im. ž. 〈G disgràfičārkē, DL disgràfičārki; mn. N disgràfičārke, G disgràfičārkā/disgràfičārkī〉 žena koja pati od disgrafije

prid. 〈G disgràfičārova; ž. disgràfičārova, s. disgràfičārovo〉 usp. disgrafičarev

im. ž. 〈G disgràfijē〉 med. poremećaj pri pisanju prouzročen oštećenjem središnjega živčanog sustava

im. m. 〈G dȉska; mn. N dȉskovi, G dȉskōvā〉 1. sp. okrugla kovinska ploča koju atletičar baca u daljinu [bacanje diska] 2. tehn. tanja okrugla ploča posebne namjene [~ na kočnicama automobila] ◇ tvrdi ~ inform. sredstvo za pohranu i prijenos podataka koje se sastoji od jednoga ili više diskova u zatvorenome kućištu

im. ž. 〈G diskètē; mn. N diskète, G diskétā〉 inform. okrugla, savitljiva magnetska pločica, obično u plastičnome omotu, koja služi za pohranu i prijenos podataka s jednoga osobnog računala na drugo

im. m. 〈G dìskonta; mn. N dìskonti, G dȉskōntā〉 veliki trgovački centar u kojemu se prodaje roba po sniženim cijenama

im. m. 〈G diskontinuitéta〉 v. isprekidanost

prid. 〈G dìskontnōg(a); ž. dìskontnā, s. dìskontnō〉 koji se odnosi na diskont [diskontna prodaja]

im. ž. 〈G diskotékē, DL diskotéci; mn. N diskotéke, G diskotékā〉 1. zbirka gramofonskih ploča ili CD-a 2. prostorija u kojoj se pleše uz glazbu

im. ž. 〈G diskrécijē〉 1. osobina onoga koji je diskretan i svojstvo onoga što je diskretno 2. isključivo pravo odlučivanja

prid. 〈G diskrécījskōg(a); ž. diskrécījskā, s. diskrécījskō〉 koji omogućuje komu isključivo pravo odlučivanja [diskrecijsko pravo]

prid. 〈G diskrètna; odr. diskrètnī, G diskrètnōg(a); ž. diskrètna, s. diskrètno; komp. diskrètnijī〉 1. koji djeluje suzdržano i trudi se da ne povrijedi koga [diskretan čovjek] 2. koji odražava čiju suzdržanost i nastojanje da koga ne povrijedi [diskretna primjedba]

im. ž. 〈G diskriminácijē; mn. N diskriminácije, G diskriminácījā〉 pol. nepriznavanje i ograničavanje prava pripadnicima drugih rasa, kultura, vjera ili drugoga spola

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. diskrimìnīrām, 3. l. mn. diskriminírajū, imp. diskrimìnīrāj, aor. diskriminírah, imperf. diskrimìnīrāh, prid. r. diskriminírao, prid. t. diskrimìnīrān〉 ograničiti/ograničavati prava pripadnicima drugih rasa, kultura, vjera ili drugoga spola

im. ž. 〈G diskùsijē; mn. N diskùsije, G diskùsījā〉 v. rasprava

im. m. 〈G diskùtanta; mn. N diskùtanti, G diskùtanātā〉 osoba koja sudjeluje u diskusiji, sudionik diskusije

im. ž. 〈G diskùtanticē; mn. N diskùtantice, G diskùtantīcā〉 žena koja sudjeluje u diskusiji, sudionica diskusije

prid. 〈G diskùtantičina; ž. diskùtantičina, s. diskùtantičino〉 koji pripada diskutantici

im. s. 〈G diskutírānja; mn. N diskutírānja, G diskutírānjā〉 v. raspravljanje

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. diskùtīrām, 3. l. mn. diskutírajū, imp. diskùtīrāj, aor. diskutírah, imperf. diskùtīrāh, prid. r. diskutírao〉 v. raspravljati

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. diskvalifìcīrām, 3. l. mn. diskvalificírajū, imp. diskvalifìcīrāj, aor. diskvalificírah, imperf. diskvalifìcīrāh, prid. r. diskvalificírao, prid. t. diskvalifìcīrān〉 1. proglasiti/proglašavati koga nesposobnim za što 2. sp. 〈svrš.〉 udaljiti s natjecanja [~ zbog uporabe nedopuštenih sredstava]

im. ž. 〈G diskvalifikácijē; mn. N diskvalifikácije, G diskvalifikácījā〉 1. proglašavanje koga nesposobnim za što 2. sp. udaljavanje s natjecanja [~ zbog uporabe nedopuštenih sredstava]

prid. 〈G dislèksična; odr. dislèksičnī, G dislèksičnōg(a); ž. dislèksična, s. dislèksično〉 koji pati od disleksije [disleksično dijete]

im. m. 〈G dislèksičāra, V dislèksičāru/dislèksičāre; mn. N dislèksičāri, G dislèksičārā〉 osoba koja pati od disleksije

prid. 〈G dislèksičāreva; ž. dislèksičāreva, s. dislèksičārevo〉 koji pripada disleksičaru; sin. disleksičarov

im. ž. 〈G dislèksičārkē, DL dislèksičārki; mn. N dislèksičārke, G dislèksičārkā/dislèksičārkī〉 žena koja pati od disleksije

prid. 〈G dislèksičārova; ž. dislèksičārova, s. dislèksičārovo〉 usp. disleksičarev

im. ž. 〈G dislèksijē〉 med. poremećaj pri čitanju prouzročen oštećenjem središnjega živčanog sustava

im. ž. 〈G dispèrzijē; mn. N dispèrzije, G dispèrzījā〉 1. fiz. rasap svjetlosti, rastavljanje bijele svjetlosti na niz boja pri prolazu svjetlosnoga snopa kroz staklenu prizmu, posljedica ovisnosti indeksa loma stakla o valnoj duljini svjetlosti 2. kem. smjesa u kojoj je jedna tvar ili više tvari raspršeno u kojoj drugoj tvari u obliku sitnih čestica

gl. dvov. povr. 〈prez. 1. l. jd. distàncīrām se, 3. l. mn. distancírajū se, imp. distàncīrāj se, aor. distancírah se, imperf. distàncīrāh se, prid. r. distancírao se, prid. t. distàncīrān〉 1. v. odmaknuti se pod odmaknuti pren. 2. v. odmicati se pod odmicati pren.

im. m. 〈G dìstiha; mn. N dìstisi, G dȉstīhā〉 v. dvostih

im. ž. 〈G distribúcijē; mn. N distribúcije, G distribúcījā〉 1. postupak kojim se što dijeli korisnicima [~ električne energije] 2. mat. pravilo prema kojemu je a (b + c) = ab + ac

prid. 〈G distribúcījskōg(a); ž. distribúcījskā, s. distribúcījskō〉 koji se odnosi na distribuciju [distribucijsko središte]

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. distribùīrām, 3. l. mn. distribuírajū, imp. distribùīrāj, aor. distribuírah, imperf. distibùīrāh, prid. r. distribuírao, prid. t. distribùīrān〉 v. dijeliti, podijeliti

im. ž. 〈G distributívnosti, I distributívnošću/distributívnosti〉 mat. svojstvo da je a (b + c) = ab + ac [~ množenja]

prid. 〈G dȋšnōg(a); ž. dȋšnā, s. dȋšnō〉 koji se odnosi na disanje, koji služi za disanje [~ organ]

im. m. 〈G dìtiramba; mn. N dìtirambi, G dìtirāmbā〉 knjiž. 1. starogrčka lirska pjesma u čast bogu Dionizu 2. pjesma u kojoj se veličaju priroda, život i životne radosti

im. m. 〈G dìva, V dȉve; mn. N dìvovi, G dȉvōvā〉 1. ljudsko biće iz priča natprirodne veličine i snage 2. pren. krupan čovjek koji snagom i veličinom nadmašuje druge ljude; sin. gorostas, kolos pren., ( orijaš); ant. patuljak

prid. 〈G dȋvna; odr. dȋvnī, G dȋvnōg(a); ž. dȋvna, s. dȋvno; komp. dìvnijī〉 1. koji svojom neobičnom ljepotom izaziva divljenje [~ glas; divna slika] 2. koji je veoma ugodan, dobar ili vrijedan [~ čovjek; divna predstava; divno vrijeme]; sin. krasan

im. ž. 〈G divergèncijē〉 1. postupno uzajamno razilaženje ili povećavanje različitosti 2. mat. svojstvo niza ili reda da ne teži nekoj konačnoj graničnoj vrijednosti 3. fiz. svojstvo snopa zraka da se zrake razilaze u vidnoj točki; ant. konvergencija

prid. 〈G divergèntna; odr. divergèntnī, G divergèntnōg(a); ž. divergèntna, s. divergèntno〉 1. koji odstupa od čega, koji se razlikuje od ostalih 2. a. koji se razilazi od drugih koji potječu iz iste točke [divergentni snop] b. koji ima svojstvo da se u njemu zrake razilaze od drugih koji potječu iz iste točke [divergentne leće]; sin. rastresni; ant. konvergentan, sabirni

im. m. 〈G divertìmenta〉 glazb. orkestralna skladba vesela ugođaja

im. m. 〈G divèrzanta; mn. N divèrzanti, G divèrzanātā〉 vojnik koji izvodi iznenadne i prikrivene akcije kojima je cilj nanošenje gubitaka neprijatelju

im. ž. 〈G divèrzanticē; mn. N divèrzantice, G divèrzantīcā〉 vojnikinja koja izvodi iznenadne i prikrivene akcije kojima je cilj nanošenje gubitaka neprijatelju

prid. 〈G divèrzantičina; ž. divèrzantičina, s. divèrzantičino〉 koji pripada diverzantici

prid. 〈G divèrzantskōg(a); ž. divèrzāntskā, s. divèrzantskō〉 koji se odnosi na diverzante [~ vod]

im. ž. 〈G divèrzijē; mn. N divèrzije, G divèrzījā〉 1. vojn. iznenadna i prikrivena akcija kojoj je cilj nanošenje gubitaka neprijatelju 2. pren. postupak kojim se nanosi šteta ili izaziva pomutnja [politička ~; poslovna ~]

im. m. 〈G divìdenda; mn. N divìdendi, G divìdenādā/divìdēndā〉 v. djeljenik