udòvac | im. m. 〈G udóvca, V ȕdōvče; mn. N udóvci, G ùdovācā〉 muškarac kojemu je umrla žena |
udóvčev | prid. 〈G udóvčeva; ž. udóvčeva, s. udóvčevo〉 koji pripada udovcu |
udòvica | im. ž. 〈G udòvicē; mn. N udòvice, G udòvīcā〉 žena kojoj je umro muž |
udòvičin | prid. 〈G udòvičina; ž. udòvičina, s. udòvičino〉 koji pripada udovici |
udòvičkī | prid. 〈G udòvičkōg(a); ž. udòvičkā, s. udòvičkō〉 koji se odnosi na udovice [~ život] |
ùdruga | im. ž. 〈G ùdrugē, DL ùdruzi; mn. N ùdruge, G ȕdrūgā〉 zajednica koja okuplja članove na temelju zajedničke koristi, potrebe ili cilja [~ za zaštitu životinja]; sin. (asocijacija), društvo, ( udruženje) |
udružénje | |
udrúžiti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùdrūžīm, 3. l. mn. ùdrūžē, imp. udrúži, aor. udrúžih, prid. r. udrúžio, prid. t. ùdrūžen〉 sastaviti, spojiti koga ili što radi postizanja zajedničkoga cilja ili ostvarivanja zajedničke koristi [~ tvrtke] • udrúžiti se 〈povr.〉 uzajamno se sastaviti, spojiti radi postizanja zajedničkoga cilja ili ostvarivanja zajedničke koristi; sin. ujediniti, združiti; vidski paranjak: udruživati |
udružívānje | im. s. 〈G udružívānja〉 uzajamno sastavljanje, spajanje radi postizanja zajedničkoga cilja ili ostvarivanja zajedničke koristi; sin. ujedinjavanje, ujedinjivanje, združivanje |
udružívati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. udrùžujēm, 3. l. mn. udrùžujū, imp. udrùžūj, aor. udružívah, imperf. udrùžīvāh, prid. r. udružívao, prid. t. udrùžīvān〉 sastavljati, spajati koga ili što radi postizanja zajedničkoga cilja ili ostvarivanja zajedničke koristi [~ tvrtke]; sin. (objedinjavati) • udružívati se 〈povr.〉 uzajamno se sastavljati, spajati radi postizanja zajedničkoga cilja ili ostvarivanja zajedničke koristi; sin. ujedinjavati, ujedinjivati, združivati; vidski paranjak: udružiti |
ùdubina | im. ž. 〈G ùdubinē; mn. N ùdubine, G ùdubīnā〉 mjesto koje se spušta ili koje je ispod razine površine [~ u drvetu; ~ u stijeni]; sin. (udubljenje); ant. ispupčenje, izbočina |
udúbiti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùdūbīm, 3. l. mn. ùdūbē, imp. udúbi, aor. udúbih, prid. r. udúbio, prid. t. ùdūbljen〉 pritiskom napraviti udubinu [~ lim] • udúbiti se 〈povr.〉 1. spustiti se ispod razine površine, iskriviti se pod teretom [Krov se udubio pod snijegom.]; sin. (ugnuti se), ulegnuti se 2. pren. duboko se predati čemu, unijeti se u što [~ se u problem; ~ se u misli]; sin. zadubiti se; vidski paranjak: udubljivati |
udubljénje | im. s. 〈G udubljénja; mn. N udubljénja, G udubljénjā〉 v. udubina |
udubljívati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. udùbljujēm, 3. l. mn. udùbljujū, imp. udùbljūj, aor. udubljívah, imperf. udùbljīvāh, prid. r. udubljívao, prid. t. udùbljīvān〉 pritiskom praviti udubinu [~ lim] • udubljívati se 〈povr.〉 1. spuštati se ispod razine površine, iskrivljivati se pod teretom [Krov se udubljuje pod snijegom.]; sin. (ugibati se) 2. pren. duboko se predavati čemu, unositi se u što [~ se u problem; ~ se u misli]; sin. zadubljivati se; vidski paranjak: udubiti |
udvàrāč | im. m. 〈G udvaráča, V ȕdvarāču; mn. N udvaráči, G udvaráčā〉 muškarac koji se udvara komu |
udvaràčica | im. ž. 〈G udvaràčicē; mn. N udvaràčice, G udvaràčīcā〉 žena koja se udvara komu |
udvaràčičin | prid. 〈G udvaràčičina; ž. udvaràčičina, s. udvaràčičino〉 koji pripada udvaračici |
udvárānje | im. s. 〈G udvárānja〉 nastojanje da se lijepim riječima i ponašanjem stekne čija naklonost ili da se privuče koga |
udvárati se | gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. ùdvārām se, 3. l. mn. udvárajū se, imp. ùdvārāj se, aor. udvárah se, imperf. ùdvārāh se, prid. r. udvárao se〉 lijepim riječima i ponašanjem nastojati steći čiju naklonost ili privući koga [~ djevojci] |
udvostručávati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. udvostrùčāvām, 3. l. mn. udvostručávajū, imp. udvostrùčāvāj, aor. udvostručávah, imperf. udvostrùčāvāh, prid. r. udvostručávao, prid. t. udvostrùčāvān〉 činiti dvostrukim, dva puta većim [~ dobit] • udvostručavati se 〈povr.〉 postajati dvostrukim, dvaput većim [Plaća se udvostručavala.]; sin. udvostručivati; Vidski parnjak: udvostručiti |
udvòstručiti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. udvòstručīm, 3. l. mn. udvòstručē, imp. udvòstruči, aor. udvòstručih, prid. r. udvòstručio, prid. t. udvòstručen〉 učiniti dvostrukim, dvaput većim [~ dobit]; sin. podvostručiti • udvostručiti se 〈povr.〉 postati dvostrukim, dvaput većim [Plaća se udvostručila.]; Vidski parnjaci: udvostručavati, udvostručivati |
udvostručívati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. udvostrùčujēm, 3. l. mn. udvostrùčujū, imp. udvostrùčūj, aor. udvostručívah, imperf. udvostrùčīvāh, prid. r. udvostručívao, prid. t. udvostrùčīvān〉 usp. udvostručavati |
ȕdžbeničkī | prid. 〈G ȕdžbeničkōg(a); ž. ȕdžbeničkā, s. ȕdžbeničkō〉 koji se odnosi na udžbenike |
ȕdžbenīk | im. m. 〈G ȕdžbenīka; mn. N ȕdžbenīci, G ȕdžbenīkā〉 osnovna školska knjiga iz koje se uči gradivo određenoga nastavnog predmeta [~ fizike] |
ȕf | |
ȕfānje | im. s. 〈G ȕfānja〉 rel. nada u čiju pomoć utemeljena na vjerovanju |
ȕfati se | gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. ȕfām se, 3. l. mn. ȕfajū se, imp. ȕfāj se, aor. ȕfah se, imperf. ȕfāh se, prid. r. ȕfao se〉 rel. vjerovati i nadati se čijoj pomoći [~ u Boga] |
ugáđānje | im. s. 〈G ugáđānja〉 1. glazb. namještanje intonacije glazbala, usklađivanje tonova na glazbalu 2. činjenje čega u skladu s čijim željama |
ugáđati | gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ùgāđām, 3. l. mn. ugáđajū, imp. ùgāđāj, aor. ugáđah, imperf. ùgāđāh, prid. r. ugáđao, prid. t. ùgāđān〉 1. 〈prijel.〉 glazb. namještati intonaciju glazbala, usklađivati tonove na glazbalu [~ violinu] 2. 〈neprijel.〉 činiti što u skladu s čijim željama; vidski paranjak: ugoditi |
uganúće | im. s. 〈G uganúća; mn. N uganúća, G uganúćā〉 istezanje ili kidanje sveza i zglobnih tetiva |
ȕgao | im. m. 〈G ȕgla; mn. N ȕglovi, G ȕglōvā〉 1. vanjski dio sjecišta površina kojega tijela ili predmeta [~ zgrade; ~ ormara] 2. prostor na križanju dviju ulica 3. → kut ♦ držati tri ugla kuće voditi svu brigu o kući i obitelji |
ugásiti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùgāsīm, 3. l. mn. ùgāsē, imp. ugási, aor. ugásih, prid. r. ugásio, prid. t. ùgāšen〉 1. učiniti da što prestane gorjeti [~ svijeću; ~ žigicu]; sin. utrnuti; ant. upaliti poet., zapaliti 2. zaustaviti rad kakva uređaja ili instalacije s pomoću sklopke, zaustaviti dotok energije ili staviti što izvan pogona [~ motor; ~ radio; ~ svjetlo]; sin. isključiti; ant. uključiti, upaliti • ugásiti se 〈povr.〉 1. prestati gorjeti [Vatra se ugasila.] 2. prestati raditi zbog prestanka dotoka energije [Motor se ugasio.] |
ùgaziti | gl. svrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ùgāzīm, 3. l. mn. ùgazē, imp. ùgazi, aor. ùgazih, prid. r. ùgazio, prid. t. ùgažen〉 1. 〈prijel.〉 nogama u hodu zgnječiti ili polegnuti što [~ travu; ~ snijeg]; sin. (utabati) 2. 〈neprijel.〉 nogom stati u što [~ u blato] |
ugíbati | gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ùgībām/ùgībljēm, 3. l. mn. ugíbajū/ùgībljū, imp. ùgībāj/ugíblji, aor. ugíbah, imperf. ùgībāh, prid. r. ugíbao〉 prestajati živjeti (o životinjama i biljkama) [Ribe ugibaju.]; vidski parnjak: uginuti |
ugíbati se | gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. ùgībām se/ùgībljēm se, 3. l. mn. ugíbajū se/ùgībljū se, imp. ùgībāj se/ugíblji se, aor. ugíbah se, imperf. ùgībāh se, prid. r. ugíbao se〉 v. udubljivati se pod udubljivati |
uginúće | im. s. 〈G uginúća; mn. N uginúća, G uginúćā〉 gubitak života (o životinjama i biljkama) |
ùginuti | gl. svrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. ùginē, 3. l. mn. ùginū, aor. 3. l. jd. ȕginu, prid. r. ùginuo〉 prestati živjeti (o životinjama i biljkama) [Ribe su uginule.]; vidski parnjak: ugibati |
ùglađen | |
ȕglās | pril. svi odjednom i u jedan glas [početi govoriti ~] |
ùglat | prid. 〈G ùglata; odr. ùglatī, G ùglatōg(a); ž. ùglata, s. ùglato〉 1. koji ima uglove [uglata geometrijska tijela]; ant. okrugao 2. koji je oblikovan s pomoću ravnih crta [uglata glagoljica; uglata zagrada] |
uglàvnōm | |
uglàzbiti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùglazbīm, 3. l. mn. ùglazbē, imp. uglàzbi, aor. uglàzbih, prid. r. uglàzbio, prid. t. ùglazbljen〉 napisati glazbu uz kakav tekst ili prema kojemu tekstu [~ stihove] |
ȕglēd | im. m. 〈G ȕglēda; mn. N ȕglēdi, G ȕglēdā〉 opće prihvaćeno pozitivno mišljenje o kome [steći ~ u društvu; uživati ~; izgubiti ~]; sin. ime pren. |
ȕglēdan | prid. 〈G ȕglēdna; odr. ȕglēdnī, G ȕglēdnōg(a); ž. ȕglēdna, s. ȕglēdno; komp. uglèdnijī〉 koji ima velik ugled [~ pisac; ugledna nagrada] |
ùgledati | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùgledām, 3. l. mn. ùgledajū, imp. ùgledāj, aor. ùgledah, prid. r. ùgledao, prid. t. ùgledān〉 iznenada vidjeti koga ili što [~ prijatelja na ulici]; sin. spaziti • ùgledati se 〈povr.〉 uzajamno se neočekivano i iznenada vidjeti |
uglédati se | gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. ùglēdām se, 3. l. mn. uglédajū se, imp. ùglēdāj se, aor. uglédah se, imperf. ùglēdāh se, prid. r. uglédao se〉 postupati ili se ponašati po uzoru na koga drugoga [~ na odlične učenike]; vidski parnjak: ùgledati se |
ùgledati se | gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. ùgledām se, 3. l. mn. ùgledajū se, imp. ùgledāj se, aor. ùgledah se, prid. r. ùgledao se, prid. t. ùgledān〉 postupiti po uzoru na koga drugoga [~ na odlične učenike]; vidski parnjak: uglédati se |
ȕglēdnica | im. ž. 〈G ȕglēdnicē; mn. N ȕglēdnice, G ȕglēdnīcā〉 žena koja uživa ugled u javnosti, koja je cijenjena i poštovana |