prid. 〈G dvoàtōmnōg(a); ž. dvoàtōmnā, s. dvoàtōmnō〉 koji ima dva atoma [dvoatomna molekula]; sin. dvoatomski

prid. 〈G dvoàtōmskōg(a); ž. dvoàtōmskā, s. dvoàtōmskō〉 usp. dvoatomni

prid. 〈G dvòcijēvna; odr. dvòcijēvnī, G dvòcijēvnōg(a); ž. dvòcijēvna, s. dvòcijēvno〉 koji ima dvije cijevi [dvocijevna puška]

im. ž. 〈G dvòcijēvkē, DL dvòcijēvki; mn. N dvòcijēvke, G dvòcjevākā/dvòcijēvkā/dvòcijēvkī〉 puška s dvjema cijevima

prid. 〈G dvòčlana; odr. dvòčlanī, G dvòčlanōg(a); ž. dvòčlana, s. dvòčlano〉 koji se sastoji od dvaju članova [dvočlano izaslanstvo]

im. ž. 〈G dvodíhalicē; mn. N dvodíhalice, G dvodíhalīcā〉 zool. 1. 〈mn.〉 skupina slatkovodnih riba koje u vodi dišu škrgama, a u sušnome razdoblju, kad nestane vode, plućima, imaju dobro razvijen prednji mozak podijeljen na dvije polutke 2. pripadnik istoimene skupine [afrička ~; australska ~; južnoamerička ~]

prid. 〈G dvòdijēlna; odr. dvòdijēlnī, G dvòdijēlnōg(a); ž. dvòdijēlna, s. dvòdijēlno〉 koji se sastoji od dvaju dijelova [dvodijelni kostim]

prid. 〈G dvodimènzījskōg(a); ž. dvodimènzījskā, s. dvodimènzījskō〉 koji je prikazan dvjema dimenzijama, s pomoću dužine i širine; sin. (dvodimenzionalan)

prid. 〈G dvȍdimenzionālna; odr. dvȍdimenzionālnī, G dvȍdimenzionālnōg(a); ž. dvȍdimenzionālna, s. dvȍdimenzionālno〉 v. dvodimenzijski

prid. 〈G dvòdnēvnōg(a); ž. dvòdnēvnā, s. dvòdnēvnō〉 1. koji ima dva dana [dvodnevna brada] 2. koji traje dva dana [dvodnevno razdoblje] 3. koji se odnosi na dva dana

prid. 〈G dvòdobnōg(a); ž. dvòdobnā, s. dvòdobnō〉 koji se sastoji od dviju doba [dvodobna mjera]

prid. 〈G dvòdomnōg(a); ž. dvòdomnā, s. dvòdomnō〉 bot. koji ima samo muške ili samo ženske cvjetove [dvodomna biljka]; ant. jednodomni

prid. 〈G dvòfāznōg(a); ž. dvòfāznā, s. dvòfāznō〉 tehn. koji ima dvije faze [dvofazno brojilo]

prid. 〈G dvòglasna; odr. dvòglasnī, G dvòglasnōg(a); ž. dvòglasna, s. dvòglasno〉 koji je u dva glasa [dvoglasno pjevanje]

im. m. 〈G dvòglasnīka; mn. N dvòglasnīci, G dvòglasnīkā〉 gram. složeni samoglasnik koji nastaje neprekinutim klizenjem iz položaja jednoga samoglasnika u drugi u istome slogu

prid. 〈G dvòglava; odr. dvòglavī, G dvòglavōg(a); ž. dvòglava, s. dvòglavo〉 koji ima dvije glave [dvoglavi zmaj]

im. m. 〈G dvȍglēda; mn. N dvȍglēdi, G dvȍglēdā〉 v. dalekozor

im. m. 〈G dvògodca; mn. N dvògodci, G dvògodācā〉 muška životinja koja ima dvije godine

im. m. 〈G dvogòdišnjāka, V dvogòdišnjāče; mn. N dvogòdišnjāci, G dvogòdišnjākā〉 dijete koje ima dvije godine

im. ž. 〈G dvogodišnjàkinjē; mn. N dvogodišnjàkinje, G dvogodišnjàkīnjā〉 žensko dijete koje ima dvije godine

prid. 〈G dvogòdišnjēg(a); ž. dvogòdišnjā, s. dvogòdišnjē〉 1. koji ima dvije godine [dvogodišnje dijete] 2. koji traje dvije godine [dvogodišnje razdoblje] 3. koji se odnosi na dvije godine [~ plan]

im. ž. 〈G dvogòdišnjicē〉 dan ili godina u kojoj se navršavaju dvije godine od događaja koji se obilježuje

prid. 〈G dvògrba; odr. dvògrbī, G dvògrbōg(a); ž. dvògrba, s. dvògrbo〉 koji ima dvije grbe [dvogrba deva]

im. m. 〈G dvójca; mn. N dvójci, G dvȏjācā〉 1. dvoje blisko povezanih ljudi 2. čamac s dvama veslačima ◇ ~ bez kormilara sp. veslačka disciplina, natjecanje čamaca s dvama veslačima, koji veslaju jednim veslom, i bez kormilara; ~ na pariće sp. veslačka disciplina, natjecanje čamaca s dvama veslačima, koji veslaju dvama veslima, i bez kormilara; ~ s kormilarom sp. veslačka disciplina, natjecanje čamaca s dvama veslačima, koji veslaju jednim veslom, i s kormilarom

prid. 〈G dvojàjčanōg(a); ž. dvojàjčanā, s. dvojàjčanō〉 koji se razvio iz dvaju jaja; ant. jednojajčani

prid. 〈G dvȍjāka; odr. dvȍjākī, G dvȍjākōg(a); ž. dvȍjāka, s. dvȍjāko〉 koji ima dvije suprotstavljene strane [dvojaki osjećaji]; sin. podvojen

im. ž. 〈G dvòjbē; mn. N dvòjbe, G dvójbā/dvòjbī〉 neodlučnost u izboru između dviju mogućnosti; sin. (dilema)

prid. 〈G dvòjbena; odr. dvòjbenī, G dvòjbenōg(a); ž. dvòjbena, s. dvòjbeno; komp. dvojbènijī〉 koji se dovodi u pitanje, koji nije siguran ili jasan [~ uspjeh]; sin. upitan; ant. nedvojben, neupitan

im. ž. 〈G dvòjbenosti, I dvòjbenošću/dvòjbenosti〉 svojstvo onoga što je dvojbeno; sin. upitnost; ant. nedvojbenost, neupitnost

prid. 〈G dvòjčanōg(a); ž. dvòjčanā, s. dvòjčanō〉 inform., mat. koji se odnosi na brojevni sustav kojemu je baza 2; sin. binarni

br. prid. 〈G dvȍje/dvòjēg(a)/dvȏg/dvóga, D dvóma/dvòjēm(u)/dvȏm/dvómu/dvóme, A dvȍje, L dvóma/dvòjēm(u)/dvȏm/dvóme/dvómu, I dvóma/dvòjīm; neskl. uz nebrojive imenice〉 1. 〈G dvȍje DLI dvóma〉 dvočlana skupina osoba različita spola [Bojim se njih dvoje.] 2. 〈G dvòjēg(a)/dvȏg/dvóga D dvòjēm(u)/dvȏm/dvómu/dvóme L dvòjēm(u)/dvȏm/dvóme/dvómu, I dvòjīm〉 dvije apstraktne stvari [Bojim se dvoga: smrti i gladi.]

prid. 〈G dvojèzična; odr. dvojèzičnī, G dvojèzičnōg(a); ž. dvojèzična, s. dvojèzično〉 1. koji se služi dvama jezicima [~ govornik]; sin. (bilingvan) 2. koji je na dvama jezicima [dvojezična kultura; dvojezična nastava; dvojezični rječnik; ~ tekst]

im. ž. 〈G dvojèzičnosti, I dvojèzičnošću/dvojèzičnosti〉 1. osobina onoga koji se služi dvama jezicima [~ govornika]; sin. (bilingvizam) 2. svojstvo onoga što je na dvama jezicima [~ teksta]

br. prid. 〈G dvòjīh, DLI dvòjīm(a), A dvòje; ž. dvòje, s. dvòja〉 1. skupina koja se sastoji od dvaju skupova ili parova [~ opanci; dvoje rukavice] 2. dva istovrsna predmeta, dva komada čega [dvoje hlače; dvoja vrata]

im. ž. 〈G dvòjicē〉 skupina od dviju muških osoba

im. ž. 〈G dvojìnē〉 gram. gramatički broj promjenjive riječi kojim se označuje da se govori o dvama, trima ili četirima primjercima onoga što označuje ta riječ

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. dvòjīm, 3. l. mn. dvòjē, imp. dvòji, aor. dvòjih, imperf. dvòjāh, prid. r. dvòjio〉 biti neodlučan, ne moći se odlučiti za jednu od dviju mogućnosti

im. ž. 〈G dvójkē, DL dvójci; mn. N dvójke, G dvójkā/dvójkī〉 1. brojka koja označuje broj dva 2. predmet ili osoba koji su označeni istoimenom brojkom [voziti se dvojkom] 3. razg. v. dovoljan; sin. dvica razg.

prid. 〈G dvȏjnōg(a); ž. dvȏjnā, s. dvȏjnō〉 koji je i jedno i drugo, koji ima i jedno i drugo [dvojno državljanstvo]

im. ž. 〈G dvȏjnicē; mn. N dvȏjnice, G dvȏjnīcā〉 1. žena koja izgleda kao tko drugi 2. žena koja u kazalištu zamjenjuje glumicu

im. pl. t. ž. 〈G dvójnīcā〉 folk., glazb. dvocijevna drvena svirala; sin. diple

prid. 〈G dvȏjničina; ž. dvȏjničina, s. dvȏjničino〉 koji pripada dvojnici

im. m. 〈G dvȏjnīka, V dvȏjnīče; mn. N dvȏjnīci, G dvȏjnīkā〉 1. osoba koja izgleda kao tko drugi 2. osoba koja u kazalištu zamjenjuje glumca

prid. 〈G dvòkatnōg(a); ž. dvòkatnā, s. dvòkatnō〉 koji ima dva kata

im. ž. 〈G dvòkatnicē; mn. N dvòkatnice, G dvòkatnīcā〉 zgrada koja ima dva kata

im. ž. 〈G dvòkovinē; mn. N dvòkovine, G dvòkovīnā〉 kem. dvije spojene kovinske trake koje se upotrebljavaju za reguliranje temperature u različitim uređajima; sin. (bimetal)

prid. 〈G dvòkratna; odr. dvòkratnī, G dvòkratnōg(a); ž. dvòkratna, s. dvòkratno〉 koji je u dva dijela [dvokratno radno vrijeme; dvokratna isplata]; ant. jednokratan

im. m. 〈G dvòkratnīka; mn. N dvòkratnīci, G dvòkratnīkā〉 mat. broj koji je dva puta veći od kojega broja