gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. kȕcnēm, 3. l. mn. kȕcnū, imp. kȕcni, aor. kȕcnuh, prid. r. kȕcnuo〉 lagano udariti [~ na vrata; ~ u drvo] • kȕcnuti se 〈povr.〉 svojom čašom dodirnuti tuđu čašu pri nazdravljanju; vidski paranjak: kucati

im. ž. 〈G kȕćē; mn. N kȕće, G kȗćā〉 1. građevina namijenjena stanovanju [drvena ~; obiteljska ~; zidana ~] 2. pren. ljudi koji zajedno žive ili su povezani krvnim srodstvom [biti iz poštene kuće]; sin. obitelj 3. razg. v. poduzeće, tvrtka ♦ biti bez kuće i kućišta biti bez ičega, nemati ništa; luda ~ opća zbrka; osjećati se kao kod svoje kuće osjećati se ugodno; piši kući propalo 〈je〉 sve je izgubljeno, beznadno je; srušilo se što kao ~ od karata srušilo se što brzo i lako

im. ž. 〈G kȕćanicē; mn. N kȕćanice, G kȕćanīcā〉 žena koja nije zaposlena i bavi se kućanskim poslovima i brigom o obitelji; sin. (domaćica)

prid. 〈G kȕćaničina; ž. kȕćaničina, s. kȕćaničino〉 koji pripada kućanici; sin. (domaćičin)

prid. 〈G kućànskōg(a); ž. kućànskā, s. kućànskō〉 koji se odnosi na kućanstvo [~ poslovi]

im. s. 〈G kućànstva; mn. N kućànstva, G kùćānstāvā/kùćānstvā〉 sve osobe koje žive u istome domu, kućno gospodarstvo; sin. (domaćinstvo)

im. m. 〈G kućepàzitelja; mn. N kućepàzitelji, G kućepàzitēljā〉 v. pazikuća

prid. 〈G kućepàziteljeva; ž. kućepàziteljeva, s. kućepàziteljevo〉 v. pazikućin

im. ž. 〈G kućepazitèljicē; mn. N kućepazitèljice, G kućepazitèljīcā〉 v. pazikuća

prid. 〈G kućepazitèljičina; ž. kućepazitèljičina, s. kućepazitèljičino〉 v. pazikućin

im. ž. 〈G kućèrinē; mn. N kućèrine, G kućèrīnā〉 uv. velika kuća; sin. kućetina

im. ž. 〈G kućètinē; mn. N kućètine, G kućètīnā〉 usp. kućerina

im. ž. 〈G kȕćicē; mn. N kȕćice, G kȕćīcā〉 1. um. mala kuća 2. hip. kuća od milja 3. polje tablice

im. s. 〈G kȕćīšta; mn. N kȕćīšta, G kȕćīštā〉 1. zast. prostor oko kuće 2. vanjski dio, kutija ili okvir kakva uređaja u kojemu su smješteni svi najvažniji dijelovi [~ motora; ~ računala; ~ stroja] ♦ biti bez kuće i kućišta, usp. kuća

prid. 〈G kȕćnōg(a); ž. kȕćnā, s. kȕćnō〉 1. koji se odnosi na kuću [~ prag] 2. koji je namijenjen za primjenu kod kuće [kućno kino] 3. koji se stječe kod kuće [~ odgoj]

pril. 1. uvodi pitanje o smjeru kretanja, kojim putom [Kud prolaziš do trga?] 2. ima vezničku funkciju u zavisnosloženim objektnim rečenicama, uvodi neizravno pitanje [Znamo ~ prolaziš do trga.; Reci mi ~ prolaziš do trga.] 3. ima vezničku funkciju u zavisnosloženim subjektnim rečenicama, uvodi neizravno pitanje [Zna se ~ prolaziš do trga.] 4. ima vezničku funkciju u zavisnosloženim mjesnim rečenicama, uvodi mjesnu surečenicu [Proći ćemo ~ smo i jučer prošli.]; sin. kuda ◇ bilo ~ / ~ bilo / ~ god / ma ~ svejedno kojim putom, kojim smjerom [Kreni bilo ~ / ~ bilo / ~ god / ma ~.]

pril., usp. kud

pril. bilo kojim smjerom, bilo kojim putom, kud bilo; sin. ikud, ikuda

pril. pojačava komparativno značenje [On je ~ bolji.]; sin. daleko razg., mnogo, znatno

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. kȕdīm, 3. l. mn. kȕdē, imp. kȕdi, aor. kȕdih, imperf. kȕđāh, prid. r. kȕdio, prid. t. kȕđen〉 ružno govoriti o kojoj osobi, stvari ili pojavi ističući njezine loše osobine, vrijednosti, izgled i sl. [~ učenike; ~ glazbu; pretjerano ~]; ant. hvaliti

prid. 〈G kȕdrava; odr. kȕdravī, G kȕdravōg(a); ž. kȕdrava, s. kȕdravo; komp. kudràvijī〉 koji ima kovrčavu dlaku [~ pas]

im. ž. 〈G kȕgē, DL kȕgi〉 med. 1. smrtonosna zarazna bolest koja se preko buha s glodavaca prenosi na čovjeka 2. zarazna virusna bolest životinja [goveđa ~; kokošja ~; svinjska ~] ♦ bježati kao od kuge izbjegavati koga, što; smrdjeti kao ~ užasno smrdjeti (zaudarati)

im. ž. 〈G kúglē; mn. N kúgle, G kúglā/kúglī〉 1. mat. geometrijsko tijelo, dio prostora omeđen sferom 2. ono što ima oblik istoimenoga geometrijskog tijela [Zemljina ~; bacanje kugle]

im. m. 〈G kugláča, V kȕglāču; mn. N kugláči, G kugláčā〉 osoba koja se bavi kuglanjem

im. ž. 〈G kuglàčicē; mn. N kuglàčice, G kuglàčīcā〉 žena koja se bavi kuglanjem

prid. 〈G kuglàčičina; ž. kuglàčičina, s. kuglàčičino〉 koji pripada kuglačici

im. s. 〈G kùglānja〉 sp. igra u kojoj igrači nastoje kuglom oboriti čunjeve postavljene na kraju staze

prid. 〈G kȕglasta; odr. kȕglastī, G kȕglastōg(a); ž. kȕglasta, s. kȕglasto; komp. kuglàstijī〉 koji ima oblik kugle [kuglasta munja]

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. kùglām, 3. l. mn. kùglajū, imp. kùglāj, aor. kùglah, imperf. kùglāh, prid. r. kùglao〉 baviti se kuglanjem • kùglati se 〈povr.〉 sudjelovati u igri u kojoj igrači nastoje kuglom oboriti čunjeve postavljene na kraju staze

im. ž. 〈G kùglicē; mn. N kùglice, G kȕglīcā〉 um. mala kugla

prid. 〈G kùgličnōg(a); ž. kùgličnā, s. kùgličnō〉 koji se odnosi na kuglice, koji ima kuglice [~ ležaj]

im. ž. 〈G kȕhačē; mn. N kȕhače, G kȕhāčā〉 drvena žlica s dugačkim drškom kojom se miješa jelo

im. s. 〈G kȕhala; mn. N kȕhala, G kȕhālā〉 tehn. manji plinski ili strujni uređaj za kuhanje

prid. 〈G kȕhāna; odr. kȕhānī, G kȕhānōg(a); ž. kȕhāna, s. kȕhāno〉 koji je priređen kuhanjem [kuhana riba; kuhano jelo]; ant. sirov, svjež ♦ biti ~ i pečen 〈s kim; (gdje)〉 biti nerazdvojan s kim, često boraviti u kojoj sredini

im. s. 〈G kȕhānja〉 1. umijeće pripremanja hrane 2. pripremanje hrane na vatri ili na štednjaku u posudi s proključalom vodom 3. izbacivanje mjehurića pri temperaturi višoj od 100 Celzijevih stupnjeva (o tekućini); sin. ključanje, vrenje

im. m. 〈G kȕhāra, V kȕhāru/kȕhāre; mn. N kȕhāri, G kȕhārā〉 1. osoba koja kuha i priprema jelo 2. osoba kojoj je kuhanje zanimanje [brodski ~; glavni ~]

prid. 〈G kȕhāreva; ž. kȕhāreva, s. kȕhārevo〉 koji pripada kuharu; sin. kuharov

im. ž. 〈G kȕharicē; mn. N kȕharice, G kȕharīcā〉 1. žena koja kuha i priprema jelo 2. žena kojoj je kuhanje zanimanje [brodska ~; glavna ~] 3. knjiga kuharskih recepata

prid. 〈G kȕharičina; ž. kȕharičina, s. kȕharičino〉 koji pripada kuharici

prid. 〈G kȕhārova; ž. kȕhārova, s. kȕhārovo〉 usp. kuharev

prid. 〈G kȕhārskōg(a); ž. kȕhārskā, s. kȕhārskō〉 koji se odnosi na kuhare

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. kȕhām, 3. l. mn. kȕhajū, imp. kȕhāj, aor. kȕhah, imperf. kȕhāh, prid. r. kȕhao, prid. t. kȕhān〉 1. pripremati hranu na vatri ili na štednjaku u posudi s proključalom vodom [~ povrće] 2. 〈prijel./neprijel.〉 spremati jelo [~ ručak; ~ za sebe; Tko će danas ~?] 3. izbacivati mjehuriće pri temperaturi višoj od 100 Celzijevih stupnjeva (o tekućini) [Voda kuha.]; sin. kipjeti, ključati, vreti

im. ž. 〈G kȕhinjē; mn. N kȕhinje, G kȕhīnjā〉 1. prostorija u kojoj se kuha i priprema jelo [školska ~] 2. način pripreme jela [dalmatinska ~; slavonska ~; talijanska ~]

prid. 〈G kȕhīnjskōg(a); ž. kȕhīnjskā, s. kȕhīnjskō〉 koji se odnosi na kuhinju [~ namještaj; kuhinjska krpa]

im. ž. 〈G kȕjē; mn. N kȕje, G kȗjā〉 ženka psa

im. m. 〈G kùka; mn. N kùkovi, G kȕkōvā〉 1. anat. zglob koji povezuje bedrenu i zdjeličnu kost [iščašiti ~; slomiti ~] 2. zem. istaknuta stjenovita gromada koja je sastavljena od otpornijih i čvršćih stijena

im. ž. 〈G kȕkē, DL kȕki; mn. N kȕke, G kȗkā〉 klin ili šipka zavrnuta na kraju, obično od željeza, koja služi da se što objesi, dohvati, privuče i sl.

im. m. 〈G kúkca; mn. N kúkci, G kȗkācā〉 zool. 1. 〈mn.〉 najbrojnija skupina životinja, razred uzdušnjaka s trima parovima člankovitih nogu, krilima za letenje, sastavljenim očima i stražnjim ili pokrovnim krilima 2. pripadnik istoimenoga razreda; sin. (insekt) ◇ zadružni kukci životinje koje žive u zajednicama u kojima postoji podjela rada, čine ih mravi, termiti, ose i pčele