dijàspora | im. ž. 〈G dijàsporē; mn. N dijàspore, G dijàspōrā〉 v. iseljeništvo |
dijéliti | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dijȇlīm, 3. l. mn. dijȇlē, imp. dijéli, aor. dijélih, imperf. dijȇljāh, prid. r. dijélio, prid. t. dijȇljen〉 1. rastavljati cjelinu na više dijelova ili komada, rastavljati što na dva dijela ili komada [~ troškove; Hodnik dijeli sobu od kupaonice.] 2. razlikovati jedno od drugoga [~ dobro od zla]; sin. lučiti, odvajati 3. a. činiti da što dobije više vlasnika ili korisnika [~ telefonske priključke kućanstvima]; sin. (distribuirati) b. davati bez novčane naknade [~ djeci bombone] 4. imati što zajedničko s kim ili čim, zajednički podnositi što [~ s kim drugo mjesto; ~ stan s prijateljem; Mi dijelimo iste osjećaje.; ~ dobro i zlo] 5. mat. izvoditi operaciju dijeljenja; ant. množiti • dijéliti se 〈povr.〉 međusobno se razgraničivati u pravima na imovinu [~ se s braćom] |
dijéljēnje | im. s. 〈G dijéljēnja; mn. N dijéljēnja, G dijéljēnjā〉 1. rastavljanje cjeline na više dijelova 2. razlikovanje jednoga od drugoga; sin. lučenje, odvajanje 3. a. davanje većemu broju vlasnika ili korisnika b. davanje bez novčane naknade 4. posjedovanje čega zajedničkoga s kim ili čim, zajedničko podnošenje čega 5. uzimanje svojega dijela, razgraničivanje u pravima na imovinu 6. 〈jd.〉 mat. računska operacija obratna od operacije u kojoj se jedan broj ponovljeno pribraja sam sebi onoliko puta koliko to određuje drugi broj; ant. množenje |
dijéta | im. ž. 〈G dijétē; mn. N dijéte, G dijétā〉 poseban način prehrane u kojemu se smanjuje unos kalorija ili u kojemu se zbog bolesti izbjegavaju određene namirnice |
dijéte | im. s. 〈G djèteta〉 1. čovjek od rođenja do početka sazrijevanja 2. sin ili kći bez obzira na godine starosti ◇ nezakonito ~ dijete koje nije rođeno u braku; zakonito ~ dijete koje je rođeno u braku ♦ ne budi ~ ne ponašaj se neozbiljno (neodgovorno), ne ponašaj se djetinjasto; razbježati se (razići se) kao rakova djeca razbježati se (razići se) na sve strane, otići svatko na svoju stranu |
dȉjētnī | prid. 〈G dȉjētnōg(a); ž. dȉjētnā, s. dȉjetnō〉 koji se odnosi na dijetu [dijetna prehrana; ~ proizvodi] |
díka | im. ž. 〈G díkē, DL díci, V dȋko; mn. N díke, G díkā〉 pokr. 1. ono čime se tko diči; sin. ponos 2. draga osoba |
dȉkobrāz | im. m. 〈G dȉkobrāza; mn. N dȉkobrāzi, G dȉkobrāzā〉 zool. glodavac biljožder s jakim pandžama i dugačkim crnim i bijelim bodljikama na leđima i repu |
dìktāt | |
dìktātor | im. m. 〈G dìktātora, V dìktātore; mn. N dìktātori, G dìktātōrā〉 1. pol. osoba u čijim se rukama nalazi nelegalno uspostavljena i neograničena vlast 2. pren. osoba neograničene vlasti koja nikomu ne odgovara za svoje postupke |
diktatúra | im. ž. 〈G diktatúrē〉 pol. 1. nedemokratska vladavina pojedinca, skupine ljudi ili političke stranke 2. pren. doba istoimene vlasti |
diktírati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dìktīrām, 3. l. mn. diktírajū, imp. dìktīrāj, aor. diktírah, imperf. dìktīrāh, prid. r. diktírao, prid. t. dìktīrān〉 1. čitati ili govoriti tekst koji tko drugi treba zapisati 2. neograničeno čime upravljati, neograničeno što nadzirati [~ politiku tvrtke] |
diléma | im. ž. 〈G dilémē; mn. N diléme, G dilémā〉 v. dvojba |
dilètant | im. m. 〈G dilètanta; mn. N dilètanti, G dilètanātā〉 nestručnjak koji misli da djeluje ili prosuđuje stručno |
dilètantica | im. ž. 〈G dilètanticē; mn. N dilètantice, G dilètantīcā〉 nestručnjakinja koja misli da djeluje ili prosuđuje stručno |
dilètantičin | prid. 〈G dilètantičina; ž. dilètantičina, s. dilètantičina〉 koji pripada diletantici |
diletantìzam | im. m. 〈G diletantìzma〉 nestručno djelovanje ili prosuđivanje |
diletàntskī | prid. 〈G diletàntskōg(a); ž. diletàntskā, s. diletàntskō〉 koji se odnosi na diletante i diletantizam [~ postupak] |
dìlūvij | im. m. 〈G dìlūvija〉 geol. prvo, najduže razdoblje kvartara; sin. pleistocen |
dȋljem | pril. po cijeloj širini [putovati ~ domovine]; sin. širom |
dȉm | im. m. 〈G dȉma, L dìmu; mn. N dȉmovi, G dȉmōvā〉 1. plin koji nastaje i diže se u zrak kad što gori 2. pov. kućanstvo kao jedinica po kojoj se obračunavaju porezi ♦ otići (pretvoriti se) u ~ nestati, iščeznuti, potpuno se izgubiti |
dimènzija | im. ž. 〈G dimènzijē; mn. N dimènzije, G dimènzījā〉 svaka od triju veličina, duljina, širina ili visina, kojima se mjeri prostor koji zauzima tijelo |
dȉmiti | gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. dȉmīm, 3. l. mn. dȉmē, imp. dȉmi, aor. dȉmih, imperf. dȉmljāh, prid. r. dȉmio, prid. t. dȉmljen〉 1. 〈prijel.〉 sušiti što na dimu [~ meso] 2. 〈neprijel.〉 ispuštati dim [Peć dimi.] • dȉmiti se 〈povr.〉 izlaziti u obliku dima [Iz peći se dimi.]; sin. pušiti se v. pod pušiti |
dȉmnjačār | im. m. 〈G dȉmnjačāra; mn. N dȉmnjačāri, G dȉmnjačārā〉 obrtnik koji čisti dimnjake i peći |
dȉmnjačārev | prid. 〈G dȉmnjačāreva; ž. dȉmnjačāreva, s. dȉmnjačārevo〉 koji pripada dimnjačaru; sin. dimnjačarov |
dȉmnjačārov | prid. 〈G dȉmnjačārova; ž. dȉmnjačārova, s. dȉmnjačārovo〉 usp. dimnjačarev |
dȉmnjāk | im. m. 〈G dȉmnjāka; mn. N dȉmnjāci, G dȉmnjākā〉 odvod kojim dim odlazi u zrak [brodski ~; tvornički ~] |
dína | im. ž. 〈G dínē; mn. N díne, G dínā〉 zem. reljefni oblik koji nastaje kad vjetar podigne, prenese i nataloži pijesak; sin. (sipina) |
dinàmičan | prid. 〈G dinàmična; odr. dinàmičnī, G dinàmičnōg(a); ž. dinàmična, s. dinàmično; komp. dinamìčnijī〉 koji ne stoji, koji se kreće, koji ne miruje; ant. statičan |
dinàmičkī | prid. 〈G dinàmičkōg(a); ž. dinàmičkā, s. dinàmičkō〉 koji se odnosi na dinamiku; ant. statički |
dinàmika | im. ž. 〈G dinàmikē, DL dinàmici〉 1. svojstvo onoga što se giba, mijenja i sl. 2. fiz. grana fizike, dio mehanike koji proučava zakone gibanja tijela, a raznovrsne promjene gibanja objašnjava kao posljedice sila koje djeluju na tijelo [~ materijalne točke; ~ krutih tijela; ~ tekućina; ~ plinova]; ant. statika |
dinàmīt | im. m. 〈G dinamíta〉 eksploziv velike razorne moći |
dinàmītnī | prid. 〈G dinàmītnōg(a); ž. dinàmītnā, s. dinàmītnō〉 koji se odnosi na dinamit |
dȉnamometar | im. m. 〈G dȉnamometra, I dȉnamometrom; mn. N dȉnamometri, G dȉnamometārā〉 tehn. uređaj za mjerenje mehaničkih sila |
dȉnār | im. m. 〈G dȉnāra, I dȉnārom/dȉnārem; mn. N dȉnāri, G dȉnārā〉 1. novčana jedinica u mnogim zemljama 2. hist. novčana jedinica u bivšoj Jugoslaviji i u Republici Hrvatskoj prije uvođenja kune |
dinàstija | im. ž. 〈G dinàstijē; mn. N dinàstije, G dinàstījā〉 vladarska obitelj ili vladarska loza, niz vladara koji potječu iz iste obitelji ili od iste loze |
dȉngāč | im. m. 〈G dȉngāča〉 1. plavac koji se uzgaja na predjelu Dingač na južnoj strani Pelješca 2. vino od istoimenoga grožđa |
dȉngo | im. m. 〈G dȉnga; mn. N dȉngi, G dȋngā〉 zool. australski divlji pas |
dinosàur | im. m. 〈G dinosàura, I dinosàurom; mn. N dinosàuri, G dinosàūrā〉 zool. 1. 〈mn.〉 skupina golemih izumrlih gmazova koji su živjeli u mezozoiku 2. pripadnik istoimene skupine [leteći ~; kopneni ~; morski ~] |
dȋnstati | gl. nesvrš. prijel. → pirjati |
dȉnja | im. ž. 〈G dȉnjē; mn. N dȉnje, G dȋnjā〉 bot. 1. jednogodišnja povrtna zeljasta biljka 2. slatki žuti jestivi plod istoimene biljke |
dȉo | im. m. 〈G dijéla; mn. N dijélovi, G dijélōvā〉 sastavnica koja pripada cjelini [~ grada; ~ tijela; ~ knjige]; sin. (segment) ♦ lavovski ~ najveći i najbolji dio |
diòba | |
dȉobenī | prid. 〈G dȉobenōg(a); ž. dȉobenā, s. dȉobenō〉 koji se odnosi na diobu [~ spor; diobeno vreteno] |
dióda | im. ž. 〈G diódē; mn. N dióde, G diódā〉 fiz. elektronički element s katodom i anodom koji propušta struju samo u jednome smjeru |
dȉoksīd | im. m. 〈G dȉoksīda; mn. N dȉoksīdi, G dȉoksīdā〉 kem. anorganski spoj jednoga atoma kojega elementa s dvama atomima kisika ◇ sumporov ~ bezbojni plin (SO2) prepoznatljiva mirisa koji nastaje izgaranjem sumpora na zraku ili pečenjem sulfidnih ruda; ugljikov ~ bezbojni plin (CO2) koji nastaje izgaranjem ugljika i organskih spojeva |
dìōl | im. m. 〈G dióla; mn. N dióli, G diólā〉 kem. dvovalentni alkohol, gusta tekućina slatkasta okusa; sin. (glikol) |
dȉonica | im. ž. 〈G dȉonicē; mn. N dȉonice, G dȉonīcā〉 1. gosp. vrijednosni papir koji dokazuje vlasništvo nad dijelom imovine koje tvrtke; sin. (akcija) 2. dio ceste ili željezničke pruge između dvaju odredišta 3. glazb. dio u izvedbi glazbenoga djela koje svira jedno glazbalo ili više istovrsnih glazbala |