motòrističin

prid. G motòrističina; ž. motòrističina, s. motòrističino koji pripada motoristici; sin. motociklističin

motorìstičkī

prid. G motorìstičkōg(a); ž. motorìstičkā, s. motorìstičkō koji se odnosi na motoriste i motorizam; sin. motociklistički

motorìzam

im. m. G motorìzma v. motociklizam

motorizírati

gl. dvov. prijel. prez. 1. l. jd. motorìzīrām, 3. l. mn. motorizírajū, imp. motorìzīrāj, aor. motorizírah, imperf. motorìzīrāh, prid. r. motorizírao, prid. t. motorìzīrān uvesti/uvoditi motorna vozila

motorkòtāč

im. m. G motorkotáča; mn. N motorkotáči, G motorkotáčā v. motocikl

mòtōrnī

prid. G mòtōrnōg(a); ž. mòtōrnā, s. mòtōrnō koji se odnosi na motor [~ pogon]

mòtrēnje

im. s. G mòtrēnja; mn. N mòtrēnja, G mòtrēnjā 1. pozorno gledanje, promatranje, proučavanje koga ili čega 2. držanje pod nadzorom; sin. (monitoring), nadziranje, praćenje

mòtritelj

im. m. G mòtritelja; mn. N mòtritelji, G mòtritēljā osoba koja motri

motritèljica

im. ž. G motritèljicē; mn. N motritèljice, G motritèljīcā žena koja motri

motritèljičin

prid. G motritèljičina; ž. motritèljičina, s. motritèljičino koji pripada motriteljici

mòtriti

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. mòtrīm, 3. l. mn. mòtrē, imp. mòtri, aor. mòtrih, imperf. mòtrāh, prid. r. mòtrio, prid. t. mȍtren 1. pozorno gledati, promatrati, proučavati koga ili što [~ ponašanje životinja] 2. držati pod nadzorom [~ kretanje učenika]; sin. nadzirati

mozàik

im. m. G mozàika; mn. N mozàici, G mozàīkā lik. 1. slikarska tehnika u kojoj se slažu raznobojne pločice ili kockice kamena, keramike ili stakla na žbukanu podlogu 2. zidna ili podna slika izvedena istoimenom tehnikom

mȍzak

im. m. G mȍzga; mn. N mȍzgovi, G mȍzgōvā 1. anat. glavni organ živčanoga sustava smješten u lubanji [mali ~; veliki ~] 2. pren. a. sposobnost razmišljanja [Ima nevjerojatan ~.] b. čovjek izrazitih umnih sposobnosti, onaj koji je što osmislio [~ akcije] ♦ doprlo je do mozga komu što shvatio je što, razumio je što; ispirati komu ~ nametati komu svoje mišljenje (ideje); prosvirati (prosuti) komu ~ ustrijeliti (ubiti) koga pucnjem u glavu; ptičji (kokošji) ~ nerazvijen mozak (pamet), slabe umne sposobnosti; pustiti ~ na pašu ne mučiti se razmišljanjem, ne htjeti razmišljati; to je da ti ~ (pamet) stane, usp. pamet

mȍžda

pril. 1. izražava nadu da će se što dogoditi ili ostvariti [Možda ćeš sutra znati napisati zadaću.]; sin. (moguće) 2. izražava kolebanje, nesigurnost [Možda je bolje da ništa ne pitam.; Možda si u pravu.]

mòždanī

prid. G mòždanōg(a); ž. mòždanā, s. mòždanō koji se odnosi na mozak [moždana hemisfera; moždana ovojnica]

mȍždina

im. ž. G mȍždinē anat. unutrašnji, središnji dio kakva organa [leđna ~]  koštana ~ mekani sadržaj u šupljinama kosti u kojemu nastaju sve krvne stanice; sin. koštana srž v. pod srž

mr.

kratica za magistar

mráčan

prid. G mráčna; odr. mrȃč, G mrȃčnōg(a); ž. mráčna, s. mráčno; komp. mràčnijī 1. koji je ispunjen mrakom, koji je bez svjetla [~ hodnik; mračna prostorija]; sin. taman; ant. svijetao 2. pren. a. koji je zlih namjera [mračni tipovi] b. koji je ispunjen brigom, tugom ili kakvim negativnim osjećajem [mračno lice]

mráčiti se

gl. nesvrš. povr. prez. 3. l. jd. mrȃčī se, 3. l. mn. mrȃčē se, aor. 3. l. jd. mrȃčī se, imperf. 3. l. jd. mrȃčāše se, prid. r. mráčilo se 1. postajati tamnim, mračnim [Počelo se mračiti.] 2. pren. odražavati promjenu raspoloženja [Lice mu se mrači.]; sin. smračivati se, smrkavati se

mrȃčnjāk

im. m. G mrȃčnjāka, V mrȃčnjāče; mn. N mrȃčnjāci, G mrȃčnjākā osoba koja je ispunjena brigom, tugom ili kakvim negativnim osjećajem

mrȃčnjakinja

im. ž. G mrȃčnjakinjē; mn. N mrȃčnjakinje, G mrȃčnjakīnjā žena koja je ispunjena brigom, tugom ili kakvim negativnim osjećajem

mrȃk

im. m. G mrȃka, L mráku stanje bez svjetla; sin. tama, tmina; ant. svjetlo, svjetlost ♦ ~ kao u rogu potpun mrak (tama), mrkla noć; pao je komu ~ na oči izgubio je nadzor nad sobom; progutao je koga ~ netragom je nestao, iščeznuo je u nejasnim okolnostima; tapkati u mraku ne snalaziti se, ne nalaziti rješenja (izlaza), ne pomicati se s mjesta

mrȁmōr

im. m. G mrȁmora, I mrȁmorom; mn. N mrȁmori, G mrȁmōrā veoma cijenjen i skup kamen različitih boja koji se upotrebljava kao ukrasni kamen i za izradbu kipova [spomenik u mramoru] ♦ hladan kao ~ ravnodušan, bezosjećajan

mrȁmōrnī

prid. G mrȁmōrnōg(a); ž. mrȁmōrnā, s. mrȁmōrnō koji se odnosi na mramor [~ stup]

mrȃv

im. m. G mrȃva; mn. N mrȃvi, G mrávā/mrávī, DLI mrávima zool. sitan zadružni kukac opnokrilac koji gradi mravinjake ♦ ima koga kao mrava ima koga u velikome broju; kolju se kao žuti mravi žestoko se bore, bore se do konačnoga uništenja; ne bi ni mrava zgazio ne bi učinio što loše komu; raditi kao ~ (crv), usp. crv; vrijedan (marljiv) kao ~ (crv, pčela), usp. crv

mràvinac

im. m. G mràvīnca bot. 1. višegodišnja samonikla ljekovita i začinska primorska biljka sitnih ružičastih cvjetova 2. tamnozeleni listovi istoimene biljke koji se upotrebljavaju kao začin; sin. (origano)

mràvinjāk

im. m. G mràvinjāka; mn. N mràvinjāci, G mràvinjākā nastamba koju grade i u kojoj žive mravi, mravlja nastamba

mràvljī

prid. G mràvljēg(a); ž. mràvljā, s. mràvljē koji se odnosi na mrave [mravlja kiselina]

mrȁvojēd

im. m. G mrȁvojēda; mn. N mrȁvojēdi, G mrȁvojēdā zool. sisavac s ljepljivim jezikom prilagođenim za hranjenje mravima i termitima koji živi u Južnoj i Srednjoj Americi

mrȁz

im. m. G mrȁza, L mràzu; mn. N mrȁzovi, G mrȁzōvā met. kristali leda koji nastaju kad se smrzne vodena para izravno iznad površine tla

mrȁznī

prid. G mrȁznōg(a); ž. mrȁznā, s. mrȁznō koji se odnosi na mraz

mrȁzovac

im. m. G mrȁzōvca; mn. N mrȁzōvci, G mrȁzovācā bot. višegodišnja zeljasta otrovna biljka kratke stabljike i podzemnoga gomolja iz porodice ljiljana; sin. jesenski šafran v. pod šafran

mrcváriti

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. mr̀cvārīm, 3. l. mn. mr̀cvārē, imp. mrcvári, aor. mrcvárih, imperf. mr̀cvārāh, prid. r. mrcvário, prid. t. mr̀cvāren činiti da tko trpi muke, prisiljavati koga na što, nanositi komu bol ili mu činiti zlo; sin. mučiti • mrcváriti (se) prijel. pren. iscrpljivati pretjeranim poslom, dosadnim razgovorima ili nepriličnim postupcima

mrȅna

im. ž. G mrȅ; mn. N mrȅne, G mrȇ 1. jd. med. slabljenje vida zbog zamućenja očne leće ili porasta očnoga tlaka [prirođena ~; stečena ~] 2. zool. riječna koštunjača maslinastozelene boje i cijenjena mesa; sin. (bradac) ♦ pala je ~ komu s očiju odjednom je progledao, postao je svjestan stvarnosti

mrȅškati se

gl. nesvrš. povr. prez. 3. l. jd. mrȅškā se, 3. l. mn. mrȅškajū se, aor. 3. l. jd. mrȅškā se, imperf. 3. l. jd. mrȅškāše se, prid. r. mrȅškao se dobivati nabore [Tkanina se mreška.; Površina vode se mreška.]; sin. nabirati se v. pod nabirati

mrȅža

im. ž. G mrȅžē; mn. N mrȅže, G mrȇžā 1. pletivo velikih oka [odbojkaška ~; ribarska ~] 2. pren. povezan sustav čega [električna ~; prometna ~; telefonska ~]  ~ tijela mat. lik sastavljen od stranica tijela položenih u ravninu; paukova ~ zool. mreža koju pauk sam izrađuje od niti ljepljive tekućine iz posebne žlijezde, a služi mu za hvatanje kukaca; sin. paučina; računalna ~ inform. komunikacijski sustav između dvaju ili više računala ili računalnih sustava ♦ uloviti (uhvatiti) koga u svoju mrežu staviti koga pod svoj utjecaj; upasti (uhvatiti se) u čiju mrežu potpasti pod čiji utjecaj

mrȅžast

prid. G mrȅžasta; odr. mrȅžastī, G mrȅžastōg(a); ž. mrȅžasta, s. mrȅžasto koji je nalik mreži [mrežasta tkanina; mrežaste čarape]

mrȅžnī

prid. G mrȅžnōg(a); ž. mrȅžnā, s. mrȅžnō koji se odnosi na računalnu mrežu [mrežna riznica; mrežne stranice]

mrȅžnica

im. ž. G mrȅžnicē anat. unutrašnja očna ovojnica kroz koju prolaze svjetlosni podražaji

mr̀godan

prid. G mr̀godna; odr. mr̀godnī, G mr̀godnōg(a); ž. mr̀godna, s. mr̀godno; komp. mrgòdnijī 1. koji izrazom lica pokazuje neraspoloženje [~ čovjek] 2. na kojemu se vidi neraspoloženje [mrgodno lice]; sin. namrgođen v. pod namrgoditi, smrknut v. pod smrknuti se

mr̀goditi se

gl. nesvrš. povr. prez. 1. l. jd. mr̀godīm se, 3. l. mn. mr̀godē se, imp. mr̀godi se, aor. mr̀godih se, imperf. mr̀gođāh se, prid. r. mr̀godio se izrazom lica pokazivati neraspoloženje [Mrgodio se zbog njezinih riječi.]; sin. mrštiti se pren. v. pod mrštiti

mr̀godnōst

im. ž. G mr̀godnosti, I mr̀godnošću/mr̀godnosti osobina onoga koji je mrgodan ili svojstvo onoga što je mrgodno; sin. namrgođenost, smrknutost

mrijȇst

im. ž. G mrijȇsti, L mrijésti; mn. N mrijȇsti, G mrijéstī, DLI mrijéstima zool. 1. jaja riba, vodozemaca i drugih životinja odložena u vodu radi vanjske oplodnje 2. v. mriješćenje

mrijéstilīšte

im. s. G mrijéstilīšta; mn. N mrijéstilīšta, G mrijéstilīštā mjesto uređeno za mriješćenje ribe

mrijéstiti se

gl. nesvrš. povr. prez. 3. l. jd. mrijȇstī se, 3. l. mn. mrijȇstē se, aor. 3. l. jd. mrijȇstī se, imperf. 3. l. jd. mrijȇšćāše se, prid. r. ž. mrijéstila se zool. odlagati, ispuštati mrijest

mrijéšćēnje

im. s. G mrijéšćēnja zool. odlaganje, ispuštanje mrijesti; sin. (mrijest)

mrijȇti

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. mrȇm, 3. l. mn. mrȗ, imp. mrȉ, aor. mrijȇh, imperf. mrȃh, prid. r. m. mrȏ, ž. mŕla, s. mȓlo, mn. mȓli, pril. s. mrȗći, pril. p. mȓijēvši/mȓvši zast. v. izdisati pren., umirati

mrȉžica

im. ž. G mrȉžicē; mn. N mrȉžice, G mrȉžīcā bot. biljka koja raste na stijenama uz more, cvjeta ljubičastim i bijelim cvjetićima

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga