im. s. 〈neskl.〉 dvadeset sedmo slovo hrvatske abecede

im. m. 〈neskl.〉 stražnji visoki samoglasnik

usk. izriče različite pozitivne i negativne osjećaje [U, drago mi je što te vidim!; U, sad si stvarno pretjerao!]; sin. e

prij. 1. 〈G〉 označuje da što pripada komu [ruke ~ starice] 2. 〈A〉 a. označuje da je što usmjereno ili se kreće prema unutrašnjosti čega [gledati ~ daljinu; krenuti ~ grad] b. označuje da je što usmjereno prema postizanju kakva stanja, da je što cilj, rezultat kakve promjene [maskirati se ~ lava; pretvoriti se ~ leptira] c. označuje da se što zbiva unutar kakvih vremenskih granica [odmarati se ~ nedjelju] 3. 〈L〉 a. označuje da se tko ili što nalazi unutar čega [živjeti ~ gradu]; ant. izvan b. označuje da se što zbiva unutar kakvih vremenskih granica [živjeti ~ prošlome stoljeću] c. označuje da se što odvija na kakav način [jahati ~ galopu; plesati ~ ritmu]

usk. izriče negodovanje i neodobravanje [Ua, promašio je siguran pogodak!]; sin. bu

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùbācīm, 3. l. mn. ùbācē, imp. ubáci, aor. ubácih, prid. r. ubácio, prid. t. ùbāčen〉 1. bacajući učiniti da što dospije u kakav prostor [~ pismo u poštanski sandučić; ~ loptu u koš] 2. brzim pokretima i bez reda smjestiti što u kakav prostor [~ stvari u ladicu]; sin. utrpati; ant. izbaciti 3. pren. naknadno uvrstiti što u što, naknadno dodati što čemu [~ nove bilješke u tekst]; ant. izbaciti pren. • ubáciti se 〈povr.〉 pren., razg. v. umiješati se pod umiješati, uplesti se pod uplesti; vidski paranjak: ubacivati

im. s. 〈G ubacívānja〉 1. bacanje čega u kakav prostor 2. smještanje čega kamo brzim pokretima i bez reda; sin. utrpavanje; ant. izbacivanje 3. pren. naknadno uvrštavanje čega u što, naknadno dodavanje čega čemu; ant. izbacivanje pren. 4. postajanje nezvanim sudionikom kakva događaja; sin. miješanje, petljanje razg., upletanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ubàcujēm, 3. l. mn. ubàcujū, imp. ubàcūj, aor. ubacívah, imperf. ubàcīvāh, prid. r. ubacívao, prid. t. ubàcīvān〉 1. bacajući činiti da što dospije u kakav prostor [~ pisma u poštanski sandučić; ~ lopte u koš] 2. brzim pokretima i bez reda smještati što u kakav prostor [~ stvari u ladicu]; sin. utrpavati; ant. izbacivati 3. pren. naknadno uvrštavati što u što, naknadno dodavati što čemu [~ nove bilješke u tekst]; ant. izbacivati pren. • ubacívati se 〈povr.〉 pren., razg.; sin. miješati se v. pod miješati, upletati se; vidski paranjak: ubaciti

im. m. 〈G ȕbačāja; mn. N ȕbačāji, G ȕbačājā〉 sp. pogodak u košarci [U trećoj je četvrtini postigao jedan ~.]; sin. koš

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ùbādām, 3. l. mn. ubádajū, imp. ùbādāj, aor. ubádah, imperf. ùbādāh, prid. r. ubádao, prid. t. ùbādān〉 1. 〈prijel.〉 a. pritiskati što ili prodirati u što šiljastim predmetom; vidski parnjak: ubosti v. pod ubosti (se) b. ozljeđivati koga rogovima ili žalcem; vidski parnjak: ubosti v. pod ubosti (se) 2. 〈neprijel.〉 imati sposobnost ozljeđivanja koga rogovima ili žalcem [Govedo ubada.; Pčele ubadaju.]; sin. bosti

prid. 〈G ȕbava; odr. ȕbavī, G ȕbavōg(a); ž. ȕbava, s. ȕbavo; komp. ubàvijī〉 zast. koji je ugodan oku, koji je skladna izgleda [~ krajolik; ubavo dijete]

im. s. 〈G ubíjānja〉 1. prouzročivanje čije smrti; sin. usmrćivanje 2. pren. a. razaranje ili uništavanje čega b. razg. pretjerano iscrpljivanje čime 3. međusobno oduzimanje života jedan drugomu

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùbījām, 3. l. mn. ubíjajū, imp. ùbījāj, aor. ubíjah, imperf. ùbījāh, prid. r. ubíjao, prid. t. ùbījān〉 1. prouzročivati čiju smrt [~ stoku; ~ životinje]; sin. usmrćivati; vidski parnjak: ubiti 2. pren. razarati ili uništavati što [~ volju za radom]; vidski parnjak: ubiti • ubíjati se 〈povr.〉 1. međusobno oduzimati život jedan drugomu 2. pren., razg. pretjerano se iscrpljivati čime [~ se od posla]; vidski parnjak: ubiti se v. pod ubiti

im. s. 〈G ùbirānja〉 trganje ili skupljanje plodova ili raslinja ◇ ~ poreza naplaćivanje poreza

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùbirēm, 3. l. mn. ùbirū, imp. ùbiri, aor. ùbirah, imperf. ùbirāh, prid. r. ùbirao, prid. t. ùbirān〉 trgati ili skupljati plodove ili raslinje [~ ljetinu]; vidski parnjak: ubrati ◇ ~ porez naplaćivati porez

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ȕbijēm, 3. l. mn. ȕbijū, imp. ùbīj, aor. ùbih, prid. r. ùbio, prid. t. ubìjen〉 1. prouzročiti čiju smrt [~ stoku; ~ životinje]; sin. dokrajčiti pren., umoriti, usmrtiti; vidski parnjak: ubijati 2. pren. razoriti ili uništiti što [~ volju za radom]; vidski parnjak: ubijati • ùbiti se 〈povr.〉 1. oduzeti sebi život; sin. usmrtiti se v. pod usmrtiti 2. pren., razg. pretjerano se iscrpiti čime [~ se od posla]; vidski parnjak: ubijati se v. pod ubijati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ublàžāvām, 3. l. mn. ublažávajū, imp. ublàžāvāj, aor. ublažávah, imperf. ublàžāvāh, prid. r. ublažávao, prid. t. ublàžāvān〉 činiti što blažim, smanjivati djelovanje čega [~ bolove; ~ kaznu]; sin. ublaživati; vidski parnjak: ublažiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùblāžīm, 3. l. mn. ùblāžē, imp. ubláži, aor. ublážih, prid. r. ublážio, prid. t. ùblāžen〉 učiniti što blažim, smanjiti djelovanje čega [~ bolove; ~ kaznu]; vidski parnjaci: ublažavati, ublaživati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ublàžujēm, 3. l. mn. ublàžujū, imp. ublàžūj, aor. ublažívah, imperf. ublàžīvāh, prid. r. ublažívao, prid. t. ublàžīvān〉 usp. ublažavati

im. m. 〈G ùboda; mn. N ùbodi, G ȕbōdā〉 1. pritiskanje ili prodiranje u što šiljastim predmetom [~ iglom; ~ nožem] 2. ozljeđivanje koga rogovima ili žalcem [~ pčele] 3. rana prouzročena šiljastim predmetom

prid. 〈G ùboga; odr. ùbogī, G ùbogōg(a); ž. ùboga, s. ùbogo〉 koji živi u bijedi i siromaštvu; sin. bijedan, jadan

im. m. ž. 〈G ùbojicē, V ùbojice/ùbojico; mn. N ùbojice, G ùbojīcā〉 1. osoba koja je koga ubila [taj ~; ti ubojice] 2. žena koja je koga ubila [ta ~; te ubojice]

prid. 〈G ùbojičina; ž. ùbojičina, s. ùbojičino〉 koji pripada ubojici

prid. 〈G ùbojita; odr. ùbojitī, G ùbojitōg(a); ž. ùbojita, s. ùbojito; komp. ubojìtijī〉 1. koji može ubiti [ubojiti otrov; ubojito oružje] 2. pren. koji teško pogađa svojom oštrinom [ubojite riječi]

im. s. 〈G ubòjstva; mn. N ubòjstva, G ùbojstāvā/ùbōjstvā〉 oduzimanje života drugomu čovjeku [~ s predumišljajem]

gl. svrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ubòdem, 3. l. mn. ubòdū, imp. ubòdi, aor. ubòdoh, prid. r. m. ùbō, ž. ùbola, s. ùbolo, mn. ùboli, prid. t. ubòden〉 1. pritisnuti što ili prodrijeti u što šiljastim predmetom 2. ozlijediti koga rogovima ili žalcem; vidski paranjak: ubadati ( se)

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùbrājām, 3. l. mn. ubrájajū, imp. ùbrājāj, aor. ubrájah, imperf. ùbrājāh, prid. r. ubrájao, prid. t. ùbrājān〉 uzimati što u obzir, uvrštavati ili dodavati koga ili što u kakvu skupinu ili cjelinu [~ sve ocjene u prosjek]; vidski parnjak: ubrojiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùberēm, 3. l. mn. ùberū, imp. ubèri, aor. ùbrah, prid. r. m. ȕbrao, ž. ȕbrāla, s. ȕbrālo, mn. ȕbrāli, prid. t. ȕbrān〉 1. otrgnuti ili skupiti plodove ili raslinje [~ ljetinu]; vidski parnjak: ubirati 2. pren., razg. v. naplatiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùbrizgām, 3. l. mn. ùbrizgajū, imp. ùbrizgāj, aor. ùbrizgah, prid. r. ùbrizgao, prid. t. ùbrizgān〉 štrcaljkom unijeti kakvu tekuću tvar u što [~ injekciju; ~ ulje u motor]; sin. uštrcati; vidski parnjak: ubrizgavati

im. s. 〈G ubrizgávānja〉 unošenje kakve tekuće tvari u što štrcaljkom; sin. uštrcavanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ubrìzgāvām, 3. l. mn. ubrizgávajū, imp. ubrìzgāvāj, aor. ubrizgávah, imperf. ubrìzgāvāh, prid. r. ubrizgávao, prid. t. ubrìzgāvān〉 štrcaljkom unositi kakvu tekuću tvar u što [~ injekciju; ~ ulje u motor]; sin. uštrcavati; vidski parnjak: ubrizgati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùbrojīm, 3. l. mn. ùbrojē, imp. ubròji/ùbrōj, aor. ubròjih, prid. r. ubròjio, prid. t. ùbrojen〉 uzeti što u obzir, uvrstiti ili dodati koga ili što u kakvu skupinu ili cjelinu [~ sve ocjene u prosjek; ~ koga u popis gostiju]; vidski parnjak: ubrajati

prid. 〈G ubròjiva; odr. ubròjivī, G ubròjivōg(a); ž. ubròjiva, s. ubròjivo〉 v. uračunljiv, uračunjiv

im. ž. 〈G ubròjivosti, I ubròjivošću/ubròjivosti〉 v. uračunljivost, uračunjivost

im. m. 〈G ùbrusa; mn. N ùbrusi, G ȕbrūsā〉 komad papira ili tkanine kojim se brišu usta nakon jela; sin. salveta razg.

prid. 〈G ȕbrzāna; odr. ȕbrzānī, G ȕbrzānōg(a); ž. ȕbrzāna, s. ȕbrzāno; komp. ubrzànijī〉 koji je povećane brzine [~ ritam srca; ubrzano gibanje]; ant. usporen

pril. 〈komp. ubrzànijē〉 povećanom brzinom [~ se gibati]; ant. usporeno

im. s. 〈G ubrzánja〉 1. povećavanje brzine kretanja u jedinici vremena; ant. usporenje 2. fiz. promjena brzine u jedinici vremena; sin. (akceleracija)

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ubr̀zām, 3. l. mn. ubr̀zajū, imp. ubr̀zāj, aor. ubr̀zah, prid. r. ubr̀zao, prid. t. ȕbrzān〉 1. povećati brzinu čega, učiniti da se tko ili što kreće većom brzinom [~ vožnju] 2. učiniti da se što prije, brže dogodi ili ostvari [~ ozdravljenje]; sin. (pospješiti); ant. usporiti; vidski paranjak: ubrzavati

im. s. 〈G ubrzávanja〉 1. povećavanje brzine čega, činjenje da se tko ili što kreće većom brzinom 2. činjenje da se što prije, brže dogodi ili ostvari; sin. (pospješivanje); ant. usporavanje, usporivanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ubr̀zāvām, 3. l. mn. ubrzávajū, imp. ubr̀zāvāj, aor. ubrzávah, imperf. ubr̀zāvāh, prid. r. ubrzávao, prid. t. ubr̀zāvān〉 1. povećavati brzinu čega, činiti da se tko ili što kreće većom brzinom [~ vožnju] 2. činiti da se što prije, brže dogodi ili ostvari [~ ozdravljenje]; sin. (pospješivati); ant. usporavati, usporivati; vidski paranjak: ubrzati

pril. za kratko vrijeme, u bliskoj budućnosti [Ubrzo će doći.]; sin. brzo, skoro, uskoro

pril. od sada nadalje [Ubuduće će sve biti u redu.]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùcijēnīm, 3. l. mn. ùcijēnē, imp. ucijéni, aor. ucijénih, prid. r. ucijénio, prid. t. ùcijēnjen〉 prijetnjom ili zastrašivanjem uvjetovati što ili prisiliti koga na što [Ucijenio ga je tražeći novac u zamjenu za podatke.]; vidski parnjak: ucjenjivati

im. ž. 〈G ȕcjenē; mn. N ȕcjene, G ȕcjēnā〉 uvjetovanje čega prijetnjom ili zastrašivanjem ili prisiljavanje koga na što

im. m. 〈G ucjenjiváča, V ȕcjenjivāču; mn. N ucjenjiváča, G ucjenjiváčā〉 osoba koja koga ucjenjuje

im. ž. 〈G ucjenjivàčicē; mn. N ucjenjivàčice, G ucjenjivàčīcā〉 žena koja koga ucjenjuje

prid. 〈G ucjenjivàčičina; ž. ucjenjivàčičina, s. ucjenjivàčičino〉 koji pripada ucjenjivačici