im. m. 〈G dȉoničāra, V dȉoničāru/dȉoničāre; mn. N dȉoničāri, G dȉoničārā〉 pravna ili fizička osoba koja ima dionice

prid. 〈G dȉoničāreva; ž. dȉoničāreva, s. dȉoničārevo〉 koji pripada dioničaru; sin. dioničarov

im. ž. 〈G dȉoničārkē, DL dȉoničārki; mn. N dȉoničārke, G dȉoničārkā/dȉoničārkī〉 žena koja ima dionice

prid. 〈G dȉoničārova; ž. dȉoničārova, s. dȉoničārovo〉 usp. dioničarev

prid. 〈G dȉoničkōg(a); ž. dȉoničkā, s. dȉoničkō〉 koji se odnosi na dionice [dioničko društvo]

im. ž. 〈G diòptrijē; mn. N diòptrije, G diòptrījā〉 fiz. mjerna jedinica za jakost leće (dpt)

im. m. 〈G dipeptída; mn. N dipeptídi, G dipeptídā〉 kem. kemijski spoj od dviju aminokiselina vezanih prepoznatljivom atomskom skupinom -NHCO-

im. m. 〈G dȉplāša; mn. N dȉplāši, G dȉplāšā〉 svirač na diplama

im. ž. 〈G diplàšicē; mn. N diplàšice, G diplàšīcā〉 sviračica na diplama

prid. 〈G diplàšičina; ž. diplàšičina, s. diplàšičino〉 koji pripada diplašici

im. pl. t. ž. 〈G dȉpālā/dȋplā/dȉplī〉 folk., glazb. dvocijevna drvena svirala; sin. dvojnice ♦ svirati (udariti) u iste ~ 〈s kim〉 složiti se s kim, prihvatiti čije stajalište; udariti u druge ~ promijeniti mišljenje, reći drukčije nego prije

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. dȉplīm, 3. l. mn. dȉplē, imp. dȉpli, aor. dȉplih, imperf. dȉpljāh, prid. r. dȉplio〉 svirati u diple

prid. 〈G dȉploīdna; odr. dȉploīdnī, G dȉploīdnōg(a); ž. dȉploīdna, s. dȉploīdno〉 biol. koji ima dvije skupine kromosoma; ant. haploidan

im. ž. 〈G diplómē; mn. N diplóme, G diplómā〉 1. svjedodžba o položenome završnom ispitu [fakultetska ~; majstorska ~] 2. dokument kojim se potvrđuje čija zasluga [~ za hrabrost]

im. ž. 〈G diplomácijē〉 1. pol. grana politike koja se bavi odnosima među državama 2. pren. spretnost i taktičnost u vođenju pregovora i poslova

im. m. 〈G diplòmata; mn. N diplòmati, G diplòmātā〉 1. osoba koja je u diplomatskoj službi 2. pren. osoba koja se taktično ponaša

im. ž. 〈G diplòmatkinjē; mn. N diplòmatkinje, G diplòmatkīnjā〉 1. žena koja je u diplomatskoj službi 2. pren. žena koja se taktično ponaša

prid. 〈G diplòmatskōg(a); ž. diplòmatskā, s. diplòmatskō〉 1. koji se odnosi na diplomate i diplomaciju [~ odnosi] 2. pren. koji je taktičan i suzdržan [~ odgovor]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. diplòmīrām, 3. l. mn. diplomírajū, imp. diplòmīrāj, aor. diplomírah, prid. r. diplomírao〉 završiti studij polaganjem diplomskoga ispita [~ matematiku; ~ pravo]

prid. 〈G dìplōmskōg(a); ž. dìplōmskā, s. dìplōmskō〉 1. koji se odnosi na diplomu [~ rad] 2. koji se odnosi na četvrtu i petu godinu studija [~ studij]

im. s. 〈G dȉpljēnja〉 sviranje dipala

im. m. 〈G dȉptiha; mn. N dȉptisi, G dȉptīhā〉 1. lik. a. u antici sklopive pločice od kovine, drva ili bjelokosti, iznutra premazane voskom po kojemu se pisalo b. dvodijelna slika ili reljef 2. umj. dva idejno povezana dijela [baletni ~; ~ za violončelo i glasovir]

im. s. 〈G díralīšta; mn. N díralīšta, G díralīštā〉 mat. točka dodira dviju krivulja ili dviju zakrivljenih ploha

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. dȋrām, 3. l. mn. dírajū, imp. dȋrāj, aor. dírah, imperf. dȋrāh, prid. r. dírao, prid. t. dȋrān〉 1. 〈prijel.〉 a. više puta dolaziti s kim ili s čim u kratak tjelesni doticaj [~ komu ruku]; sin. dodirivati, doticati, ticati poet. b. pren. izazivati osjećaj nježnosti ili suosjećanja [Dira me njegova priča.] 2. 〈prijel./neprijel.〉 miješati se u čija materijalna, psihička ili duhovna dobra, u poslove ili u ono što je zabranjeno [~ bolnu točku; ~ u čiju tajnu]; vidski paranjak: dirnuti

prid. 〈G dìrektna; odr. dìrektnī, G dìrektnōg(a); ž. dìrektna, s. dìrektno; komp. dirèktnijī〉 v. izravan, neposredan

im. m. 〈G dìrektora; mn. N dìrektori, G dìrektōrā〉 1. osoba koja u radnoj, činovničkoj hijerarhiji upravlja ustanovom, poduzećem ili važnom jedinicom u organizaciji rada ili djelatnosti [generalni ~; tehnički ~] 2. v. ravnatelj

im. ž. 〈G dìrektoricē; mn. N dìrektorice, G dìrektorīcā〉 1. žena koja u radnoj, činovničkoj hijerarhiji upravlja ustanovom, poduzećem ili važnom jedinicom u organizaciji rada ili djelatnosti [generalna ~; tehnička ~] 2. v. ravnateljica

prid. 〈G direktòričina; ž. direktòričina, s. direktòričino〉 v. ravnateljičin

im. m. 〈G dirèktōrija〉 1. v. imenik 2. (Dirèktōrij) pov. najviše tijelo državne vlasti u Francuskoj krajem 18. stoljeća

im. m. 〈G dirìgenta; mn. N dirìgenti, G dirìgenātā〉 glazbenik koji upravlja izvedbom glazbenoga djela

im. ž. 〈G dirìgenticē; mn. N dirìgentice, G dirìgentīcā〉 glazbenica koja upravlja izvedbom glazbenoga djela

prid. 〈G dirìgentičina; ž. dirìgentičina, s. dirìgentičino〉 koji pripada dirigentici

prid. 〈G dirìgentskōg(a); ž. dirìgentskā, s. dirìgentskō〉 koji se odnosi na dirigente [~ štapić]

im. s. 〈G dirigírānja〉 1. upravljanje izvođenjem glazbenoga djela pokretima ruku; sin. ravnanje 2. pren. odlučno upravljanje čime

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. dirìgīrām, 3. l. mn. dirigírajū, imp. dirìgīrāj, aor. dirigírah, imperf. dirìgīrāh, prid. r. dirigírao, prid. t. dirìgīrān〉 1. pokretima ruku upravljati izvođenjem glazbenoga djela [~ orkestrom]; sin. ravnati 2. pren. 〈neprijel.〉 odlučno upravljati čime

prid. 〈G dìrljiva; odr. dìrljivī, G dìrljivōg(a); ž. dìrljiva, s. dìrljivo; komp. dirljìvijī〉 koji dira, izaziva ganuće [~ govor]; sin. ganutljiv

gl. svrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. dȋrnēm, 3. l. mn. dȋrnū, imp. dírni, aor. dírnuh, prid. r. dírnuo, prid. t. dȋrnūt〉 1. 〈prijel.〉 a. nakratko biti s kim ili s čim u kratkome tjelesnom doticaju [~ komu ruku]; sin. dodirnuti, dotaknuti, taknuti poet. b. pren. izazvati nježnost ili suosjećanje [Dirnula me je njegova priča.]; sin. ganuti, taknuti razg.; ( tronuti) 2. 〈prijel./neprijel.〉 umiješati se u čija materijalna, psihička ili duhovna dobra, u poslove ili u ono što je zabranjeno [~ bolnu točku; ~ u čiju tajnu]; vidski paranjak: dirati

im. ž. 〈G dȋrnūtosti, I dȋrnūtošću/dȋrnūtosti〉 stanje onoga koji je dirnut; sin. ganutost, ( tronutost)

im. m. 〈G disaharída; mn. N disaharídi, G disaharídā〉 kem. šećer koji se sastoji od dviju vezanih molekula monosaharida

im. s. 〈G dísānja〉 med. primanje kisika u organizam i izbacivanje ugljikova dioksida [pravilno ~]; sin. (respiracija) ◇ umjetno ~ oživljavanje posebnim pokretima ili uređajima

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. dȋšēm, 3. l. mn. dȋšū, imp. díši, aor. dísah, imperf. dȋsāh, prid. r. dísao〉 med. primati kisik u organizam i izbacivati ugljikov dioksid

im. ž. 〈G disciplìnē; mn. N disciplìne, G disciplínā〉 1. poslušnost i ponašanje prema strogim pravilima; sin. stega 2. dio koje znanosti ili sporta [atletska ~; matematička ~]

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. disciplìnīrām, 3. l. mn. disciplinírajū, imp. disciplìnīrāj, aor. disciplinírah, imperf. disciplìnīrāh, prid. r. disciplinírao, prid. t. disciplìnīrān〉 uvesti/uvoditi disciplinu, dovesti/dovoditi u red [~ razred]

prid. 〈G dȉscìplīnskōg(a); ž. dȉscìplīnskā, s. dȉscìplīnskō〉 koji se odnosi na disciplinu [~ postupak]; sin. stegovni

im. ž. 〈G disertácijē; mn. N disertácije, G disertácījā〉 samostalno znanstveno djelo kojim se stječe doktorska titula; sin. doktorat

prid. 〈G disgràfična; odr. disgràfičnī, G disgràfičnōg(a); ž. disgràfična, s. disgràfično〉 koji pati od disgrafije [disgrafično dijete]

im. m. 〈G disgràfičāra, V disgràfičāru/disgràfičāre; mn. N disgràfičāri, G disgràfičārā〉 osoba koja pati od disgrafije

prid. 〈G disgràfičāreva; ž. disgràfičāreva, s. disgràfičārevo〉 koji pripada disgrafičaru; sin. disgrafičarov