im. s. 〈G ucjenjívānja〉 proces u kojemu se što uvjetuje prijetnjom ili zastrašivanjem ili u kojemu se koga prisiljava na što

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ucjènjujēm, 3. l. mn. ucjènjujū, imp. ucjènjūj, aor. ucjenjívah, imperf. ucjènjīvāh, prid. r. ucjenjívao, prid. t. ucjènjīvān〉 prijetnjom ili zastrašivanjem uvjetovati što ili prisiljavati koga na što [Ucjenjivao ga je tražeći novac u zamjenu za podatke.]; vidski parnjak: ucijeniti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùcrtām, 3. l. mn. ùcrtajū, imp. ùcrtāj, aor. ùcrtah, prid. r. ùcrtao, prid. t. ȕcrtān〉 crtajući obilježiti, označiti što na crtežu ili slici [~ kote na zemljovid; ~ kvadrat u kružnicu]; vidski parnjak: ucrtavati

im. s. 〈G ucrtávānja〉 obilježavanje crtanjem, označivanje na crtežu ili slici

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ucr̀tāvām, 3. l. mn. ucrtávajū, imp. ucr̀tāvāj, aor. ucrtávah, imperf. ucr̀tāvāh, prid. r. ucrtávao, prid. t. ucr̀tāvān〉 crtajući obilježavati, označivati što na crtežu ili slici [~ kote na zemljovid; ~ kvadrate u kružnicu]; vidski parnjak: ucrtati

prid. 〈G ùcvīljena; odr. ùcvīljenī, G ùcvīljenōg(a); ž. ùcvīljena, s. ùcvīljeno; komp. ucviljènijī〉 koji je žalostan do suza

prid. 〈G ȕčena; odr. ȕčenī, G ȕčenōg(a); ž. ȕčena, s. ȕčeno; komp. učènijī〉 1. koji je učenjem stekao veliko znanje [~ čovjek]; ant. neuk 2. koji je utemeljen na znanstvenim spoznajama [~ pristup]

im. ž. 〈G ȕčenicē; mn. N ȕčenice, G ȕčenīcā〉 1. ženska osoba koja pohađa osnovnu ili srednju školu [~ trećega razreda] 2. žena koja uči od koga i slijedi njegov nauk; sin. sljedbenica

prid. 〈G ȕčeničina; ž. ȕčeničina, s. ȕčeničino〉 1. koji pripada ženskoj osobi koja uči, koja pohađa osnovnu ili srednju školu; sin. školarkin 2. koji pripada ženi koja uči od koga i slijedi njegov nauk; sin. sljedbeničin

prid. 〈G ȕčeničkōg(a); ž. ȕčeničkā, s. ȕčeničkō〉 koji se odnosi na učenike; sin. (đački)

im. m. 〈G ȕčenīka, V ȕčenīče; mn. N ȕčenīci, G ȕčenīkā〉 1. osoba koja pohađa osnovnu ili srednju školu [~ trećega razreda]; sin. (đak) 2. osoba koja uči od koga i slijedi njegov nauk; sin. sljedbenik

im. ž. 〈G ȕčenosti, I ȕčenošću/ȕčenosti〉 1. osobina onoga koji je učenjem stekao veliko znanje; ant. neukost 2. svojstvo onoga što je utemeljeno na znanstvenim spoznajama 3. ukupnost čijega znanja koje obuhvaća više područja

im. s. 〈G ùčēnja; mn. N ùčēnja, G ùčēnjā〉 1. stjecanje znanja, vještina ili iskustva 2. prenošenje komu svojega znanja, vještina ili iskustva 3. činjenje da komu što postane navikom; sin. navikavanje, privikavanje; ant. odučavanje, odvikavanje 4. v. nauk ◇ elektroničko ~ inform. 1. stjecanje znanja, vještina ili iskustva elektroničkim putem 2. prenošenje komu svojega znanja, vještina ili iskustva elektroničkim putem; sin. e-učenje

im. ž. → sudionica

im. m. → sudionik

im. ž. 〈G učèstalosti, I učèstalošću/učèstalosti〉 svojstvo onoga što je učestalo; sin. (frekvencija)

prid. 〈G učèstala; odr. učèstalī, G učèstalōg(a); ž. učèstala, s. učèstalo; komp. učestàlijī〉 koji se često ponavlja [učestali izostanci]

im. s. → sudjelovanje

gl. → sudjelovati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. učetverostrùčāvām, 3. l. mn. učetverostručávajū, imp. učetverostrùčāvāj, aor. učetverostručávah, imperf. učetverostrùčāvāh, prid. r. učetverostručávao, prid. t. učetverostrùčāvān〉 činiti četverostrukim, četiri puta većim [~ dobit] • učetverostručávati se 〈povr.〉 postajati četverostrukim, četiri puta većim [Plaća se učetverostručuje.]; sin. učetverostručivati; Vidski parnjak: učetverostručiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. učetveròstručīm, 3. l. mn. učetveròstručē, imp. učetveròstruči, aor. učetveròstručih, prid. r. učetveròstručio, prid. t. učetveròstručen〉 učiniti četverostrukim, četiri puta većim [~ dobit] • učetveròstručiti se 〈povr.〉 postati četverostrukim, četiri puta većim [Plaća se učetverostručila.]; Vidski parnjaci: učetverostručavati, učetverostručivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. učetverostrùčujēm, 3. l. mn. učetverostrùčujū, imp. učetverostrùčūj, aor. učetverostručívah, imperf. učetverostrùčīvāh, prid. r. učetverostručívao, prid. t. učetveròstručen〉 usp. učetverostručavati

im. s. 〈G ùčilīšta; mn. N ùčilīšta, G ùčilīštā〉 mjesto na kojemu se što uči

im. m. 〈G ùčīnka; mn. N ùčīnci, G ùčinākā〉 1. količina i vrijednost obavljenoga posla [postići dobar ~; platiti po učinku] 2. posljedica kakva usmjerena djelovanja; sin. (efekt)

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùčinīm, 3. l. mn. ùčinē, imp. učìni, aor. učìnih, prid. r. učìnio, prid. t. ùčinjen〉 postupiti na određeni način prema drugima, napraviti kakvu radnju ili obaviti kakav posao [~ dobro djelo; ~ komu uslugu; ~ štetu]

gl. svrš. povr. 〈prez. 3. l. jd. ùčinī se, 3. l. mn. ùčinē se, aor. 3. l. jd. ȕčinī se, prid. r. učìnio se〉 dobiti ili steći pogrešan dojam o kome ili čemu [Učinilo mu se da je netko tamo.]

prid. 〈G učinkòvita; odr. učinkòvitī, G učinkòvitōg(a); ž. učinkòvita, s. učinkòvito; komp. učinkovìtijī〉 koji pomaže ili povoljno djeluje; sin. djelotvoran, ( efikasan)

im. ž. 〈G učinkòvitosti, I učinkòvitošću/učinkòvitosti〉 osobina onoga koji je učinkovit ili svojstvo onoga što je učinkovito; sin. djelotvornost, ( efikasnost)

im. ž. 〈G učiònicē; mn. N učiònice, G učiònīcā〉 prostorija u kojoj se uči ili u kojoj se održava nastava [Naša je ~ na prvome katu.]; sin. razred

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. učìtām, 3. l. mn. učìtajū, imp. učìtāj, aor. učìtah, prid. r. učìtao, prid. t. ȕčitān〉 inform. preslikati sadržaj memorijskoga mjesta ili vanjske memorije [~ podatke u računalo]; vidski parnjak: učitavati

im. s. 〈G učitávānja〉 inform. preslikavanje sadržaja memorijskoga mjesta ili vanjske memorije

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. učìtāvām, 3. l. mn. učitávajū, imp. učìtāvāj, aor. učitávah, imperf. učìtāvāh, prid. r. učitávao, prid. t. učìtāvān〉 inform. preslikavati sadržaj memorijskoga mjesta ili vanjske memorije [~ podatke u računalo]; vidski parnjak: učitati

im. m. 〈G ùčitelja; mn. N ùčitelji, G ùčitēljā〉 1. osoba koja vodi nastavu 2. osoba koja komu prenosi kakva znanja ili ga poučava kakvim vještinama [~ skijanja; ~ vožnje]

im. ž. 〈G učitèljicē; mn. N učitèljice, G učitèljīcā〉 1. žena koja vodi nastavu 2. žena koja komu prenosi kakva znanja ili ga poučava kakvim vještinama [~ skijanja; ~ vožnje]

prid. 〈G učitèljičina; ž. učitèljičina, s. učitèljičino〉 koji pripada učiteljici

prid. 〈G ùčiteljskōg(a); ž. ùčiteljskā, s. ùčiteljskō〉 koji se odnosi na učitelje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùčīm, 3. l. mn. ùčē, imp. ùči, aor. ùčih, imperf. ùčijāh/ùčāh, prid. r. ùčio, prid. t. ȕčen〉 1. stjecati znanje, vještinu ili iskustvo [~ čitati; ~ engleski jezik; ~ voziti bicikl] 2. prenositi komu svoje znanje, vještinu ili iskustvo 3. [~ koga matematiku] 4. činiti da tko prihvati nove okolnosti ili uvjete [~ lava na život u kavezu]; sin. navikavati, privikavati 5. činiti da komu što postane navikom [~ dijete da svaku večer pere zube]; sin. navikavati, privikavati; ant. odučavati, odvikavati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùčlānīm, 3. l. mn. ùčlānē, imp. učláni, aor. učlánih, prid. r. učlánio, prid. t. ùčlānjen〉 primiti koga za člana, odobriti komu članstvo [~ nove članove u zbor] • učlániti se 〈povr.〉 stupiti u članstvo [~ se u planinarsko društvo]; sin. upisati; ant. ispisati, iščlaniti; vidski paranjak: učlanjivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. učlànjujēm, 3. l. mn. učlànjujū, imp. učlànjūj, aor. učlanjívah, imperf. učlànjīvāh, prid. r. učlanjívao, prid. t. učlànjīvān〉 primati koga za člana, odobravati komu članstvo [~ nove članove u zbor] • učlanjívati se 〈povr.〉 stupati u članstvo [~ se u planinarsko društvo]; sin. upisivati; ant. ispisivati, iščlanjivati; vidski paranjak: učlaniti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùčvr̄stīm, 3. l. mn. ùčvr̄ste, imp. učvŕsti, aor. učvŕstih, prid. r. učvŕstio, prid. t. ùčvr̄šćen〉 1. učiniti što čvrstim, tako da se ne pomiče ili ljulja [~ stup] 2. pren. učiniti što sigurnijim, odlučnijim ili jačim [~ svoje uvjerenje] • učvŕstiti se 〈povr.〉 čvrsto zauzeti kakvo mjesto ili položaj [~ se na vodećem mjestu; Vojnici su se učvrstili na položajima.]; vidski paranjak: učvršćivati

im. m. 〈G učvršćiváča; mn. N učvršćiváči, G učvršćiváčā〉 1. kem. kemijska smjesa koja se upotrebljava da što učini čvršćim i otpornijim 2. predmet ili tvar kojom se što učvršćuje [~ za kosu; ~ za nokte]

im. s. 〈G učvršćívānja〉 1. postupak kojim se što čini čvrstim 2. pren. postupak kojim se što čini sigurnijim, odlučnijim ili jačim 3. čvrsto zauzimanje kojega mjesta ili položaja

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. učvr̀šćujēm, 3. l. mn. učvr̀šćujū, imp. učvr̀šćūj, aor. učvršćívah, imperf. učvr̀šćīvāh, prid. r. učvršćívao, prid. t. učvr̀šćīvān〉 1. činiti što čvrstim, tako da se ne pomiče ili ljulja [~ stup] 2. pren. činiti sigurnijim, odlučnijim ili jačim [~ uvjerenje] • učvršćívati se 〈povr.〉 čvrsto zauzimati koje mjesto ili položaj; vidski paranjak: učvrstiti

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ȗđēm, 3. l. mn. ȗđū, imp. úđi, aor. úđoh, prid. r. ùšao, pril. p. ùšāvši〉 1. doći ili pristupiti u koji prostor [~ u školu]; sin. unići zast.; ant. izići 2. doći u teško stanje [~ u krizu; ~ u rat]; ant. izići 3. pren. a. početi sudjelovati u čemu [~ nespreman u utakmicu] b. prodrijeti u što kako bi se bolje razumjelo [~ u srž problema] c. dosegnuti određenu životnu dob [~ u pubertet; ~ u tridesete; ~ u zrele godine] 4. pristupiti kakvu društvu, organizaciji i sl. [~ u stranku]; ant. istupiti, izići ◇ ~ u brak razg. 1. v. oženiti se pod oženiti 2. v. udati se pod udati 3. v. sklopiti brak pod sklopiti, vjenčati se pod vjenčati; vidski paranjak: ulaziti

im. m. 〈G úda; mn. N údovi, G údōvā〉 anat. dio ljudskoga ili životinjskoga tijela koji strši iz trupa i služi za kretanje ili hvatanje te za napad ili obranu ◇ spolni ~ muški spolni organ; sin. penis, udo

im. m. 〈G ȕdāha; mn. N ȕdāsi, G ȕdāhā〉 uvlačenje zraka u pluća u jednome dahu; sin. udisaj

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùdahnēm, 3. l. mn. ùdahnū, imp. udàhni, aor. udàhnuh, prid. r. udàhnuo, prid. t. ùdahnūt〉 1. uvući zrak u pluća [~ kroz nos; ~ kroz usta]; ant. izdahnuti 2. uvući što u dišne putove [~ otrovne pare; ~ prašinu]; vidski paranjak: udisati

im. ž. 〈G ȕdajē; mn. N ȕdaje, G ȕdājā〉 stupanje ženske osobe u brak [djevojka za udaju; spremati se za udaju]; ant. ženidba