im. ž. 〈G bèzvōljnosti, I bèzvōljnošću/bèzvōljnosti〉 osobina onoga koji je bezvoljan ili svojstvo onoga što je bezvoljno; sin. (apatija)

prid. 〈G bȅzvrijēdna; odr. bȅzvrijēdnī, G bȅzvrijēdnōg(a); ž. bȅzvrijēdna, s. bȅzvrijēdno; komp. bezvrèdnijī〉 koji nema nikakvu vrijednost [~ prsten]; ant. dragocjen, skupocjen, vrijedan

prid. 〈G bèzvūčna; odr. bèzvūčnī, G bèzvūčnōg(a); ž. bèzvūčna, s. bèzvūčno〉 1. koji ne sadržava nikakav zvuk 2. gram. pri čijemu izgovoru glasnice ne titraju [bezvučni suglasnik]; ant. zvonačni, zvonak; ant. zvučan

im. ž. 〈G bèzvūčnosti, I bèzvūčnošću/bèzvūčnosti〉 1. svojstvo onoga što ne sadržava nikakav zvuk 2. gram. svojstvo glasa pri čijemu izgovoru glasnice ne titraju; ant. zvonkost; ant. zvučnost

prid. 〈neskl.〉 1. koji je boje neobojene vune [~ suknja] 2. 〈u im. funkciji〉 boja neobojene vune [Više volim bež nego bijelo.]

prid. 〈G bèžičnōg(a); ž. bèžičnā, s. bèžičnō〉 koji nema žice, koji se prenosi bez žica [~ alarm; ~ telefon]; ant. žičani

prid. 〈G bȅživotna; odr. bȅživotnī, G bȅživotnōg(a); ž. bȅživotna, s. bȅživotno〉 1. koji ne pokazuje znakove života 2. pren. koji je bezizražajan i nezanimljiv [beživotno ponašanje]

im. m. 〈G bȉatlōna〉 sp. skijaško trčanje uz gađanje puškom

im. m. 〈G biatlónca, V bȉatlōnče; mn. N biatlónci, G biàtlōnācā〉 osoba koja se bavi biatlonom

prid. 〈G biatlónčeva; ž. biatlónčeva, s. biatlónčevo〉 koji pripada biatloncu

im. ž. 〈G biàtlōnkē, DL biàtlōnki; mn. N biàtlōnke, G biàtlōnkā/biàtlōnkī〉 žena koja se bavi biatlonom

prid. 〈G bȉatlōnskōg(a); ž. bȉatlōnskā, s. bȉatlōnskō〉 koji se odnosi na biatlonce i biatlon [biatlonsko natjecanje]

im. m. → papar

im. ž. 〈G Bìblijē〉 rel. knjiga koju kršćani smatraju svetom i glavni je izvor njihove vjere; sin. Sveto pismo v. pod pismo

prid. 〈G bìblījskōg(a); ž. bìblījskā, s. bìblījskō〉 koji se odnosi na Bibliju

im. m. 〈G biblióbusa; mn. N biblióbusi, G biblióbūsā〉 autobus u kojemu je smještena knjižnica

im. ž. 〈G bibliogràfijē〉 popis članaka ili knjiga određenoga područja ili autora [znanstvena ~]

prid. 〈G bibliòtēčnōg(a); ž. bibliòtēčnā, s. bibliòtēčnō〉 v. knjižnični

im. ž. 〈G bibliotékē, DL bibliotéci; mn. N bibliotéke, G bibliotékā〉 v. knjižnica

im. m. 〈G bibliotekára, V bȉbliotekāru/bȉbliotekāre; mn. N bibliotekári, G bibliotekárā〉 v. knjižničar

prid. 〈G bibliotekáreva; ž. bibliotekáreva, s. bibliotekárevo〉 v. knjižničarev

im. ž. 〈G bibliotekàricē; mn. N bibliotekàrice, G bibliotekàrīcā〉 v. knjižničarka

prid. 〈G bibliotekàričina; ž. bibliotekàričina, s. bibliotekàričino〉 v. knjižničarkin

prid. 〈G bibliotekárova; ž. bibliotekárova, s. bibliotekárovo〉 v. knjižničarev

prid. 〈G bibliotèkārskōg(a); ž. bibliotèkārskā, s. bibliotèkārskō〉 v. knjižničarski

im. s. 〈G bibliotekárstva〉 v. knjižničarstvo

im. m. 〈G bicìkla; mn. N bicìkli, G bicìkālā/bicíklā〉 vozilo na nožni pogon s dvama kotačima [sportski ~; trkaći ~]

im. m. 〈G bicìklista, V bicìklistu; mn. N bicìklisti, G bicìklīstā〉 1. osoba koja vozi bicikl 2. osoba koja se bavi biciklizmom

im. ž. 〈G bicìklisticē; mn. N bicìklistice, G bicìklistīcā〉 1. žena koja vozi bicikl 2. žena koja se bavi biciklizmom

prid. 〈G bicìklističina; ž. bicìklističina, s. bicìklističino〉 koji pripada biciklistici

prid. 〈G biciklìstičkōg(a); ž. biciklìstičkā, s. biciklìstičkō〉 koji se odnosi na bicikliste i biciklizam [biciklistička staza]

im. m. 〈G biciklìzma〉 sp. sportska grana koja uključuje različite načine vožnje bicikla

im. m. 〈G bìča; mn. N bìčevi, G bȉčēvā〉 1. predmet s pomoću kojega se tjera stoka izrađen od kožnatih vrpca pričvršćenih na držak [jahaći ~] 2. biol. dio tijela nekih organizama koji im služi za kretanje

prid. 〈G bȉčasta; odr. bȉčastī, G bȉčastōg(a); ž. bȉčasta, s. bȉčasto〉 koji je u obliku biča

im. m. 〈G bičáša; mn. N bičáši, G bičášā〉 zool. 1. 〈mn.〉 koljeno u podcarstvu praživotinja koje imaju jedan ili više bičeva s pomoću kojih se pokreću 2. pripadnik istoimenoga koljena

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. bȉčujēm, 3. l. mn. bȉčujū, imp. bȉčūj, aor. bȉčevah, imperf. bȉčevāh, prid. r. bȉčevao, prid. t. bȉčevān〉 udarati bičem [~ robove]

im. m. 〈G bíća; mn. N bíća, G bíćā〉 stvarno ili izmišljeno stvorenje, ono što živi u stvarnosti ili u mašti [ljudsko ~; društveno ~; natprirodno ~]; sin. (stvorenje)

im. ž. 〈G bigàmijē〉 pojava da je jedan muškarac oženjen dvjema ženama; sin. dvoženstvo

im. ž. 〈G bijédē; mn. N bijéde, G bijédā〉 stanje u kojemu se oskudijeva u svemu [živjeti u bijedi]; sin. neimaština, nestašica, oskudica, siromaštvo; ant. blagostanje, bogatstvo, obilje, raskoš ♦ navući (natovariti) bijedu na vrat upasti u nepriliku, svojom krivicom izazvati nevolju; skinuti bijedu s vrata osloboditi se nevolje, izići iz neugodne situacije

prid. 〈G bijédna; odr. bijȇdnī, G bijȇdnōg(a); ž. bijédna, s. bijȇdno; komp. bjèdnijī〉 1. koji je ispunjen bijedom [~ život] 2. koji živi u bijedi i siromaštvu [bijedna obitelj]; sin. jadan, ubog

im. ž. 〈G bijȇdnicē; mn. N bijȇdnice, G bijȇdnīcā〉 1. žena koja živi u bijedi 2. pren. loša žena; sin. ništarija

prid. 〈G bijȇdničina; ž. bijȇdničina, s. bijȇdničino〉 koji pripada bijednici

im. m. 〈G bijȇdnīka, V bijȇdnīče; mn. N bijȇdnīci, G bijȇdnīkā〉 1. osoba koja živi u bijedi 2. pren. loša osoba; sin. ništarija

im. m. 〈G bijȇga, L bijégu; mn. N bjȅgovi, G bjȅgōvā〉 brzi i nagli odlazak, obično trkom, s mjesta koje se želi napustiti [~ od neprijatelja; dati se u ~]

prid. 〈G bijéla; odr. bijȇlī, G bijȇlōg(a); ž. bijéla, s. bijélo; komp. bjȅljī/bjèlijī〉 1. koji je boje snijega ili mlijeka; ant. crn 2. koji je svjetliji od čega drugoga iste vrste [bijelo grožđe; bijela kava; bijeli kruh]; ant. crn 3. 〈u im. funkciji〉 〈jd. s.〉 boja snijega ili mlijeka [Više volim bijelo nego crno.]; ant. crno v. pod crn ♦ ~ bjelcat naglašeno bijel, potpuno bijel

im. m. 〈G bijélca, V bijȇlče; mn. N bijélci, G bijȇlācā〉 pripadnik bijele rase; sin. europeid; ant. crnac ◇ kupusni ~ zool. leptir štetočinja bijelih krila s crnim vrhovima

prid. 〈G bijélčeva; ž. bijélčeva, s. bijélčevo〉 koji pripada bijelcu; ant. crnčev

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. bijȇlīm, 3. l. mn. bijȇlē, imp. bijéli, aor. bijélih, imperf. bijȇljāh, prid. r. bijélio, prid. t. bijȇljen〉 bojiti što u bijelo, činiti bijelim [~ zidove]