dijàspora

im. ž. G dijàsporē; mn. N dijàspore, G dijàspōrā v. iseljeništvo

dijéliti

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. dijȇlīm, 3. l. mn. dijȇ, imp. dijéli, aor. dijélih, imperf. dijȇljāh, prid. r. dijélio, prid. t. dijȇljen 1. rastavljati cjelinu na više dijelova ili komada, rastavljati što na dva dijela ili komada [~ troškove; Hodnik dijeli sobu od kupaonice.] 2. razlikovati jedno od drugoga [~ dobro od zla]; sin. lučiti, odvajati 3. a. činiti da što dobije više vlasnika ili korisnika [~ telefonske priključke kućanstvima]; sin. (distribuirati) b. davati bez novčane naknade [~ djeci bombone] 4. imati što zajedničko s kim ili čim, zajednički podnositi što [~ s kim drugo mjesto; ~ stan s prijateljem; Mi dijelimo iste osjećaje.; ~ dobro i zlo] 5. mat. izvoditi operaciju dijeljenja; ant. množiti • dijéliti se povr. međusobno se razgraničivati u pravima na imovinu [~ se s braćom]

dijéljēnje

im. s. G dijéljēnja; mn. N dijéljēnja, G dijéljēnjā 1. rastavljanje cjeline na više dijelova 2. razlikovanje jednoga od drugoga; sin. lučenje, odvajanje 3. a. davanje većemu broju vlasnika ili korisnika b. davanje bez novčane naknade 4. posjedovanje čega zajedničkoga s kim ili čim, zajedničko podnošenje čega 5. uzimanje svojega dijela, razgraničivanje u pravima na imovinu 6. jd. mat. računska operacija obratna od operacije u kojoj se jedan broj ponovljeno pribraja sam sebi onoliko puta koliko to određuje drugi broj; ant. množenje

dijéta

im. ž. G dijétē; mn. N dijéte, G dijétā poseban način prehrane u kojemu se smanjuje unos kalorija ili u kojemu se zbog bolesti izbjegavaju određene namirnice

dijéte

im. s. G djèteta 1. čovjek od rođenja do početka sazrijevanja 2. sin ili kći bez obzira na godine starosti  nezakonito ~ dijete koje nije rođeno u braku; zakonito ~ dijete koje je rođeno u braku ♦ ne budi ~ ne ponašaj se neozbiljno (neodgovorno), ne ponašaj se djetinjasto; razbježati se (razići se) kao rakova djeca razbježati se (razići se) na sve strane, otići svatko na svoju stranu

dȉjētnī

prid. G dȉjētnōg(a); ž. dȉjētnā, s. dȉjetnō koji se odnosi na dijetu [dijetna prehrana; ~ proizvodi]

díka

im. ž. G díkē, DL díci, V dȋko; mn. N díke, G díkā pokr. 1. ono čime se tko diči; sin. ponos 2. draga osoba

dȉkobrāz

im. m. G dȉkobrāza; mn. N dȉkobrāzi, G dȉkobrāzā zool. glodavac biljožder s jakim pandžama i dugačkim crnim i bijelim bodljikama na leđima i repu

dìktāt

im. m. G diktáta; mn. N diktáti, G diktátā 1. tekst koji tko govori ili čita da bi ga tko drugi zapisao 2. v. nalog, naredba, zapovijed

dìktātor

im. m. G dìktātora, V dìktātore; mn. N dìktātori, G dìktātōrā 1. pol. osoba u čijim se rukama nalazi nelegalno uspostavljena i neograničena vlast 2. pren. osoba neograničene vlasti koja nikomu ne odgovara za svoje postupke

diktatúra

im. ž. G diktatúrē pol. 1. nedemokratska vladavina pojedinca, skupine ljudi ili političke stranke 2. pren. doba istoimene vlasti

diktírati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. dìktīrām, 3. l. mn. diktírajū, imp. dìktīrāj, aor. diktírah, imperf. dìktīrāh, prid. r. diktírao, prid. t. dìktīrān 1. čitati ili govoriti tekst koji tko drugi treba zapisati 2. neograničeno čime upravljati, neograničeno što nadzirati [~ politiku tvrtke]

diléma

im. ž. G dilémē; mn. N diléme, G dilémā v. dvojba

dilètant

im. m. G dilètanta; mn. N dilètanti, G dilètanātā nestručnjak koji misli da djeluje ili prosuđuje stručno

dilètantica

im. ž. G dilètanticē; mn. N dilètantice, G dilètantīcā nestručnjakinja koja misli da djeluje ili prosuđuje stručno

dilètantičin

prid. G dilètantičina; ž. dilètantičina, s. dilètantičina koji pripada diletantici

diletantìzam

im. m. G diletantìzma nestručno djelovanje ili prosuđivanje

diletàntskī

prid. G diletàntskōg(a); ž. diletàntskā, s. diletàntskō koji se odnosi na diletante i diletantizam [~ postupak]

dìlūvij

im. m. G dìlūvija geol. prvo, najduže razdoblje kvartara; sin. pleistocen

dȋljem

pril. po cijeloj širini [putovati ~ domovine]; sin. širom

dȉm

im. m. G dȉma, L dìmu; mn. N dȉmovi, G dȉmōvā 1. plin koji nastaje i diže se u zrak kad što gori 2. pov. kućanstvo kao jedinica po kojoj se obračunavaju porezi ♦ otići (pretvoriti se) u ~ nestati, iščeznuti, potpuno se izgubiti

dimènzija

im. ž. G dimènzijē; mn. N dimènzije, G dimènzījā svaka od triju veličina, duljina, širina ili visina, kojima se mjeri prostor koji zauzima tijelo

dȉmiti

gl. nesvrš. prijel./neprijel. prez. 1. l. jd. dȉmīm, 3. l. mn. dȉ, imp. dȉmi, aor. dȉmih, imperf. dȉmljāh, prid. r. dȉmio, prid. t. dȉmljen 1. prijel. sušiti što na dimu [~ meso] 2. neprijel. ispuštati dim [Peć dimi.] • dȉmiti se povr. izlaziti u obliku dima [Iz peći se dimi.]; sin. pušiti se v. pod pušiti

dȉmnjačār

im. m. G dȉmnjačāra; mn. N dȉmnjačāri, G dȉmnjačārā obrtnik koji čisti dimnjake i peći

dȉmnjačārev

prid. G dȉmnjačāreva; ž. dȉmnjačāreva, s. dȉmnjačārevo koji pripada dimnjačaru; sin. dimnjačarov

dȉmnjačārov

prid. G dȉmnjačārova; ž. dȉmnjačārova, s. dȉmnjačārovo usp. dimnjačarev

dȉmnjāk

im. m. G dȉmnjāka; mn. N dȉmnjāci, G dȉmnjākā odvod kojim dim odlazi u zrak [brodski ~; tvornički ~]

dína

im. ž. G dínē; mn. N díne, G dínā zem. reljefni oblik koji nastaje kad vjetar podigne, prenese i nataloži pijesak; sin. (sipina)

dinàmičan

prid. G dinàmična; odr. dinàmičnī, G dinàmičnōg(a); ž. dinàmična, s. dinàmično; komp. dinamìčnijī koji ne stoji, koji se kreće, koji ne miruje; ant. statičan

dinàmičkī

prid. G dinàmičkōg(a); ž. dinàmičkā, s. dinàmičkō koji se odnosi na dinamiku; ant. statički

dinàmika

im. ž. G dinàmikē, DL dinàmici 1. svojstvo onoga što se giba, mijenja i sl. 2. fiz. grana fizike, dio mehanike koji proučava zakone gibanja tijela, a raznovrsne promjene gibanja objašnjava kao posljedice sila koje djeluju na tijelo [~ materijalne točke; ~ krutih tijela; ~ tekućina; ~ plinova]; ant. statika

dinàmīt

im. m. G dinamíta eksploziv velike razorne moći

dinàmītnī

prid. G dinàmītnōg(a); ž. dinàmītnā, s. dinàmītnō koji se odnosi na dinamit

dȉnamometar

im. m. G dȉnamometra, I dȉnamometrom; mn. N dȉnamometri, G dȉnamometārā tehn. uređaj za mjerenje mehaničkih sila

dȉnār

im. m. G dȉnāra, I dȉnārom/dȉnārem; mn. N dȉnāri, G dȉnārā 1. novčana jedinica u mnogim zemljama 2. hist. novčana jedinica u bivšoj Jugoslaviji i u Republici Hrvatskoj prije uvođenja kune

dinàstija

im. ž. G dinàstijē; mn. N dinàstije, G dinàstījā vladarska obitelj ili vladarska loza, niz vladara koji potječu iz iste obitelji ili od iste loze

dȉngāč

im. m. G dȉngāča 1. plavac koji se uzgaja na predjelu Dingač na južnoj strani Pelješca 2. vino od istoimenoga grožđa

dȉngo

im. m. G dȉnga; mn. N dȉngi, G dȋngā zool. australski divlji pas

dinosàur

im. m. G dinosàura, I dinosàurom; mn. N dinosàuri, G dinosàūrā zool. 1. mn. skupina golemih izumrlih gmazova koji su živjeli u mezozoiku 2. pripadnik istoimene skupine [leteći ~; kopneni ~; morski ~]

dȋnstati

gl. nesvrš. prijel. pirjati

dȉnja

im. ž. G dȉnjē; mn. N dȉnje, G dȋnjā bot. 1. jednogodišnja povrtna zeljasta biljka 2. slatki žuti jestivi plod istoimene biljke

dȉo

im. m. G dijéla; mn. N dijélovi, G dijélōvā sastavnica koja pripada cjelini [~ grada; ~ tijela; ~ knjige]; sin. (segment) ♦ lavovski ~ najveći i najbolji dio

diòba

im. ž. G diòbē; mn. N diòbe, G dióbā rastavljanje koje cjeline na dijelove; sin. podjela, razdioba

dȉobenī

prid. G dȉobenōg(a); ž. dȉobenā, s. dȉobenō koji se odnosi na diobu [~ spor; diobeno vreteno]

dióda

im. ž. G diódē; mn. N dióde, G diódā fiz. elektronički element s katodom i anodom koji propušta struju samo u jednome smjeru

dȉoksīd

im. m. G dȉoksīda; mn. N dȉoksīdi, G dȉoksīdā kem. anorganski spoj jednoga atoma kojega elementa s dvama atomima kisika  sumporov ~ bezbojni plin (SO2) prepoznatljiva mirisa koji nastaje izgaranjem sumpora na zraku ili pečenjem sulfidnih ruda; ugljikov ~ bezbojni plin (CO2) koji nastaje izgaranjem ugljika i organskih spojeva

dìōl

im. m. G dióla; mn. N dióli, G diólā kem. dvovalentni alkohol, gusta tekućina slatkasta okusa; sin. (glikol)

dȉonica

im. ž. G dȉonicē; mn. N dȉonice, G dȉonīcā 1. gosp. vrijednosni papir koji dokazuje vlasništvo nad dijelom imovine koje tvrtke; sin. (akcija) 2. dio ceste ili željezničke pruge između dvaju odredišta 3. glazb. dio u izvedbi glazbenoga djela koje svira jedno glazbalo ili više istovrsnih glazbala

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga