animàlist | im. m. 〈G animàlista, V animàlistu; mn. N animàlisti, G animàlīstā〉 likovni umjetnik koji u svojim djelima prikazuje životinje |
animalìstičkī | prid. 〈G animalìstičkōg(a); ž. animalìstičkā, s. animalìstičkō〉 koji se odnosi na animaliste |
anìmātor | im. m. 〈G anìmātora, V anìmātoru; mn. N anìmātori, G anìmātōrā〉 1. osoba koja pokreće ili vodi kakvu djelatnost [~ kulture] 2. osoba koja crta ili snima animacije 3. osoba koja pokreće ili vodi lutke u kazalištu |
anìmātorica | im. ž. 〈G anìmātoricē; mn. N anìmātorice, G anìmātorīcā〉 1. žena koja pokreće ili vodi kakvu djelatnost [~ kulture] 2. žena koja crta ili snima animacije 3. žena koja pokreće ili vodi lutke u kazalištu |
anìmātoričin | prid. 〈G anìmātoričin; ž. anìmātoričina, s. anìmātoričino〉 koji pripada animatorici |
anìmīrānī | prid. 〈G anìmīrānōg(a); ž. anìmīrānā, s. anìmīrānō〉 koji je izrađen tehnikom animacije [~ film] |
animírati | gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. anìmīrām, 3. l. mn. animírajū, imp. anìmīrāj, aor. animírah, imperf. anìmīrāh, prid. r. animírao, prid. t. anìmīrān〉 1. v. zabaviti 2. v. zabavljati 3. izraditi/izrađivati tehnikom animacije [~ film] 4. pokretati/pokrenuti ili voditi kakvu djelatnost 5. med. posebnom tehnikom potaknuti/poticati život [~ fetus] |
anìmist | im. m. 〈G anìmista, V anìmistu; mn. N anìmisti, G anìmīstā〉 rel. sljedbenik animizma |
anìmistica | im. ž. 〈G anìmisticē; mn. N anìmistice, G anìmīstīcā〉 sljedbenica animizma |
anìmističin | prid. 〈G anìmističina; ž. anìmističina, s. anìmističino〉 koji pripada animistici |
animìzam | im. m. 〈G animìzma〉 rel. mnogobožačko vjerovanje prema kojemu sve u prirodi ima dušu |
ȁniōn | im. m. 〈G ȁniōnā; mn. N ȁniōni, G ȁniōnā〉 fiz., kem. negativno nabijen ion; ant. kation |
ànis | im. m. 〈G ànisa〉 bot. 1. zeljasta jednogodišnja biljka s malim bijelim cvjetovima 2. začin koji se dobiva od plodova istoimene biljke |
ankèta | im. ž. 〈G ankètē; mn. N ankète, G ankétā〉 organizirano ispitivanje većega broja ljudi radi prikupljanja mišljenja i podataka o kakvoj pojavi, pitanju ili problemu |
ankètār | im. m. 〈G anketára, V ȁnketāru/ȁnketāre; mn. N anketári, G anketárā〉 osoba koja provodi anketu |
anketárev | prid. 〈G anketáreva; ž. anketáreva, s. anketárevo〉 koji pripada anketaru; sin. anketarov |
ankètārka | im. ž. 〈G ankètārkē, DL ankètārki; mn. N ankètārke, G ankètārkā/ankètārkī〉 žena koja provodi anketu |
anketárov | prid. 〈G anketárova; ž. anketárova, s. anketárovo〉 usp. anketarev |
anketírati | gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ankètīrām, 3. l. mn. anketírajū, imp. ankètīrāj, aor. anketírah, imperf. ankètīrāh, prid. r. anketírao, prid. t. ankètīrān〉 provesti/provoditi anketu |
ànketnī | prid. 〈G ànketnōg(a); ž. ànketnā, s. ànketnō〉 koji se odnosi na anketu [~ listić] |
anóda | im. ž. 〈G anódē; mn. N anóde, G anódā〉 fiz. pozitivna elektroda; ant. katoda |
anomàlija | im. ž. 〈G anomàlijē; mn. N anomàlije, G anomàlījā〉 1. otklon od uobičajena oblika, pravila, reda i sl. [~ vode] 2. v. nepravilnost |
ȁnonīman | |
anonímnōst | im. ž. 〈G anonímnosti, I anonímnošću/anonímnosti〉 osobina onoga koji je anoniman ili svojstvo onoga što je anonimno |
anorèksija | im. ž. 〈G anorèksijē〉 med. odbijanje uzimanja hrane prouzročeno kakvom bolešću ili željom za mršavošću ◇ nervozna ~ psihička bolest prouzročena odbijanjem hrane zbog pretjerane želje za mršavošću |
ȁnorgānskī | prid. 〈G ȁnorgānskōg(a); ž. ȁnorgānskā, s. ȁnorgānskō〉 koji se ne odnosi na organe i organizam ili koji ne pripada životinjskomu ili biljnomu svijetu [anorganske tvari]; ant. organski |
ansàmbl | im. m. 〈G ansàmbla; mn. N ansàmbli, G ànsambālā/ansámblā〉 1. v. družina 2. skupina glazbenika koji zajedno nastupaju |
antagònist | im. m. 〈G antagònista, V antagònistu; mn. N antagònisti, G antagònīstā〉 v. protivnik |
antagònistica | im. ž. 〈G antagònisticē; mn. N antagònistice, G antagònistīcā〉 v. protivnica |
antagònističin | prid. 〈G antagònističina; ž. antagònističina, s. antagònističino〉 v. protivničin |
antagonìstičkī | prid. 〈G antagonìstičkōg(a); ž. antagonìstičkā, s. antagonìstičkō〉 v. protivnički |
antànta | im. ž. 〈G antàntē〉 1. političko-vojni savez dviju ili više zemalja 2. (Antànta) pov. političko-vojni savez Velike Britanije, Francuske i Rusije u Prvome svjetskom ratu 3. (Mȃlā antànta) pov. političko-vojni savez Jugoslavije, Čehoslovačke i Rumunjske u razdoblju između Prvoga i Drugoga svjetskog rata |
anténa | im. ž. 〈G anténē; mn. N anténe, G anténā〉 1. tehn. kovinska konstrukcija kojom se kroz atmosferu šalju i primaju različiti elektromagnetski valovi, sastavni dio odašiljača i prijamnika [satelitska ~; televizijska ~] 2. v. ticalo |
àntēnskī | prid. 〈G àntēnskōg(a); ž. àntēnskā, s. àntēnskō〉 koji se odnosi na antene [~ priključak] |
antialkohòličār | im. m. 〈G antialkohòličāra, V antialkohòličāru/antialkohòličāre; mn. N antialkohòličāri, G antialkohòličārā〉 1. osoba koja se bori protiv alkoholizma 2. osoba koja uopće ne pije alkoholna pića; ant. alkoholičar |
antialkohòličārev | prid. 〈G antialkohòličāreva; ž. antialkohòličāreva, s. antialkohòličārevo〉 1. koji pripada osobi koja se bori protiv alkoholizma 2. koji pripada osobi koja uopće ne pije alkoholna pića; ant. alkoholičarev, alkoholičarov; sin. antialkoholičarov |
antialkohòličārka | im. ž. 〈G antialkohòličārkē, DL antialkohòličārki; mn. N antialkohòličārke, G antialkohòličārkā/antialkohòličārkī〉 1. žena koja se bori protiv alkoholizma 2. žena koja uopće ne pije alkoholna pića; ant. alkoholičarka |
antialkohòličārov | prid. 〈G antialkohòličārova; ž. antialkohòličārova, s. antialkohòličārovo〉 usp. antialkoholičarev |
antibiòtik | im. m. 〈G antibiòtika; mn. N antibiòtici, G antibiòtīkā〉 farm. tvar koja sprečava rast i razmnožavanje mikroorganizama ili ih ubija; lijek protiv mnogih bolesti prouzročenih mikroorganizmima |
anticiklóna | im. ž. 〈G anticiklónē; mn. N anticiklóne, G anticiklónā〉 met. područje visokoga tlaka zraka od kojega se zrak vrtložno kreće prema rubnim područjima nižega tlaka zraka; ant. ciklona |
anticipírati | gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. anticìpīrām, 3. l. mn. anticipírajū, imp. anticìpīrāj, aor. anticipírah, imperf. anticìpīrāh, prid. r. anticipírao, prid. t. anticìpīrān〉 iznijeti/iznositi mišljenje koje će se poslije potvrditi |
antičèstica | im. ž. 〈G antičèsticē; mn. N antičèstice, G antičèstīcā〉 fiz. subatomska čestica koja se od normalnih dijelova atoma razlikuje samo predznakom magnetskoga momenta; sin. protučestica |
àntičkī | prid. 〈G àntičkōg(a); ž. àntičkā, s. àntičkō〉 koji se odnosi na antiku [antička drama] |
antifàšist | im. m. 〈G antifàšista, V antifàšistu; mn. N antifàšisti, G antifàšīstā〉 1. pov. osoba koja se u Drugome svjetskom ratu borila protiv fašizma i nacizma 2. pol. protivnik fašističkih ideja; ant. fašist |
antifàšistica | im. ž. 〈G antifàšisticē; mn. N antifàšistice, G antifàšīstīcā〉 1. pov. žena koja se u Drugome svjetskom ratu borila protiv fašizma i nacizma 2. pol. protivnica fašističkih ideja; ant. fašistica |
antifàšističin | prid. 〈G antifàšističina; ž. antifàšističina, s. antifàšističino〉 1. pov. koji pripada ženi koja se u Drugome svjetskom ratu borila protiv fašizma i nacizma 2. pol. koji pripada protivnici fašističkih ideja; ant. fašističin |
antifašìstičkī | prid. 〈G antifašìstičkōg(a); ž. antifašìstičkā, s. antifašìstičkō〉 1. koji se odnosi na antifašizam; ant. fašistički 2. pov. koji se odnosi na osobe koje su se u Drugome svjetskom ratu borile protiv fašizma i nacizma [~ pokret] 3. pol. koji se odnosi na protivnike fašističkih ideja; ant. fašistički |
antifašìzam | im. m. 〈G antifašìzma〉 pol. pokret protiv radikalno nacionalističkih obilježja; ant. fašizam |