motòrističin | prid. 〈G motòrističina; ž. motòrističina, s. motòrističino〉 koji pripada motoristici; sin. motociklističin |
motorìstičkī | prid. 〈G motorìstičkōg(a); ž. motorìstičkā, s. motorìstičkō〉 koji se odnosi na motoriste i motorizam; sin. motociklistički |
motorìzam | im. m. 〈G motorìzma〉 v. motociklizam |
motorizírati | gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. motorìzīrām, 3. l. mn. motorizírajū, imp. motorìzīrāj, aor. motorizírah, imperf. motorìzīrāh, prid. r. motorizírao, prid. t. motorìzīrān〉 uvesti/uvoditi motorna vozila |
motorkòtāč | im. m. 〈G motorkotáča; mn. N motorkotáči, G motorkotáčā〉 v. motocikl |
mòtōrnī | prid. 〈G mòtōrnōg(a); ž. mòtōrnā, s. mòtōrnō〉 koji se odnosi na motor [~ pogon] |
mòtrēnje | im. s. 〈G mòtrēnja; mn. N mòtrēnja, G mòtrēnjā〉 1. pozorno gledanje, promatranje, proučavanje koga ili čega 2. držanje pod nadzorom; sin. (monitoring), nadziranje, praćenje |
mòtritelj | im. m. 〈G mòtritelja; mn. N mòtritelji, G mòtritēljā〉 osoba koja motri |
motritèljica | im. ž. 〈G motritèljicē; mn. N motritèljice, G motritèljīcā〉 žena koja motri |
motritèljičin | prid. 〈G motritèljičina; ž. motritèljičina, s. motritèljičino〉 koji pripada motriteljici |
mòtriti | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. mòtrīm, 3. l. mn. mòtrē, imp. mòtri, aor. mòtrih, imperf. mòtrāh, prid. r. mòtrio, prid. t. mȍtren〉 1. pozorno gledati, promatrati, proučavati koga ili što [~ ponašanje životinja] 2. držati pod nadzorom [~ kretanje učenika]; sin. nadzirati |
mozàik | im. m. 〈G mozàika; mn. N mozàici, G mozàīkā〉 lik. 1. slikarska tehnika u kojoj se slažu raznobojne pločice ili kockice kamena, keramike ili stakla na žbukanu podlogu 2. zidna ili podna slika izvedena istoimenom tehnikom |
mȍzak | im. m. 〈G mȍzga; mn. N mȍzgovi, G mȍzgōvā〉 1. anat. glavni organ živčanoga sustava smješten u lubanji [mali ~; veliki ~] 2. pren. a. sposobnost razmišljanja [Ima nevjerojatan ~.] b. čovjek izrazitih umnih sposobnosti, onaj koji je što osmislio [~ akcije] ♦ doprlo je do mozga komu što shvatio je što, razumio je što; ispirati komu ~ nametati komu svoje mišljenje (ideje); prosvirati (prosuti) komu ~ ustrijeliti (ubiti) koga pucnjem u glavu; ptičji (kokošji) ~ nerazvijen mozak (pamet), slabe umne sposobnosti; pustiti ~ na pašu ne mučiti se razmišljanjem, ne htjeti razmišljati; 〈to je〉 da ti ~ (pamet) stane, usp. pamet |
mȍžda | pril. 1. izražava nadu da će se što dogoditi ili ostvariti [Možda ćeš sutra znati napisati zadaću.]; sin. (moguće) 2. izražava kolebanje, nesigurnost [Možda je bolje da ništa ne pitam.; Možda si u pravu.] |
mòždanī | prid. 〈G mòždanōg(a); ž. mòždanā, s. mòždanō〉 koji se odnosi na mozak [moždana hemisfera; moždana ovojnica] |
mȍždina | im. ž. 〈G mȍždinē〉 anat. unutrašnji, središnji dio kakva organa [leđna ~] ◇ koštana ~ mekani sadržaj u šupljinama kosti u kojemu nastaju sve krvne stanice; sin. koštana srž v. pod srž |
mr. | kratica za magistar |
mráčan | prid. 〈G mráčna; odr. mrȃčnī, G mrȃčnōg(a); ž. mráčna, s. mráčno; komp. mràčnijī〉 1. koji je ispunjen mrakom, koji je bez svjetla [~ hodnik; mračna prostorija]; sin. taman; ant. svijetao 2. pren. a. koji je zlih namjera [mračni tipovi] b. koji je ispunjen brigom, tugom ili kakvim negativnim osjećajem [mračno lice] |
mráčiti se | gl. nesvrš. povr. 〈prez. 3. l. jd. mrȃčī se, 3. l. mn. mrȃčē se, aor. 3. l. jd. mrȃčī se, imperf. 3. l. jd. mrȃčāše se, prid. r. mráčilo se〉 1. postajati tamnim, mračnim [Počelo se mračiti.] 2. pren. odražavati promjenu raspoloženja [Lice mu se mrači.]; sin. smračivati se, smrkavati se |
mrȃčnjāk | im. m. 〈G mrȃčnjāka, V mrȃčnjāče; mn. N mrȃčnjāci, G mrȃčnjākā〉 osoba koja je ispunjena brigom, tugom ili kakvim negativnim osjećajem |
mrȃčnjakinja | im. ž. 〈G mrȃčnjakinjē; mn. N mrȃčnjakinje, G mrȃčnjakīnjā〉 žena koja je ispunjena brigom, tugom ili kakvim negativnim osjećajem |
mrȃk | im. m. 〈G mrȃka, L mráku〉 stanje bez svjetla; sin. tama, tmina; ant. svjetlo, svjetlost ♦ ~ kao u rogu potpun mrak (tama), mrkla noć; pao je komu ~ na oči izgubio je nadzor nad sobom; progutao je koga ~ netragom je nestao, iščeznuo je u nejasnim okolnostima; tapkati u mraku ne snalaziti se, ne nalaziti rješenja (izlaza), ne pomicati se s mjesta |
mrȁmōr | im. m. 〈G mrȁmora, I mrȁmorom; mn. N mrȁmori, G mrȁmōrā〉 veoma cijenjen i skup kamen različitih boja koji se upotrebljava kao ukrasni kamen i za izradbu kipova [spomenik u mramoru] ♦ hladan kao ~ ravnodušan, bezosjećajan |
mrȁmōrnī | prid. 〈G mrȁmōrnōg(a); ž. mrȁmōrnā, s. mrȁmōrnō〉 koji se odnosi na mramor [~ stup] |
mrȃv | im. m. 〈G mrȃva; mn. N mrȃvi, G mrávā/mrávī, DLI mrávima〉 zool. sitan zadružni kukac opnokrilac koji gradi mravinjake ♦ ima koga kao mrava ima koga u velikome broju; kolju se kao žuti mravi žestoko se bore, bore se do konačnoga uništenja; ne bi 〈ni〉 mrava zgazio ne bi učinio što loše komu; raditi kao ~ (crv), usp. crv; vrijedan (marljiv) kao ~ (crv, pčela), usp. crv |
mràvinac | im. m. 〈G mràvīnca〉 bot. 1. višegodišnja samonikla ljekovita i začinska primorska biljka sitnih ružičastih cvjetova 2. tamnozeleni listovi istoimene biljke koji se upotrebljavaju kao začin; sin. (origano) |
mràvinjāk | im. m. 〈G mràvinjāka; mn. N mràvinjāci, G mràvinjākā〉 nastamba koju grade i u kojoj žive mravi, mravlja nastamba |
mràvljī | prid. 〈G mràvljēg(a); ž. mràvljā, s. mràvljē〉 koji se odnosi na mrave [mravlja kiselina] |
mrȁvojēd | im. m. 〈G mrȁvojēda; mn. N mrȁvojēdi, G mrȁvojēdā〉 zool. sisavac s ljepljivim jezikom prilagođenim za hranjenje mravima i termitima koji živi u Južnoj i Srednjoj Americi |
mrȁz | im. m. 〈G mrȁza, L mràzu; mn. N mrȁzovi, G mrȁzōvā〉 met. kristali leda koji nastaju kad se smrzne vodena para izravno iznad površine tla |
mrȁznī | prid. 〈G mrȁznōg(a); ž. mrȁznā, s. mrȁznō〉 koji se odnosi na mraz |
mrȁzovac | im. m. 〈G mrȁzōvca; mn. N mrȁzōvci, G mrȁzovācā〉 bot. višegodišnja zeljasta otrovna biljka kratke stabljike i podzemnoga gomolja iz porodice ljiljana; sin. jesenski šafran v. pod šafran |
mrcváriti | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. mr̀cvārīm, 3. l. mn. mr̀cvārē, imp. mrcvári, aor. mrcvárih, imperf. mr̀cvārāh, prid. r. mrcvário, prid. t. mr̀cvāren〉 činiti da tko trpi muke, prisiljavati koga na što, nanositi komu bol ili mu činiti zlo; sin. mučiti • mrcváriti (se) 〈prijel.〉 pren. iscrpljivati pretjeranim poslom, dosadnim razgovorima ili nepriličnim postupcima |
mrȅna | im. ž. 〈G mrȅnē; mn. N mrȅne, G mrȇnā〉 1. 〈jd.〉 med. slabljenje vida zbog zamućenja očne leće ili porasta očnoga tlaka [prirođena ~; stečena ~] 2. zool. riječna koštunjača maslinastozelene boje i cijenjena mesa; sin. (bradac) ♦ pala je ~ komu s očiju odjednom je progledao, postao je svjestan stvarnosti |
mrȅškati se | gl. nesvrš. povr. 〈prez. 3. l. jd. mrȅškā se, 3. l. mn. mrȅškajū se, aor. 3. l. jd. mrȅškā se, imperf. 3. l. jd. mrȅškāše se, prid. r. mrȅškao se〉 dobivati nabore [Tkanina se mreška.; Površina vode se mreška.]; sin. nabirati se v. pod nabirati |
mrȅža | im. ž. 〈G mrȅžē; mn. N mrȅže, G mrȇžā〉 1. pletivo velikih oka [odbojkaška ~; ribarska ~] 2. pren. povezan sustav čega [električna ~; prometna ~; telefonska ~] ◇ ~ tijela mat. lik sastavljen od stranica tijela položenih u ravninu; paukova ~ zool. mreža koju pauk sam izrađuje od niti ljepljive tekućine iz posebne žlijezde, a služi mu za hvatanje kukaca; sin. paučina; računalna ~ inform. komunikacijski sustav između dvaju ili više računala ili računalnih sustava ♦ uloviti (uhvatiti) koga u 〈svoju〉 mrežu staviti koga pod svoj utjecaj; upasti (uhvatiti se) u čiju mrežu potpasti pod čiji utjecaj |
mrȅžast | prid. 〈G mrȅžasta; odr. mrȅžastī, G mrȅžastōg(a); ž. mrȅžasta, s. mrȅžasto〉 koji je nalik mreži [mrežasta tkanina; mrežaste čarape] |
mrȅžnī | prid. 〈G mrȅžnōg(a); ž. mrȅžnā, s. mrȅžnō〉 koji se odnosi na računalnu mrežu [mrežna riznica; mrežne stranice] |
mrȅžnica | im. ž. 〈G mrȅžnicē〉 anat. unutrašnja očna ovojnica kroz koju prolaze svjetlosni podražaji |
mr̀godan | prid. 〈G mr̀godna; odr. mr̀godnī, G mr̀godnōg(a); ž. mr̀godna, s. mr̀godno; komp. mrgòdnijī〉 1. koji izrazom lica pokazuje neraspoloženje [~ čovjek] 2. na kojemu se vidi neraspoloženje [mrgodno lice]; sin. namrgođen v. pod namrgoditi, smrknut v. pod smrknuti se |
mr̀goditi se | gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. mr̀godīm se, 3. l. mn. mr̀godē se, imp. mr̀godi se, aor. mr̀godih se, imperf. mr̀gođāh se, prid. r. mr̀godio se〉 izrazom lica pokazivati neraspoloženje [Mrgodio se zbog njezinih riječi.]; sin. mrštiti se pren. v. pod mrštiti |
mr̀godnōst | im. ž. 〈G mr̀godnosti, I mr̀godnošću/mr̀godnosti〉 osobina onoga koji je mrgodan ili svojstvo onoga što je mrgodno; sin. namrgođenost, smrknutost |
mrijȇst | im. ž. 〈G mrijȇsti, L mrijésti; mn. N mrijȇsti, G mrijéstī, DLI mrijéstima〉 zool. 1. jaja riba, vodozemaca i drugih životinja odložena u vodu radi vanjske oplodnje 2. v. mriješćenje |
mrijéstilīšte | im. s. 〈G mrijéstilīšta; mn. N mrijéstilīšta, G mrijéstilīštā〉 mjesto uređeno za mriješćenje ribe |
mrijéstiti se | gl. nesvrš. povr. 〈prez. 3. l. jd. mrijȇstī se, 3. l. mn. mrijȇstē se, aor. 3. l. jd. mrijȇstī se, imperf. 3. l. jd. mrijȇšćāše se, prid. r. ž. mrijéstila se〉 zool. odlagati, ispuštati mrijest |
mrijéšćēnje | im. s. 〈G mrijéšćēnja〉 zool. odlaganje, ispuštanje mrijesti; sin. (mrijest) |
mrijȇti | |
mrȉžica | im. ž. 〈G mrȉžicē; mn. N mrȉžice, G mrȉžīcā〉 bot. biljka koja raste na stijenama uz more, cvjeta ljubičastim i bijelim cvjetićima |