im. ž. 〈G dividèndē; mn. N dividènde, G dividéndā/dividèndī〉 gosp. dio dobitka koji se isplaćuje vlasnicima dionica na temelju zaključka godišnje skupštine dioničara

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. dȋvīm se, 3. l. mn. dȋvē se, imp. dívi se, aor. dívih se, imperf. dȋvljāh se, prid. r. dívio se〉 1. izražavati da se što smatra iznimno lijepim [~ slici] 2. izražavati iznimno poštovanje prema komu ili čemu [~ pjesniku]

im. m. 〈G dìvīzora; mn. N dìvīzori, G dìvīzōrā〉 v. djelitelj

zb. im. ž. 〈G dȉvljāči〉 divlje životinje koje se love ili uzgajaju za lov [niska ~; visoka ~]

prid. 〈G dìvljāčkōg(a); ž. dìvljāčkā, s. dìvljāčkō〉 koji se odnosi na divljake [divljačko urlanje]

pril. na način divljaka [~ urlati]

im. m. 〈G divljáka, V dȉvljāče; mn. N divljáci, G divljákā〉 1. osoba koja je živjela u plemenu u razdoblju najnižega stupnja razvoja čovječanstva 2. pren. osoba koja se divlje, grubo i neodgojeno ponaša

im. ž. 〈G divljàkinjē; mn. N divljàkinje, G divljàkīnjā〉 1. žena koja je živjela u plemenu u razdoblju najnižega stupnja razvoja čovječanstva 2. pren. žena koja se divlje, grubo i neodgojeno ponaša; sin. divljakuša pogr.

im. ž. 〈G divljàkušē; mn. N divljàkuše, G divljàkūšā〉 pogr. žena koja se divlje, grubo i neodgojeno ponaša; sin. divljakinja pren.

im. s. 〈G divljáštva〉 1. najniži stupanj razvoja ljudske zajednice u kojemu se zadovoljavaju samo osnovne životne potrebe 2. svojstvo onoga koji je divlji

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. dìvljām, 3. l. mn. dìvljajū, imp. dìvljāj, aor. dìvljah, imperf. dìvljāh, prid. r. dìvljao〉 ponašati se divlje, grubo i neodgojeno

im. s. 〈G dívljēnja〉 1. izražavanje da se što smatra iznimno lijepim 2. izražavanje iznimnoga poštovanja prema komu ili čemu

prid. 〈G dìvljēg(a); ž. dìvljā, s. dìvljē〉 1. koji je na najnižemu stupnju kulture ili civilizacije 2. koji ne živi uz ljude i ne koristi ljudima [divlja zvijer]; ant. domaći, pitom, pripitomljen v. pod pripitomiti 3. biol. kojemu čovjek nije svjesnim odabirom odredio obilježja vrste [divlja ruža]; ant. pitom, plemenit 4. koji nije obrađen ili naseljen, koji je pust [divlja ledina] 5. koji se neodgojeno ili nepristojno ponaša [~ dječak] 6. koji nije u skladu s običajima, pravilima ili zakonima [divlja gradnja; ~ brak]

im. ž. 〈G divljìnē〉 pust, divlji kraj koji nije obrađen ni naseljen

pril. na način koji izaziva divljenje [~ izgledati]; sin. krasno

im. ž. 〈G dȉvokozē; mn. N dȉvokoze, G dȉvokōzā〉 zool. dvopapkar preživač unatrag zavinutih rogova koji živi u planinskim krajevima

im. ž. 〈G divòtē; mn. N divòte, G divótā〉 1. svojstvo onoga što je divno [~ prizora] 2. ono što je divno [To je ~!]; sin. krasota; ant. grozota, strahota

prid. 〈G dȉvovskōg(a); ž. dȉvovskā, s. dȉvovskō〉 koji je dojmljive veličine i važnosti [divovsko djelo; ~ posao]

im. m. 〈G dizáča, V dȉzāču; mn. N dizáči, G dizáčā〉 osoba koja što diže ◇ ~ utega osoba koja se bavi dizanjem utega

im. ž. 〈G dizàčicē; mn. N dizàčice, G dizàčīcā〉 žena koja što diže ◇ ~ utega žena koja se bavi dizanjem utega

prid. 〈G dizàčičina; ž. dizàčičina, s. dizàčičino〉 koji pripada dizačici

im. m. 〈G dìzajna〉 estetsko oblikovanje proizvoda

im. m. 〈G dizàjnera, V dizàjneru; mn. N dizàjneri, G dizàjnērā〉 osoba koja estetski oblikuje proizvode

im. ž. 〈G dizàjnericē; mn. N dizàjnerice, G dizàjnerīcā〉 žena koja estetski oblikuje proizvode

prid. 〈G dizàjneričina; ž. dizàjneričina, s. dizàjneričino〉 koji pripada dizajnerici

prid. 〈G dizàjnerskōg(a); ž. dizàjnerskā, s. dizàjnerskō〉 koji se odnosi na dizajnere i dizajniranje [dizajnerska haljina; ~ proizvod]

im. s. 〈G dizajnírānja〉 estetsko oblikovanje proizvoda

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dizàjnīrām, 3. l. mn. dizajnírajū, imp. dizàjnīrāj, aor. dizajnírah, imperf. dizàjnīrāh, prid. r. dizajnírao, prid. t. dizàjnīrān〉 estetski oblikovati proizvode

im. ž. 〈G dȉzalicē; mn. N dȉzalice, G dȉzalīcā〉 stroj koji podiže i premješta teške predmete na gradilištu

im. s. 〈G dȉzala; mn. N dȉzala, G dȉzālā〉 tehn. uređaj za dizanje i spuštanje ljudi i tereta u višekatnicama; sin. lift razg.

im. s. 〈G dȉzānja〉 1. pomicanje, premještanje čega s nižega na viši položaj; sin. podizanje; ant. skidanje, spuštanje 2. pomicanje, premještanje čega iz vodoravnoga u uspravni ili prema uspravnome položaju, uspravljanje ili usmjeravanje prema gore; sin. podizanje; ant. spuštanje 3. pokretanje, poticanje mnoštva da što učini; sin. podizanje 4. stvaranje građevine kopanjem temelja, zidanjem i stavljanjem pod krov; sin. izgrađivanje, podizanje; ant. rušenje 5. preuzimanje (o novcu, novčanim papirima ili dokumentaciji); sin. podizanje 6. činjenje čega višim ili većim, povećavanje visine ili vrijednosti čemu; sin. podizanje, povisivanje; ant. snizivanje, snižavanje, spuštanje 7. ustajanje iz kreveta nakon buđenja 8. ustajanje i napuštanje kojega mjesta 9. premještanje s nižega na viši položaj, s nižega na više mjesto; sin. penjanje, podizanje, uspinjanje; ant. silaženje, spuštanje 10. postajanje višim; sin. podizanje, povisivanje; ant. snizivanje, snižavanje, spuštanje 11. započinjanje pobune ili ustanka; sin. podizanje, ustajanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dȉžēm, 3. l. mn. dȉžū, imp. dȉži, aor. dȉzah, imperf. dȉzāh, prid. r. dȉzao, prid. t. dȉzān〉 1. pomicati, premještati što s nižega na viši položaj [~ knjigu na policu]; sin. podizati; ant. skidati, spuštati 2. pomicati, premještati što iz vodoravnoga u uspravni ili prema uspravnome položaju, uspravljati, usmjeravati prema gore [~ brklju]; sin. podizati; ant. spuštati 3. pokretati, poticati mnoštvo da što učini [~ ljude na ustanak]; sin. podizati 4. stvarati građevinu kopanjem temelja i zidanjem [~ kuću]; sin. graditi, izgrađivati, podizati; ant. rušiti 5. preuzimati (o novcu, novčanim papirima ili dokumentaciji) [~ nalaze; ~ plaću]; sin. podizati 6. činiti što višim ili većim, povećavati čemu visinu ili vrijednost [~ cijenu; ~ plaću; ~ temperaturu]; sin. podizati, povisivati; ant. obarati, snizivati, snižavati, spuštati • dȉzati se 〈povr.〉 1. ustajati iz kreveta nakon buđenja [~ se u osam] 2. ustajati i napuštati koje mjesto [~ se od stola] 3. premještati se s nižega na viši položaj, s nižega na više mjesto [~ se na stolac]; sin. penjati se, podizati se v. pod podizati, uspinjati se; ant. spuštati se v. pod spuštati 4. a. 〈3. l.〉 postajati višim [Diže se temperatura.; Diže se voda.]; sin. podizati se v. pod podizati, povisivati se v. pod povisivati, rasti; ant. snizivati se v. pod snizivati, snižavati se v. pod snižavati, spuštati se v. pod spuštati b. 〈3. l.〉 naglo nastajati [Diže se oluja.]; sin. podizati se v. pod podizati c. započinjati pobunu ili ustanak, suprotstavljati se čemu [~ se na ustanak; ~ se protiv agresora]; sin. podizati se v. pod podizati, ustajati pren.; Vidski parnjaci: dići, dignuti

im. m. 〈G dízela〉 kem. tekuća frakcija nafte, plinsko ulje koje služi kao gorivo za strojeve s Dieselovim motorom

prid. 〈G dízelskōg(a); ž. dízelskā, s. dízelskō〉 koji se odnosi na dizel [dizelsko gorivo]

im. ž. 〈G dizentèrijē〉 med. crijevna zaraza popraćena učestalim proljevom; sin. (griža, srdobolja)

zb. im. ž. 〈G djècē, DL djȅci, A djȅcu, V djȅco〉 skup koji čine dva djeteta ili više njih

prid. 〈G djèčāčkōg(a); ž. djèčāčkā, s. djèčāčkō〉 koji se odnosi na dječake [dječačke igre; ~ snovi]

im. m. 〈G dječáka, V djȅčāče; mn. N dječáci, G dječákā〉 muško dijete do petnaeste godine; sin. dečko razg.; ant. djevojčica

im. s. 〈G dječáštva〉 razdoblje života muškarca od svršetka djetinjstva do početka mladenaštva, dječačko doba života

prid. 〈G djèčjēg(a); ž. djèčjā, s. djèčjē〉 1. koji se odnosi na djecu [~ snovi]; sin. (djetinji) 2. koji je namijenjen djeci [dječja hrana; ~ bicikl]

im. m. 〈G djȅda; mn. N djȅdovi, G djȅdōvā〉 1. očev ili majčin otac [~ po ocu; ~ po majci] 2. pren. muškarac koji ima mnogo godina, koji je u visokoj životnoj dobi; sin. starac; ant. baka

im. ž. 〈G djȅdovinē〉 1. naslijeđe koje je ostalo od djeda ili djedova 2. pren. mjesto odakle tko potječe, gdje su živjeli čiji predci

prid. 〈G djȅlātna; odr. djȅlātnī, G djȅlātnōg(a); ž. djȅlātna, s. djȅlātno〉 koji djeluje, koji što čini, radi ili stvara [politički ~]; sin. aktivan; ant. neaktivan, nedjelatan, pasivan

prid. 〈G djȅlatnōg(a); ž. djȅlatnā, s. djȅlatnō〉 koji je u stalnoj službi, koji nije u mirovini [~ časnik]; sin. aktivni; ant. umirovljeni

im. ž. 〈G djȅlatnicē; mn. N djȅlatnice, G djȅlatnīcā〉 žena koja za plaću djeluje na određenome javnom području [javna ~; zdravstvena ~]; sin. radnica

prid. 〈G djȅlatničina; ž. djȅlatničina, s. djȅlatničino〉 koji pripada djelatnici; sin. radničin

im. m. 〈G djȅlatnīka, V djȅlatnīče; mn. N djȅlatnīci, G djȅlatnīkā〉 osoba koja za plaću djeluje na određenome javnom području [javni ~; zdravstveni ~]; sin. radnik

im. ž. 〈G djȅlatnosti, I djȅlatnošću/djȅlatnosti; mn. N djȅlatnosti, G djȅlatnostī〉 područje rada, ono čime se tko bavi, što mu je posao [gospodarske djelatnosti; ugostiteljska ~] ◇ primarne djelatnosti djelatnosti kojima su se ljudi najprije organizirano bavili, a obuhvaćaju poljoprivredu, ribarstvo i šumarstvo; sekundarne djelatnosti djelatnosti kojima su se ljudi organizirano bavili nakon primarnih djelatnosti, a obuhvaćaju industriju, rudarstvo, građevinarstvo, energetiku i proizvodno obrtništvo; tercijarne djelatnosti djelatnosti kojima države stvaraju dobit uglavnom pružanjem usluga, a obuhvaćaju promet, trgovinu, turizam, ugostiteljstvo, financije i uslužno obrtništvo; kvartarne djelatnosti djelatnosti kojima države stvaraju uvjete za razvoj ostalih djelatnosti, a obuhvaćaju zdravstvo, sudstvo, obrazovni sustav, policiju i vojsku