náglasak | im. m. 〈G náglaska; mn. N náglasci, G náglasākā〉 1. gram. a. isticanje jednoga sloga u riječi jačinom, duljinom i visinom tona; sin. (akcent) b. poseban način izgovora koji se razlikuje od standardnoga jezika [kajkavski ~; splitski ~] 2. pravop. znak kojim se bilježi izgovor riječi [dugouzlazni ~; dugosilazni ~; kratkosilazni ~; kratkouzlazni ~]; sin. (akcent) ♦ staviti ~ (akcent) na što istaknuti što, posebno naglasiti što |
naglásiti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàglāsīm, 3. l. mn. nàglāsē, imp. naglási, aor. naglásih, prid. r. naglásio, prid. t. nàglāšen〉 1. gram. a. obilježiti riječ naglaskom b. izgovoriti na poseban način 2. pren. dati čemu posebnu važnost, usmjeriti čiju pozornost na što [~ glavnu misao; ~ ulogu sporta]; sin. istaknuti, podcrtati pren., podvući pren.; sin. (akcentirati), (dati naglasak) v. pod dati; Vidski parnjaci: naglašavati, naglašivati |
náglasnī | prid. 〈G náglasnōg(a); ž. náglasnā, s. náglasnō〉 koji se odnosi na naglasak [naglasne paradigme; ~ sustav]; sin. (akcenatski) |
nàglasnica | im. ž. 〈G nàglasnicē; mn. N nàglasnice, G nàglasnīcā〉 gram. riječ koja ima svoj naglasak, naglašena riječ; ant. nenaglasnica, ( klitika) |
naglašávati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. naglàšāvām, 3. l. mn. naglašávajū, imp. naglàšāvāj, aor. naglašávah, imperf. naglàšāvāh, prid. r. naglašávao, prid. t. naglàšāvān〉 1. gram. a. obilježavati riječi naglaskom b. izgovarati na poseban način 2. pren. davati čemu posebnu važnost, usmjeravati čiju pozornost na što [~ glavnu misao; ~ ulogu sporta]; sin. isticati, podcrtavati pren., podvlačiti pren.; sin. (akcentirati), (davati naglasak) v. pod davati, naglašivati; vidski paranjak: naglasiti |
nàglāšen | prid. 〈G nàglāšena; odr. nàglāšenī, G nàglāšenōg(a); ž. nàglāšena, s. nàglāšeno; komp. naglašènijī〉 1. koji je jasno izražen ili istaknut [~ rast]; sin. izrazit 2. koji je pod naglaskom [naglašena riječ]; ant. nenaglašen |
nàglāšenōst | im. ž. 〈G nàglāšenosti, I nàglāšenošću/nàglāšenosti〉 1. svojstvo onoga što je jasno izraženo ili istaknuto; sin. izrazitost 2. svojstvo onoga što je pod naglaskom; ant. nenaglašenost |
naglašívati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. naglàšujēm, 3. l. mn. naglàšujū, imp. naglàšūj, aor. naglašívah, imperf. naglàšīvāh, prid. r. naglašívao, prid. t. naglàšīvān〉 usp. naglašavati |
naglavàčkē | pril. glavom prema dolje [padati ~]; sin. naglavce ♦ okrenuti ~ (naglavce, naopačke) 〈što〉 u potpunosti promijeniti što |
naglàvcē | pril., usp. naglavačke |
nȃglo | pril. na nagao način |
nȁglūh | prid. 〈G nȁglūha; odr. nȁglūhī, G nȁglūhōg(a); ž. nȁglūha, s. nȁglūho〉 koji ne čuje dobro |
nàgnuti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nȁgnēm, 3. l. mn. nȁgnū, imp. nàgni, aor. nàgnuh, prid. r. nàgnuo, prid. t. nȁgnūt〉 postaviti, dovesti što u kos, neravan položaj [~ glavu] • nàgnuti se 〈povr.〉 sagnuti tijelo [~ se kroz prozor]; vidski paranjak: naginjati |
nȁgnjio | prid. 〈G nȁgnjīla; odr. nȁgnjīlī, G nȁgnjīlōg(a); ž. nȁgnjīla, s. nȁgnjīlo〉 koji je pomalo gnjio, koji je počeo gnjiljeti; sin. natruo |
nágodba | im. ž. 〈G nágodbē; mn. N nágodbe, G nágodābā/nágōdbā/nágodbī〉 ugovor ili sporazum kojim se uređuju sporna pitanja [Hrvatsko-ugarska ~] |
nàgodinu | pril. u godini koja slijedi za ovom, iduće godine; sin. dogodine |
nagòditi se | gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. nàgodīm se, 3. l. mn. nàgodē se, imp. nagòdi se, aor. nagòdih se, prid. r. nagòdio se〉 postići nagodbu [~ s vjerovnicima]; vidski parnjak: nagađati se |
nagomìlati | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nagomìlām, 3. l. mn. nagomìlajū, imp. nagomìlāj, aor. nagomìlah, prid. r. nagomìlao, prid. t. nȁgomilān〉 1. skupiti velike količine čega, stvoriti zalihe [~ hranu; ~ novac]; sin. (akumulirati), zgrnuti 2. pren. učiniti količinu čega većom [~ dugove; ~ loše ocjene] • nagomìlati se 〈povr.〉 postati brojnijim, proširiti se ili namnožiti [Problemi su se nagomilali.]; sin. (akumulirati se) v. pod akumulirati; vidski paranjak: nagomilavati |
nagomilávati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nagomìlāvām, 3. l. mn. nagomilávajū, imp. nagomìlāvāj, aor. nagomilávah, imperf. nagomìlāvāh, prid. r. nagomilávao, prid. t. nagomìlāvān〉 1. skupljati velike količine čega, stvarati zalihe [~ hranu; ~ novac]; sin. (akumulirati), zgrtati 2. pren. činiti količinu čega većom [~ dugove; ~ loše ocjene] • nagomilávati se 〈povr.〉 postajati brojnijim, širiti se ili množiti [Problemi su se dugo nagomilavali.]; sin. (akumulirati se) v. pod akumulirati; sin. gomilati; vidski paranjak: nagomilati |
nágon | |
nágonskī | prid. 〈G nágonskōg(a); ž. nágonskā, s. nágonskō〉 1. koji se odnosi na nagon; sin. instinktivni 2. koji je nastao djelovanjem nagona; sin. instinktivan |
nágonski | pril. vodeći se nagonom [~ djelovati]; sin. instinktivno |
nȁgorē | pril. tako da se što kvari ili pogoršava [Bolest je krenula ~.]; ant. nabolje |
nȁgorē² | pril. prema gore, prema gornjemu mjestu [krenuti ~]; ant. nadolje |
nagòrjeti | gl. svrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. nàgorī, 3. l. mn. nàgorē, aor. 3. l. jd. nȁgorje, prid. r. m. nagòrio, ž. nagòrjela, s. nagòrjelo, mn. nagòrjeli〉 djelomično izgorjeti, ne izgorjeti do kraja [Krevet je nagorio.] |
nagovárānje | im. s. 〈G nagovárānja〉 poticanje, uvjeravanje koga da što učini, da u što povjeruje; ant. odgovaranje¹, odvraćanje |
nagovárati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nagòvārām, 3. l. mn. nagovárajū, imp. nagòvārāj, aor. nagovárah, imperf. nagòvārāh, prid. r. nagovárao, prid. t. nagòvārān〉 poticati, uvjeravati koga da što učini, da u što povjeruje [~ na grijeh]; sin. navlačiti pren., razg.; ant. odgovarati¹, odvraćati; vidski parnjak: nagovoriti |
nȁgovijēst | im. ž. 〈G nȁgovijēsti, I nȁgovijēšću/nȁgovijēsti〉 poet. znak, znamenje ili pojava koja nagovješćuje blizak početak čega [~ boljih vremena]; sin. nagovještaj, predznak |
nagovijéstiti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nagòvijēstīm, 3. l. mn. nagòvijēstē, imp. nagovijésti, aor. nagovijéstih, prid. r. nagovijéstio, prid. t. nagòvijēšten〉 1. najaviti ono što će se možda dogoditi [~ vjenčanje] 2. pren. pokazati prve znakove onoga što dolazi [~ proljeće]; Vidski parnjaci: nagovješćivati, nagovještavati |
nagovješćívati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nagovjèšćujēm, 3. l. mn. nagovjèšćujū, imp. nagovjèšćūj, aor. nagovješćívah, imperf. nagovjèšćīvāh, prid. r. nagovješćívao, prid. t. nagovjèšćīvān〉 1. najavljivati ono što će se možda dogoditi [~ vjenčanje] 2. pren. pokazivati prve znakove onoga što dolazi [~ proljeće]; sin. nagovještavati; vidski paranjak: nagovijestiti |
nȁgovještāj | im. m. 〈G nȁgovještāja; mn. N nȁgovještāji, G nȁgovještājā〉 usp. nagovijest |
nagovještávati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nagovjèštāvām, 3. l. mn. nagovještávajū, imp. nagovjèštāvāj, aor. nagovještávah, imperf. nagovjèštāvāh, prid. r. nagovještávao, prid. t. nagovjèštāvān〉 usp. nagovješćivati |
nȁgovōr | im. m. 〈G nȁgovora, I nȁgovorom; mn. N nȁgovori, G nȁgovōrā〉 poticaj riječima da se što učini, da se u što krene, da se u što povjeruje [To sam učinio na njegov ~.; To sam učinio po njegovu nagovoru.] |
nagovòriti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nagòvorīm, 3. l. mn. nagòvorē, imp. nagovòri, aor. nagovòrih, prid. r. nagovòrio, prid. t. nagòvoren〉 potaknuti, uvjeriti koga da što učini, da u što povjeruje [~ na grijeh]; sin. navući pren., razg.; ant. odgovoriti¹, odvratiti; vidski parnjak: nagovarati |
nȁgrada | im. ž. 〈G nȁgradē; mn. N nȁgrade, G nȁgrādā〉 1. priznanje koje se komu daje za uspjeh u radu 2. novac ili kakva druga vrijednost koja se dobiva za obavljeni posao ◇ Nobelova ~ nagrada koja je nazvana po utemeljitelju Nobelove zaklade, švedskome kemičaru Alfredu Nobelu, i koja se svake godine dodjeljuje za iznimne uspjehe |
nagráditi | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàgrādīm, 3. l. mn. nàgrādē, imp. nagrádi, aor. nagrádih, prid. r. nagrádio, prid. t. nàgrāđen〉 dati, dodijeliti komu nagradu [Škola će ~ dobre učenike.] • nagráditi (se) 〈prijel.〉 učiniti za koga što kako bi ga se pohvalilo ili potaknulo [~ se kolačima; ~ učenike izletom]; vidski paranjak: nagrađivati |
nȁgradnī | prid. 〈G nȁgradnōg(a); ž. nȁgradnā, s. nȁgradnō〉 1. koji se daje kao nagrada [nagradno putovanje] 2. koji omogućuje da se dođe do nagrade [nagradno pitanje] |
nagrađívati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nagràđujēm, 3. l. mn. nagràđujū, imp. nagràđūj, aor. nagrađívah, imperf. nagràđīvāh, prid. r. nagrađívao, prid. t. nagràđīvān〉 davati, dodjeljivati komu nagrade [Škola nagrađuje dobre učenike.] • nagrađívati (se) 〈prijel.〉 činiti za koga što kako bi ga se pohvalilo ili potaknulo [~ se kolačima; ~ učenike izletom]; vidski paranjak: nagraditi |
nagŕditi (se) | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàgr̄dīm, 3. l. mn. nàgr̄dē, imp. nagŕdi, aor. nagŕdih, prid. r. nagŕdio, prid. t. nàgr̄đen〉 učiniti koga ili što grdnim ili ružnim, pokvariti izgled komu ili čemu [~ lice šminkom; ~ okoliš smećem]; vidski parnjak: nagrđivati ( se) |
nagrđívati (se) | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nagr̀đujēm, 3. l. mn. nagr̀đujū, imp. nagr̀đūj, aor. nagrđívah, imperf. nagr̀đīvāh, prid. r. nagrđívao, prid. t. nagr̀đīvān〉 činiti koga ili što grdnim ili ružnim, kvariti izgled komu ili čemu [~ lice šminkom; ~ okoliš smećem]; vidski parnjak: nagrditi ( se) |
nàgristi | |
nagrízati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàgrīzām, 3. l. mn. nagrízajū, imp. nàgrīzāj, aor. nagrízah, imperf. nàgrīzāh, prid. r. nagrízao, prid. t. nàgrīzān〉 1. malo odgrizati s površine ili kraja [~ jabuku] 2. oštećivati površinu djelovanjem čega [Kiselina nagriza kamen.]; sin. izjedati; vidski paranjak: nagristi |
nagŕnuti | gl. svrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. nàgr̄nēm, 3. l. mn. nàgr̄nū, imp. nagŕni, aor. nagŕnuh, prid. r. nagŕnuo, prid. t. nàgr̄nūt〉 1. 〈prijel.〉 nabacati što preko čega ili na hrpu [~ zemlju]; ant. razgrnuti; vidski parnjak: nagrtati 2. 〈neprijel.〉 a. krenuti, doći u gomili [~ na rasprodaju; ~ sa svih strana]; sin. nahrupiti, navaliti; vidski parnjak: nagrtati b. pren. naglo kamo ući [~ u sobu]; sin. nahrupiti |
nàgrtati | gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. nàgrćēm, 3. l. mn. nàgrćū, imp. nàgrći, aor. nàgrtah, imperf. nàgrtāh, prid. r. nàgrtao, prid. t. nàgrtān〉 1. 〈prijel.〉 bacati što preko čega ili na hrpu [~ zemlju]; ant. razgrtati 2. 〈neprijel.〉 kretati, dolaziti u gomili [~ sa svih strana]; sin. nahrupljivati, navaljivati; vidski paranjak: nagrnuti |
nagúrati | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàgūrām, 3. l. mn. nagúrajū, imp. nàgūrāj, aor. nagúrah, prid. r. nagúrao, prid. t. nàgūrān〉 staviti što u što tako da se ispuni sav prostor [~ rublje u ladicu] • nagúrati se 〈povr.〉 tiskajući se jedno uz drugo zauzeti što manje mjesta [Studenti su se nagurali jedni uz druge.]; sin. zbiti se razg. v. pod zbiti; sin. nabiti, natiskati; vidski paranjak: naguravati |
nagurávati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nagùrāvām, 3. l. mn. nagurávajū, imp. nagùrāvāj, aor. nagurávah, imperf. nagùrāvāh, prid. r. nagurávao, prid. t. nagùrāvān〉 tiskajući ili gurajući puniti što [~ rublje u ladicu]; sin. nabijati, natiskivati • nagurávati se 〈povr.〉 tiskajući se jedno uz drugo nastojati zauzeti što manje mjesta [Studenti su se naguravali jedni uz druge.]; sin. natiskivati se v. pod natiskivati, stiskati se v. pod stiskati, zbijati se razg. v. pod zbijati; vidski paranjak: nagurati |
nahériti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàhērīm, 3. l. mn. nàhērē, imp. nahéri, aor. nahérih, prid. r. nahério, prid. t. nàhēren〉 v. nakriviti |
nàhija | im. ž. 〈G nàhijē; mn. N nàhije, G nȁhījā〉 pov. upravno-teritorijalna jedinica veličine župe u Osmanlijskome Carstvu |