im. m. 〈G intelektuálca, V ȉntelektuālče; mn. N intelektuálci, G intelektùālācā〉 osoba koja ima visoku naobrazbu i bavi se umnim radom

prid. 〈G intelektuálčeva; ž. intelektuálčeva, s. intelektuálčevo〉 koji pripada intelektualcu

im. ž. 〈G intelektùālkē, DL intelektùālki; mn. N intelektùālke, G intelektùālkā/intelektùālkī〉 žena koja ima visoku naobrazbu i bavi se umnim radom

prid. 〈G ȉntelektuālnōg(a); ž. ȉntelektuālnā, s. ȉntelektuālnō〉 koji se odnosi na intelektualce [~ rad]

im. ž. 〈G inteligèncijē〉 1. psih. sposobnost brzoga razmišljanja, pravilnoga shvaćanja pojava i stvari, učenja iz iskustva, razumijevanja apstraktnih pojmova i korištenja njima te primjena znanja za snalaženje u novim okolnostima 2. a. osobina onoga koji lako i brzo shvaća; sin. bistrina pren.; ant. glupost, tupost pren. b. svojstvo onoga što odražava čije brzo i lako shvaćanje; sin. bistrina pren.; ant. glupost, tupost pren. 3. osobe koje imaju visoku naobrazbu i bave se umnim radom

prid. 〈G inteligèntna; odr. inteligèntnī, G inteligèntnōg(a); ž. inteligèntna, s. inteligèntno; komp. inteligèntnijī〉 1. koji brzo i lako shvaća [~ dječak] 2. koji odražava čije brzo i lako shvaćanje [~ odgovor]; sin. bistar pren.; ant. blesav razg., glup, tup pren.

pril. 〈komp. inteligèntnijē〉 tako da odražava čije brzo i lako shvaćanje [~ gledati]; sin. bistro; ant. blesavo, glupo, tupo

im. m. 〈G intenzitéta; mn. N intenzitéti, G intenzitétā〉 1. v. jakost 2. v. aktivnost

prid. 〈G ȉntenzīvna; odr. ȉntenzīvnī, G ȉntenzīvnōg(a); ž. ȉntenzīvna, s. ȉntenzīvno; komp. intenzìvnijī〉 1. koji je jasno usmjeren i opsežan [intenzivna njega] 2. koji je snažan u naletu, koji sadržava veliku silu [~ osjećaj; ~ vjetar]; sin. jak, silovit; ant. slab

prid. 〈G interàktīvna; odr. interàktīvnī, G interàktīvnōg(a); ž. interàktīvna, s. interàktīvno〉 koji se temelji na načelu uzajamnoga djelovanja [~ pristup; interaktivna radionica]

im. m. 〈G ȉnteresa; mn. N ȉnteresi, G ȉnterēsā〉 1. v. korist 2. v. zanimanje

prid. 〈G interesàntna; odr. interesàntnī, G interesàntnōg(a); ž. interesàntna, s. interesàntno; komp. interesàntnijī〉 v. zanimljiv

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. interèsīrām, 3. l. mn. interesírajū, imp. interèsīrāj, aor. interesírah, imperf. interèsīrāh, prid. r. interesírao, prid. t. interèsīrān〉 v. zanimati

im. m. 〈G interijéra, I interijérom; mn. N interijéri, G interijérā〉 1. unutrašnjost koje zgrade 2. scena snimljena u filmskome ili televizijskome studiju; ant. eksterijer

im. m. 〈G internacionalìzma; mn. N internacionalìzmi, G internacionalìzāmā〉 jez. 1. riječ latinskoga ili grčkoga podrijetla posuđena u koji drugi jezik i prilagođena njegovu jezičnom sustavu 2. riječ koja se nalazi u mnogim jezicima

prid. 〈G ȉnternacionālnōg(a); ž. ȉnternacionālnā, s. ȉnternacionālnō〉 v. međunarodni

im. m. 〈G internáta; mn. N internáti, G internátā〉 ustanova u kojoj učenici žive pod nadzorom odgajatelja

im. m. 〈G ȉnterneta〉 inform. računalna mreža kojom se povezuje velik broj korisnika diljem svijeta

prid. 〈G ȉnternetskōg(a); ž. ȉnternetskā, s. ȉnternetskō〉 koji se odnosi na internet [internetski sadržaj]

im. ž. 〈G interpretácijē; mn. N interpretácije, G interpretácījā〉 1. način izlaganja ili izvođenja umjetničkoga djela; sin. (interpretiranje) 2. knjiž. način na koji se objašnjava značenje i vrijednost književnoga djela, teorijski pristup značenju književnoga djela 3. v. tumačenje

prid. 〈G ȉnterpretatīvna; odr. ȉnterpretatīvnī, G ȉnterpretatīvnōg(a); ž. ȉnterpretatīvna, s. ȉnterpretatīvno〉 koji odražava čiji prepoznatljiv osjećaj ili tumačenje [interpretativno čitanje]

im. m. 〈G interprètātora, V interprètātore; mn. N interprètātori, G interprètātōrā〉 osoba koja interpretira, daje interpretaciju čega; sin. tumač

im. ž. 〈G interprètātoricē; mn. N interprètātorice, G interprètātorīcā〉 žena koja interpretira, daje interpretaciju čega

prid. 〈G interprètātoričina; ž. interprètātoričina, s. interprètātoričino〉 koji pripada interpretatorici

im. s. 〈G interpretírānja〉 v. interpretacija

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. interprètīrām, 3. l. mn. interpretírajū, imp. interprètīrāj, aor. interpretírah, imperf. interprètīrāh, prid. r. interpretírao, prid. t. interprètīrān〉 1. protumačiti/tumačiti što, dati/davati vlastito objašnjenje čega [~ nove podatke] 2. izvesti/izvoditi kakvo umjetničko djelo [~ Bachove suite; ~ ulogu]; sin. tumačiti

im. ž. 〈G interpùnkcijē〉 pravop. skup razgodaka

prid. 〈G interpùnkcījskōg(a); ž. interpùnkcījskā, s. interpùnkcījskō〉 koji se odnosi na interpunkciju [~ znakovi]

im. m. 〈G intervála; mn. N interváli, G interválā〉 1. vrijeme između dviju jedinica koje slijede jedna za drugom 2. prostor između dvaju predmeta koji se nalaze jedan do drugoga 3. glazb. odnos dvaju tonova prema njihovoj visini

im. ž. 〈G intervèncijē; mn. N intervèncije, G intervèncījā〉 1. v. zahvat 2. upad u koje područje [vojna ~]

im. m. 〈G intervjùa; mn. N intervjùi, G intervjúā〉 razgovor novinara s kojom javnom, poznatom ili važnom osobom radi objavljivanja u medijima

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. intervjùīrām, 3. l. mn. intervjuírajū, imp. intervjùīrāj, aor. intervjuírah, imperf. intervjùīrāh, prid. r. intervjuírao, prid. t. intervjùīrān〉 napraviti/praviti intervju, izvesti/voditi javni razgovor

im. ž. 〈G intímē; mn. N intíme, G intímā〉 1. neotuđivi i neponovljiv unutrašnji svijet pojedinoga ljudskog bića 2. ono što se odnosi na funkcije tijela, posebno na spolnost

prid. 〈G ȉntīmna; odr. ȉntīmnī, G ȉntīmnōg(a); ž. ȉntīmna, s. ȉntīmno; komp. intìmnijī〉 1. koji pripada unutrašnjemu životu 2. v. prisan

prid. 〈G ȉntīmnōg(a); ž. ȉntīmnā, s. ȉntīmnō〉 koji se odnosi na intimu [intimno rublje]

im. ž. 〈G intonácijē; mn. N intonácije, G intonácījā〉 1. način naglašavanja ili isticanja čega unutar cjeline 2. glazb. početni ton izveden glasom ili glazbalom kako bi se glasovi pjevača i zvukovi glazbala međusobno uskladili

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. intònīrām, 3. l. mn. intonírajū, imp. intònīrāj, aor. intonírah, imperf. intònīrāh, prid. r. intonírao, prid. t. intònīrān〉 1. glazb. dati/davati intonaciju 2. pren. odrediti/određivati osnovni ton [sjetno ~ film]

im. m. 〈G ȉntraneta〉 inform. privatna područna računalna mreža koja osim interneta sadržava i privatni mrežni poslužnik te poseban sigurnosni sustav [dokumentacijski ~; informacijski ~]

prid. 〈G ȉntranetskōg(a); ž. ȉntranetskā, s. ȉntranetskō〉 koji se odnosi na intranet [~ sadržaj]

prid. 〈G introvèrtīrāna; odr. introvèrtīrānī, G introvèrtīrānōg(a); ž. introvèrtīrāna, s. introvèrtīrāno; komp. introvertirànijī〉 v. zatvoren

im. ž. 〈G introvèrtīrānosti, I introvèrtīrānošću/introvèrtīrānosti〉 v. zatvorenost

im. ž. 〈G intuícijē〉 sposobnost predosjećanja ili izravne spoznaje

im. m. 〈G invalída, V ȉnvalīde; mn. N invalídi, G invalídā〉 osoba koja je trajno bolesna ili ima tjelesni nedostatak [lakši ~; ratni ~; vojni ~]

prid. 〈G ȉnvalīdna; odr. ȉnvalīdnī, G ȉnvalīdnōg(a); ž. ȉnvalīdna, s. ȉnvalīdno〉 koji je trajno, potpuno ili djelomično nesposoban za rad zbog trajne bolesti ili tjelesnoga nedostatka [invalidna osoba]

im. m. 〈G invaliditéta〉 v. invalidnost

im. ž. 〈G invalídnosti, I invalídnošću/invalídnosti〉 1. osobina onoga koji je invalidan; sin. (invaliditet) 2. trajna bolest ili tjelesni nedostatak

prid. 〈G invàlīdskōg(a); ž. invàlīdskā, s. invàlīdskō〉 koji se odnosi na invalide [invalidska kolica]

im. ž. 〈G ìnvāzijē; mn. N ìnvāzije, G ìnvāzījā〉 1. vojn. oružani napad na tuđi teritorij [~ na Hrvatsku; ~ neprijatelja] 2. pren. bilo kakva navala ili dolazak u velikome broju [~ komaraca]