elektròničārka | im. ž. 〈G elektròničārkē, DL elektròničārki; mn. N elektròničārke, G elektròničārkā/elektròničārkī〉 razg. stručnjakinja koja se bavi elektronikom |
elektròničārov | prid. 〈G elektròničārova; ž. elektròničārova, s. elektroničārovo〉 usp. elektroničarev |
elektròničkī | prid. 〈G elektròničkōg(a); ž. elektròničkā, s. elektròničkō〉 1. koji se odnosi na elektroniku [~ priručnik] 2. koji radi na načelu elektronike [~ uređaj; elektronička pošta] |
elektrònika | im. ž. 〈G elektrònikē, DL elektrònici〉 1. znanost koja se bavi strujenjem elektrona kroz prazan prostor 2. područje koje se bavi prijenosom, pohranjivanjem i obradbom podataka s pomoću elektroničkih uređaja |
elèktrōnskī | prid. 〈G elèktrōnskōg(a); ž. elèktrōnskā, s. elèktrōnskō〉 1. koji se odnosi na elektrone [~ par] 2. → elektronički |
elèktronvolt | im. m. 〈G elèktronvolta; mn. N elèktronvolti, G elèktronvōltā〉 fiz. mjerna jedinica za energiju (eV) |
elektròskop | im. m. 〈G elektròskopa; mn. N elektròskopi, G elektròskōpā〉 tehn. uređaj kojim se mjeri električni naboj kojega tijela |
elektrostàtičkī | prid. 〈G elektrostàtičkōg(a); ž. elektrostàtičkā, s. elektrostàtičkō〉 koji se odnosi na elektrostatiku [elektrostatička svojstva]; ant. elektrodinamički |
elektrostàtika | im. ž. 〈G elektrostàtikē, DL elektrostàtici〉 fiz. grana koja proučava svojstva i pojave povezane s električnim nabojima u mirovanju; ant. elektrodinamika |
elektrotèhničār | im. m. 〈G elektrotèhničāra, V ȅlektrotehničāru/ȅlektrotehničāre; mn. N elektrotèhničāri, G elektrotèhničārā〉 razg. stručnjak koji se bavi elektrotehnikom |
elektrotèhničārev | prid. 〈G elektrotèhničāreva; ž. elektrotèhničāreva, s. elektrotèhničārevo〉 razg. koji pripada elektrotehničaru; sin. elektrotehničarov razg. |
elektrotèhničārka | im. ž. 〈G elektrotèhničārkē, DL elektrotèhničārki; mn. N elektrotèhničārke, G elektrotèhničārkā/elektrotèhničārkī〉 razg. stručnjakinja koja se bavi elektrotehnikom |
elektrotèhničārov | prid. 〈G elektrotèhničārova; ž. elektrotèhničārova, s. elektrotèhničārovo〉 usp. elektrotehničarev |
elektrotèhničkī | prid. 〈G elektrotèhničkōg(a); ž. elektrotèhničkā, s. elektrotèhničkō〉 koji se odnosi na elektrotehniku [~ fakultet] |
elektrotèhnika | im. ž. 〈G elektrotèhnikē, DL elektrotèhnici〉 široko tehničko područje koje se bavi primjenama znanstvenih spoznaja o elektricitetu i djelatnost povezana s proizvodnjom i potrošnjom električne energije te proizvodnjom električnih strojeva |
elèment | im. m. 〈G elèmenta; mn. N elèmenti, G elèmenātā〉 1. jedan od sastavnih dijelova složene cjeline [kuhinjski ~; ~ stroja] 2. sastavnica ili obilježje kakva apstraktnog ili umjetničkog pojma ili društvene strukture [realistički ~ pripovijedanja; neprijateljski elementi u državi] 3. kem. skup svih atoma s istim nabojem jezgre [kemijski ~]; sin. počelo zast. 4. fil. temeljna tvar od koje je sve načinjeno; sin. počelo zast. 5. prirodna sila ◇ halogeni ~ kem. element 17. skupine periodnoga sustava elemenata kojoj pripadaju fluor, klor, brom, jod i astat ♦ biti u 〈svome〉 elementu biti odlično raspoložen, dobro se osjećati |
ȅlementārnī | |
elìksīr | im. m. 〈G eliksíra, I eliksírom; mn. N eliksíri, G eliksírā〉 1. ljekovito i okrepljujuće piće 2. čudotvorni napitak [~ mladosti] |
eliminácija | im. ž. 〈G eliminácijē〉 v. isključivanje |
eliminírati | gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. elimìnīrām, 3. l. mn. eliminírajū, imp. elimìnīrāj, aor. eliminírah, imperf. elimìnīrāh, prid. r. eliminírao, prid. t. elimìnīrān〉 1. v. isključiti 2. v. isključivati |
elìpsa | im. ž. 〈G elìpsē; mn. N elìpse, G elípsā/elìpsī〉 1. mat. krivulja u ravnini koja sa sastoji od točaka sa svojstvom da im je zbroj udaljenosti od dviju čvrstih točaka (fokusa) stalan 2. gram. izostavljanje riječi u rečenici koje se mogu razumjeti iz konteksta |
elìptičan | prid. 〈G elìptična; odr. elìptičnī, G elìptičnōg(a); ž. elìptična, s. elìptično; komp. eliptìčnijī〉 1. koji ima oblik elipse 2. kojemu nedostaje koji dio |
elìsa | im. ž. → propeler |
elìta | im. ž. 〈G elìtē〉 odabrani pripadnici kojega društva ili zajednice [politička ~] |
èlitnī | prid. 〈G èlitnōg(a); ž. èlitnā, s. èlitnō〉 koji se odnosi na elitu [~ turizam] |
èmajl | im. m. 〈G èmajla; mn. N èmajli, G èmājlā〉 neprozirna obojena staklasta masa kojom se prekrivaju keramički, kovinski i stakleni proizvodi radi ukrašavanja |
emajlírānje | im. s. 〈G emajlírānja; mn. N emajlírānja, G emajlírānjā〉 prevlačenje čega emajlom |
emajlírati | gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. emàjlīrām, 3. l. mn. emajlírajū, imp. emàjlīrāj, aor. emajlírah, imperf. emàjlīrāh, prid. r. emajlírao, prid. t. emàjlīrān〉 prevući/prevlačiti što emajlom |
emancipácija | im. ž. 〈G emancipácijē〉 oslobođenje od zavisnosti ili podčinjenosti |
emancipírati (se) | gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. emancìpīrām, 3. l. mn. emancipírajū, imp. emancìpīrāj, aor. emancipírah, imperf. emancìpīrāh, prid. r. emancipírao, prid. t. emancìpīrān〉 osloboditi/oslobađati koga od zavisnosti ili podčinjenosti |
embàrgo | im. m. 〈G embàrga; m. s. N embàrzi/embàrga, G embárgā〉 gosp., pol. međunarodna zabrana slobodnoga prometa i trgovine zbog kršenja međunarodnih ugovora |
ȅmbrij | im. m. 〈G ȅmbrija, I ȅmbrijem; mn. N ȅmbriji, G ȅmbrījā〉 v. zametak |
ȅmbrījskī | prid. 〈G ȅmbrījskōg(a); ž. ȅmbrījskā, s. ȅmbrījskō〉 koji se odnosi na embrij [~ mjehur; ~ razvoj] |
ȅmbrio | im. m. → embrij |
emigrácija | im. ž. 〈G emigrácijē〉 1. v. iseljeništvo 2. v. iseljavanje 3. v. iseljenje |
emìgrant | im. m. 〈G emìgranta; mn. N emìgranti, G emìgranātā〉 v. iseljenik |
emìgrantica | im. ž. 〈G emìgranticē; mn. N emìgrantice, G emìgrantīcā〉 v. iseljenica |
emìgrantičin | prid. 〈G emìgrantičina; ž. emìgrantičina, s. emìgrantičino〉 v. iseljeničin |
emìgrantskī | prid. 〈G emìgrantskōg(a); ž. emìgrantskā, s. emìgrantskō〉 v. iseljenički |
emigrírati | gl. dvov. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. emìgrīrām, 3. l. mn. emigrírajū, imp. emìgrīrāj, aor. emigrírah, imperf. emìgrīrāh, prid. r. emigrírao〉 v. iseliti se v. pod iseliti, iseljavati se v. pod iseljavati |
emìsija | im. ž. 〈G emìsijē; mn. N emìsije, G emìsījā〉 1. odašiljanje signala, izdavanje ili ispuštanje čega [~ štetnih plinova; ~ svjetlosnih zraka] 2. program na televiziji ili radiju koji ima određen sadržaj i trajanje [školska ~; dječja ~; dokumentarna ~]; ◇ radijska ~ emisija namijenjena radijskomu izvođenju; sin. (radioemisija) |
emitírānje | im. s. 〈G emitírānja; mn. N emitírānja, G emitírānjā〉 1. odašiljanje radijskih ili televizijskih programa [~ vijesti] 2. zračenje kakve energije [~ svjetlosnih zraka] |
emitírati | gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. emìtīrām, 3. l. mn. emitírajū, imp. emìtīrāj, aor. emitírah, imperf. emìtīrāh, prid. r. emitírao, prid. t. emìtīrān〉 1. odaslati/odašiljati radijski ili televizijski program [~ vijesti] 2. poslati/slati svjetlosnu, zvučnu ili električnu energiju [~ svjetlost] |
emócija | im. ž. 〈G emócijē; mn. N emócije, G emócījā〉 v. osjećaj |
ȅmocionālnī | prid. 〈G ȅmocionālnōg(a); ž. ȅmocionālnā, s. ȅmocionālnō; komp. emocionàlnijī〉 v. osjećajni |
emocionálnōst | im. ž. 〈G emocionálnosti, I emocionálnošću/emocionálnosti〉 v. osjećajnost |
emotìkōn | im. m. 〈G emotikóna; mn. N emotikóni, G emotikónā〉 v. emotiv |
emòtīv |