gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. tetùrām, 3. l. mn. tetùrajū, imp. tetùrāj, aor. tetùrah, imperf. tetùrāh, prid. r. tetùrao〉 nesigurno hodati, zanašati se u hodu [Pijanac tetura.]; sin. glavinjati

im. ž. 〈G tézē; mn. N téze, G tézā〉 v. postavka

im. m. 〈G težáka, V tȅžāče; mn. N težáci, G težákā〉 zast. v. ratar

prid. 〈G téška; odr. tȇškī, G tȇškōg(a); ž. téška, s. tȇško; komp. tȅžī〉 1. koji je velike težine [teška torba; ~ teret]; ant. lagan, lak 2. koji se jedva podnosi [teška vremena; ~ posao]; ant. lagan, lak 3. koji je vrlo ozbiljan, koji izaziva velike patnje [teška nesreća; teška rana] 4. koji zahtijeva velik napor [teška zadaća; teško pitanje]; ant. lagan, lak 5. koji se sporo probavlja [teška hrana]; ant. lagan

im. ž. 〈G težàkinjē; mn. N težàkinje, G težàkīnjā〉 zast. v. ratarica

im. ž. 〈G težìnē; mn. N težìne, G težínā〉 1. fiz. sila koja djeluje na tijelo prouzročena gravitacijom 2. stanje koje se teško podnosi [~ posla; ~ pitanja]

prid. 〈G tȅžīšnōg(a); ž. tȅžīšnā, s. tȅžīšnō〉 koji se odnosi na težište

im. ž. 〈G tȅžīšnicē; mn. N tȅžīšnice, G tȅžīšnīcā〉 1. težišna crta 2. mat. dužina koja spaja vrh trokuta s polovištem nasuprotne stranice

im. s. 〈G tȅžīšta; mn. N tȅžīšta, G tȅžīštā〉 1. fiz. točka u kojoj je pri gibanju prividno koncentrirana ukupna težina tijela 2. mat. točka trokuta u kojoj se sijeku njegove težišnice

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. téžīm, 3. l. mn. téžē, imp. téži, aor. téžih, imperf. téžāh, prid. r. téžio〉 1. željeti što i nastojati to ostvariti [On teži boljemu životu.]; sin. (pretendirati) 2. biti težak ili imati određenu težinu [Ovaj kruh teži jedan kilogram.]

im. ž. 〈G téžnjē〉 velika želja da se što postigne [~ prema slobodi; ~ za slavom]

im. m. 〈neskl.〉 glazb. solmizacijska oznaka za sedmi stupanj ljestvice

os. zam. 〈GA tȅbe/te, D tȅbi/ti, L tȅbi, I tȍbōm〉 1. osoba kojoj se govori ili piše, sugovoritelj s kojim je govoritelj blizak ili koja je dijete, podređeni ili vršnjak 2. 〈D ti〉 koji pripada sugovoritelju [To ti je otac.]; sin. tvoj

im. s. 〈G tícala; mn. N tícala, G tícālā〉 zool. parni pokretni izdanak na glavi nekih člankonožaca i mekušaca koji ima osjetilnu funkciju za njuh, ravnotežu i dodir te služi za kretanje i pridržavanje hrane; sin. (antena)

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. tȉčēm, 3. l. mn. tȉčū, imp. tȉči, aor. tȉcah, imperf. tȉcāh, prid. r. tȉcao, prid. t. tȉcān, pril. s. tȉčūći〉 poet. 1. v. dirati 2. v. dodirivati 3. v. doticati; vidski paranjak: taknuti poet.

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 3. l. jd. tȋčē se, 3. l. mn. tȋčū se, aor. 3. l. jd. tȋcā se, imperf. 3. l. jd. tȋcāše se, prid. r. tícao se〉 biti ili stajati u kakvu odnosu prema drugima, imati veze s kim ili s čim [Odluka se tiče samo učenika nižih razreda.]; sin. odnositi se

im. m. 〈G tìfusa〉 med. zarazna bakterijska bolest popraćena općom slabošću organizma, temperaturom, glavoboljom i halucinacijama ◇ pjegavi ~ kožni tifus prouzročen bakterijama koje prenose uši; trbušni ~ crijevni tifus prouzročen salmonelom

im. m. 〈G tìfusāra, V tìfusāru/tìfusāre; mn. N tìfusāri, G tìfusārā〉 osoba koja boluje od tifusa

prid. 〈G tìfusāreva; ž. tìfusāreva, s. tìfusārevo〉 koji pripada tifusaru; sin. tifusarov

im. ž. 〈G tìfusārkē, DL tìfusārki; mn. N tìfusārke, G tìfusārkā/tìfusārkī〉 žena koja boluje od tifusa

prid. 〈G tìfusārova; ž. tìfusārova, s. tìfusārovo〉 usp. tifusarev

prid. 〈G tìfusnōg(a); ž. tìfusnā, s. tìfusnō〉 koji se odnosi na tifus [~ bacil]

im. m. 〈G tȉgra, I tȉgrom; mn. N tȉgrovi, G tȉgrōvā〉 zool. zvijer iz porodice mačaka crvenkastožuta krzna s crnim poprečnim prugama [bengalski ~; sibirski ~] ◇ azijski tigrovi gosp. industrijske sile azijskoga istoka kojima pripadaju Tajvan, Hong Kong, Južna Koreja i Singapur

prid. 〈G tȉgrasta; odr. tȉgrastī, G tȉgrastōg(a); ž. tȉgrasta, s. tȉgrasto〉 koji nalikuje na tigra ili ima pruge poput tigra [tigrasta mačka; tigrasta tkanina]

prid. 〈G tìha; odr. tìhī, G tìhōg(a); ž. tìha, s. tȉho; komp. tȉšī〉 1. koji se slabo čuje [tihi govor; tiha glazba]; ant. glasan 2. koji ne stvara buku [tihi motor]; ant. bučan 3. koji je pun tišine [tiha prostorija]; ant. bučan

pril. 〈komp. tȉšē〉 1. tako da se slabo čuje [~ govoriti]; ant. glasno 2. tako da se ne stvara buka [~ raspravljati]; ant. bučno

im. m. 〈G tijȇka, L tijéku; mn. N tjȅkovi, G tjȅkōvā〉 1. jednoliko gibanje tekućine 2. smjer i način kojim se što razvija ili zbiva [~ istrage]

prij. 〈G〉 označuje da se što proteže u određenome razdoblju [postići ~ života]; sin. kroz, za

im. s. 〈G tijȇla; mn. N tijȇla/tjelèsa, G tijȇlā/tjelésā〉 1. ono što ima obujam, masu i oblik [elastično ~; kruto ~] 2. čovječji, životinjski ili biljni organizam [građa tijela; njega tijela] 3. 〈mn. N tijȇla〉 mat. dio prostora omeđen zatvorenim plohama [geometrijsko ~] ◇ nebesko/svemirsko ~ astr. 〈mn. N tijȇla〉 tijelo koje se kreće svemirskim prostorom

im. s. 〈G Tijȇlova〉 rel. katolički blagdan kojim se slavi pretvaranje misnoga kruha i vina u tijelo i krv Kristovu, slavi se u prvi četvrtak nakon blagdana Presvetoga Trojstva

prid. 〈G tijȇlovskōg(a); ž. tijȇlovskā, s. tijȇlovskō〉 koji se odnosi na Tijelovo [tijelovska procesija]

im. m. 〈G tijéska; mn. N tijésci, G tijȇsākā〉 naprava za tiskanje, cijeđenje ili gnječenje [hidraulični ~]; sin. (preša)

prid. 〈G tijésna; odr. tijȇsnī, G tijȇsnōg(a); ž. tijésna, s. tijésno; komp. tjȅšnjī/tjèsnijī〉 1. koji je manji ili uži nego što bi trebao biti pa se stoga u njega teško stane ili kroz njega teško prolazi [~ prolaz; tijesna haljina] 2. koji je vrlo blizak, vrlo snažan [tijesna povezanost]

pril. 〈komp. tjȅšnjē/tjèsnijē〉 1. s malim razmakom [~ se priljubiti] 2. vrlo blisko, vrlo snažno [~ povezati]

im. s. 〈G tijȇsta; mn. N tijȇsta, G tijȇstā〉 smjesa brašna, soli, vode i različitih dodataka koja se upotrebljava za pripremu različitih vrsta jela [lisnato ~; ~ s kvascem]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. tijȇštīm, 3. l. mn. tijȇštē, imp. tijéšti, aor. tijéštih, imperf. tijȇšćāh, prid. r. tijéštio, prid. t. tijȇšten〉 pritiskati što da bude mekše, da pusti sok ili da smanji obujam [~ grožđe; ~ masline]; sin. gnječiti, ( prešati)

im. m. 〈G tȋka; mn. N tȉkovi, G tȉkōvā〉 bot. drvo tropskih indonezijskih monsunskih šuma koje može narasti do 40 m, upotrebljava za gradnju brodova, mostova i proizvodnju namještaja

im. m. 〈G tìka; mn. N tìkovi, G tȉkōvā〉 med. nevoljni i nesvjestan brz pokret mišića koji se ponavlja u pravilnim razmacima

pril. posve blizu [~ do mene; ~ uz vrata]

prid. 〈G tȉkova; ž. tȉkova, s. tȉkovo〉 1. koji pripada tiku [~ list; ~ drvo] 2. koji se dobiva od tika [tikovo ulje]

im. ž. 〈G tȉkovinē〉 tikovo drvo kao građa [stol od tikovine]

usk. oponaša kucanje sata

im. ž. 〈G tȉkvē; mn. N tȉkve, G tȉkāvā/tȋkvā/tȉkvī〉 bot. 1. jednogodišnja biljka velikih žutih cvjetova kojoj se stabljika povija po tlu 2. veliki jestivi mesnati žuti plod istoimene biljke; sin. (buća), bundeva

im. m. 〈G tìkvana; mn. N tìkvani, G tȉkvānā〉 razg. v. glupan

im. ž. 〈G tȉkvicē; mn. N tȉkvice, G tȉkvīcā〉 1. um. mala tikva 2. laboratorijska bočica 3. bot. a. jednogodišnja povrtna zeljasta biljka tamnozelenih listova i žutobijelih cvjetova b. jestivi mesnati višesjemeni plod istoimene biljke valjkastoga oblika, svijetlozelene ili tamnozelene boje i glatke kore

im. m. 〈G tìla〉 laka, prozirna, rijetko tkana tkanina

im. ž. 〈G tȉldē; mn. N tȉlde, G tȋldā/tȉldī〉 pravop. razgodak (~) kojim se označuje ponavljanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. tìmārīm, 3. l. mn. tìmārē, imp. timári, aor. timárih, imperf. tìmārāh, prid. r. timário, prid. t. tìmāren〉 češljati konja, voditi brigu o čistoći konjske dlake [~ kobilu]