im. ž. 〈G dȕgē, DL dȕgi/dȕzi; mn. N dȕge, G dȗgā〉 daska na bačvi

prid. 〈G dȕgačka; odr. dȕgačkī, G dȕgačkōg(a); ž. dȕgačka, s. dȕgačko〉 koji ima velik razmak od jednoga do drugoga kraja [dugačka kosa; dugačka suknja]; sin. dug; ant. kratak

im. s. 〈G dùgmeta; mn. N dugmèta, G dugmétā〉 1. mali, obično okrugao predmet na odjeći koji služi za zakopčavanje, spajanje i učvršćivanje; sin. (puce) 2. tehn. pomični dio kakva uređaja kojim se pritiskom prsta što pokreće ili stavlja u pogon; sin. tipka; sin. (gumb)

pril. 〈komp. dȕžē〉 tako da traje više nego što je potrebno ili uobičajeno [~ putovati]; ant. kratko

im. ž. 〈G dugòdnevicē〉 zem. najdulji dan u godini; ant. kratkodnevica

prid. 〈G dugogòdišnjēg(a); ž. dugogòdišnjā, s. dugogòdišnjē〉 koji traje dugo godina

prid. 〈G dugomètrāžnōg(a); ž. dugomètrāžnā, s. dugomètrāžnō〉 koji ima mnogo metara, koji je dug (o filmu); ant. kratkometražni

prid. 〈G dugòrepa; odr. dugòrepī, G dugòrepōg(a); ž. dugòrepa, s. dugòrepo〉 koji ima dug rep [dugorepi majmun]; ant. kratkorep

prid. 〈G dugòročna; odr. dugòročnī, G dugòročnōg(a); ž. dugòročna, s. dugòročno; komp. dugoròčnijī〉 koji je na dugi rok [~ projekt]; ant. kratkoročan

im. ž. 〈G dugòročnosti, I dugòročnošću/dugòročnosti〉 svojstvo onoga što je dugoročno; ant. kratkoročnost

prid. 〈G dugosìlaznōg(a); ž. dugosìlaznā, s. dugosìlaznō〉 koji je dug po trajanju i silazan po intonaciji [~ naglasak]; ant. dugouzlazni, kratkosilazni

prid. 〈G dugòtrājna; odr. dugòtrājnī, G dugòtrājnōg(a); ž. dugòtrājna, s. dugòtrājno; komp. dugotràjnijī〉 koji dugo traje; ant. kratkotrajan

im. ž. 〈G dugòtrājnosti, I dugòtrājnošću/dugòtrājnosti〉 svojstvo onoga što je dugotrajno; ant. kratkotrajnost

prid. 〈G dugòuha; odr. dugòuhī, G dugòuhōg(a); ž. dugòuha, s. dugòuho〉 koji ima duge uši [dugouha sova]; sin. kratkouh

prid. 〈G dugoùzlaznōg(a); ž. dugoùzlaznā, s. dugoùzlaznō〉 koji je dug po trajanju i uzlazan po intonaciji [~ naglasak]; ant. dugosilazni, kratkouzlazni

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dùgujēm, 3. l. mn. dùgujū, imp. dùgūj, aor. dugòvah, imperf. dùgovāh, prid. r. dugòvao, prid. t. dȕgovān〉 biti komu dužan [~ bratu novac]

prid. 〈G dugòvječna; odr. dugòvječnī, G dugòvječnōg(a); ž. dugòvječna, s. dugòvječno; komp. dugovjèčnijī〉 1. koji dugo živi [~ starac] 2. koji dugo traje [dugovječna vlast]

im. ž. 〈G dugòvječnosti, I dugòvječnošću/dugòvječnosti〉 osobina onoga koji je dugovječan ili svojstvo onoga što je dugovječno

prid. 〈G dȕguljasta; odr. dȕguljastī, G dȕguljastōg(a); ž. dȕguljasta, s. dȕguljasto〉 koji je više dug nego širok, koji je poput jaja [~ plod; duguljasta posuda]; sin. izdužen

im. m. 〈G dȕha, A dȕha/dȕh, V dȕše; mn. N dȕhovi/dȕsi, G dȕhōvā/dȗhā〉 1. 〈jd. A dȕh〉 a. svijest, moć ili sposobnost mišljenja, spoznaje i djelovanja [čovjek velikoga duha] b. temeljni smisao ili svojstvo koje obilježuje koje razdoblje, skupinu ili djelatnost [~ vremena; ~ helenizma; momčadski ~] c. dio čovjeka koji čine osjećaji, svijest, narav itd. [~ i tijelo]; sin. duša 2. 〈jd. A dȕha〉 bestjelesno biće; ant. prikaza, priviđenje, sablast; sin. (utvara) 3. 〈mn.〉 (Dȕhovi) rel. kršćanski blagdan koji se slavi pedeseti dan nakon Uskrsa; sin. Pedesetnica ◇ Duh Sveti rel. u kršćanstvu treća božanska osoba uz Oca i Sina ♦ imati duha biti kreativan, imati stvaralačkih sposobnosti, biti zanimljiv u razgovoru, biti duhovit; klonuti duhom obeshrabriti se, izgubiti polet; uznemiriti duhove unijeti nemir (nesigurnost), izazvati sumnju (nemir, strah)

im. m. 〈G duhána〉 1. bot. jednogodišnja zeljasta uzgojena biljka širokih i dugih listova 2. osušeni listovi istoimene biljke koji se prerađuju i puše ili rjeđe šmrču i žvaču

prid. 〈G duhòvita; odr. duhòvitī, G duhòvitōg(a); ž. duhòvita, s. duhòvito; komp. duhovìtijī〉 1. koji ima smisla za humor [~ čovjek] 2. koji odražava smisao za humor, koji je prožet humorom [~ odgovor]

pril. 〈komp. duhòvitijē〉 tako da odražava smisao za humor [~ odgovoriti]

im. ž. 〈G duhòvitosti, I duhòvitošću/duhòvitosti〉 osobina onoga koji je duhovit ili svojstvo onoga što je duhovito

prid. 〈G dùhōvnōg(a); ž. dùhōvnā, s. dùhōvnō〉 1. koji se odnosi na duh [~ život] 2. koji se odnosi na vjeru, religiju [duhovna glazba]

im. m. 〈G dùkata; mn. N dùkati, G dȕkātā〉 zlatni novac; sin. cekin, zlatnik

im. s. 〈G dúljēnja; mn. N dúljēnja, G dúljēnjā〉 1. pomicanje trenutka odvijanja kakva događaja; sin. duženje, odgađanje 2. postajanje duljim 3. trajanje dulje od predviđenoga ili zadanoga; sin. rastezanje pren., razvlačenje pren., razg.

im. ž. 〈G duljìnē; mn. N duljìne, G duljínā〉 1. udaljenost između dviju krajnjih točaka [~ ceste] 2. trajanje vremenskoga odsječka u kojemu se što događa [~ kazališne predstave]; sin. dužina ◇ ~ dužine mat. broj koji pokazuje koliko puta treba nanositi jediničnu dužinu da bi se dobila zadana dužina

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. dȗljīm, 3. l. mn. dȗljē, imp. dúlji, aor. dúljih, imperf. dȗljāh, prid. r. dúljio〉 pomicati trenutak odvijanja kakva događaja [~ s odlaskom; ~ s vjenčanjem] • dúljiti se 〈povr.〉 postajati duljim [Dan se počinje ~.]; sin. produljivati se v. pod produljivati; sin. dužiti

usk. oponaša udarac ili prasak streljiva [Čulo se samo ~!]; sin. bum

im. ž. 〈G dȕnjē; mn. N dȕnje, G dȗnjā〉 bot. 1. grmolika voćka azijskoga podrijetla glatke smeđe kore i odozgo zelenih, a odozdo sivih listova 2. trpak i kiselkast dlakav zlatnožut mirisan jestiv plod istoimene voćke ◇ japanska ~ ukrasni grm s ružičastim cvjetovima i okruglastim žutim mirisnim plodovima

im. m. 〈G dupína; mn. N dupíni, G dupínā〉 zool. 1. 〈mn.〉 najbrojnija porodica morskih sisavaca tamnih leđa i bijela trbuha koji često žive u skupinama 2. pripadnik istoimene skupine [oceanski ~]

im. m. 〈G duplikáta; mn. N duplikáti, G duplikátā〉 drugi primjerak

im. ž. 〈G dȕpljē; mn. N dȕplje, G dȗpljā/dȕpljī〉 šupljina u drvetu

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dúbem, 3. l. mn. dúbū, imp. dúbi, aor. dúboh, imperf. dúbljāh, prid. r. m. dȗbao, ž. dúbla, s. dȗblo, mn. dȗbli, prid. t. dùben〉 oštrim oruđem praviti udubinu u čemu tvrdome [~ rupu u drvu]; sin. (dubiti²)

im. m. 〈G dȗra, L dúru, I dȗrom; mn. N dȕrovi, G dȕrōvā〉 v. durska ljestvica pod ljestvica

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. dȕrīm se, 3. l. mn. dȕrē se, imp. dȕri se, aor. dȕrih se, imperf. dȕrijāh se, prid. r. dȕrio se〉 shvaćati čije riječi ili postupke kao uvredu i pokazati to svojim ponašanjem [Stalno se duri.]

im. m. 〈G duroméra, I duromérom; mn. N duroméri, G duromérā〉 v. duroplast

im. m. 〈G dȕroplasta; mn. N dȕroplasti, G dȕroplāstā〉 kem. plastična masa koja grijanjem postaje tvrda pa se lako lomi i ne može se oblikovati; sin. (duromer)

prid. 〈G dȗrskōg(a); ž. dȗrskā, s. dȗrskō〉 koji se odnosi na ljestvicu veseloga karaktera; ant. molski

im. ž. 〈G dúšē, D dȗši, A dȗšu, V dȗšo; mn. N dȗše, G dúšā〉 1. dio čovjeka koji čine osjećaji, svijest, narav itd. [~ i tijelo]; sin. duh 2. ljudsko biće, ukućanin, stanovnik [Selo ima tisuću duša.; srodna ~; dobra ~] 3. pren. a. onaj koji je glavni, koji sve pokreće; ono što je osnovno, srž svega [~ momčadi] b. mila, draga osoba prema kojoj se osjeća osobita nježnost [Dušo moja!]; sin. dušica pren., hip. ♦ boli ~ koga ražalostio se tko, teško je komu; dobar kao ~ veoma dobar; dobra ~ dobrodušan (dobroćudan) čovjek, dobričina; ~ je na jeziku komu jedva je živ tko, umire tko; dušom i tijelom 1. potpuno, sasvim 2. potpuno odan (vjeran, privržen); dušu dao za što prikladan (pogodan) za što, dobar (najbolji) za što; imati na duši koga, što biti kriv (odgovoran) za čiju nesreću (smrt i sl.); ispustiti dušu 1. umrijeti, izdahnuti 2. umoriti se, zadihati se; koliko 〈god〉 ti ~ (srce) želi (zaželi, hoće), usp. srce; mirne duše mirno, lako, bez oklijevanja; mrtve duše izmišljene osobe; na duši je komu što muči (opterećuje) koga što, stalno misli na što; nema (nije bilo) ni žive duše nema (nije bilo) nikoga, nigdje nikoga; ogriješiti dušu biti nepravedan prema komu, nanositi štetu (bol) komu; prodana ~ osoba koja se odrekla poštenja radi koristi; prodati dušu vragu odreći se poštenja radi koristi, krenuti krivim putom; rastajati se (dijeliti se, boriti se) s dušom umirati, biti na umoru; sitna ~ osoba koja ima uske (ograničene) nazore; srodna ~ osoba sličnih osobina i pogleda na svijet, bliska osoba; za svoju dušu za vlastiti užitak (zadovoljstvo), samo za sebe; znati (poznavati) u dušu koga, što veoma dobro znati (poznavati) koga, što

prid. 〈G dȕšēvna; odr. dȕšēvnī, G dȕšēvnōg(a); ž. dȕšēvna, s. dȕšēvno; komp. dušèvnijī〉 koji ima dobru dušu, koji je pun razumijevanja, osjećajan i samilostan [~ čovjek]

im. ž. 〈G dùšice; mn. N dùšice, G dȕšīcā〉 1. um. mala duša 2. pren., hip. mila, draga osoba prema kojoj se osjeća osobita nježnost [Dušice moja!]; sin. duša pren. ◇ majčina ~ bot. 1. sitna aromatična biljka iz porodice usnača s drvenastom stabljikom; sin. (timijan) 2. listići istoimene biljke koji se upotrebljavaju kao začin; sin. (timijan)

prid. 〈G dùšičina; ž. dùšičina, s. dùšičino〉 koji pripada dušici; sin. dušin

im. m. 〈G dušíka〉 kem. kemijski element (N), bezbojni plin bez okusa i mirisa, nalazi se u zraku i u bjelančevinama

prid. 〈G dušíkova; ž. dušíkova, s. dušíkovo〉 kem. 1. koji pripada dušiku [~ atom] 2. koji sadržava dušik [~ oksid]

im. ž. 〈G dȕšmanicē; mn. N dȕšmanice, G dȕšmanīcā〉 ljuta neprijateljica

prid. 〈G dȕšmaničina; ž. dȕšmaničina, s. dȕšmaničino〉 koji pripada dušmanici