tèrmistor | im. m. 〈G tèrmistora, I tèrmistorom; mn. N tèrmistori, G tèrmistōrā〉 fiz. element strujnoga kruga čiji se otpor znatno mijenja promjenom temperature |
tèrmīt | im. m. 〈G termíta; mn. N termíti, G termítā〉 zool. zadružni kukac sličan mravu duguljasta tijela i jakih čeljusti koji gradi posebne nastambe |
termìtnjāk | im. m. 〈G termitnjáka; mn. N termitnjáci, G termitnjákā〉 nastamba koju izgrađuju termiti |
termodinàmičkī | prid. 〈G termodinàmičkōg(a); ž. termodinàmičkā, s. termodinàmičkō〉 koji se odnosi na termodinamiku |
termodinàmika | im. ž. 〈G termodinàmikē, DL termodinàmici〉 fiz. grana fizike koja se bavi toplinom, radom i prijenosom energije |
termoelektràna | im. ž. 〈G termoelektrànē; mn. N termoelektàne, G termoelektránā〉 tehn. postrojenje za proizvodnju električne energije u kojemu generatore pokreće energija fosilnih goriva |
termoelèment | im. m. 〈G termoelèmenta; mn. N termoelèmenti, G termoelèmenātā〉 tehn. uređaj za pretvaranje toplinske energije u električnu |
tȅrmofōr | im. m. 〈G tȅrmofōra, I tȅrmofōrom; mn. N tȅrmofōri, G tȅrmofōrā〉 naprava za grijanje dijelova tijela ili kreveta |
termoizolácija | im. ž. 〈G termoizolácijē〉 toplinska izolacija |
termoizolácījskī | prid. 〈G termoizolácījskōg(a); ž. termoizolácījskā, s. termoizolácījskō〉 koji se odnosi na termoizolaciju |
tȅrmometar | im. m. 〈G tȅrmometra, I tȅrmometrom; mn. N tȅrmometri, G tȅrmometārā〉 tehn. naprava ili uređaj za mjerenje temperature zraka |
tȅrmostāt | im. m. 〈G tȅrmostāta; mn. N tȅrmostāti, G tȅrmostātā〉 tehn. uređaj za održavanje određene temperature u prostorijama ili uređajima |
tèrōr | im. m. 〈G teróra, I terórom〉 1. izrazito nasilno djelovanje ili ponašanje [vojni ~]; sin. (strahovlada) 2. izazivanje straha nasilnim djelovanjem |
teròrist | im. m. 〈G teròrista, V teròristu; mn. N teròristi, G teròrīstā〉 1. pol. pripadnik terorističke organizacije 2. pren. osoba naglašeno nasilna ponašanja |
teròristica | im. ž. 〈G teròristicē; mn. N teròristice, G teròristīcā〉 1. pol. pripadnica terorističke organizacije 2. pren. žena naglašeno nasilna ponašanja |
teròrističin | prid. 〈G teròrističina; ž. teròrističina, s. teròrističino〉 koji pripada teroristici |
terorìstičkī | prid. 〈G terorìstičkōg(a); ž. terorìstičkā, s. terorìstičkō〉 koji se odnosi na teroriste i terorizam |
terorìzam | im. m. 〈G terorìzma〉 pol. sustavna uporaba nasilja radi postizanja političkih ciljeva |
terorizírati | gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. terorìzīrām, 3. l. mn. terorizírajū, imp. terorìzīrāj, aor. terorizírah, imperf. terorìzīrāh, prid. r. terorizírao, prid. t. terorìzīrān〉 provesti/provoditi teror [~ susjede bukom] |
tèsār | im. m. 〈G tesára, V tȅsāru/tȅsāre; mn. N tesári, G tesárā〉 obrtnik koji obrađuje drvo tesanjem; sin. (drvodjelja) |
tesárev | prid. 〈G tesáreva; ž. tesáreva, s. tesárevo〉 koji pripada tesaru; sin. drvodjeljin, tesarov |
tesàrica | im. ž. 〈G tesàricē; mn. N tesàrice, G tesàrīcā〉 obrtnica koja obrađuje drvo tesanjem |
tesàričin | prid. 〈G tesàričina; ž. tesàričina, s. tesàričino〉 koji pripada tesarici |
tesárov | prid. 〈G tesárova; ž. tesárova, s. tesárovo〉 usp. tesarev |
tèsārskī | prid. 〈G tèsārskōg(a); ž. tèsārskā, s. tèsārskō〉 koji se odnosi na tesare; sin. (drvodjeljski) |
tèsati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. tȅšēm, 3. l. mn. tȅšū, imp. tèši, aor. tèsah, imperf. tȅsāh, prid. r. tèsao, prid. t. tȅsān〉 1. obrađivati drvo posebnim oruđem skidajući sloj po sloj [~ dasku] 2. razg. mnogo na čemu raditi kako bi to postalo bolje, nastojati što dobro naučiti [~ matematiku] |
tȅsla¹ | im. m. 〈G tȅslē; mn. N tȅsle, G tȇslā〉 drvodjeljsko oruđe za tesanje |
tȅsla | im. m. 〈G tȅslē; mn. N tȅsle, G tȇslā〉 fiz. mjerna jedinica za magnetsku indukciju (T) |
tȅst | im. m. 〈G tȅsta; mn. N tȅstovi, G tȅstōvā〉 1. niz pismenih zadataka s pomoću kojih se utvrđuje znanje ili sposobnosti onih koje se ispituje [~ inteligencije] 2. postupak kojim se utvrđuje svojstvo ili stanje onoga što se ispituje |
testàment | im. m. 〈G testàmenta; mn. N testàmenti, G testàmenātā〉 1. v. oporuka 2. pokojnikova poruka potomstvu |
testírati | gl. dvov. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. tèstīrām, 3. l. mn. testírajū, imp. tèstīrāj, aor. testírah, imperf. tèstīrāh, prid. r. testírao, prid. t. tèstīrān〉 1. 〈prijel.〉 a. iskušati/iskušavati kakvoću čega prije uporabe [~ automobil] b. ispitati/ispitivati čije znanje s pomoću testa [~ učenike] c. ovjeriti/ovjeravati pohađanje visokoškolske nastave [~ semestar] 2. 〈prijel./neprijel.〉 ispitati/ispitivati čije zdravlje s pomoću testa [~ na hepatitis; ~ sluh] |
tȅstis | im. m. 〈G tȅstisa; mn. N tȅstisi, G tȅstīsā〉 v. sjemenik |
testostèrōn | im. m. 〈G testosteróna; mn. N testosteróni, G testosterónā〉 med. muški spolni hormon |
tȇško | pril. 〈komp. tȅžē〉 1. s velikim naporom, s poteškoćama [~ hodati; ~ prepoznati]; ant. lako 2. s bolom, s tugom [~ uzdahnuti] 3. vrlo ozbiljno, tako da izaziva velike patnje [~ raniti; ~ unesrećiti] |
teškòća | im. ž. 〈G teškòćē; mn. N teškòće, G teškóćā〉 v. poteškoća |
tȅta | |
tétak | im. m. 〈G tétka, V tȇtče; mn. N tétci, G tȇtākā〉 muž očeve ili majčine sestre, tetin muž; ant. teta |
tȅtanus | im. m. 〈G tȅtanusa〉 med. zarazna bolest prouzročena bacilom koji preko zaražene rane oštećuje živčani sustav i izaziva grčenje mišića |
tetíva | im. ž. 〈G tetívē; mn. N tetíve, G tetívā〉 1. anat. čvrsto vlaknasto tkivo koje povezuje mišić s kosti [upala tetiva] 2. mat. dužina koja spaja dvije točke na krivulji 3. vez koji spaja krajeve luka [napeti tetivu strijelom] |
tetìvika | im. ž. 〈G tetìvikē, DL tetìvici; mn. N tetìvike, G tetìvīkā〉 bot. samonikla vazdazelena biljka penjačica koja raste u primorju i tropskim krajevima |
tȅtka | im. ž. 〈G tȅtkē, DL tȅtki; mn. N tȅtke, G tȅtākā/tȇtkā/tȅtkī〉 v. teta |
tètošiti | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. tètošīm, 3. l. mn. tètošē, imp. tètoši, aor. tètoših, imperf. tètošāh, prid. r. tètošio, prid. t. tètošen〉 nježno postupati s kim [~ dijete]; sin. maziti |
tetováža | im. ž. 〈G tetovážē; mn. N tetováže, G tetovážā〉 slika koja se izrađuje na koži bockanjem i ubrizgavanjem pigmenta |
tetovírati (se) | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. tetòvīrām, 3. l. mn. tetovírajū, imp. tetòvīrāj, aor. tetovírah, imperf. tetòvīrāh, prid. r. tetovírao, prid. t. tetòvīrān〉 izrađivati sliku na koži bockanjem i ubrizgavanjem pigmenta |
tȅtraēdar | im. m. 〈G tȅtraēdra, I tȅtraēdrom; mn. N tȅtraēdri, G tȅtraēdārā〉 mat. pravilno tijelo omeđeno četirima sukladnim jednakostraničnim trokutima |
tȅtrapak | im. m. 〈G tȅtrapaka; mn. N tȅtrapaci, G tȅtrapākā〉 kartonska ambalaža, obično za tekućine, kutija u obliku piramide nad jednakostraničnim trokutom ili u obliku kvadra |
tȅtrijēb | im. m. 〈G tȅtrijēba; mn. N tȅtrijēbi/tȅtrjebovi, G tȅtrijēbā/tȅtrjebōvā〉 zool. ptica snažna tijela tamnih boja s crvenom golom kožom iznad oka |
tetùrānje | im. s. 〈G tetùrānja〉 nesigurno hodanje, teško održavanje ravnoteže pri hodu |