im. ž. 〈G devedesetòricē〉 skupina od devedeset muških osoba

glav. br. 〈neskl.〉 broj koji se obilježuje s 9, za jedan veći od broja osam i za jedan manji od broja deset

im. m. 〈G devetérca; mn. N devetérci, G devètērācā〉 1. knjiž. stih od devet slogova 2. sp. slobodno bacanje u rukometu dosuđeno zbog prekršaja ekipe u obrani učinjenoga između crte vratareva prostora i crte slobodnoga bacanja

br. im. s. 〈neskl.〉 skupina od devet osoba različita spola

prid. 〈G deveteròčlana; odr. deveteròčlanī, G deveteròčlanōg(a); ž. deveteròčlana, s. deveteròčlano〉 koji se sastoji od devet članova

prid. 〈G deveteròkatnōg(a); ž. deveteròkatnā, s. deveteròkatnō〉 koji ima devet katova

im. ž. 〈G deveteròkatnicē; mn. N deveteròkatnice, G deveteròkatnīcā〉 zgrada koja ima devet katova

im. m. 〈G deveteròkratnīka; mn. N deveteròkratnīci, G deveteròkratnīkā〉 mat. broj koji je devet puta veći od kojega broja

im. m. 〈G deveteròkuta; mn. N deveteròkuti, G deveteròkūtā〉 mat. geometrijski lik u ravnini omeđen s devet stranica

prid. 〈G deveteròkutna; odr. deveteròkutnī, G deveteròkutnōg(a); ž. deveteròkutna, s. deveteròkutno〉 koji ima devet kutova [~ lik]

prid. 〈G deveteròstruka; odr. deveteròstrukī, G deveteròstrukōg(a); ž. deveteròstruka, s. deveteròstruko〉 1. koji se sastoji od devet dijelova [deveterostruki konopac; deveterostruko dno] 2. koji je devet puta veći od čega [deveterostruka vrijednost; deveterostruki iznos]

red. br. 〈G dèvētōg(a); ž. dèvētā, s. dèvētō〉 koji je iza osmoga, a prije desetoga

im. ž. 〈G devèticē; mn. N devètice, G devètīcā〉 razg. v. devetka

im. ž. 〈G devètinē; mn. N devètine, G devètīnā〉 deveti dio cjeline, deveti dio čega

im. ž. 〈G dèvētkē, DL dèvētki; mn. N dèvētke, G dèvētkā/dèvētkī〉 1. brojka koja označuje broj devet 2. predmet ili osoba koji su označeni istoimenom brojkom [voziti se devetkom]; sin. devetica razg.

glav. br. 〈neskl.〉 broj koji se obilježuje s 19, za jedan veći od broja osamnaest i za jedan manji od broja dvadeset

br. im. s. 〈neskl.〉 skupina od devetnaest osoba različita spola

red. br. 〈G devètnaestōg(a); ž. devètnaestā, s. devètnaestō〉 koji je iza osamnaestoga, a prije dvadesetoga

im. m. 〈G devetnaestogòdišnjāka, V devetnaestogòdišnjāče; mn. N devetnaestogòdišnjāci, G devetnaestogòdišnjākā〉 osoba koja ima devetnaest godina

im. ž. 〈G devetnaestogodišnjàkinjē; mn. N devetnaestogodišnjàkinje, G devetnaestogodišnjàkīnjā〉 djevojka koja ima devetnaest godina

prid. 〈G devetnaestogòdišnjēg(a); ž. devetnaestogòdišnjā, s. devetnaestogòdišnjē〉 1. koji ima devetnaest godina [~ mladić] 2. koji traje devetnaest godina [devetnaestogodišnje razdoblje] 3. koji se odnosi na devetnaest godina

im. ž. 〈G devetnaestòricē〉 skupina od devetnaest muških osoba

prid. 〈G devetòdnēvnōg(a); ž. devetòdnēvnā, s. devetòdnēvnō〉 1. koji ima devet dana [devetodnevna brada] 2. koji traje devet dana [devetodnevno razdoblje] 3. koji se odnosi na devet dana

im. m. 〈G devetogòdišnjāka, V devetogòdišnjāče; mn. N devetogòdišnjāci, G devetogòdišnjākā〉 dijete koje ima devet godina

im. ž. 〈G devetogodišnjàkinjē; mn. N devetogodišnjàkinje, G devetogodišnjàkīnjā〉 žensko dijete koje ima devet godina

prid. 〈G devetogòdišnjēg(a); ž. devetogòdišnjā, s. devetogòdišnjē〉 1. koji ima devet godina [devetogodišnje dijete] 2. koji traje devet godina [devetogodišnje razdoblje] 3. koji se odnosi na devet godina

im. ž. 〈G devetogòdišnjicē〉 dan ili godina u kojoj se navršava devet godina od događaja koji se obilježuje

prid. 〈G devetòmjesečnōg(a); ž. devetòmjesečnā, s. devetòmjesečnō〉 1. koji ima devet mjeseci [devetomjesečno dijete] 2. koji traje devet mjeseci [~ dopust] 3. koji se odnosi na devet mjeseci [~ obračun]

im. ž. 〈G devetòricē〉 skupina od devet muških osoba

glav. br. 〈neskl.〉 broj koji se obilježuje s 900, za jedan veći od broja osamsto devedeset devet i za jedan manji od broja devetsto jedan, devet stotina

prid. 〈G devetstogòdišnjēg(a); ž. devetstogòdišnjā, s. devetstogòdišnjē〉 1. koji ima devetsto godina [~ grad] 2. koji traje devetsto godina [devetstogodišnje razdoblje] 3. koji se odnosi na devetsto godina

im. ž. 〈G devetstogòdišnjicē〉 dan ili godina u kojoj se navršava devetsto godina od događaja koji se obilježuje

red. br. 〈G dȅvetstōtōg(a); ž. dȅvetstōtā, s. dȅvetstōtō〉 koji je iza osamsto devedeset devetoga, a prije devetsto prvoga

im. ž. 〈G devízē; mn. N devíze, G devízā〉 1. izreka koja se uzima kao životno pravilo; sin. geslo, krilatica 2. 〈mn.〉 strani novac

prid. 〈G dèvīznōg(a); ž. dèvīznā, s. dèvīznō〉 koji se odnosi na devize, strani novac [devizna knjižica; ~ račun]

im. m. 〈G devóna〉 geol. četvrto razdoblje paleozoika

im. m. 〈G dezertéra, V dȅzertēru; mn. N dezertéri, G dezertérā〉 vojn. vojnik koji je samovoljno napustio postrojbu ili vojnu službu ili vojni obveznik koji se nije odazvao pozivu za služenje vojnoga roka, vojni bjegunac

gl. dvov. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. dezèrtīrām, 3. l. mn. dezertírajū, imp. dezèrtīrāj, aor. dezertírah, imperf. dezèrtīrāh, prid. r. dezertírao〉 pobjeći/bježati iz vojske ili borbe

im. ž. 〈G dezinfèkcijē〉 uništavanje ili uklanjanje zaraznih klica [~ hrane; ~ prostorija; ~ ruku; ~ vode]

prid. 〈G dezinfèkcījskōg(a); ž. dezinfèkcījskā, s. dezinfèkcījskō〉 koji se odnosi na dezinfekciju [dezinfekcijsko sredstvo]

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dezinfìcīrām, 3. l. mn. dezinficírajū, imp. dezinfìcīrāj, aor. dezinficírah, imperf. dezinfìcīrāh, prid. r. dezinficírao, prid. t. dezinfìcīrān〉 1. obaviti/obavljati dezinfekciju [~ ranu] 2. uništiti/uništavati uzročnike zaraznih bolesti; sin. raskužiti, raskuživati; ant. zaraziti

im. m. 〈G dezodòransa; mn. N dezodòransi, G dezodòrānsā〉 kozmetičko sredstvo za osobnu higijenu i uklanjanje neželjenih mirisa [~ za tijelo]

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. dežùrām, 3. l. mn. dežùrajū, imp. dežùrāj, aor. dežùrah, imperf. dežùrāh, prid. r. dežùrao〉 1. raditi na radnome mjestu izvan uobičajenoga radnog vremena, biti zadužen za kakvu djelatnost ili posao dok drugi ne rade 2. pren. biti gdje dugo, ne micati se s kojega mjesta

im. s. 〈G dežúrstva; mn. N dežúrstva, G dèžūrstāvā/dèžūrstvā〉 dužnost ili obveza onoga koji dežura [noćno ~]

prid. 〈G dȋčna; odr. dȋčnī, G dȋčnōg(a); ž. dȋčna, s. dȋčno; komp. dìčnijī〉 koji je na diku komu, kojim se tko može dičiti

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. dȋčīm se, 3. l. mn. dȋčē se, imp. díči se, aor. díčih se, imperf. dȋčāh se, prid. r. díčio se〉 osjećati zadovoljstvo zbog vlastite ili tuđe vrijednosti, uspjeha, truda i sl. [~ svojom djecom]; sin. ponositi se

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dȉgnēm, 3. l. mn. dȉgnū, imp. dȉgni, aor. dȉgoh, prid. r. dȉgao, prid. t. dȉgnūt, pril. p. dȉgāvši〉 v. dignuti

prid. 〈G didàktična; odr. didàktičnī, G didàktičnōg(a); ž. didàktična, s. didàktično〉 v. poučan