náglasak

im. m. G náglaska; mn. N náglasci, G náglasākā 1. gram. a. isticanje jednoga sloga u riječi jačinom, duljinom i visinom tona; sin. (akcent) b. poseban način izgovora koji se razlikuje od standardnoga jezika [kajkavski ~; splitski ~] 2. pravop. znak kojim se bilježi izgovor riječi [dugouzlazni ~; dugosilazni ~; kratkosilazni ~; kratkouzlazni ~]; sin. (akcent) ♦ staviti ~ (akcent) na što istaknuti što, posebno naglasiti što

naglásiti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. nàglāsīm, 3. l. mn. nàglāsē, imp. naglási, aor. naglásih, prid. r. naglásio, prid. t. nàglāšen 1. gram. a. obilježiti riječ naglaskom b. izgovoriti na poseban način 2. pren. dati čemu posebnu važnost, usmjeriti čiju pozornost na što [~ glavnu misao; ~ ulogu sporta]; sin. istaknuti, podcrtati pren., podvući pren.; sin. (akcentirati), (dati naglasak) v. pod dati; Vidski parnjaci: naglašavati, naglašivati

náglasnī

prid. G náglasnōg(a); ž. náglasnā, s. náglasnō koji se odnosi na naglasak [naglasne paradigme; ~ sustav]; sin. (akcenatski)

nàglasnica

im. ž. G nàglasnicē; mn. N nàglasnice, G nàglasnīcā gram. riječ koja ima svoj naglasak, naglašena riječ; ant. nenaglasnica, ( klitika)

naglašávati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. naglàšāvām, 3. l. mn. naglašávajū, imp. naglàšāvāj, aor. naglašávah, imperf. naglàšāvāh, prid. r. naglašávao, prid. t. naglàšāvān 1. gram. a. obilježavati riječi naglaskom b. izgovarati na poseban način 2. pren. davati čemu posebnu važnost, usmjeravati čiju pozornost na što [~ glavnu misao; ~ ulogu sporta]; sin. isticati, podcrtavati pren., podvlačiti pren.; sin. (akcentirati), (davati naglasak) v. pod davati, naglašivati; vidski paranjak: naglasiti

nàglāšen

prid. G nàglāšena; odr. nàglāšenī, G nàglāšenōg(a); ž. nàglāšena, s. nàglāšeno; komp. naglašènijī 1. koji je jasno izražen ili istaknut [~ rast]; sin. izrazit 2. koji je pod naglaskom [naglašena riječ]; ant. nenaglašen

nàglāšenōst

im. ž. G nàglāšenosti, I nàglāšenošću/nàglāšenosti 1. svojstvo onoga što je jasno izraženo ili istaknuto; sin. izrazitost 2. svojstvo onoga što je pod naglaskom; ant. nenaglašenost

naglašívati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. naglàšujēm, 3. l. mn. naglàšujū, imp. naglàšūj, aor. naglašívah, imperf. naglàšīvāh, prid. r. naglašívao, prid. t. naglàšīvān usp. naglašavati

naglavàčkē

pril. glavom prema dolje [padati ~]; sin. naglavce ♦ okrenuti ~ (naglavce, naopačke) što u potpunosti promijeniti što

naglàvcē

pril., usp. naglavačke

nȃglo

pril. na nagao način

nȁglūh

prid. G nȁglūha; odr. nȁglūhī, G nȁglūhōg(a); ž. nȁglūha, s. nȁglūho koji ne čuje dobro

nàgnuti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. nȁgnēm, 3. l. mn. nȁgnū, imp. nàgni, aor. nàgnuh, prid. r. nàgnuo, prid. t. nȁgnūt postaviti, dovesti što u kos, neravan položaj [~ glavu] • nàgnuti se povr. sagnuti tijelo [~ se kroz prozor]; vidski paranjak: naginjati

nȁgnjio

prid. G nȁgnjīla; odr. nȁgnjīlī, G nȁgnjīlōg(a); ž. nȁgnjīla, s. nȁgnjīlo koji je pomalo gnjio, koji je počeo gnjiljeti; sin. natruo

nágodba

im. ž. G nágodbē; mn. N nágodbe, G nágodābā/nágōdbā/nágodbī ugovor ili sporazum kojim se uređuju sporna pitanja [Hrvatsko-ugarska ~]

nàgodinu

pril. u godini koja slijedi za ovom, iduće godine; sin. dogodine

nagòditi se

gl. svrš. povr. prez. 1. l. jd. nàgodīm se, 3. l. mn. nàgodē se, imp. nagòdi se, aor. nagòdih se, prid. r. nagòdio se postići nagodbu [~ s vjerovnicima]; vidski parnjak: nagađati se

nagomìlati

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. nagomìlām, 3. l. mn. nagomìlajū, imp. nagomìlāj, aor. nagomìlah, prid. r. nagomìlao, prid. t. nȁgomilān 1. skupiti velike količine čega, stvoriti zalihe [~ hranu; ~ novac]; sin. (akumulirati), zgrnuti 2. pren. učiniti količinu čega većom [~ dugove; ~ loše ocjene] • nagomìlati se povr. postati brojnijim, proširiti se ili namnožiti [Problemi su se nagomilali.]; sin. (akumulirati se) v. pod akumulirati; vidski paranjak: nagomilavati

nagomilávati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. nagomìlāvām, 3. l. mn. nagomilávajū, imp. nagomìlāvāj, aor. nagomilávah, imperf. nagomìlāvāh, prid. r. nagomilávao, prid. t. nagomìlāvān 1. skupljati velike količine čega, stvarati zalihe [~ hranu; ~ novac]; sin. (akumulirati), zgrtati 2. pren. činiti količinu čega većom [~ dugove; ~ loše ocjene] • nagomilávati se povr. postajati brojnijim, širiti se ili množiti [Problemi su se dugo nagomilavali.]; sin. (akumulirati se) v. pod akumulirati; sin. gomilati; vidski paranjak: nagomilati

nágon

im. m. G nágona urođeno ponašanje živih bića, naslijeđena nesvjesna sposobnost održavanja osnovnih životnih funkcija; sin. instinkt, ( poriv)

nágonskī

prid. G nágonskōg(a); ž. nágonskā, s. nágonskō 1. koji se odnosi na nagon; sin. instinktivni 2. koji je nastao djelovanjem nagona; sin. instinktivan

nágonski

pril. vodeći se nagonom [~ djelovati]; sin. instinktivno

nȁgorē

pril. tako da se što kvari ili pogoršava [Bolest je krenula ~.]; ant. nabolje

nȁgorē²

pril. prema gore, prema gornjemu mjestu [krenuti ~]; ant. nadolje

nagòrjeti

gl. svrš. neprijel. prez. 3. l. jd. nàgorī, 3. l. mn. nàgorē, aor. 3. l. jd. nȁgorje, prid. r. m. nagòrio, ž. nagòrjela, s. nagòrjelo, mn. nagòrjeli djelomično izgorjeti, ne izgorjeti do kraja [Krevet je nagorio.]

nagovárānje

im. s. G nagovárānja poticanje, uvjeravanje koga da što učini, da u što povjeruje; ant. odgovaranje¹, odvraćanje 

nagovárati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. nagòvārām, 3. l. mn. nagovárajū, imp. nagòvārāj, aor. nagovárah, imperf. nagòvārāh, prid. r. nagovárao, prid. t. nagòvārān poticati, uvjeravati koga da što učini, da u što povjeruje [~ na grijeh]; sin. navlačiti pren., razg.; ant. odgovarati¹, odvraćati; vidski parnjak: nagovoriti

nȁgovijēst

im. ž. G nȁgovijēsti, I nȁgovijēšću/nȁgovijēsti poet. znak, znamenje ili pojava koja nagovješćuje blizak početak čega [~ boljih vremena]; sin. nagovještaj, predznak

nagovijéstiti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. nagòvijēstīm, 3. l. mn. nagòvijēstē, imp. nagovijésti, aor. nagovijéstih, prid. r. nagovijéstio, prid. t. nagòvijēšten 1. najaviti ono što će se možda dogoditi [~ vjenčanje] 2. pren. pokazati prve znakove onoga što dolazi [~ proljeće]; Vidski parnjaci: nagovješćivati, nagovještavati

nagovješćívati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. nagovjèšćujēm, 3. l. mn. nagovjèšćujū, imp. nagovjèšćūj, aor. nagovješćívah, imperf. nagovjèšćīvāh, prid. r. nagovješćívao, prid. t. nagovjèšćīvān 1. najavljivati ono što će se možda dogoditi [~ vjenčanje] 2. pren. pokazivati prve znakove onoga što dolazi [~ proljeće]; sin. nagovještavati; vidski paranjak: nagovijestiti

nȁgovještāj

im. m. G nȁgovještāja; mn. N nȁgovještāji, G nȁgovještājā usp. nagovijest

nagovještávati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. nagovjèštāvām, 3. l. mn. nagovještávajū, imp. nagovjèštāvāj, aor. nagovještávah, imperf. nagovjèštāvāh, prid. r. nagovještávao, prid. t. nagovjèštāvān usp. nagovješćivati

nȁgovōr

im. m. G nȁgovora, I nȁgovorom; mn. N nȁgovori, G nȁgovōrā poticaj riječima da se što učini, da se u što krene, da se u što povjeruje [To sam učinio na njegov ~.; To sam učinio po njegovu nagovoru.]

nagovòriti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. nagòvorīm, 3. l. mn. nagòvorē, imp. nagovòri, aor. nagovòrih, prid. r. nagovòrio, prid. t. nagòvoren potaknuti, uvjeriti koga da što učini, da u što povjeruje [~ na grijeh]; sin. navući pren., razg.; ant. odgovoriti¹, odvratiti; vidski parnjak: nagovarati

nȁgrada

im. ž. G nȁgradē; mn. N nȁgrade, G nȁgrādā 1. priznanje koje se komu daje za uspjeh u radu 2. novac ili kakva druga vrijednost koja se dobiva za obavljeni posao  Nobelova ~ nagrada koja je nazvana po utemeljitelju Nobelove zaklade, švedskome kemičaru Alfredu Nobelu, i koja se svake godine dodjeljuje za iznimne uspjehe

nagráditi

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. nàgrādīm, 3. l. mn. nàgrādē, imp. nagrádi, aor. nagrádih, prid. r. nagrádio, prid. t. nàgrāđen dati, dodijeliti komu nagradu [Škola će ~ dobre učenike.] • nagráditi (se) prijel. učiniti za koga što kako bi ga se pohvalilo ili potaknulo [~ se kolačima; ~ učenike izletom]; vidski paranjak: nagrađivati

nȁgradnī

prid. G nȁgradnōg(a); ž. nȁgradnā, s. nȁgradnō 1. koji se daje kao nagrada [nagradno putovanje] 2. koji omogućuje da se dođe do nagrade [nagradno pitanje]

nagrađívati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. nagràđujēm, 3. l. mn. nagràđujū, imp. nagràđūj, aor. nagrađívah, imperf. nagràđīvāh, prid. r. nagrađívao, prid. t. nagràđīvān davati, dodjeljivati komu nagrade [Škola nagrađuje dobre učenike.] • nagrađívati (se) prijel. činiti za koga što kako bi ga se pohvalilo ili potaknulo [~ se kolačima; ~ učenike izletom]; vidski paranjak: nagraditi

nagŕditi (se)

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. nàgr̄dīm, 3. l. mn. nàgr̄, imp. nagŕdi, aor. nagŕdih, prid. r. nagŕdio, prid. t. nàgr̄đen učiniti koga ili što grdnim ili ružnim, pokvariti izgled komu ili čemu [~ lice šminkom; ~ okoliš smećem]; vidski parnjak: nagrđivati ( se)

nagrđívati (se)

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. nagr̀đujēm, 3. l. mn. nagr̀đujū, imp. nagr̀đūj, aor. nagrđívah, imperf. nagr̀đīvāh, prid. r. nagrđívao, prid. t. nagr̀đīvān činiti koga ili što grdnim ili ružnim, kvariti izgled komu ili čemu [~ lice šminkom; ~ okoliš smećem]; vidski parnjak: nagrditi ( se)

nàgristi

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. nagrízem, 3. l. mn. nagrízū, imp. nagrízi, aor. nagrízoh, prid. r. nàgrizao, prid. t. nagrìzen 1. malo odgristi s površine ili kraja [~ jabuku] 2. oštetiti površinu djelovanjem čega [Kiselina je nagrizla kamen.]; sin. izjesti; vidski paranjak: nagrizati

nagrízati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. nàgrīzām, 3. l. mn. nagrízajū, imp. nàgrīzāj, aor. nagrízah, imperf. nàgrīzāh, prid. r. nagrízao, prid. t. nàgrīzān 1. malo odgrizati s površine ili kraja [~ jabuku] 2. oštećivati površinu djelovanjem čega [Kiselina nagriza kamen.]; sin. izjedati; vidski paranjak: nagristi

nagŕnuti

gl. svrš. prijel./neprijel. prez. 1. l. jd. nàgr̄nēm, 3. l. mn. nàgr̄, imp. nagŕni, aor. nagŕnuh, prid. r. nagŕnuo, prid. t. nàgr̄nūt 1. prijel. nabacati što preko čega ili na hrpu [~ zemlju]; ant. razgrnuti; vidski parnjak: nagrtati 2. neprijel. a. krenuti, doći u gomili [~ na rasprodaju; ~ sa svih strana]; sin. nahrupiti, navaliti; vidski parnjak: nagrtati b. pren. naglo kamo ući [~ u sobu]; sin. nahrupiti

nàgrtati

gl. nesvrš. prijel./neprijel. prez. 1. l. jd. nàgrćēm, 3. l. mn. nàgrćū, imp. nàgrći, aor. nàgrtah, imperf. nàgrtāh, prid. r. nàgrtao, prid. t. nàgrtān 1. prijel. bacati što preko čega ili na hrpu [~ zemlju]; ant. razgrtati 2. neprijel. kretati, dolaziti u gomili [~ sa svih strana]; sin. nahrupljivati, navaljivati; vidski paranjak: nagrnuti

nagúrati

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. nàgūrām, 3. l. mn. nagúrajū, imp. nàgūrāj, aor. nagúrah, prid. r. nagúrao, prid. t. nàgūrān staviti što u što tako da se ispuni sav prostor [~ rublje u ladicu] • nagúrati se povr. tiskajući se jedno uz drugo zauzeti što manje mjesta [Studenti su se nagurali jedni uz druge.]; sin. zbiti se razg. v. pod zbiti; sin. nabiti, natiskati; vidski paranjak: naguravati

nagurávati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. nagùrāvām, 3. l. mn. nagurávajū, imp. nagùrāvāj, aor. nagurávah, imperf. nagùrāvāh, prid. r. nagurávao, prid. t. nagùrāvān tiskajući ili gurajući puniti što [~ rublje u ladicu]; sin. nabijati, natiskivati • nagurávati se povr. tiskajući se jedno uz drugo nastojati zauzeti što manje mjesta [Studenti su se naguravali jedni uz druge.]; sin. natiskivati se v. pod natiskivati, stiskati se v. pod stiskati, zbijati se razg. v. pod zbijati; vidski paranjak: nagurati

nahériti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. nàhērīm, 3. l. mn. nàhērē, imp. nahéri, aor. nahérih, prid. r. nahério, prid. t. nàhēren v. nakriviti

nàhija

im. ž. G nàhijē; mn. N nàhije, G nȁhījā pov. upravno-teritorijalna jedinica veličine župe u Osmanlijskome Carstvu

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga