ȕglēdničin | prid. 〈G ȕglēdničina; ž. ȕglēdničina, s. ȕglēdničino〉 koji pripada uglednici |
ȕglēdnīk | im. m. 〈G ȕglēdnīka, V ȕglēdnīče; mn. N ȕglēdnīci, G ȕglēdnīkā〉 osoba koja uživa ugled u javnosti, koja je cijenjena i poštovana |
ȕglēdnōst | im. ž. 〈G ȕglēdnosti, I ȕglēdnošću/ȕglēdnosti〉 osobina onoga koji je ugledan ili svojstvo onoga što je ugledno |
ȕgljēn | im. m. 〈G ȕgljena〉 geol. prirodno kruto gorivo, pougljenjeni ostatci bilja različite geološke starosti koji se nalaze na različitim dubinama Zemljine kore [kameni ~; drveni ~] |
ugljènār | im. m. 〈G ugljenára, V ȕgljenāru/ȕgljenāre; mn. N ugljenári, G ugljenárā〉 hist. osoba koja proizvodi i prodaje drveni ugljen |
ugljenárev | prid. 〈G ugljenáreva; ž. ugljenáreva, s. ugljenárevo〉 koji pripada ugljenaru; sin. ugljenarov |
ugljenárov | prid. 〈G ugljenárova; ž. ugljenárova, s. ugljenárovo〉 usp. ugljenarev |
ȕgljenī | prid. 〈G ȕgljenōg(a); ž. ȕgljenā, s. ȕgljenō〉 koji se odnosi na ugljen [ugljena prašina] |
ùgljīk | im. m. 〈G ugljíka〉 kem. kemijski element (C), nekovina, u prirodi se pojavljuje u mineralima (dijamant, grafit), u prirodnome ugljenu i u zraku, osnovni je element u građi živih stanica |
ugljikohìdrāt | im. m. 〈G ugljikohidráta; mn. N ugljikohidráti, G ugljikohidrátā〉 kem. ugljikov spoj važan za prehranu i u mnogim industrijskim granama |
ugljíkov | prid. 〈G ugljíkova; ž. ugljíkova, s. ugljíkovo〉 kem. 1. koji pripada ugljiku [~ atom] 2. koji sadržava ugljik [~ dioksid] |
ugljikovòdīk | im. m. 〈G ugljikovodíka; mn. N ugljikovodíci, G ugljikovodíkā〉 kem. organski spoj koji sadržava samo ugljik i vodik te je ishodišna tvar svih organskih spojeva ◇ aromatski ~ iznimno stabilan nezasićeni ugljikovodik prstenaste strukture i tipična mirisa, npr. antracen, benzen, naftalen |
ugnijézditi se | gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. ùgnijēzdīm se, 3. l. mn. ùgnijēzdē se, imp. ugnijézdi se, aor. ugnijézdih se, prid. r. ugnijézdio se, prid. t. ùgnijēžđen〉 1. načiniti gnijezdo [Stršljeni su se ugnijezdili u vašemu dimnjaku.] 2. pren. ugodno se gdje smjestiti, smjestiti se tako da komu odgovara |
ùgnuti se | gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. ȕgnēm se, 3. l. mn. ȕgnū se, imp. ùgni se, aor. ùgnuh se, prid. r. ùgnuo se〉 v. udubiti se pod udubiti, ulegnuti se |
ugnjetávānje | im. s. 〈G ugnjetávānja〉 podvrgavanje koga nasilju ili grubomu pritisku; sin. tlačenje |
ugnjetávati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ugnjètāvām, 3. l. mn. ugnjetávajū, imp. ugnjètāvāj, aor. ugnjetávah, imperf. ugnjètāvāh, prid. r. ugnjetávao, prid. t. ugnjètāvān〉 podvrgavati koga nasilju ili grubomu pritisku; sin. tlačiti pren. |
ùgoda | im. ž. 〈G ùgodē; mn. N ùgode, G ȕgōdā〉 stanje prouzročeno čime ugodnim; ant. neugoda |
ùgodan | prid. 〈G ùgodna; odr. ùgodnī, G ùgodnōg(a); ž. ùgodna, s. ùgodno; komp. ugòdnijī〉 1. koji izaziva ugodu ili zadovoljstvo [~ susret; ugodno iznenađenje] 2. koji je u ophođenju ljubazan i taktičan [~ čovjek]; ant. nezgodan; ant. neugodan ♦ spojiti ugodno s korisnim na ugodan način ostvariti korisne rezultate |
ugòditi | gl. svrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ùgodīm, 3. l. mn. ùgodē, imp. ugòdi, aor. ugòdih, prid. r. ugòdio, prid. t. ùgođen〉 1. 〈prijel.〉 glazb. namjestiti intonaciju glazbala, uskladiti tonove na glazbalu [~ violinu] 2. 〈neprijel.〉 učiniti što u skladu s čijim željama; vidski paranjak: ugađati |
ȕgodno | pril. 〈komp. ugòdnijē〉 tako da pruža ugodu ili zadovoljstvo [~ se iznenaditi]; ant. neugodno |
ȕgođāj | |
ȕgor | im. m. 〈G ȕgora, I ȕgorom; mn. N ȕgori, G ȕgōrā〉 zool. zmijolika morska riba svijetlosive do crne boje s bijelim točkicama na boku |
ugòstitelj | im. m. 〈G ugòstitelja; mn. N ugòstitelji, G ugòstitēljā〉 osoba koja radi u ugostiteljstvu |
ugostitèljica | im. ž. 〈G ugostitèljicē; mn. N ugostitèljice, G ugostitèljīcā〉 žena koja radi u ugostiteljstvu |
ugostitèljičin | prid. 〈G ugostitèljičina; ž. ugostitèljičina, s. ugostitèljičino〉 koji pripada ugostiteljici |
ugòstiteljskī | prid. 〈G ugòstiteljskōg(a); ž. ugòstiteljskā, s. ugòstiteljskō〉 koji se odnosi na ugostitelje i ugostiteljstvo [ugostiteljska škola] |
ugostitèljstvo | im. s. 〈G ugostitèljstva〉 gospodarska djelatnost pružanja usluge smještaja, prehrane i točenja pića |
ugòstiti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùgostīm, 3. l. mn. ùgostē, imp. ugòsti, aor. ugòstih, prid. r. ugòstio, prid. t. ùgošćen〉 prihvatiti koga kako bi ga se ponudilo hranom ili pićem, upoznalo sa sadržajem kakve ustanove itd., pružiti komu gostoprimstvo [~ posjetitelje]; vidski parnjak: ugošćivati |
ugošćívati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ugòšćujēm, 3. l. mn. ugòšćujū, imp. ugòšćūj, aor. ugošćívah, imperf. ugòšćīvāh, prid. r. ugošćívao, prid. t. ugòšćīvān〉 prihvaćati koga kako bi ga se ponudilo hranom ili pićem, upoznalo sa sadržajem kakve ustanove itd., pružati komu gostoprimstvo [~ posjetitelje]; vidski parnjak: ugostiti |
ugovárati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ugòvārām, 3. l. mn. ugovárajū, imp. ugòvārāj, aor. ugovárah, imperf. ugòvārāh, prid. r. ugovárao, prid. t. ugòvārān〉 nastojati postići dogovor o čemu [~ posao]; sin. dogovarati, sklapati; vidski parnjak: ugovoriti |
ȕgovōr | im. m. 〈G ȕgovora, I ȕgovorom; mn. N ȕgovori, G ȕgovōrā〉 prav. pravni dokument o postignutome sporazumu o prodaji ili plaćenoj usluzi [potpisati ~; prekinuti ~; zaključiti ~] |
ugovòriti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ugòvorīm, 3. l. mn. ugòvorē, imp. ugovòri, aor. ugovòrih, prid. r. ugovòrio, prid. t. ugòvoren〉 sporazumjeti se o prodaji ili plaćenoj usluzi [~ posao]; sin. dogovoriti, sklopiti; vidski parnjak: ugovarati |
ȕgovōrnī | prid. 〈G ȕgovōrnōg(a); ž. ȕgovōrnā, s. ȕgovōrnō〉 koji se odnosi na ugovor |
ugráditi | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùgrādīm, 3. l. mn. ùgrādē, imp. ugrádi, aor. ugrádih, prid. r. ugrádio, prid. t. ùgrāđen〉 1. postaviti kakav uređaj ili dio stroja na odgovarajuće mjesto [~ bojler; ~ zvučnu karticu u računalo]; sin. (instalirati) 2. umetnuti što u kakav prostor [~ ormar u predsoblje; ~ prozore] 3. grad. a. upotrijebiti kao gradivo [~ šupljikavu ciglu] b. umetnuti kao potporanj u postojeću građevinu [~ krovnu gredu]; vidski paranjak: ugrađivati |
ugrađívati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ugràđujēm, 3. l. mn. ugràđujū, imp. ugràđūj, aor. ugrađívah, imperf. ugràđīvāh, prid. r. ugrađívao, prid. t. ugràđīvān〉 1. postavljati kakav uređaj ili dio stroja na odgovarajuće mjesto [~ bojler; ~ zvučnu karticu u računalo]; sin. (instalirati) 2. umetati što u kakav prostor [~ ormar u predsoblje; ~ prozore] 3. grad. a. upotrebljavati kao gradivo [~ šupljikavu ciglu] b. umetati kao potporanj u postojeću građevinu [~ krovnu gredu]; vidski paranjak: ugraditi |
ùgrijati | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùgrijēm, 3. l. mn. ùgrijū, imp. ùgrīj, aor. ùgrijah, prid. r. ùgrijao, prid. t. ùgrijān〉 1. grijući učiniti toplim [~ juhu; ~ piće; ~ zrak u sobi]; ant. ohladiti, rashladiti 2. radom ili gibanjem učiniti spremnim za uporabu ili kakvu aktivnost [~ motor] • ùgrijati se 〈povr.〉 postati toplim [~ se na suncu]; sin. zagrijati |
ùgristi | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ugrízem, 3. l. mn. ugrízū, imp. ugrízi, aor. ugrízoh, prid. r. ùgrizao, prid. t. ugrìzen〉 zabosti zube u koga ili što, nanijeti ozljede zubima [Pas me je ugrizao za nogu.; Ugrizla ga je zmija.] |
ùgriz | im. m. 〈G ùgriza; mn. N ùgrizi, G ȕgrīzā〉 1. nanošenje ozljede zubima 2. ozljeda nanesena zubima [~ zmije] |
ȕgrofīnskī | prid. 〈G ȕgrofīnskōg(a); ž. ȕgrofīnskā, s. ȕgrofīnskō〉 koji se odnosi na Ugre i Fince |
ugróziti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùgrōzīm, 3. l. mn. ùgrōzē, imp. ugrózi, aor. ugrózih, prid. r. ugrózio, prid. t. ùgrōžen〉 dovesti koga ili što u opasan položaj, izložiti koga ili što opasnosti [~ čiji život; ~ stanje na cesti]; vidski parnjak: ugrožavati |
ugrožávati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ugròžāvām, 3. l. mn. ugrožávajū, imp. ugròžāvāj, aor. ugrožávah, imperf. ugròžāvāh, prid. r. ugrožávao, prid. t. ugròžāvān〉 dovoditi koga ili što u opasan položaj, izlagati koga ili što opasnosti [~ čiji život; ~ stanje na cesti]; vidski parnjak: ugroziti |
ùgrōženōst | im. ž. 〈G ùgrōženosti, I ùgrōženošću/ùgrōženosti〉 stanje u kojemu je tko ili što u opasnome položaju, izloženost koga ili čega opasnosti |
ùgrušak | im. m. 〈G ùgruška; mn. N ùgrušci, G ùgrušākā〉 grudica zgrušane tvari [krvni ~] |
ugúrati | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùgūrām, 3. l. mn. ugúrajū, imp. ùgūrāj, aor. ugúrah, prid. r. ugúrao, prid. t. ùgūrān〉 gurajući umetnuti koga ili što u kakav tijesan prostor [~ knjige u torbu; ~ stvari u ormar] • ugúrati se 〈povr.〉 1. gurajući se ući ili dospjeti kamo [~ se u tramvaj]; sin. utrpati se razg. v. pod utrpati 2. pren. bez mnogo obzira ili preko reda postići što ili dospjeti kamo [~ se u starije društvo]; sin. utrpati se razg. v. pod utrpati; vidski paranjak: uguravati |
ugurávati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ugùrāvām, 3. l. mn. ugurávajū, imp. ugùrāvāj, aor. ugurávah, imperf. ugùrāvāh, prid. r. ugurávao, prid. t. ugùrāvān〉 gurajući umetati koga ili što u kakav tijesan prostor [~ knjige u torbu; ~ stvari u ormar] • ugurávati se 〈povr.〉 1. gurajući se ulaziti ili dospijevati kamo [~ se u tramvaj]; sin. utrpavati se razg. v. pod utrpavati 2. pren. bez mnogo obzira ili preko reda postizati što ili dospijevati kamo [~ se u starije društvo]; sin. utrpavati se razg. v. pod utrpavati; vidski paranjak: ugurati |
ugúšiti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùgūšīm, 3. l. mn. ùgūšē, imp. ugúši, aor. ugúših, prid. r. ugúšio, prid. t. ùgūšen〉 1. gušeći usmrtiti koga 2. pren. silom spriječiti koga ili što [~ pobunu] • ugúšiti se 〈povr.〉 umrijeti zbog nedovoljnoga dotoka zraka |
ȕh | |
ùhapsiti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùhapsīm, 3. l. mn. ùhapsē, imp. ùhapsi, aor. ùhapsih, prid. r. ùhapsio, prid. t. ùhapšen〉 v. uhititi |