pril. kad se ne očekuje, bez nagovještaja [Iznenada se pojavio.]; sin. iznenadno, najednom, nenadano, neočekivano, odjednom

prid. 〈G ȉznenādna; odr. ȉznenādnī, G ȉznenādnōg(a); ž. ȉznenādna, s. ȉznenādno〉 koji se ne očekuje, koji se pojavljuje bez nagovještaja [~ napad; iznenadna promjena vremena]; sin. nenadan

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. iznènādīm, 3. l. mn. iznènādē, imp. iznenádi, aor. iznenádih, prid. r. iznenádio, prid. t. iznènāđen〉 1. zateći koga nespremnim [~ prijatelja svojim dolaskom] 2. izazvati čuđenje, učiniti zatečenim ili začuđenim čime [Iznenadilo me je njegovo ponašanje.; Iznenadio me njegov neuspjeh.] • iznenáditi se 〈povr.〉 biti zatečen ili začuđen čime [Ugodno se iznenadio.]; vidski paranjak: iznenađivati

im. ž. 〈G ȉznenadnosti, I ȉznenadnošću/ȉznenadnosti〉 svojstvo onoga što je iznenadno; sin. nenadanost

pril. s iznenađenjem [~ pogledati]

im. s. 〈G iznenađénja; mn. N iznenađénja, G iznenađénjā〉 1. neočekivani događaj ili doživljaj [Priredili su nam ~.] 2. osjećaj koji nastaje kad se dogodi što neočekivano [na moje veliko ~]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. iznenàđujēm, 3. l. mn. iznenàđujū, imp. iznenàđūj, aor. iznenađívah, imperf. iznenàđīvāh, prid. r. iznenađívao, prid. t. iznenàđīvān〉 1. zatjecati koga nespremnim [Iznenađuje me svojim dolascima.] 2. izazivati čuđenje, činiti zatečenim ili začuđenim čime [Iznenađuje me njegovo ponašanje.; Iznenađuju me njegovi neuspjesi.]; vidski paranjak: iznenaditi

pril. u neočekivanoj količini [~ dobar; ~ dobro posluje; ~ hrabar]

prid. 〈G iznenàđujūćēg(a); ž. iznenàđujūćā, s. iznenàđujūćē〉 koji iznenađuje [~ rezultat]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. iznèrvīrām, 3. l. mn. iznervírajū, imp. iznèrvīrāj, aor. iznervírah, imperf. iznèrvīrāh, prid. r. iznervírao, prid. t. iznèrvīrān〉 razg. v. uzrujati • iznervírati se 〈povr.〉 razg. v. uzrujati se pod uzrujati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. iznèvjerīm, 3. l. mn. iznèvjerē, imp. iznèvjeri, aor. iznèvjerih, prid. r. iznèvjerio, prid. t. iznèvjeren〉 1. prouzročiti da u kakvu odnosu druga strana prestane vjerovati u koga [~ najboljega prijatelja] 2. ne ispuniti čija očekivanja [~ navijače]; sin. razočarati

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzničēm, 3. l. mn. ìzničū, imp. ìzniči, aor. ìznicah, imperf. ìznicāh, prid. r. ìznicao〉 nicati iz sjemena i rasti iznad površine; vidski parnjak: izniknuti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. iznèsem, 3. l. mn. iznèsū, imp. iznèsi, aor. ȉznijēh/iznèsoh, prid. r. m. ȉznio, ž. ȉznijēla, s. ȉznijēlo, mn. ȉznijēli, prid. t. iznèsen〉 1. noseći otpremiti što iz zatvorenoga mjesta [~ namještaj iz kuće]; ant. unijeti 2. riječima predstaviti ili objasniti što [Iznio je svoje ideje.]; sin. izložiti; vidski paranjak: iznositi

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ìzniknēm, 3. l. mn. ìzniknū, imp. ìznikni, aor. ìzniknuh, prid. r. ìzniknuo〉 niknuti iz sjemena i početi rasti iznad površine; vidski parnjak: iznicati

prid. 〈G ìznīmna; odr. ìznīmnī, G ìznīmnōg(a); ž. ìznīmna, s. ìznīmno〉 koji je po nekim obilježjima poseban [iznimna osoba]; sin. izvanredan

im. ž. 〈G ìznīmkē, DL ìznīmci; mn. N ìznīmke, G ìznimākā/ìznīmkā/ìznīmkī〉 ono što se izdvaja od pravila, od čega uobičajenoga [bez iznimke; uz časne iznimke; učiniti iznimku]

im. m. 〈G ìznosa; mn. N ìznosi, G ȉznōsā〉 utvrđena količina novca [~ duga]

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ìznosīm, 3. l. mn. ìznosē, imp. iznòsi, aor. iznòsih, imperf. ìznošāh/iznòsijāh, prid. r. iznòsio, prid. t. ìznošen〉 1. 〈prijel.〉 a. noseći otpremati što iz zatvorenoga mjesta [~ namještaj iz kuće]; ant. unositi; vidski parnjak: iznijeti b. riječima predstavljati ili objašnjavati što [Iznio je svoje ideje]; sin. izlagati; vidski parnjak: iznijeti 2. 〈neprijel.〉 biti izražen u novcu [Školarina iznosi 5000 kuna.]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìznosīm, 3. l. mn. ìznosē, imp. iznòsi, aor. iznòsih, prid. r. iznòsio, prid. t. ìznošen〉 noseći pohabati kakav odjevni predmet ili obuću i učiniti neprikladnim za uporabu [~ cipele; ~ kaput]

im. s. 〈G ìznošēnja〉 1. otpremanje čega iz zatvorenoga mjesta nošenjem; ant. unos, unošenje 2. predstavljanje ili objašnjavanje čega riječima; sin. izlaganje

im. ž. 〈G ìznudē; mn. N ìznude, G ȉznūdā〉 ostvarivanje kakve koristi ili dobiti zastrašivanjem ili prisilom; sin. (iznuđivanje)

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ìznudīm, 3. l. mn. ìznudē, imp. ìznudi, aor. ìznudih, prid. r. ìznudio, prid. t. ìznuđen〉 zastrašivanjem ili prisilom ostvariti kakvu korist ili dobit [~ novac od koga]; vidski parnjak: iznuđivati

im. s. 〈G iznuđívānja〉 v. iznuda

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. iznùđujēm, 3. l. mn. iznùđujū, imp. iznùđūj, aor. iznuđívah, imperf. iznùđīvāh, prid. r. iznuđívao, prid. t. iznùđīvān〉 zastrašivanjem ili prisilom ostvarivati kakvu korist ili dobit [~ novac od koga]; vidski parnjak: iznuditi

pril. s unutrašnje strane [Iznutra se čuje buka.]; ant. izvana

im. ž. 〈G ìznutricē; mn. N ìznutrice, G ìznutrīcā〉 jestivi dio životinjske utrobe [pileća ~]

im. ž. 〈G izobárē; mn. N izobáre, G izobárā〉 zem. crta na zemljovidu koja spaja mjesta jednakoga tlaka

im. ž. 〈G izobátē; mn. N izobáte, G izobátā〉 zem. crta na zemljovidu koja spaja mjesta jednake dubine

im. s. → obilje

im. s. 〈G izobličávānja〉 1. činjenje da tko ili što promijeni oblik ili izgled, činjenje ružnijim 2. mijenjanje svojega oblika ili izgleda, postajanje ružnijim; sin. (deformiranje), izobličivanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. izoblìčāvām, 3. l. mn. izobličávajū, imp. izoblìčāvāj, aor. izobličávah, imperf. izoblìčāvāh, prid. r. izobličávao, prid. t. izoblìčāvān〉 mijenjati oblik ili izgled komu ili čemu i tako ga učiniti ružnijim • izobličávati se 〈povr.〉 mijenjati svoj oblik ili izgled i tako postajati ružnijim; sin. (deformirati), izobličivati; vidski paranjak: izobličiti

im. s. 〈G izobličénja; mn. N izobličénja, G izobličénjā〉 oblik koji je posljedica izobličavanja; sin. (deformacija)

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. izòblīčīm, 3. l. mn. izòblīčē, imp. izoblíči, aor. izoblíčih, prid. r. izoblíčio, prid. t. izòblīčen〉 promijeniti oblik ili izgled komu ili čemu i tako ga činiti ružnijim • izoblíčiti se 〈povr.〉 promijeniti svoj oblik ili izgled i tako postati ružnijim; sin. (deformirati); Vidski parnjaci: izobličavati, izobličivati

im. s. 〈G izobličívānja〉 usp. izobličavanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. izoblìčujēm, 3. l. mn. izoblìčujū, imp. izoblìčūj, aor. izobličívah, imperf. izoblìčīvāh, prid. r. izobličívao, prid. t. izoblìčīvān〉 usp. izobličavati

im. ž. 〈G ȉzobrazbē〉 postupak stjecanja znanja i vještina dobivenih učenjem

prid. 〈G ìzočna; odr. ìzočnī, G ìzočnōg(a); ž. ìzočna, s. ìzočno〉 koji se ne nalazi na mjestu na kojemu bi trebao biti (o ljudima) [izočni učenici]; sin. odsutan; ant. nazočan, prisutan

im. ž. 〈G ìzočnosti, I ìzočnošću/ìzočnosti〉 osobina onoga koji je izočan; sin. odsutnost; ant. nazočnost, prisutnost

im. ž. 〈G izohìpsē; mn. N izohìpse, G izohípsā〉 zem. crta na zemljovidu koja spaja mjesta jednake nadmorske visine; sin. (slojnica)

im. ž. 〈G izolácijē; mn. N izolácije, G izolácījā〉 1. odvajanje, odjeljivanje ili osamljivanje [živjeti u izolaciji] 2. mjesto odvojeno od ostalih mjesta [bolesnik u izolaciji] 3. instalacija, oprema ili građevina koja služi za sprečavanje gubitaka energije ili zaštitu od dodira [toplinska ~]

prid. 〈G izolácījskōg(a); ž. izolácījskā, s. izolácījskō〉 koji se odnosi na izolaciju [izolacijska cijev]

prid. 〈G izolacionìstičkōg(a); ž. izolacionìstičkā, s. izolacionìstičkō〉 koji se odnosi na izolacionizam [izolacionistička politika]

im. m. 〈G izolacionìzma〉 pol. zatvaranje koje zemlje u vlastite granice i njezin prestanak suradnje s ostalim svijetom

im. m. 〈G izòlātora, I izòlātorom; mn. N izòlātori, G izòlātōrā〉 tehn. tvar male ili veoma male vodljivosti [dobar ~ struje; loš ~ struje]

im. ž. 〈G izolínijē; mn. N izolínije, G izolínījā〉 zem. crta na zemljovidu koja spaja mjesta jednakih vrijednosti razmatranih veličina ili stanja

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. izòlīrām, 3. l. mn. izolírajū, imp. izòlīrāj, aor. izolírah, imperf. izòlīrāh, prid. r. izolírao, prid. t. izòlīrān〉 1. tehn. obložiti/oblagati izolatorom 2. grad. postaviti/postavljati zvučnu ili toplinsku izolaciju unutar kakve građevine [~ vanjske zidove] 3. v. odvajati 4. v. odvojiti

im. m. 〈G izooktána〉 kem. zasićeni ugljikovodik koji je sastojak benzina i koji prouzročuje veoma slabu detonaciju u motoru

prid. 〈G izòpāčena; odr. izòpāčenī, G izòpāčenōg(a); ž. izòpāčena, s. izòpāčeno; komp. izopačènijī〉 1. koji ima nenormalne sklonosti 2. koji odražava čije nenormalne sklonosti; sin. nastran