na glicerol i sapune |
sapròfīt | im. m. 〈G saprofíta; mn. N saprofíti, G saprofítā〉 biol. organizam koji se hrani neživim organskim tvarima |
sàpūn | im. m. 〈G sapúna; mn. N sapúni, G sapúnā〉 1. tvrdo ili tekuće sredstvo koje služi za pranje 2. kem. smjesa soli viših masnih kiselina koja se dobiva saponifikacijom, kuhanjem prirodnih masti s lužinama |
sapùnati (se) | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. sapùnām, 3. l. mn. sapùnajū, imp. sapùnāj, aor. sapùnah, imperf. sapùnāh, prid. r. sapùnao, prid. t. sȁpunān〉 trljati koga ili što sapunom [~ dijete; ~ leđa] |
sapùnica | im. ž. 〈G sapùnicē; mn. N sapùnice, G sapùnīcā〉 1. pjena koja nastaje topljenjem sapuna u vodi [baloni od sapunice] 2. razg. televizijska serija s mnogo nastavaka |
sarkàstičan | prid. 〈G sarkàstična; odr. sarkàstičnī, G sarkàstičnōg(a); ž. sarkàstična, s. sarkàstično; komp. sarkastìčnijī〉 koji je pun sarkazma, koji je obilježen sarkazmom [~ smijeh] |
sarkàzam | im. m. 〈G sarkàzma; mn. N sarkàzmi, G sarkàzāmā〉 zlobna, zajedljiva poruga |
sarkòfāg | im. m. 〈G sarkofága; mn. N sarkofázi, G sarkofágā〉 pov. mrtvački sanduk od kamena, kovine, pečene gline ili drva urešen reljefima u koji se polaže drveni lijes |
sàrma | im. ž. 〈G sàrmē; mn. N sàrme, G sármā/sàrmī〉 jelo od mljevena mesa i riže uvijenih u listove kiseloga kupusa |
saslušánje | im. s. 〈G saslušánja; mn. N saslušánja, G saslušánjā〉 policijski ili pravni postupak u kojemu se koga ispituje |
sàslušati | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. sàslušām, 3. l. mn. sàslušajū, imp. sàslušāj, aor. sàslušah, prid. r. sàslušao, prid. t. sàslušān〉 1. čuti što tko govori od početka do kraja [~ roditelje; ~ susjede] 2. obaviti saslušanje; vidski parnjak: saslušavati |
saslušávati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. saslùšāvām, 3. l. mn. saslušávajū, imp. saslùšāvāj, aor. saslušávah, imperf. saslùšāvāh, prid. r. saslušávao, prid. t. saslùšāvān〉 obavljati saslušanje; vidski parnjak: saslušati |
sàstajānje | im. s. 〈G sàstajānja; mn. N sàstajānja, G sàstajānjā〉 1. dolaženje na sastanak, održavanje sastanka 2. sretanje s kim prema dogovoru; sin. nalaženje |
sàstajati se | gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. sàstajēm se, 3. l. mn. sàstajū se, imp. sàstāj se, aor. sàstajah se, imperf. sàstajāh se, prid. r. sàstajao se〉 1. viđati se s kim prema dogovoru [~ ispred škole; ~ s prijateljicama; ~ sa starim znancima]; sin. nalaziti se v. pod nalaziti 2. održavati sastanak, službeni susret [Sutra se sastaje moj nekadašnji razred.]; vidski paranjak: sastati se |
sàstanak | im. m. 〈G sàstānka; mn. N sàstānci, G sàstanākā〉 1. dogovoreni susret [~ ispred škole] 2. dogovoreni službeni susret na kojemu se o čemu raspravlja ili razmjenjuju kakve obavijesti [roditeljski ~; ~ nastavničkoga vijeća] |
sàstati se | gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. sàstanēm se, 3. l. mn. sàstanū se, imp. sàstani se, aor. sàstah se/sàstadoh se, prid. r. sàstao se〉 1. vidjeti se s kim prema dogovoru [~ ispred škole; ~ s prijateljicom; ~ sa starim znancima]; sin. naći se v. pod naći 2. održati sastanak, službeni susret; vidski paranjak: sastajati se |
sástav | im. m. 〈G sástava; mn. N sástavi, G sástāvā〉 1. gradivo ili dijelovi od kojih je što načinjeno ili složeno [kemijski ~ minerala] 2. v. sastavak |
sástavak | im. m. 〈G sástāvka; mn. N sástāvci, G sástavākā〉 pismeni tekst o kojoj zadanoj temi, pismena obradba određene teme [~ o jeseni]; sin. (sastav) |
sàstaviti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. sàstavīm, 3. l. mn. sàstavē, imp. sàstavi, aor. sàstavih, prid. r. sàstavio, prid. t. sàstavljen〉 1. spojiti koga ili što s kim ili čim [~ palac i kažiprst] 2. postaviti i spojiti dijelove tako da čine cjelinu [~ ormar]; sin. montirati, sklopiti, složiti; ant. rasklopiti, rastaviti 3. ustrojiti kakvo tijelo od više članova [~ povjerenstvo; ~ vladu] 4. oblikovati i zabilježiti kakav sastavak, literarno djelo ili kakav drugi tekst [~ domaću zadaću; ~ nacrt zakona; ~ pjesmu; ~ prijedlog; ~ zapisnik]; vidski paranjak: sastavljati |
sastàvljāč | im. m. 〈G sastavljáča, V sȁstavljāču; mn. N sastavljáči, G sastavljáčā〉 osoba koja što sastavlja |
sastavljàčica | im. ž. 〈G sastavljàčicē; mn. N sastavljàčice, G sastavljàčīcā〉 žena koja što sastavlja |
sastavljàčičin | prid. 〈G sastavljàčičina; ž. sastavljàčičina, s. sastavljàčičino〉 koji pripada sastavljačici |
sàstavljānje | im. s. 〈G sàstavljānja〉 1. spajanje koga ili čega s kim ili čim 2. postavljanje i spajanje dijelova tako da čine cjelinu; sin. montiranje, sklapanje, slaganje; ant. rasklapanje, rastavljanje 3. ustrojavanje kakva tijela od više članova 4. oblikovanje i bilježenje kakva sastavka, kakva literarnog djela ili kakva drugog teksta |
sàstavljati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. sàstavljām, 3. l. mn. sàstavljajū, imp. sàstavljāj, aor. sàstavljah, imperf. sàstavljāh, prid. r. sàstavljao, prid. t. sàstavljān〉 1. spajati koga ili što s kim ili čim [~ palac i kažiprst] 2. postavljati i spajati dijelove tako da čine cjelinu [~ ormar]; sin. montirati, sklapati, slagati; ant. rasklapati, rastavljati 3. ustrojavati kakvo tijelo od više članova [~ povjerenstvo; ~ vladu] 4. oblikovati i bilježiti kakav sastavak, literarno djelo ili kakav drugi tekst [~ domaću zadaću; ~ nacrt zakona; ~ pjesmu; ~ prijedlog; ~ zapisnik]; vidski paranjak: sastaviti |
sástāvnī | |
sástāvnica | im. ž. 〈G sástāvnicē; mn. N sástāvnice, G sástāvnīcā〉 dio cjeline; sin. (komponenta) |
sástojak | im. m. 〈G sástōjka; mn. N sástōjci, G sástojākā〉 sastavni dio sadržaja kakve cjeline [sastojci jela] |
sástojati se | gl. nesvrš. povr. 〈prez. 3. l. jd. sástojī se, 3. l. mn. sástojē se, aor. 3. l. jd. sȃstojā se, imperf. 3. l. jd. sástojāše se, prid. r. sástojao se〉 biti sastavljen od čega [~ od triju dijelova] |
sástojina | im. ž. 〈G sástojinē; mn. N sástojine, G sástojīnā〉 bot. dio šume koji je jedinstvena cjelina po svojim uzgojnim svojstvima i u kojemu se provodi poseban način gospodarenja zbog toga što se bitno razlikuje od ostalih dijelova šume |
sasúšiti se | gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. sàsūšīm se, 3. l. mn. sàsūšē se, imp. sasúši se, aor. sasúših se, prid. r. sasúšio se, prid. t. sàsūšen〉 v. osušiti se pod osušiti |
sàsvīm | |
sàšiti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. sȁšijēm, 3. l. mn. sȁšijū, imp. sàšīj, aor. sàših, prid. r. sàšio, prid. t. sašìven〉 iglom i koncem povezivati što, izraditi što šivanjem [~ odijelo; ~ ranu] |
sȃt | im. m. 〈G sȃta, L sátu; mn. N sȁtovi/sȃti, G sȁtōvā/sátī〉 1. 〈mn. N sȃti〉 mjerna jedinica za vrijeme, 3600 sekunda (h) 2. a. 〈mn. N sȁtovi〉 tehn. naprava ili uređaj za mjerenje vremena [sunčani ~; pješčani ~; ručni ~; zidni ~]; sin. (ura) 3. 〈mn. N sȃti〉 vrijeme nastave koje obično traje 45 minuta [Drugi ~ počinje u 14.50.] ◇ nulti ~ razg. školski sat koji se održava prije prvoga sata; sin. predsat; pješčani ~ sat koji mjeri vrijeme s pomoću pijeska koji ravnomjerno curi iz gornje u donju polovicu staklenke; sin. pješčanik ♦ brojiti sate (dane, godine), usp. dan; sto na ~ veoma brzo, velikom brzinom; točan kao 〈švicarski〉 ~ veoma točan; u sitne sate kasno u noći; znati (vidjeti i sl.) koliko je sati znati (vidjeti itd.) o čemu je riječ, shvatiti što, uvidjeti što |
satèlīt | im. m. 〈G satelíta; mn. N satelíti, G satelítā〉 astr. 1. nebesko tijelo koje pod utjecajem gravitacije kruži oko kojega planeta 2. tijelo poslano u stazu oko Zemlje s pomoću rakete nosača |
satèlītskī | prid. 〈G satèlītskōg(a); ž. satèlītskā, s. satèlītskō〉 koji se odnosi na satelite |
sàtīr | im. m. 〈G satíra, V sȁtīru; mn. N satíri, G satírā〉 mit. polubog koji živi u šumama i brdima zašiljenih ušiju i kozjih nogu |
sàtira | im. ž. 〈G sàtirē, N sàtire; mn. G sȁtīrā〉 knjiž. književno djelo u kojemu se oštro ismijavaju ljudske ili društvene slabosti |
satìričār | im. m. 〈G satìričāra, V satìričāru/satìričāre; mn. N satìričāri, G satìričārā〉 osoba koja piše satire |
satìričārev | prid. 〈G satìričāreva; ž. satìričāreva, s. satìričārevo〉 koji pripada satiričaru; sin. satiričarov |
satìričārka | im. ž. 〈G satìričārkē, DL satìričārki; mn. N satìričārke, G satìričārkā/satìričārkī〉 žena koja piše satire |
satìričārov | prid. 〈G satìričārova; ž. satìričārova, s. satìričārovo〉 usp. satiričarev |
satìričnī | prid. 〈G satìričnōg(a); ž. satìričnā, s. satìričnō〉 koji se odnosi na satiru |
sátnica | im. ž. 〈G sátnicē; mn. N sátnice, G sátnīcā〉 raspored nastavnih sati [školska ~] |
sȁtnica | im. ž. 〈G sȁtnicē; mn. N sȁtnice, G sȁtnīcā〉 vojn. žena s činom satnika |