analìtičārev | prid. 〈G analìtičāreva; ž. analìtičāreva, s. analìtičārevo〉 koji pripada analitičaru; sin. analitičarov |
analìtičārka | im. ž. 〈G analìtičārkē, DL analìtičārki; mn. N analìtičārke, G analìtičārkā/analìtičārkī〉 žena koja što analizira, koja se analizom bavi kao profesijom [~ dnevnih zbivanja] |
analìtičārov | prid. 〈G analìtičārova; ž. analìtičārova, s. analìtičārovo〉 usp. analitičarev |
analìtičkī | prid. 〈G analìtičkōg(a); ž. analìtičkā, s. analìtičkō〉 koji se odnosi na analitičare i analizu [~ pregled] |
analíza | im. ž. 〈G analízē; mn. N analíze, G analízā〉 1. fil. misaoni postupak koji vodi od složenoga prema jednostavnijemu; ant. sinteza 2. rastavljanje kakve složene cjeline na njezine sastavne dijelove radi njezina znanstvenog istraživanja ili boljeg razumijevanja [~ pjesme; fonološka ~]; sin. raščlamba 3. biol., kem. postupak kojim se iz složenijih tvari dobivaju jednostavnije; ant. sinteza |
analizírati | gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. analìzīrām, 3. l. mn. analizírajū, imp. analìzīrāj, aor. analizírah, imperf. analìzīrāh, prid. r. analizírao, prid. t. analìzīrān〉 1. rastaviti/rastavljati što na sastavne dijelove, pomno ispitati/ispitivati što [~ odlomak romana; ~ rečenicu]; sin. raščlaniti, raščlanjivati 2. biol., kem. proizvesti/proizvoditi analizom; ant. sintetizirati; sin. (izvesti analizu) v. pod izvesti, (izvoditi analizu) v. pod izvoditi |
ȁnalogan | |
anamnéza | im. ž. 〈G anamnézē; mn. N anamnéze, G anamnézā〉 med. ukupnost podataka o pacijentu koje liječnik prikuplja kako bi postavio točnu dijagnozu |
ȁnanas | im. m. 〈G ȁnanasa; mn. N ȁnanasi, G ȁnanāsā〉 bot. 1. tropska grmolika voćka dugih mesnatih listova s cvatom 2. sočni, mesnati i jestivi plod istoimene voćke |
anàrhija | im. ž. 〈G anàrhijē; mn. N anàrhije, G anàrhījā〉 1. v. bezvlašće 2. pren. stanje u kojemu su odbačeni svi autoriteti, sva pravila |
anàrhist | im. m. 〈G anàrhista, V anàrhistu; mn. N anàrhisti, G anàrhīstā〉 1. pristaša anarhije 2. pren. osoba koja odbacuje svaki autoritet, svako pravilo |
anàrhistica | im. ž. 〈G anàrhisticē; mn. N anàrhistice, G anàrhistīcā〉 1. žena pristaša anarhije 2. pren. žena koja odbacuje svaki autoritet, svako pravilo |
anàrhističin | prid. 〈G anàrhističina; ž. anàrhističina, s. anàrhističino〉 koji pripada anarhistici |
anarhìstičkī | prid. 〈G anarhìstičkōg(a); ž. anarhìstičkā, s. anarhìstičkō〉 koji se odnosi na anarhiste i anarhiju |
anàtōlījskī | prid. 〈G anàtōlījskōg(a); ž. anàtōlījskā, s. anàtōlījskō〉 koji se odnosi na Anatoliju i Anatolce |
anatòmija | im. ž. 〈G anatòmijē〉 biol., med. znanstvena disciplina koja proučava građu i sastav tijela živih bića te odnose među različitim organima u tijelu [~ biljaka; ~ životinja; ~ čovjeka] |
anàtomskī | prid. 〈G anàtomskōg(a); ž. anàtomskā, s. anàtomskō〉 koji se odnosi na anatomiju [~ atlas] |
andròīd | im. m. 〈G androída; mn. N androídi, G androídā〉 čovjekoliki robot |
anđélak | im. m. 〈G anđélka, V ànđēlče; mn. N anđélci, G ànđēlākā〉 hip. anđeo od milja; sin. anđelčić |
anđèlčić | im. m. 〈G anđèlčića; mn. N anđèlčići, G anđèlčīćā〉 1. um. mali anđeo 2. hip. anđeo od milja; sin. anđelak |
ȃnđeo | im. m. 〈G ȃnđela; mn. N ȃnđeli, G ȃnđēlā〉 1. rel. prema Bibliji, glasnik s neba koji ljudima prenosi Božju poruku, obično se prikazuje kao biće s krilima i aureolom 2. pren. osoba koja je osobito ljupka i bezazlena, plemenita, mila i dobra [Moj je sin pravi ~.] ♦ ~ čuvar onaj koji bdije nad čijim životom, štiti od zla i nepredviđenih poteškoća; dobar kao ~ veoma dobar; 〈i〉 anđeli bi jeli veoma ukusno, kvalitetno i ukusno pripremljeno |
anđeòskī | prid. 〈G anđeòskōg(a); ž. anđeòskā, s. anđeòskō〉 1. koji se odnosi na anđele [~ pjev] 2. koji je kao u anđela [anđeoska ljepota] |
anegdóta | im. ž. 〈G anegdótē; mn. N anegdóte, G anegdótā〉 kratka, često šaljiva i zabavna priča o kojoj osobi ili zgodi |
anèksija | im. ž. 〈G anèksijē〉 v. priključenje, pripojenje |
anektírati | gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. anèktīrām, 3. l. mn. anektírajū, imp. anèktīrāj, aor. anektírah, imperf. anèktīrāh, prid. r. anektírao, prid. t. anèktīrān〉 1. v. priključiti, pripojiti 2. v. priključivati, pripajati |
anekuména | im. ž. 〈G anekuménē〉 zem. ukupnost nenaseljenih prostora Zemlje; ant. ekumena |
anèmičan | prid. 〈G anèmična; odr. anèmičnī, G anèmičnōg(a); ž. anèmična, s. anèmično; komp. anemìčnijī〉 v. slabokrvan |
anèmija | im. ž. 〈G anèmijē〉 v. slabokrvnost |
anestètik | im. m. 〈G anestètika; mn. N anestètici, G anestètīkā〉 farm., med. sredstvo za anesteziju |
anestézija | im. ž. 〈G anestézijē〉 med. izazivanje privremenoga stanja oslabljene svijesti ili gubitka svijesti i osjeta bola s pomoću kemijskih sredstava tijekom medicinskoga zahvata ◇ lokalna ~ izazivanje gubitka osjeta bola na određenome dijelu tijela kemijskim sredstvima; opća ~ izazivanje stanja opće neosjetljivosti na vanjske podražaje, potpunoga gubitka osjeta bola i svijesti s pomoću kemijskih sredstava; sin. narkoza zast. |
angàžīrānōst | im. ž. 〈G angàžīrānosti, I angàžīrānošću/angàžīrānosti〉 1. uključenost u kakvu djelatnost 2. v. zalaganje, zauzimanje |
angažírati | gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. angàžīrām, 3. l. mn. angažírajū, imp. angàžīrāj, aor. angažírah, imperf. angàžīrāh, prid. r. angažírao, prid. t. angàžīrān〉 uzeti/uzimati za kakav posao, uključiti/uključivati u kakvu djelatnost [~ novoga trenera] • angažírati se 〈povr.〉 v. zauzeti se pod zauzeti, zauzimati se pod zauzimati, založiti se pod založiti¹, zalagati se pod zalagati |
angàžmān | im. m. 〈G angažmána; mn. N angažmáni, G angažmánā〉 1. posao na kraće vrijeme [dobiti ~] 2. v. zalaganje, zauzimanje |
angína | im. ž. 〈G angínē〉 med. stanje tjelesne nelagode popraćeno bolnim stezanjem ili upalom pojedinih organa |
anglikánac | im. m. 〈G anglikánca, V ȁnglikānče; mn. N anglikánci, G anglìkānācā〉 pripadnik Anglikanske Crkve |
anglikánčev | prid. 〈G anglikánčeva; ž. anglikánčeva, s. anglikánčevo〉 koji pripada anglikancu |
anglìkānka | im. ž. 〈G anglìkānkē, DL anglìkānki; mn. N anglìkānke, G anglìkānkā/anglìkānkī〉 pripadnica Anglikanske Crkve |
anglìkānskī | prid. 〈G anglìkānskōg(a); ž. anglìkānskā, s. anglìkānskō〉 koji se odnosi na anglikance i Anglikansku Crkvu |
ànglist | im. m. 〈G ànglista, V ànglistu; mn. N ànglisti, G ȁnglīstā〉 stručnjak koji proučava engleski jezik i književnosti na engleskome jeziku |
ànglistica | im. ž. 〈G ànglisticē; mn. N ànglistice, G ànglistīcā〉 stručnjakinja koja proučava engleski jezik i književnosti na engleskome jeziku |
ànglističin | prid. 〈G ànglističina; ž. ànglističina, s. ànglističino〉 koji pripada anglistici |
anglìstičkī | prid. 〈G anglìstičkōg(a); ž. anglìstičkā, s. anglìstičkō〉 koji se odnosi na angliste i anglistiku |
anglìstika | im. ž. 〈G anglìstikē, DL anglìstici〉 znanstvena disciplina koja se bavi proučavanjem engleskoga jezika i književnosti na engleskome jeziku |
anglìzam | im. m. 〈G anglìzma; mn. N anglìzmi, G anglìzāmā〉 jez. riječ engleskoga podrijetla posuđena u koji drugi jezik i prilagođena njegovu jezičnom sustavu |
anglosàksōnskī | prid. 〈G anglosàksōnskōg(a); ž. anglosàksōnskā, s. anglosàksōnskō〉 v. anglosaski |
anglosàskī | prid. 〈G anglosàskōg(a); ž. anglosàskā, s. anglosàskō〉 koji se odnosi na germanske narode Angle i Sase; sin. (anglosaksonski) |
animácija | im. ž. 〈G animácijē; mn. N animácije, G animácījā〉 1. snimanje niza crteža tako da se pri projekciji stječe dojam da se likovi s crteža pokreću 2. pokretanje, vođenje lutke u kazalištu |
ȁnimālan | prid. 〈G ȁnimālna; odr. ȁnimālnī, G ȁnimālnōg(a); ž. ȁnimālna, s. ȁnimālno〉 v. životinjski |