im. ž. 〈G elektròničārkē, DL elektròničārki; mn. N elektròničārke, G elektròničārkā/elektròničārkī〉 razg. stručnjakinja koja se bavi elektronikom

prid. 〈G elektròničārova; ž. elektròničārova, s. elektroničārovo〉 usp. elektroničarev

prid. 〈G elektròničkōg(a); ž. elektròničkā, s. elektròničkō〉 1. koji se odnosi na elektroniku [~ priručnik] 2. koji radi na načelu elektronike [~ uređaj; elektronička pošta]

im. ž. 〈G elektrònikē, DL elektrònici〉 1. znanost koja se bavi strujenjem elektrona kroz prazan prostor 2. područje koje se bavi prijenosom, pohranjivanjem i obradbom podataka s pomoću elektroničkih uređaja

prid. 〈G elèktrōnskōg(a); ž. elèktrōnskā, s. elèktrōnskō〉 1. koji se odnosi na elektrone [~ par] 2. → elektronički

im. m. 〈G elèktronvolta; mn. N elèktronvolti, G elèktronvōltā〉 fiz. mjerna jedinica za energiju (eV)

im. m. 〈G elektròskopa; mn. N elektròskopi, G elektròskōpā〉 tehn. uređaj kojim se mjeri električni naboj kojega tijela

prid. 〈G elektrostàtičkōg(a); ž. elektrostàtičkā, s. elektrostàtičkō〉 koji se odnosi na elektrostatiku [elektrostatička svojstva]; ant. elektrodinamički

im. ž. 〈G elektrostàtikē, DL elektrostàtici〉 fiz. grana koja proučava svojstva i pojave povezane s električnim nabojima u mirovanju; ant. elektrodinamika

im. m. 〈G elektrotèhničāra, V ȅlektrotehničāru/ȅlektrotehničāre; mn. N elektrotèhničāri, G elektrotèhničārā〉 razg. stručnjak koji se bavi elektrotehnikom

prid. 〈G elektrotèhničāreva; ž. elektrotèhničāreva, s. elektrotèhničārevo〉 razg. koji pripada elektrotehničaru; sin. elektrotehničarov razg.

im. ž. 〈G elektrotèhničārkē, DL elektrotèhničārki; mn. N elektrotèhničārke, G elektrotèhničārkā/elektrotèhničārkī〉 razg. stručnjakinja koja se bavi elektrotehnikom

prid. 〈G elektrotèhničārova; ž. elektrotèhničārova, s. elektrotèhničārovo〉 usp. elektrotehničarev

prid. 〈G elektrotèhničkōg(a); ž. elektrotèhničkā, s. elektrotèhničkō〉 koji se odnosi na elektrotehniku [~ fakultet]

im. ž. 〈G elektrotèhnikē, DL elektrotèhnici〉 široko tehničko područje koje se bavi primjenama znanstvenih spoznaja o elektricitetu i djelatnost povezana s proizvodnjom i potrošnjom električne energije te proizvodnjom električnih strojeva

im. m. 〈G elèmenta; mn. N elèmenti, G elèmenātā〉 1. jedan od sastavnih dijelova složene cjeline [kuhinjski ~; ~ stroja] 2. sastavnica ili obilježje kakva apstraktnog ili umjetničkog pojma ili društvene strukture [realistički ~ pripovijedanja; neprijateljski elementi u državi] 3. kem. skup svih atoma s istim nabojem jezgre [kemijski ~]; sin. počelo zast. 4. fil. temeljna tvar od koje je sve načinjeno; sin. počelo zast. 5. prirodna sila ◇ halogeni ~ kem. element 17. skupine periodnoga sustava elemenata kojoj pripadaju fluor, klor, brom, jod i astat ♦ biti u 〈svome〉 elementu biti odlično raspoložen, dobro se osjećati

prid. 〈G ȅlementārnōg(a); ž. ȅlementārnā, s. ȅlementārnō〉 1. v. osnovni, temeljni 2. koji se odnosi na element, prirodnu silu [elementarna nepogoda]

im. m. 〈G eliksíra, I eliksírom; mn. N eliksíri, G eliksírā〉 1. ljekovito i okrepljujuće piće 2. čudotvorni napitak [~ mladosti]

im. ž. 〈G eliminácijē〉 v. isključivanje

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. elimìnīrām, 3. l. mn. eliminírajū, imp. elimìnīrāj, aor. eliminírah, imperf. elimìnīrāh, prid. r. eliminírao, prid. t. elimìnīrān〉 1. v. isključiti 2. v. isključivati

im. ž. 〈G elìpsē; mn. N elìpse, G elípsā/elìpsī〉 1. mat. krivulja u ravnini koja sa sastoji od točaka sa svojstvom da im je zbroj udaljenosti od dviju čvrstih točaka (fokusa) stalan 2. gram. izostavljanje riječi u rečenici koje se mogu razumjeti iz konteksta

prid. 〈G elìptična; odr. elìptičnī, G elìptičnōg(a); ž. elìptična, s. elìptično; komp. eliptìčnijī〉 1. koji ima oblik elipse 2. kojemu nedostaje koji dio

im. ž. → propeler

im. ž. 〈G elìtē〉 odabrani pripadnici kojega društva ili zajednice [politička ~]

prid. 〈G èlitnōg(a); ž. èlitnā, s. èlitnō〉 koji se odnosi na elitu [~ turizam]

im. m. 〈G èmajla; mn. N èmajli, G èmājlā〉 neprozirna obojena staklasta masa kojom se prekrivaju keramički, kovinski i stakleni proizvodi radi ukrašavanja

im. s. 〈G emajlírānja; mn. N emajlírānja, G emajlírānjā〉 prevlačenje čega emajlom

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. emàjlīrām, 3. l. mn. emajlírajū, imp. emàjlīrāj, aor. emajlírah, imperf. emàjlīrāh, prid. r. emajlírao, prid. t. emàjlīrān〉 prevući/prevlačiti što emajlom

im. ž. 〈G emancipácijē〉 oslobođenje od zavisnosti ili podčinjenosti

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. emancìpīrām, 3. l. mn. emancipírajū, imp. emancìpīrāj, aor. emancipírah, imperf. emancìpīrāh, prid. r. emancipírao, prid. t. emancìpīrān〉 osloboditi/oslobađati koga od zavisnosti ili podčinjenosti

im. m. 〈G embàrga; m. s. N embàrzi/embàrga, G embárgā〉 gosp., pol. međunarodna zabrana slobodnoga prometa i trgovine zbog kršenja međunarodnih ugovora

im. m. 〈G ȅmbrija, I ȅmbrijem; mn. N ȅmbriji, G ȅmbrījā〉 v. zametak

prid. 〈G ȅmbrījskōg(a); ž. ȅmbrījskā, s. ȅmbrījskō〉 koji se odnosi na embrij [~ mjehur; ~ razvoj]

im. m. → embrij

im. ž. 〈G emigrácijē〉 1. v. iseljeništvo 2. v. iseljavanje 3. v. iseljenje

im. m. 〈G emìgranta; mn. N emìgranti, G emìgranātā〉 v. iseljenik

im. ž. 〈G emìgranticē; mn. N emìgrantice, G emìgrantīcā〉 v. iseljenica

prid. 〈G emìgrantičina; ž. emìgrantičina, s. emìgrantičino〉 v. iseljeničin

prid. 〈G emìgrantskōg(a); ž. emìgrantskā, s. emìgrantskō〉 v. iseljenički

gl. dvov. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. emìgrīrām, 3. l. mn. emigrírajū, imp. emìgrīrāj, aor. emigrírah, imperf. emìgrīrāh, prid. r. emigrírao〉 v. iseliti se v. pod iseliti, iseljavati se v. pod iseljavati

im. ž. 〈G emìsijē; mn. N emìsije, G emìsījā〉 1. odašiljanje signala, izdavanje ili ispuštanje čega [~ štetnih plinova; ~ svjetlosnih zraka] 2. program na televiziji ili radiju koji ima određen sadržaj i trajanje [školska ~; dječja ~; dokumentarna ~]; ◇ radijska ~ emisija namijenjena radijskomu izvođenju; sin. (radioemisija)

im. s. 〈G emitírānja; mn. N emitírānja, G emitírānjā〉 1. odašiljanje radijskih ili televizijskih programa [~ vijesti] 2. zračenje kakve energije [~ svjetlosnih zraka]

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. emìtīrām, 3. l. mn. emitírajū, imp. emìtīrāj, aor. emitírah, imperf. emìtīrāh, prid. r. emitírao, prid. t. emìtīrān〉 1. odaslati/odašiljati radijski ili televizijski program [~ vijesti] 2. poslati/slati svjetlosnu, zvučnu ili električnu energiju [~ svjetlost]

im. ž. 〈G emócijē; mn. N emócije, G emócījā〉 v. osjećaj

prid. 〈G ȅmocionālnōg(a); ž. ȅmocionālnā, s. ȅmocionālnō; komp. emocionàlnijī〉 v. osjećajni

im. ž. 〈G emocionálnosti, I emocionálnošću/emocionálnosti〉 v. osjećajnost

im. m. 〈G emotikóna; mn. N emotikóni, G emotikónā〉 v. emotiv

im. m. 〈G emotíva; mn. N emotívi, G emotívā〉 inform. sličica sastavljena od razgodaka i slova oblikovana tako da predočuje ljudsko lice i izražava koji osjećaj; sin. (emotikon), smješkić žarg.