im. m. 〈G brícē, V brȋco; mn. N bríce, G brícā〉 razg., hip. v. brijač

im. m. 〈G brȋda, L brídu; mn. N brȉdovi, G brȉdōvā〉 1. crta u kojoj se sijeku dvije susjedne stranice ili plohe, oštar rub na kojemu predmetu [~ noža] 2. mat. dužina koja spaja dva susjedna vrha geometrijskoga tijela

prid. 〈G brìtka; odr. brìtkī, G brìtkōg(a); ž. brìtka, s. brȉtko; komp. brìtkijī〉 1. koji ima tanak brid pa dobro reže, siječe ili pili [~ nož]; sin. oštar; ant. tup 2. pren. koji je strog, oštar, neugodan i sadržava prijekor [britka primjedba]; sin. britak

im. ž. 〈G brȉgē, DL brȉzi; mn. N brȉge, G brȋgā〉 1. osjećaj uznemirenosti ili straha zbog koga ili čega [~ zbog neuspjeha] 2. pažnja, trud oko koga ili čega [~ o djeci]; sin. skrb; ant. nebriga ♦ brinuti tuđu brigu miješati se (upletati se) u tuđe probleme; udari brigu na veselje zaboravi brige (nevolje) u veseloj atmosferi (društvu); veseli se unatoč neprilikama

im. ž. 〈G brigádē; mn. N brigáde, G brigádā〉 vojn. postrojba kopnene vojske koja se sastoji od pet bojna i ima najviše dvije tisuće vojnika

im. m. 〈G brigadíra, V brȉgadīru; mn. N brigadíri, G brigadírā〉 vojn. 1. 〈jd.〉 viši časnički čin u kopnenoj vojsci 2. osoba s istoimenim činom

im. ž. 〈G brigàdīrkē, DL brigàdīrki; mn. N brigàdīrke, G brigàdīrkā/brigàdīrkī〉 vojn. žena s činom brigadira

prid. 〈G brìgādnōg(a); ž. brìgādnā, s. brìgādnō〉 koji se odnosi na brigadu [~ general]

im. m. 〈G brijáča, V brȉjāču; mn. N brijáči, G brijáčā〉 obrtnik koji brije i šiša muškarce; sin. brico razg., hip.

im. ž. 〈G brijàčicē; mn. N brijàčice, G brijàčīcā〉 obrtnica koja brije i šiša muškarce

prid. 〈G brijàčičina; ž. brijàčičina, s. brijàčičino〉 koji pripada brijačici

prid. 〈G brìjāčkōg(a); ž. brìjāčkā, s. brìjāčkō〉 koji se odnosi na brijače [~ obrt]

im. ž. 〈G brìjāčnicē; mn. N brìjāčnice, G brìjāčnīcā〉 mjesto na kojemu se briju i šišaju muškarci

prid. 〈G brìjāćēg(a); ž. brìjāćā, s. brìjāćē〉 koji služi za brijanje [~ pribor]

im. s. 〈G brȉjānja〉 uklanjanje dlaka s kože s pomoću britve ili brijaćega aparata

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. brȉjēm, 3. l. mn. brȉjū, imp. brȋj, aor. brȉjah, imperf. brȉjāh, prid. r. brȉjao, prid. t. brȉjān〉 uklanjati dlake s kože s pomoću britve ili brijaćega aparata [~ glavu; ~ brkove; ~ se svakoga jutra]

im. m. 〈G brijȇga, L brijégu; mn. N brȅgovi/brjȅgovi/brijȇzi, G brȅgova/brjȅgōva/brijégā〉 zem. prirodna uzvisina od 200 do 500 m nadmorske visine, najčešće sa samo jednim vrhom ◇ ledeni ~ velika cjelovita masa leda koja pluta morem u polarnim područjima, a iz mora joj viri samo vrh ♦ kao od brijega (brda, stijene) odvaljen, usp. brdo

im. m. 〈G brijésta; mn. N brijéstovi, G brijéstōvā〉 bot. listopadno drvo tvrda debla i simetričnih listova

im. m. 〈G brìljanta; mn. N brìljanti, G brìljanātā〉 brušeni dijamant

prid. 〈G briljàntna; odr. briljàntnī, G briljàntnōg(a); ž. briljàntna, s. briljàntno; komp. briljàntnijī〉 1. koji je od briljanata, na kojemu su briljanti [briljantni prsten] 2. pren. koji je iznimno dobar [~ potez; ~ učenik]

im. m. 〈G briljantína; mn. N briljantíni, G briljantínā〉 mirisno ulje kojim se maže kosa radi sjaja

im. ž. 〈G brinètē; mn. N brinète, G brinétā〉 žena koja ima smeđu kosu

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. brȉnēm se, 3. l. mn. brȉnū se, imp. brȉni se, aor. brȉnuh se, imperf. brȉnjāh se, prid. r. brȉnuo se〉 1. biti u brizi ili zabrinut [~ zbog neuspjeha] 2. posvećivati pažnju, trud ili vrijeme komu ili čemu [~ o djetetu]; sin. skrbiti se, (voditi brigu) v. pod voditi

im. m. 〈G brisáča; mn. N brisáči, G brisáčā〉 naprava na vozilu kojom se briše prednje i zadnje staklo [vjetrobranski brisači]

im. s. 〈G brȉsānja〉 1. čišćenje ili uklanjanje prljavštine, prašine ili vlage s koje površine 2. uklanjanje onoga što je napisano ili nacrtano 3. sušenje tijela, obično ručnikom nakon kupanja

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. brȉšēm, 3. l. mn. brȉšū, imp. brȉši, aor. brȉsah, imperf. brȉsāh, prid. r. brȉsao, prid. t. brȉsān〉 1. 〈prijel.〉 čistiti ili s površine uklanjati prljavštinu, prašinu, vlagu i sl. [~ prašinu s namještaja; ~ ruke ručnikom] 2. 〈neprijel.〉 uklanjati ono što je napisano ili nacrtano [~ gumicom] • brȉsati (se) 〈prijel.〉 sušiti komu tijelo, obično ručnikom nakon kupanja

prid. 〈G brìtka; odr. brìtkī, G brìtkōg(a); ž. brìtka, s. brȉtko; komp. brìtkijī〉 usp. bridak

im. ž. 〈G brȉtkosti, I brȉtkošću/brȉtkosti〉 1. svojstvo onoga što ima tanak brid pa dobro reže, siječe ili pili; sin. oštrina; ant. tupost 2. pren. svojstvo onoga što je strogo, oštro, neugodno i sadržava prijekor

im. ž. 〈G brȉtvē; mn. N brȉtve, G brȉtāvā/brȋtvā/brȉtvī〉 veoma oštar nož, često na sklapanje, koji služi za brijanje ♦ dok (prije nego) kažeš ~ brzo, odmah, u najkraćemu roku

im. ž. 〈G brȉtvicē; mn. N brȉtvice, G brȉtvīcā〉 1. um. mala britva 2. tanka čelična pločica s dvjema oštricama koja služi za brijanje; sin. žilet

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. brȉzgām, 3. l. mn. brȉzgajū, imp. brȉzgāj, aor. brȉzgah, imperf. brȉzgāh, prid. r. brȉzgao〉 naglo izbijati ili teći u snažnome mlazu [Krv brizga iz rane.]; sin. šikljati; vidski parnjak: briznuti

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. brȉznēm, 3. l. mn. brȉznū, imp. brȉzni, aor. brȉznuh, prid. r. brȉznuo〉 naglo izbiti ili poteći u snažnome mlazu [Krv je briznula iz rane.]; sin. šiknuti; vidski parnjak: brizgati

prid. 〈G brȉžna; odr. brȉžnī, G brȉžnōg(a); ž. brȉžna, s. brȉžno; komp. brìžnijī〉 1. koji je pun pažnje, ljubavi i brige [~ roditelj] 2. koji odražava pažnju, ljubav i brigu [brižno ponašanje]; sin. brižljiv; ant. nemaran

prid. 〈G brìžljiva; odr. brìžljivī, G brìžljivōg(a); ž. brìžljiva, s. brìžljivo; komp. brižljìvijī〉 1. koji je pun pažnje, ljubavi i brige [~ roditelj] 2. koji odražava pažnju, ljubav i brigu [brižljivo ponašanje]; sin. brižan; ant. nemaran

pril. 〈komp. brižljìvijē〉 s mnogo pažnje, ljubavi i brige prema komu ili čemu; sin. brižno; ant. nemarno

im. ž. 〈G brìžljivosti, I brìžljivošću/brìžljivosti〉 osobina onoga koji je brižljiv ili svojstvo onoga što je brižljivo; sin. brižnost; ant. nemarnost

pril. 〈komp. brìžnijē〉 s mnogo pažnje, ljubavi i brige prema komu ili čemu; sin. brižljivo; ant. nemarno

im. ž. 〈G brížnosti, I brížnošću/brížnosti〉 osobina onoga koji je brižan ili svojstvo onoga što je brižno; sin. brižljivost; ant. nemarnost

prid. 〈G brježùljkasta; odr. brježùljkastī, G brježùljkastōg(a); ž. brježùljkasta, s. brježùljkasto〉 koji je pun brježuljaka [~ kraj]

im. m. 〈G bȓka, L bŕku; mn. bȑkovi/bȓci, G bȑkōvā/bȓkā〉 1. 〈mn.〉 dlake iznad gornje usne 2. duga dlaka na njušci nekih životinja [kozji ~] 3. bot. ženski cvjetovi u obliku vlakana na vrhu kukuruznoga klipa; sin. svila ♦ gladiti ~ (brkove, bradu), usp. brada; omastiti brk (brke, brkove) 1. nasititi se, najesti se do sita, pojesti mnogo ukusne i masne hrane; 2. imati koristi od čega, okoristiti se čime; reći komu što u ~ (lice) otvoreno (bez okolišanja) reći komu što; smijati se (smješkati se i sl.) ispod brka smijati se podmuklo (podrugljivo); smiješi se komu ~ odaje (pokazuje) tko radost (veselje)

prid. 〈G br̀kata; odr. br̀katī, G br̀katōg(a); ž. br̀kata, s. br̀kato; komp. brkàtijī〉 koji ima velike brkove [~ mladić]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. bȓkām, 3. l. mn. bŕkajū, imp. bȓkāj, aor. bŕkah, imperf. bȓkāh, prid. r. bŕkao, prid. t. bȓkān〉 zamjenjivati što čime drugim i praviti zbrku [~ pojmove]; sin. miješati

im. ž. 〈G bȑkljē; mn. N bȑklje, G bȓkljā/bȑkljī〉 1. naprava od granja za sušenje trave i djeteline 2. poprečna greda na željezničkim i cestovnim prijelazima; sin. (rampa)

im. m. 〈G bŕloga; mn. N bŕlozi, G bŕlōgā〉 zatvoreno i zaklonjeno mjesto na kojemu neke životinje borave ili provode zimu [medvjeđi ~]

im. ž. 〈G br̀nistrē; mn. N br̀nistre, G bȑnīstrā〉 bot. grmolika sredozemna biljka iz porodice leptirnjača mirisnih i lijepih žutih cvjetova; sin. (žuka)

im. m. 〈G brȍda, L bròdu; mn. N brȍdovi, G brȍdōvā〉 1. pom. plovilo duže od 12 metara koje prevozi ljude i teret; sin. (lađa) 2. grad. uzdužni dio crkve odijeljen stupovima i namijenjen vjernicima; sin. lađa ◇ svemirski ~ letjelica koja se lansira u svemir

im. m. 〈G brodára, V brȍdāru/brȍdāre; mn. N brodári, G brodárā〉 osoba ili tvrtka koja se bavi prijevozom ljudi i tereta brodovima

prid. 〈G brodáreva; ž. brodáreva, s. brodárevo〉 koji pripada brodaru; sin. brodarov