im. ž. 〈G svàstikē, DL svàstici; mn. N svàstike, G svȁstīkā〉 ženina sestra; sin. svast, šogorica razg.

neodr. zam. 〈G svȁčeg(a), DL svȁčem(u), A svȁšta, I svȁčīm(e)〉 1. označuje skup raznovrsnih neimenovanih predmeta [Svašta je kupio.; Svašta sam čula!]; ant. ništa 2. 〈u im. funkciji〉 besmislena izjava [Svašta pričaš!; Baš ~!]; sin. koješta

im. m. 〈G svȁta; mn. N svȁtovi/svȁti, G svȁtōvā/svȃtā〉 1. čovjek s naglašenom karakternom osobinom [obazriv ~; ugodan ~; veseo ~] 2. 〈mn. svȁtovi〉 svi gosti na svadbi, svadbena povorka ◇ čudan ~ 〈mn. svati〉 neobičan čovjek

neodr. zam. 〈G svȁkog(a), D svȁkom(u/e), A svȁkoga, L svȁkom(e/u), I svȁkīm(e)〉 označuje svaku, bilo koju osobu; ant. nitko

prid. 〈G svèčana; odr. svèčanī, G svèčanōg(a); ž. svèčana, s. svèčano; komp. svečànijī〉 1. koji se čini s velikim poštovanjem, čašću i radošću [svečani doček; svečani govor] 2. koji je prikladan za iznimne prigode [svečana haljina]

pril. 〈komp. svečànijē〉 1. s velikim poštovanjem [~ dočekati] 2. prikladno za svečanost [~ se obući]

im. ž. 〈G svèčanosti, I svèčanošću/svèčanosti; mn. N svèčanosti, G svèčanostī〉 1. 〈jd.〉 svojstvo onoga što je svečano 2. priredba ili proslava u slavu kakva važnog događaja ili u čiju čast

im. ž. 〈G svèćenicē; mn. N svèćenice, G svèćenīcā〉 1. rel. žena koja obavlja službeno bogoslužje u protestantizmu i u nekim drugim vjeroispovijestima 2. pov. službenica božice Veste u starome Rimu

prid. 〈G svèćeničina; ž. svèćeničina, s. svèćeničino〉 koji pripada svećenici

prid. 〈G svèćeničkōg(a); ž. svèćeničkā, s. svèćeničkō〉 koji se odnosi na svećenike

im. m. 〈G svèćenīka, V svèćenīče; mn. N svèćenīci, G svèćenīkā〉 rel. muškarac koji se zaredio i može obavljati službeno bogoslužje u katoličanstvu i pravoslavlju; sin. pop razg.

im. s. 〈G svèćēnstva〉 ukupnost svećenika, svi svećenici [katoličko ~]

im. m. 〈G svèjeda; mn. N svèjedi, G svȅjēdā〉 zool. v. svežder

pril. 1. označuje da će se što dogoditi ili da što jest unatoč čemu [Bojim se, ali ~ ću doći.] 2. označuje ravnodušnost, prihvaćanje svih mogućnosti, ishoda ili posljedica [Svejedno mi je.]

im. m. 〈G svȅkra, V svȅkre; mn. N svȅkri, G svȅkārā〉 mužev otac ženi s kojom je u braku

prid. 〈G svȅkolika; odr. svȅkolikī, G svȅkolikōg(a); ž. svȅkolika, s. svȅkoliko〉 koji obuhvaća sve bez iznimke [Svekoliko je naše društvo krenulo na skijanje.; Svekoliko njegovo znanje je veoma malo.]

im. ž. 〈G svèkrvē; mn. N svèkrve, G svȅkr̄vā〉 muževa majka ženi s kojom je u braku

im. m. 〈G svȅmīra, I svȅmīrom〉 astr. čitav prostorno i vremenski beskonačan svijet ili prostor koji okružuje Zemlju; sin. (kozmos)

im. m. 〈G svemírca, V svȅmīrče; mn. N svemírci, G svèmīrācā〉 biće koje je s drugih planeta, koje nije sa Zemlje; sin. izvanzemaljac

prid. 〈G svemírčeva; ž. svemírčeva, s. svemírčevo〉 koji pripada svemircu; sin. izvanzemaljčev

im. ž. 〈G svȅmīrkē, DL svȅmīrki; mn. N svȅmīrke, G svȅmīrkā/svȅmīrkī〉 žensko biće koje je s drugih planeta, koje nije sa Zemlje; sin. izvanzemaljka

prid. 〈G svȅmīrskōg(a); ž. svȅmīrskā, s. svȅmīrskō〉 koji se odnosi na svemir; sin. (kozmički)

prid. 〈G svȅmoćna; odr. svȅmoćnī, G svȅmoćnōg(a); ž. svȅmoćna, s. svȅmoćno〉 koji ima neograničenu moć

prid. 〈G svemògūćēg(a); ž. svemògūćā, s. svemògūćē〉 1. koji sve može 2. rel. 〈jd.〉 (Svemògūćī) u kršćanstvu jedinstveno vječno biće, stvoritelj svijeta i otac Isusa Krista (Sina); sin. Bog v. pod bog, Gospod, Stvoritelj v. pod stvoritelj, Svevišnji v. pod svevišnji, Tvorac v. pod tvorac

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. svèdem, 3. l. mn. svèdū, imp. svèdi, aor. svèdoh, prid. r. svȅo, prid. t. svèden〉 ograničiti što na manju mjeru [~ raspravu na dva zaključka]; vidski parnjak: svoditi

prid. 〈G svèstrana; odr. svèstranī, G svèstranōg(a); ž. svèstrana, s. svèstrano; komp. svestrànijī〉 1. koji ima široko znanje, široke poglede [~ čovjek] 2. koji ima široku primjenu [svestrana praksa; svestrana vlast]

prid. 〈G svéta; odr. svȇtī, G svȇtōg(a); ž. svéta, s. svȇto; komp. svètijī〉 1. koji je bez grijeha, savršen, čist [sveti čovjek; voditi sveti život] 2. 〈odr.〉 kojega je Crkva proglasila svetcem [sveti Stjepan] 3. 〈odr.〉 što je Crkva posvetila [sveto mjesto; sveta voda; sveto ulje] 4. koji se na poseban način poštuje [sveti grobovi naših predaka] ◇ Sveti Stjepan blagdan i državni praznik koji se slavi 26. prosinca u spomen na kamenovanje prvoga kršćanskog mučenika svetoga Stjepana; Svi sveti blagdan i državni praznik koji se slavi 1. studenoga kojim se slave svi blaženi na nebu

im. m. 〈G svétca, V svȇtče; mn. N svétci, G svȇtācā〉 1. rel. pokojnik koji je za života ostvario duhovni i moralni ideal svoje religije te ga se u nekim crkvama i službeno proglašuje svetim 2. pren. osoba koja je poput svetca, koja je poštena, časna i moralna, iznimno dobra osoba [On je pravi ~.] ♦ ne biti ~ ne biti savršen, imati svojih mana (pogrešaka); praviti se ~ prikazivati se dobrim (pravednim), hvaliti se nepostojećim vrlinama

prid. 〈G svètačkōg(a); ž. svètačkā, s. svètačkō〉 koji se odnosi na svetce

im. m. 〈G svétka; mn. N svétci, G svȇtākā〉 dan koji se slavi u čast kojega svetca ili događaja u Kristovu životu ♦ 〈i〉 svetkom i petkom svaki dan, uvijek, bez prestanka

prid. 〈G svétčeva; ž. svétčeva, s. svétčevo〉 koji pripada svetcu

im. ž. 〈G svèticē; mn. N svètice, G svȅtīcā〉 1. rel. pokojnica koja je za života ostvarila duhovni i moralni ideal svoje religije te ju se u nekim crkvama i službeno proglašuje svetom 2. pren. žena koja je poput svetice, koja je poštena, časna, moralna, iznimno dobra osoba [Ona je prava ~.]

prid. 〈G svètičina; ž. svètičina, s. svètičino〉 koji pripada svetici

im. ž. 〈G svétinjē; mn. N svétinje, G svétīnjā〉 1. simbol kojemu se ljudi klanjaju i koji poštuju 2. svet, posvećen predmet, zgrada ili mjesto [poštovati svetinju] 3. ono što se drži uzvišenim, što se ne smije vrijeđati [nacionalne svetinje]

im. s. 〈G svȅtīšta; mn. N svȅtīšta, G svȅtīštā〉 rel. 1. sveto mjesto bogoštovlja 2. glavni dio hrama ili crkve u kojemu je žrtvenik ili oltar

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. svȅtkujēm, 3. l. mn. svȅtkujū, imp. svȅtkūj, aor. svȅtkovah, imperf. svȅtkovāh, prid. r. svȅtkovao, prid. t. svȅtkovān〉 svečano proslavljati kakav vjerski blagdan [~ dan Gospodnji]

im. ž. 〈G svȅtkovinē; mn. N svȅtkovine, G svȅtkovīnā〉 slavlje u povodu kakva blagdana

im. s. 〈G svetògrđa; mn. N svetògrđa, G svetògr̄đā〉 nedolična uporaba svetih predmeta, nedostojno ponašanje prema svetinjama

im. s. 〈G svetòhranīšta; mn. N svetòhranīšta, G svetòhranīštā〉 rel. ormarić za čuvanje euharistijskoga kruha

im. m. 〈G svȅtokrūga; mn. N svȅtokrūzi, G svȅtokrūgā〉 v. aureola

prid. 〈G sveùčilīšnōg(a); ž. sveùčilīšnā, s. sveùčilīšnō〉 koji se odnosi na sveučilište [~ centar]

im. s. 〈G sveùčilīšta; mn. N sveùčilīšta, G sveùčilīštā〉 zajednica fakulteta, ustanova u kojoj se stječe najviše obrazovanje u znanstvenim i nastavnim strukama [državno ~; privatno ~]

pril. poet. bez prekida i ustrajno

prid. 〈G svèvišnjēg(a); ž. svèvišnjā, s. svèvišnjē〉 1. koji je iznad svih ljudi i ima svu moć 2. 〈jd.〉 rel. (Svèvišnjī) u kršćanstvu jedinstveno vječno biće, stvoritelj svijeta i otac Isusa Krista (Sina); sin. Bog v. pod bog, Gospod, Stvoritelj v. pod stvoritelj, Svemogući v. pod svemogući, Tvorac v. pod tvorac

prid. 〈G svèvremena; odr. svèvremenī, G svèvremenōg(a); ž. svèvremena, s. svèvremeno〉 koji je za sva vremena; sin. svevremenski

prid. 〈G svèvremenskōg(a); ž. svèvremenskā, s. svèvremenskō〉 usp. svevremen

im. ž. 〈G svȅzē; mn. N svȅze, G svȇzā〉 1. gram. slijed dviju ili više riječi koje čine sintaktičku i semantičku cjelinu; sin. sintagma 2. anat. vezivno tkivo koje povezuje kosti i osigurava čvrstoću zglobova; sin. ligament

im. m. 〈G svȅska; mn. N svȅsci, G svȅzākā〉 pojedinačno uvezana knjiga