prid. 〈G kàrīrāna; odr. kàrīrānī, G kàrīrānōg(a); ž. kàrīrāna, s. kàrīrāno〉 koji ima četverokutni uzorak [karirana košulja; karirana suknja]

im. m. 〈G karmelíćanina; mn. N karmelíćani, G karmelíćānā〉 rel. pripadnik katoličkoga reda koji je 1185. osnovao Berthold Kalabrijski

im. ž. 〈G karmelíćānkē, DL karmelíćānki; mn. N karmelíćānke, G karmelíćānkā/karmelíćānkī〉 rel. pripadnica katoličkoga reda koji je 1185. osnovao Berthold Kalabrijski

prid. 〈G karmelìćānskōg(a); ž. karmelìćānskā, s. karmelìćānskō〉 koji se odnosi na karmelićane i karmelićanke [~ samostan]

im. pl. t. ž. 〈G kȃrmīnā〉 gozba nakon pogreba u pokojnikovu čast

im. m. 〈G karnevála; mn. N karneváli, G karneválā〉 pučka svečanost s povorkama maškara, kostimiranim zabavama i plesovima pod maskama, obično se održava u razdoblju od Sveta tri kralja do početka korizme

prid. 〈G karnèvālskōg(a); ž. karnèvālskā, s. karnèvālskō〉 koji se odnosi na karneval

im. m. 〈G kȁra, I kȁrom; mn. N kȁri, G kȃrā〉 boja u igraćim kartama u obliku crvenoga uspravnog romba

im. ž. 〈G karosèrijē〉 gornji dio vozila za smještaj osoba, tereta i motora

im. m. 〈G karoténa〉 kem. nezasićeni ugljikovodik, narančasti ili crveni biljni pigment koji se nalazi u mrkvi, zelenim biljnim dijelovima i životinjskim tkivima, u jetri prelazi u vitamin A

im. ž. 〈G kȃrtē; mn. N kȃrte, G kȁrātā〉 1. v. zemljovid 2. manji komad tvrdoga papira sa slikama, znakovima ili brojevima koji služi za igru [igraće karte] 3. dokument ili list papira s podatcima [članska ~; osobna ~] 4. potvrda o plaćenoj vožnji [tramvajska ~] 5. v. ulaznica ♦ igrati otvorenih karata otvoreno postupati, ne skrivati svoje namjere; staviti (baciti i sl.) karte na stol otkriti svoje prave namjere, izraziti svoje mišljenje; staviti sve na jednu kartu izložiti sve riziku u korist jedne mogućnosti

im. s. 〈G kȃrtānja〉 igranje kartaške igre

im. m. 〈G kartáša, V kȁrtāšu; mn. N kartáši, G kartášā〉 osoba koja se karta

im. ž. 〈G kartàšicē; mn. N kartàšice, G kartàšīcā〉 žena koja se karta

prid. 〈G kartàšičina; ž. kartàšičina, s. kartàšičino〉 koji pripada kartašici

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. kȃrtām, 3. l. mn. kȃrtajū, imp. kȃrtāj, aor. kȃrtah, imperf. kȃrtāh, prid. r. kȃrtao〉 znati igrati koju kartašku igru [Kartaš li?] • kȃrtati (se) 〈neprijel./povr.〉 igrati koju kartašku igru [Volim kartati.; Volim se kartati.]

im. ž. 〈G kàrticē; mn. N kàrtice, G kȁrtīcā〉 1. um. mala karta 2. plastična ili plastificirana pločica [kreditna ~; telefonska ~] 3. tekst od 1800 računalnih znakova

im. m. 〈G kartògrafa; mn. N kartògrafi, G kartògrāfā〉 stručnjak koji se bavi kartografijom

im. ž. 〈G kartogràfijē〉 zem. znanost koja proučava način izradbe, uporabu i održavanje karata

im. ž. 〈G kartògrafkinjē; mn. N kartògrafkinje, G kartògrafkīnjā〉 stručnjakinja koja se bavi kartografijom

prid. 〈G kartògrafskōg(a); ž. kartògrafskā, s. kartògrafskō〉 koji se odnosi na kartografiju

im. m. 〈G kartóna; mn. N kartóni, G kartónā〉 1. kruta tanka ploča izrađena od slijepljenih slojeva papira [kutija od kartona]; sin. ljepenka 2. dokument s određenim podatcima [liječnički ~] ◇ crveni ~ sp. karton koji sudac podiže da bi isključio igrača, trenera ili službenu osobu u nogometu, rukometu i odbojci; žuti ~ sp. karton koji sudac podiže da bi javno opomenuo igrača, trenera ili službenu osobu u nogometu, rukometu i odbojci

prid. 〈G kàrtōnskōg(a); ž. kàrtōnskā, s. kàrtōnskō〉 koji se odnosi na karton, koji je od kartona [kartonska kutija]

im. m. 〈G kȃsa, L kásu〉 lagani konjski trk, kretanje konja brže od hoda, a sporije od trka [jahati kasom]

im. ž. 〈G kàsē; mn. N kàse, G kásā〉 1. ormar ili kovinska kutija u kojoj se čuva novac, vrijednosni papiri i sl. 2. tehn. v. blagajna

im. ž. → vojarna

im. ž. 〈G kasètē; mn. N kasète, G kasétā〉 1. kutija za čuvanje manjih vrijednih stvari 2. plastična kutija u kojoj se nalazi magnetofonska vrpca, film ili videovrpca

im. m. 〈G kasetofóna; mn. N kasetofóni, G kasetofónā〉 tehn. električni uređaj koji služi za snimanje i slušanje zvuka na kasetama

im. m. 〈G kàsīna; mn. s. N kàsīna, G kàsīnā〉 v. igračnica

im. m. 〈G kaskadéra, V kȁskadēru; mn. N kaskadéri, G kaskadérā〉 osoba koja umjesto glumca izvodi opasne scene

im. ž. 〈G kaskàdērkē, DL kaskàdērki; mn. N kaskàdērke, G kaskàdērkā/kaskàdērkī〉 žena koja umjesto glumca izvodi opasne scene

prid. 〈G kaskàdērskōg(a); ž. kaskàdērskā, s. kaskàdērskō〉 koji se odnosi na kaskadere

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. kȁskām, 3. l. mn. kȁskajū, imp. kȁskāj, aor. kȁskah, imperf. kȁskāh, prid. r. kȁskao〉 1. kretati se kasom 2. pren. sporo se kretati, obično zaostajući za kim [~ za drugom djecom]

prid. 〈G kȃsnōg(a); ž. kȃsnā, s. kȃsnō; komp. kàsnijī〉 1. koji dolazi, stiže poslije očekivanoga, dogovorenoga ili predviđenoga vremena [~ gost] 2. koji je pri kraju kojega razdoblja [~ srednji vijek; kasna jesen]; ant. rani

pril. 1. 〈komp.〉 v. pod kasno 2. v. poslije

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. kȁsnīm, 3. l. mn. kȁsnē, imp. kàsni, aor. kàsnih, imperf. kȁšnjāh, prid. r. kàsnio〉 dolaziti poslije očekivanoga ili dogovorenoga vremena, dolaziti sa zakašnjenjem [~ na posao; ~ u školu]; sin. zakašnjavati

pril. 〈komp. kàsnijē〉 1. nakon određenoga ili uobičajenoga vremena [Proljeće je došlo ~.]; ant. rano 2. nakon isteka određenoga roka [Sad je ~ za dogovor.]; sin. prekasno; ant. prerano, rano 3. u noćno doba [Kasno je otišao na spavanje.]; ant. rano ◇ čim/što kasnije u čim/što dalje vrijeme [Dođi čim/što kasnije.]; ant. čim/što prije v. pod prije

im. ž. 〈G kȁstē; mn. N kȁste, G kȃstā/kȁstī〉 zatvorena društvena skupina u hinduskoj zajednici sa strogo određenim pravilima

im. pl. t. ž. 〈G kastanjétā〉 glazb. udaraljkaško glazbalo napravljeno od drvenih izdubljenih pločica koje proizvode zvuk udaranjem jedne o drugu

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. kàstrīrām, 3. l. mn. kastrírajū, imp. kàstrīrāj, aor. kastrírah, imperf. kàstrīrāh, prid. r. kastrírao, prid. t. kàstrīrān〉 odstraniti/odstranjivati testise [~ bika]; sin. škopiti, štrojiti razg., uškopiti, uškopljavati, uškopljivati, uštrojiti razg., uštrojavati razg., uštrojivati razg.

im. m. 〈G kȁstruma; mn. N kȁstrumi, G kȁstrūmā〉 pov., vojn. utvrđeni vojni logor starih Rimljana

im. ž. 〈G kȁšē; mn. N kȁše, G kȃšā〉 rjeđe jelo od kuhanoga brašna ili povrća [kukuruzna ~; hajdina ~] ♦ biti u istoj kaši 〈s kim〉 biti u istoj neprilici 〈s kim〉; zakuhati kašu komu prirediti veliku neugodnost komu

im. m. 〈G kȁšlja〉 med. naglo izbacivanje zraka iz pluća izazvano nadražajem ili upalom organa za disanje [suhi ~] ◇ veliki ~ zarazna dječja bolest koja se očituje grčevitim i glasnim kašljem, a prenosi kapljičnim putem; sin. hripavac ♦ mačji ~ sitnica, nešto nevažno (sporedno, zanemarivo)

prid. 〈G kȁšasta; odr. kȁšastī, G kȁšastōg(a); ž. kȁšasta, s. kȁšasto〉 koji ima svojstva kaše [kašasta smjesta]

im. s. 〈G kàšljānja〉 naglo i glasno izbacivanje zraka iz pluća prouzročeno nadražajem sluznica

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. kȁšljēm, 3. l. mn. kȁšljū, imp. kàšlji, aor. kàšljah, imperf. kȁšljāh, prid. r. kàšljao〉 zbog nadražaja sluznice naglo i glasno izbacivati zrak iz pluća [~ od dima; jako ~]

im. s. 〈G kašljùcānja〉 tiho, isprekidano kašljanje

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. kašljùcām, 3. l. mn. kašljùcajū, imp. kašljùcāj, aor. kašljùcah, imperf. kašljùcāh, prid. r. kašljùcao〉 tiho, isprekidano kašljati; vidski parnjak: kašljucnuti