gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ȕvijēm, 3. l. mn. ȕvijū, imp. ùvīj, aor. ùvih, prid. r. ùvio, prid. t. uvìjen〉 1. namatajući skupiti [~ kosu; ~ vunu u klupko] 2. v. umotati; vidski paranjak: uvijati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. uvjèrāvām, 3. l. mn. uvjerávajū, imp. uvjèrāvāj, aor. uvjerávah, imperf. uvjèrāvāh, prid. r. uvjerávao, prid. t. uvjèrāvān〉 dokazivati komu istinitost ili ispravnost čega [~ koga da je u krivu] • uvjerávati se 〈povr.〉 shvaćati istinitost ili ispravnost čega [~ se u čije dobre namjere]; sin. osvjedočavati se, osvjedočivati se; vidski paranjak: uvjeriti

prid. 〈G ùvjerena; odr. ùvjerenī, G ùvjerenōg(a); ž. ùvjerena, s. ùvjereno; komp. uvjerènijī〉 koji je siguran u što, koji vjeruje u što sa sigurnošću [Nisam sasvim ~ da imaš pravo.]

im. s. 〈G uvjerénja; mn. N uvjerénja, G uvjerénjā〉 1. mišljenje o čemu koje se temelji na osobnome svjetonazoru [To je moje ~.] 2. → potvrda

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùvjerīm, 3. l. mn. ùvjerē, imp. ùvjeri, aor. ùvjerih, prid. r. ùvjerio, prid. t. ùvjeren〉 dokazati komu istinitost ili ispravnost čega [~ koga da je u krivu] • ùvjeriti se 〈povr.〉 shvatiti istinitost ili ispravnost čega [~ se u čije dobre namjere]; sin. osvjedočiti se; vidski paranjak: uvjeravati

prid. 〈G uvjèrljiva; odr. uvjèrljivī, G uvjèrljivōg(a); ž. uvjèrljiva, s. uvjèrljivo; komp. uvjerljìvijī〉 1. koji je onakav kakav bi trebao biti, koji ostavlja očekivani dojam [~ glumac; uvjerljiva gluma] 2. kojemu se može vjerovati, koji ne ostavlja mjesta sumnji [~ dokaz]; sin. (sugestivan); ant. neuvjerljiv

pril. 〈komp. uvjerljìvijē〉 1. tako da ne ostavlja mjesta sumnji [~ dokazati]; ant. neuvjerljivo 2. pojačava superlativno značenje [On je ~ najbolji.]; sin. daleko razg.

im. ž. 〈G uvjèrljivosti, I uvjèrljivošću/uvjèrljivosti〉 osobina onoga koji je uvjerljiv ili svojstvo onoga što je uvjerljivo; ant. neuvjerljivost

im. m. 〈G ùvjeta; mn. N ùvjeti, G ȕvjētā〉 ono što je potrebno da bi se što ostvarilo ili da se može dogoditi [~ za upis] ◇ pod uvjetom / uz ~ da uvodi moguću pogodbenu surečenicu u zavisnosloženoj rečenici [Posudit ću ti knjigu pod uvjetom / uz ~ da obećaš da ćeš je pročitati.]; sin. ako, li, ( ukoliko)

prid. 〈G ùvjetna; odr. ùvjetnī, G ùvjetnōg(a); ž. ùvjetna, s. ùvjetno〉 koji sadržava kakav uvjet [uvjetna kazna]

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùvjetujēm, 3. l. mn. ùvjetujū, imp. ùvjetūj, aor. ùvjetovah, imperf. ùvjetovāh, prid. r. ùvjetovao, prid. t. ùvjetovān〉 postaviti/postavljati uvjete [~ ljudima gdje će živjeti; ~ pravo na slobodu]; sin. (postaviti uvjete) v. pod postaviti, (postavljati uvjete) v. pod postavljati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùvježbām, 3. l. mn. ùvježbajū, imp. ùvježbāj, aor. ùvježbah, prid. r. ùvježbao, prid. t. ùvježbān〉 vježbom učiniti koga sposobnim za što, ojačati ili razviti u kome kakvu vještinu [~ momčad; ~ vojnike; ~ zbor]; vidski parnjak: uvježbavati ( se)

im. s. 〈G uvježbávānja〉 činjenje koga sposobnim za što vježbanjem, jačanje ili razvijanje kakve vještine; sin. vježbanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. uvjèžbāvām, 3. l. mn. uvježbávajū, imp. uvjèžbāvāj, aor. uvježbávah, imperf. uvjèžbāvāh, prid. r. uvježbávao, prid. t. uvjèžbāvān〉 vježbom činiti koga sposobnim za što, jačati ili razvijati u kome kakvu vještinu [~ momčad; ~ vojnike; ~ zbor]; sin. vježbati; vidski parnjak: uvježbati ( se)

im. s. 〈G uvláčēnja〉 1. smještanje čega u kakav uzak otvor ili prostor tako da se vuče ili gura; ant. izvlačenje 2. vučenje prema unutra; ant. izvlačenje 3. vučenje čega u sebe 4. pren. činjenje da se tko protiv svoje volje zatekne u kakvoj situaciji; sin. uplitanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùvlāčīm, 3. l. mn. ùvlāčē, imp. uvláči, aor. uvláčih, imperf. uvláčijāh, prid. r. uvláčio, prid. t. ùvlāčen〉 1. vukući ili gurajući smještati što u kakav uzak otvor ili prostor [~ konac u iglu; ~ mač u korice]; ant. izvlačiti 2. vući prema unutra [~ antenu; ~ ticala]; ant. izvlačiti 3. vući što u sebe [~ dim cigarete] 4. činiti da se tko protiv svoje volje zatekne u kakvoj situaciji [~ koga u neprilike]; sin. uplitati pren. • uvláčiti se 〈povr.〉 1. ulaziti u kakav uzak otvor ili prostor [~ se u rupu]; ant. izvlačiti v. pod izvlačiti 2. pren. polako ulaziti [~ se u krevet]; ant. izvlačiti se pren. v. pod izvlačiti 3. razg. jedva oblačiti kakav odjevni predmet [~ se u haljinu; ~ se u hlače]; vidski paranjak: uvući

im. m. 〈G ùvoda; mn. N ùvodi, G ȕvōdā〉 1. ono od čega što počinje, priprema ili početak čega [~ u rat; ~ u školovanje] 2. početni dio umjetničkoga djela, knjige, teksta, govora ili izvedbe kojim se čitatelj, gledatelj ili slušatelj uvodi u sadržaj ili temu 3. opći pojmovi neke struke ili znanosti koji su potrebni za njihovo razumijevanje [~ u fiziku; ~ u matematiku] 4. knjiž. a. kraći tekst na početku knjige u kojemu se donose objašnjenja koja olakšavaju čitanje i razumijevanje sadržaja knjige; sin. predgovor; ant. pogovor b. prvi dio dramske radnje prije zapleta u kojemu se uvode glavni likovi

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùvodīm, 3. l. mn. ùvodē, imp. uvòdi, aor. uvòdih, imperf. ùvođāh/uvòdijāh, prid. r. uvòdio, prid. t. ùvođen〉 1. vodeći koga dospijevati u kakav prostor [~ ljude u kuću; ~ psa u dvorište]; ant. izvoditi 2. počinjati primjenjivati što [~ dodatnu nastavu; ~ zakone]; ant. ukidati 3. davati komu početne upute [~ nove učenike u nastavu]; sin. upućivati 4. dopremati, postavljati što čega nije bilo [~ plin]; sin. dovoditi 5. pridruživati koga ili što kakvoj cjelini ili zajednici [~ igrače u igru; ~ nove likove u roman]; vidski paranjak: uvesti

prid. 〈G ùvodnōg(a); ž. ùvodnā, s. ùvodnō〉 koji služi kao uvod čemu, kojim se u što uvodi [uvodna riječ; ~ tekst; uvodno slovo]; ant. zaključni

im. s. 〈G ùvođēnja〉 1. vođenjem koga dospijevati u kakav prostor; ant. izvođenje 2. početak primjenjivanja čega; ant. ukidanje 3. davanje komu početnih uputa 4. dopremanje, postavljanje onoga čega nije bilo; sin. dovođenje 5. pridruživanje koga ili čega kakvoj cjelini

im. m. 〈G ùvōjka; mn. N ùvōjci, G ùvojākā〉 uvijen pramen kose [zlatni uvojci]; sin. kovrča, vitica

im. m. 〈G ùvoza〉 gosp. kupnja i dopremanje čega iz inozemstva [~ jabuka]; sin. (import); ant. (eksport), izvoz

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùvozīm, 3. l. mn. ùvozē, imp. uvòzi, aor. uvòzih, imperf. ùvožāh/uvòzijāh, prid. r. uvòzio, prid. t. ùvožen〉 1. vozeći dopremati u kakav prostor [~ automobil u garažu] 2. gosp. unositi u svoju državu robu iz strane države, kupovati robu ili usluge iz strane države [~ pšenicu]; ant. izvoziti; vidski paranjak: uvesti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùvrēbām, 3. l. mn. uvrébajū, imp. ùvrēbāj, aor. uvrébah, prid. r. uvrébao, prid. t. ùvrēbān〉 1. vrebajući dočekati i uloviti koga [~ lopova; ~ zeca]; sin. uhvatiti 2. razg. iskoristiti kakvu odgovarajuću okolnost [~ priliku za razgovor]; sin. uhvatiti pren., razg.

prij. 〈G〉 zast. označuje da se što nalazi u gornjemu vršnom dijelu čega ili iznad čega

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùvrijēdīm, 3. l. mn. ùvrijēdē, imp. uvrijédi, aor. uvrijédih, prid. r. uvrijédio, prid. t. ùvrijēđen〉 nanijeti komu uvredu, riječima ili postupkom nanijeti štetu čijemu ugledu i časti [~ prijatelja] • uvrijéditi se 〈povr.〉 shvatiti čije riječi ili postupke kao uvredu i pokazati to svojim ponašanjem [Odmah se uvrijedio.]

im. ž. 〈G ȕvredē; mn. N ȕvrede, G ȕvrēdā〉 riječi ili postupak kojima se vrijeđa tuđa čast i ugled

prid. 〈G uvrèdljiva; odr. uvrèdljivī, G uvrèdljivōg(a); ž. uvrèdljiva, s. uvrèdljivo; komp. uvredljìvijī〉 1. koji sadržava uvredu [uvredljivo ponašanje] 2. koji se brzo i lako vrijeđa [uvredljiva osoba]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùvr̄stīm, 3. l. mn. ùvr̄stē, imp. uvŕsti, aor. uvŕstih, prid. r. uvŕstio, prid. t. ùvr̄šten〉 1. učiniti koga članom kakve skupine 2. staviti, unijeti, umetnuti u ono što već postoji [~ nova poglavlja u knjigu] • uvŕstiti se 〈povr.〉 postati članom kakve skupine [~ se u dobre nogometaše]; vidski paranjak: uvrštavati

im. s. 〈G uvrštávānja〉 1. stavljanje, unošenje, umetanje u ono što već postoji 2. postajanje članom kakve skupine 3. gram. umetanje zavisne surečenice u sadržaj glavne u zavisnosloženoj rečenici

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. uvr̀štāvām, 3. l. mn. uvrštávajū, imp. uvr̀štāvāj, aor. uvrštávah, imperf. uvr̀štāvāh, prid. r. uvrštávao, prid. t. uvr̀štāvān〉 stavljati, unositi, umetati u ono što već postoji [~ nova poglavlja u knjigu] • uvrštávati se 〈povr.〉 postajati članom kakve skupine [~ se u dobre nogometaše.]; vidski paranjak: uvrstiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. uvúčem, 3. l. mn. uvúkū, imp. uvúci, aor. uvúkoh, prid. r. ùvūkao, prid. t. uvùčen, pril. p. ùvūkāvši〉 1. vukući ili gurajući smjestiti što u kakav uzak otvor ili prostor [~ konac u iglu; ~ mač u korice]; ant. izvući 2. povući prema unutra [~ ticala]; ant. izvući 3. povući u što sebe [~ dim cigarete] 4. pren. učiniti da se tko protiv svoje volje zatekne u kakvoj situaciji [~ koga u neprilike]; sin. uplesti pren. • ùvūći se 〈povr.〉 1. ući u kakav uzak ili dubok prostor [~ se u rupu]; ant. izvući se v. pod izvući 2. pren. polako ući [~ se u krevet]; ant. izvući se pren. v. pod izvući 3. razg. jedva uspjeti navući kakav odjevni predmet [~ se u haljinu; ~ se u hlače]; vidski paranjak: uvlačiti

()prij. 〈A〉 1. označuje da se tko ili što kreće s niže točke prema višoj [penjati se uza stube; uspinjati se uz brdo]; ant. niz 2. označuje da se tko ili što nalazi u izravnoj blizini koga ili čega [stajati uz prijatelja; stol uza zid]; sin. do 3. označuje da se tko ili što kreće ili zbiva u blizini koga ili čega [trčati uz more]; sin. blizu, kraj, pokraj 4. označuje da je što pratnja čemu, da se zbiva istodobno kad i što drugo [raditi uz pjesmu] 5. označuje da se što pridružuje, dodaje čemu [Uz učenike došli su i nastavnici.]; sin. osim 6. označuje da su kakve okolnosti uzrok čemu, da imaju kakvu posljedicu [Uz ovakve prilike teško je ostati pametan.]; sin. kraj 7. označuje da se što zbiva iako su okolnosti nepovoljne ili da se što ne zbiva iako su okolnosti povoljne [preživjeti uza sve nevolje; ne uspjeti uz tolike pogodnosti]; sin. kraj, unatoč, usuprot zast.

prid. 〈G ȕzajāmna; odr. ȕzajāmnī, G ȕzajāmnōg(a); ž. ȕzajāmnā, s. ȕzajāmnō〉 koji se jednako odnosi na sve uključene strane, u kojemu se daje isto koliko se i dobiva [~ odnos]; sin. (recipročan)

im. ž. 〈G ȕzajāmnosti, I ȕzajāmnošću/ȕzajāmnosti〉 svojstvo onoga što je uzajamno; sin. (recipročnost)

prid. 〈G ùska; odr. ùskī, G ùskōg(a); ž. ùska, s. ȕsko; komp. ȕžī〉 1. koji ima širinu manju od prosječne ili uobičajenje [uska ramena] 2. koji obuhvaća manji broj ljudi, stvari, pojmova i dr. [~ krug ljudi] 3. pren. koji ima ograničene vidike, koji nema razumijevanja za različita mišljenja [uski pogledi]; ant. širok

pril. bez razloga, bez potrebe, bez koristi [potrošiti novac ~]; sin. nizašto, uludo

prid. 〈G ȕzalūdna; odr. ȕzalūdnī, G ȕzalūdnōg(a); ž. ȕzalūdna, s. ȕzalūdno; komp. uzalùdnijī〉 koji ničemu ne služi, koji nema izgleda za uspjeh [~ trud]; sin. jalov pren.

im. ž. 〈G ȕzalūdnosti, I ȕzalūdnošću/ȕzalūdnosti〉 svojstvo onoga što je uzaludno; sin. jalovost

im. m. 〈G ȕzla; mn. N ȕzlovi/ȕzli, G ȕzlōvā/ȕzālā〉 v. čvor¹

prid. 〈G uzástopna; odr. uzástopnī, G uzástopnōg(a); ž. uzástopna, s. uzástopno〉 1. koji slijedi jedan za drugim, koji dolazi odmah jedan iza drugoga [uzastopni napadi] 2. koji se sastoji od niza radnja ili događaja koje slijede jedna za drugom [uzastopna paljba]

pril. jedno za drugim [~ stizati]; sin. uzastopno

pril., usp. uzastopce

prid. 〈G ùzbečkōg(a); ž. ùzbečkā, s. ùzbečkō〉 1. koji se odnosi na Uzbeke 2. 〈u im. funkciji〉 〈jd. m.〉 jez. službeni jezik u Uzbekistanu i narodni jezik Uzbeka

im. ž. 〈G ȕzbrdicē; mn. N ȕzbrdice, G ȕzbrdīcā〉 teren koji se penje, koji je položen od niže prema višoj nadmorskoj visini [kretati se uzbrdicom]; ant. nizbrdica, strmina

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùzbūdīm, 3. l. mn. ùzbūdē, imp. uzbúdi, aor. uzbúdih, prid. r. uzbúdio, prid. t. ùzbūđen〉 izazvati u kome snažne osjećaje, uzbuđenost ili nemir [~ javnost; ~ strasti]; sin. uzburkati pren., uskovitlati pren. • uzbúditi se 〈povr.〉 postati uzbuđenim, osjetiti uzbuđenje [Uzbudile su ga loše vijesti.]; sin. uskomešati se; ant. umiriti se v. pod umiriti; sin. uznemiriti; ant. smiriti; Vidski parnjak: uzbuđivati

prid. 〈G uzbùdljiva; odr. uzbùdljivī, G uzbùdljivōg(a); ž. uzbùdljiva, s. uzbùdljivo; komp. uzbudljìvijī〉 koji izaziva uzbuđenje [~ film; uzbudljivo društvo]; ant. suh, suhoparan

prid. 〈G ùzbūđena; odr. ùzbūđenī, G ùzbūđenōg(a); ž. ùzbūđena, s. ùzbūđeno〉 koji ima osjećaje, kojim upravljaju osjećaji [uzbuđeni navijači]