im. m. 〈G dȕšmanina; mn. N dȕšmani, G dȕšmānā〉 ljuti neprijatelj

prid. 〈G dȕšmanskōg(a); ž. dȕšmanskā, s. dȕšmanskō〉 koji se odnosi na dušmane

prid. 〈G dȕšnōg(a); ž. dȕšnā, s. dȕšnō〉 koji se odnosi na duše [Dušni dan]

im. ž. 〈G dùšnicē; mn. N dùšnice, G dȕšnīcā〉 anat. dišna cijev koja dovodi zrak u pluća; sin. (bronh)

im. m. 〈G dȗšnīka; mn. N dȗšnīci, G dȗšnīkā〉 anat. cjevasti dišni organ između grkljana i pluća

prij. 〈G〉 označuje da se što proteže dužinom čega [drvored ~ ulice; šetati ~ rijeke]; sin. uzduž

prid. 〈G dúžna; odr. dȗžnī, G dȗžnōg(a); ž. dúžna, s. dȗžno; komp. dùžnijī〉 koji ima dug

im. m. 〈G dȕžda, V dȕždu; mn. N dȕždevi, G dȕždēvā〉 pov. 1. 〈jd.〉 naslov najvišega dostojanstvenika, poglavara Mletačke Republike [mletački ~] 2. osoba s istoimenim naslovom

prid. 〈G dȗždeva; ž. dȗždeva, s. dȗždevo〉 koji pripada duždu

im. ž. 〈G dužìnē; mn. N dužìne, G dužínā〉 1. udaljenost između dviju krajnjih točaka [~ ceste]; sin. duljina 2. trajanje vremenskoga odsječka u kojemu se što događa [~ kazališne predstave]; sin. duljina 3. mat. dio pravca omeđen dvjema točkama [jedinična ~] 4. gram. trajanje sloga ili samoglasnika [zanaglasna ~] 5. pravop. znak (ˉ) kojim se bilježi dugi samoglasnik ◇ geografska ~ zem. kutna udaljenost kojega mjesta na Zemljinoj površini od početnoga podnevnika prema istoku ili zapadu; sin. longituda; ant. geografska širina v. pod širina, transverzala ♦ biti na istoj valnoj dužini dobro se slagati, imati iste poglede, jednako gledati na stvari

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. dȗžīm, 3. l. mn. dȗžē, imp. dúži, aor. dúžih, imperf. dȗžāh, prid. r. dúžio〉 pomicati trenutak odvijanja kakva događaja [~ s odlaskom; ~ s vjenčanjem] • dúžiti se 〈povr.〉 postajati dužim [Dan se počinje ~.]; sin. produljivati se v. pod produljivati; sin. duljiti ◇ da ne dužim formula kojom se najavljuje da će se što reći kratko i jasno

im. ž. 〈G dùžnicē; mn. N dùžnice, G dȕžnīcā〉 žena koja ima dug, koja je komu što dužna

prid. 〈G dùžničina; ž. dùžničina, s. dùžničino〉 koji pripada dužnici

im. m. 〈G dužníka, V dȕžnīče; mn. N dužníci, G dužníkā〉 1. osoba koja ima dug, koja je komu što dužna 2. osoba koja prima zajam i za to plaća kamate; sin. zajmoprimac; ant. vjerovnik, zajmodavac

im. ž. 〈G dùžnosnicē; mn. N dùžnosnice, G dùžnosnīcā〉 žena koja obavlja kakvu dužnost u višoj državnoj službi, viša vladina službenica

prid. 〈G dùžnosničina; ž. dùžnosničina, s. dùžnosničino〉 koji pripada dužnosnici

im. m. 〈G dùžnosnīka, V dùžnosnīče; mn. N dùžnosnīci, G dùžnosnīkā〉 osoba koja obavlja kakvu dužnost u višoj državnoj službi, viši vladin službenik

im. ž. 〈G dúžnosti, I dúžnošću/dúžnosti; mn. N dúžnosti, G dúžnostī〉 ono što tko mora obaviti ili napraviti; sin. obveza, zadaća, zadatak

glav. br. m. s. 〈G dvàjū, DLI dvàma〉 broj koji se obilježuje s 2, za jedan veći od broja jedan i za jedan manji od broja tri

glav. br. 〈neskl.〉 broj koji se obilježuje s 20, za jedan veći od broja devetnaest i za jedan manji od broja dvadeset jedan

pril. približno dvadeset, oko dvadeset [Došlo ih je ~.]

br. im. s. 〈neskl.〉 skupina od dvadeset osoba različita spola

red. br. 〈G dvádesētōg(a); ž. dvádesētā, s. dvádesētō〉 koji je iza devetnaestoga, a prije dvadeset prvoga

im. m. 〈G dvadesetogòdišnjāka, V dvadesetogòdišnjāče; mn. N dvadesetogòdišnjāci, G dvadesetogòdišnjākā〉 osoba koja ima dvadeset godina

im. ž. 〈G dvadesetogodišnjàkinjē; mn. N dvadesetogodišnjàkinje, G dvadesetogodišnjàkīnjā〉 žena koja ima dvadeset godina

prid. 〈G dvadesetogòdišnjēg(a); ž. dvadesetogòdišnjā, s. dvadesetogòdišnjē〉 1. koji ima dvadeset godina [~ mladić] 2. koji traje dvadeset godina [dvadesetogodišnje razdoblje] 3. koji se odnosi na dvadeset godina

im. ž. 〈G dvadesetogòdišnjicē〉 dan ili godina u kojoj se navršava dvadeset godina od događaja koji se obilježuje

im. ž. 〈G dvadesetòricē〉 skupina od dvadeset muških osoba

im. ž. 〈G dvadesetpetogòdišnjicē〉 dan ili godina u kojoj se navršava dvadeset pet godina od događaja koji se obilježuje

im. m. 〈G dvánaesnīka; mn. N dvánaesnīci, G dvánaesnīkā〉 anat. početni dio tankoga crijeva

glav. br. 〈neskl.〉 broj koji se obilježuje s 12, za jedan veći od broja jedanaest i za jedan manji od broja trinaest

br. im. s. 〈neskl.〉 skupina od dvanaest osoba različita spola

red. br. 〈G dvánaestōg(a); ž. dvánaestā, s. dvánaestō〉 koji je iza jedanaestoga, a prije trinaestoga

im. m. 〈G dvanaestogòdišnjāka, V dvanaestogòdišnjāče; mn. N dvanaestogòdišnjāci, G dvanaestogòdišnjākā〉 dijete koje ima dvanaest godina

im. ž. 〈G dvanaestogodišnjàkinjē; mn. N dvanaestogodišnjàkinje, G dvanaestogodišnjàkīnjā〉 žensko dijete koje ima dvanaest godina

prid. 〈G dvanaestogòdišnjēg(a); ž. dvanaestogòdišnjā, s. dvanaestogòdišnjē〉 1. koji ima dvanaest godina [dvanaestogodišnje dijete] 2. koji traje dvanaest godina [dvanaestogodišnje razdoblje] 3. koji se odnosi na dvanaest godina

im. ž. 〈G dvanaestòricē〉 skupina od dvanaest muških osoba

pril. 1. u dvije prilike, u dva navrata [Dvaput sam tu bio.] 2. toliko i još toliko, dva puta [~ više]; sin. dvostruko

〈G DVD-a; mn. N DVD-i, G DVD-ā〉 inform. pokrata za digitalni videodisk, računalni medij za pohranu digitalnih podataka u koji se može pohraniti više podataka nego na CD

im. pl. t. ž. 〈G dvérī〉 velika ulazna vrata s dvama krilima

im. ž. 〈G dvȉcē; mn. N dvȉce, G dvȋcā〉 razg. v. dvojka

im. ž. 〈G dvìjū, DLI dvjèma〉 dvočlana skupina ženskih osoba ili stvari označenih imenicom ženskoga roda

glav. br. 〈neskl.〉 zast. v. dvjesto

glav. br. 〈neskl.〉 broj koji se obilježuje s 200, za jedan veći od broja sto devedeset devet i za jedan manji od broja dvjesto jedan, dvije stotine; sin. dvjesta zast.

prid. 〈G dvjestogòdišnjēg(a); ž. dvjestogòdišnjā, s. dvjestogòdišnjē〉 1. koji ima dvjesto godina [~ grad] 2. koji traje dvjesto godina [dvjestogodišnje razdoblje] 3. koji se odnosi na dvjesto godina

im. ž. 〈G dvjestogòdišnjicē〉 dan ili godina u kojoj se navršava dvjesto godina od događaja koji se obilježuje

red. br. 〈G dvjèstōtōg(a); ž. dvjèstōtā, s. dvjèstōtō〉 koji je iza sto devedeset devetoga, a prije dvjesto prvoga

pril. približno dvjesto, oko dvjesto [Došlo ih je ~.]